Posljednja dva ili tri mjeseca, Tiron Mamuša (Tirron Mamusha) svakog dana trči sam na đakovičkom stadionu, koliko radi svog zdravlja, toliko i radi svega ostalog. Za njega je to način života.

Mamuša se isprva bavio boksom, što je podrazumijevalo redovne treninge trčanja. Ubrzo je shvatio da u trčanju uživa koliko i u boksu, koji mu se ionako činio manje perspektivnim.

Tako je ovaj 25-godišnjak prije devet godina postao trkač na srednje i duge pruge, osvojivši od tada preko 100 medalja i trofeja. “Svako odličje ima svoju emociju i važnost”, kaže on.

Prije nego što je postao trkač, Tiron Mamuša je u mladosti bio bokser. Fotografija: Zahvaljujemo Tironu Mamuši.

Povrh toga, Mamuša predstavlja Kosovo na međunarodnim takmičenjima. U septembru je s ostatkom državne reprezentacije učestvovao na Balkanskom prvenstvu u polumaratonu održanom u Bosni i Hercegovini, gdje je zauzeo 10. mjesto, odnosno 3. u ekipnoj konkurenciji. Njegova 7. pozicija na prošlogodišnjem Polumaratonu u Prištini — kada je okončao utrku za 1 sat i 13 minuta — bila je ne samo najbolji rezultat jednog takmičara s Kosova, već i iz cijele Europe, budući da je završio odmah iza predstavnika trkačkih sila kao što su Kenija i Maroko.

Ovu je sezonu završio prije nego što je i počela.

Uslijed restrikcija uvedenih s ciljem suzbijanja globalne pandemije bolesti COVID-19, otkazana su sva takmičenja u kojima je Mamuša trebao učestvovati. U početku je bio primoran trenirati solo u zadanim jednoiposatnim terminima za kretanje vani, iako odnedavno, od kako se mjere ograničenja popuštaju, trenira u paru s lokalnim nogometašem u Đakovici. [Mamušin] trener živi i radi u Keniji te mu šalje sedmične planove trčanja.

Mamuša će od ove godine trčati za novoosnovanu ekipu Green nakon što je prethodnih nekoliko godina nastupao za ekipu Gërmia 555. Ipak, smatra da mu neće biti lako pronaći druge sponzore. “Ova godina će biti teška u pogledu sponzorstava. Razlog je to što je trenutno, s obzirom na sva dešavanja oko nas, cijeli svijet na odmoru”, objašnjava on.

Pauzirati — ili odgoditi

Krajem marta, Ljetne olimpijske igre koje su se ove godine trebale održati u Tokiju zvanično su odložene za 2021. godinu — ako nisu i u potpunosti otkazane — čime je svijet sporta završio u nokautu. U ovom momentu su gotovo sve nogometne lige u svijetu ili odgođene ili otkazane, kao i drugi šampionati, dok su ostala takmičenja prolongirana.

I za fanove sporta i za sportiste/ice, sve se promijenilo i nema nikakvih naznaka kada će se stvari vratiti u normalu.

Na Kosovu je Super liga odgođena, kao i sva ostala takmičenja u najvišim rangovima košarke i rukometa. Pojedini sportisti/ce s Kosova propustili su priliku da ove godine odu na Olimpijadu, a drugi se ne mogu takmičiti jer nemaju dragocjene sponzorske ugovore.

Pored psihičkih i fizičkih posljedica koje na nas ostavlja izolacija, sve ovo naročito teško pada elitnim sportistima/cama koji zavise od vrhunske psiho-fizičke forme.

Nekima je, naravno, cijela situacija itekako dobrodošla.

Najpoznatija i najuspješnija sportistica na Kosovu — ujedno i osvajačica olimpijskog zlata — Majljinda Keljmendi (Majlinda Kelmendi), oporavlja se od povrede, stoga joj se s odgodom ovogodišnjih Olimpijskih igara u Tokiju povećala šansa za potpuni oporavak do njihovog eventualnog održavanja 2021. godine. “Imam mnogo problema s povredama, tako da mi je s jedne strane lakše zbog toga što je Olimpijada odgođena”, rekla je Keljmendi u intervjuu koji je dala u martu za Olimpijski komitet Kosova (OKK).

U sportskom kampu u Peći, džudistice pod vodstvom selektora Dritona Kuke zajedno su u izolaciji te i dalje svakodnevno treniraju.

Besim Hasani, predsjednik OKK-a, tijela koje upravlja svim svim sportskim savezima na Kosovu, također smatra da je bilo neophodno odložiti Olimpijadu. Ističe i da će šest sportista/ica — pet džudista/ica i jedan hrvač — koji su se plasirali na predstojeće Olimpijske igre, uz deset ostalih koji tek trebaju izboriti normu, neće ostati bez finansijske podrške.

“Za OKK će najvjerovatnije biti izdvojeno manje novca, ali za sportiste/ice neće”, naglašava on. “Smanjit ćemo iznos sredstava u drugim sektorima, no sportiste/ice nećemo zakinuti.”

Iako do sada nijedan sponzor nije prekinuo finansiranje OKK, Hasani izdvaja kako ga ne bi iznenadilo da se to dogodi, pri čemu napominje da je takav ishod “očekivan”.

“Međutim, naša vlada je pokazala spremnost da podrži sport i kulturu hitnom finansijskom pomoći u visini od 5 miliona eura”, poručuje on, osvrćući se na sredstva predviđena Vladinim paketom pomoći koji će Ministarstvo kulture, mladih i sporta raspodijeliti sportskim i kulturnim organizacijama na Kosovu.

Eljvira Dušku (Elvira Dushku), sekretarka Košarkaškog saveza Kosova (KSK), navodi da sportski savezi i dalje čekaju na tu pomoć. 

“Mada je ta odluka donijeta prije dva mjeseca, u tom pogledu nema ništa novo”, kaže ona. “Sportski savezi čekaju na taj novac koji bi trebao ići u kase onih klubova koji su se našli u izuzetno teškoj situaciji zbog pandemije.”

Dušku ističe da za sada niti jedan sponzor s kojim je KSK sklopio saradnju nije povukao novac, no napominje da će sva dodatna sredstva koja mogu dobiti iskoristiti da pomognu klubovima i da isplate jedanaestero stalnih zaposlenika/ca Saveza.

Uprkos tome što je Vlada obećala pomoć, Hasani ipak smatra da će brojni kosovski sportisti/ce, treneri/ce i drugi službenici/e vjerovatno biti “suočeni s poteškoćama u pogledu plate”, s obzirom na to da su drugi kanali finansiranja ograničeni.

Usamljena sportistica

Arbnore Perćuku (Perquku) poluprofesionalno se bavi košarkom već 20 godina. Prvo je igrala u Peći, zatim u Albaniji i Turskoj, a nedavno se vratila na Kosovo.

Njena ekipa, KK Bashkimi Prizen, već je osvojila ovogodišnje izdanje ligaškog kupa, dok su prvi poraz u ligi ove sezone — i to protiv vječitih rivalki iz Prištine — zabilježile neposredno prije obustave takmičenja zbog pandemije.

“Savez je obavijestio timove i oni su onda obavijestili nas”, objašnjava Perćuku. “Ništa nam više nisu rekli ni iz kluba ni iz Saveza, ali već smo bile u vodstvu i sigurno bismo osvojile prvenstvo.”

KSK je ove sedmice izdao saopćenje u kojem su obavijestili javnost da se nastavak ovogodišnjeg prvenstva otkazuje. “Pa, sad barem ne možemo izgubiti”, naglašava ona.

Arbnore Perćuku, košarkašica koja se bavi ovim sportom dvije decenije, nastoji da očuva motivaciju kroz vježbe koje sa svojim prijateljima/cama i saigračicama radi putem Zuma. Fotografija: Zahvaljujemo Arbnore Perćuku.

Perćuku ujedno radi i kao nastavnica tjelesnog odgoja u Britanskoj školi Kosovo te sada održava nastavu putem interneta. “Ujutro se probudim i odem na posao, ali ne znam šta da radim bez košarke”, izdvaja.

Do okončanja pandemije vrijeme pokušava prekratiti tako što svakodnevno trenira; često sama hoda kroz grad. “Ne volim trčati ako nemam loptu u ruci”, navodi ona.

Štaviše, sa svojim saigračicama ili prijateljima/cama putem Zuma obavlja vježbe kako bi ostala motivirana i u kondiciji, pri čemu poručuje: “Ko zna kad ću se i hoću li se uopće vratiti.”

Arljinda Muća (Arlinda Muqa) također trenira svakog dana osim nedjelje, kada se odmara. Mlada pećka bokserka u usponu ima tu sreću da je trenira njen otac, poznati i sada već penzionisani bokser Bekim Muća, vlasnik boks kluba “Fighter” u Peći.

Ona u toku dana odradi osam rundi na ručno rađenoj vreći koju je postavila u svoje dvorište. “Trebalo nam je dugo da je napravimo”, kaže ona.

Nakon toga, prelazi na vježbe istezanja i snage koje nadgleda njen otac.

Arljinda Muća radi na tome da ostane u formi tokom izolacije da bi joj bilo lakše vratiti se u ring kada to bude moguće. Fotografija: Arljinda Muća.

Muća je dva puta bila pobjednica prvenstva Kosova za boksačice u lakoj kategoriji, dok je na Kupu Queens u Njemačkoj i turnirima u Poljskoj osvajala srebro. Sa svega 21 godinom, ako uspije ostati bez povreda, smiješi joj se duga karijera.

Namjerava boksati u nastavku godine, ukoliko se borbe ponovo počnu održavati, no itekako je svjesna činjenice da povratak na borilišta nakon dužeg odsustva sa sobom nosi posebne izazove za sportiste/ice.

“Manjak treninga škodi sportistima/cama. Nakon samo nekoliko pauza se možemo povrijediti, a i veća je mogućnost da ćemo se isrcpiti”, objašnjava Muća. “Meni neće biti problem da se vratim u formu zato što kod kuće održavam dobar balans.”

Spušteni na zemlju

Za sportiste/ice u skupljim sportovima, koji su zahtjevniji i u smislu učestalosti putovanja i logistike, pandemija je prava katastrofa.

Uta Ibrahimi, jedna od najpoznatijih sportistica na Kosovu, u maju 2017. godine postala je prva žena u svojoj zemlji i prva Albanka koja se popela na vrh Mont Everesta. Time je stekla ugled ne samo na Kosovu, već i u cijelom svijetu.

Tekuća alpinistička sezona za nju je završena. Ibrahimi je ove godine planirala da osvoji vrhove Anapurne i K2 — druge najveće planine na svijetu koja se uzdiže u Pakistanu.

“Potrošila sam 5000 eura na dozvole za penjanje, pa se nadam da će važiti i sljedeće godine. Zasad sam spriječena da se penjem”, ističe Ibrahimi. “Sve je blokirano samo sedmicu dana prije mog polaska.”

Uta Ibrahimi prva je Kosovka i prva Albanka koja je stigla na najviši vrh svijeta. Fotografija: Zahvaljujemo Uti Ibrahimi.

Jedan dio zimskih priprema za ovu sezonu obavila je u elitnom Red Bullovom Centru za dijagnostiku i trening u blizini Salcburga. Sada, s obzirom na to da ove godine nema penjanja, Ibrahimi nema ni sponzorskih ugovora. Da sve bude gore, morala je privremeno zatvoriti svoj vodički biznis Butterfly Outdoor Adventure, u okviru kojeg turisti imaju priliku obilaziti planinske lance na Kosovu.

“Ove godine sam izgubila 20 000 eura samo zbog otkazanih tura”, naglašava ona. “Prema tome, nisam sigurna kako ću preživjeti.”

Ibrahimi svakodnevno trči. Kako izdvaja, kada su na snagu stupile prve mjere ograničenja kretanja, trčala je dva do tri sata dnevno, ponekad sama, a ponekad s prijateljima/cama, pri čemu su držali distancu. Kako su se ograničenja pooštravala, na kraju je mogla trčati samo u svom terminu za kretanje. Inače je svakog dana imala grupne treninge koji su se sastojali od trčanja ili krosfita.

Priznaje da su je nedostatak slobode, fizičkog kretanja i boravka na otvorenom psihički istrošili.

“Koliko je to fizički problem, toliko je i psihički: moje tijelo jednostavno ne može stati i ne raditi ništa”, napominje Ibrahimi. “Još uvijek treniram kao da sutra idem [planinariti].”

Kaže i da se u prvih nekoliko sedmica izolacije pretvarala [da je sve normalno] i da se nije željela pomiriti sa stvarnošću.

“Svakog marta, aprila i maja bila sam negdje na putu,” objašnjava ona. “Moram održati tempo i trznuti se.”

Svijet sporta nakon koronavirusa

U sklopu Vladinog plana ublažavanja mjera ograničenja koji se već realizuje određeno je da će treća faza — koja bi, kako je planirano, trebala otpočeti 1. juna — između ostalog označiti nastavak nekih sportskih takmičenja. Za koje sportove ta odredba važi nije precizirano.

Tim K2.0 se obratio Ministarstvu zdravstva radi objašnjenja, ali do vremena objave ovog teksta nismo dobili odgovor.

U drugim zemljama svijeta, od kojih svaka ima vlastiti raspored [izlaska iz] pandemije, izgleda da se sport polako vraća.

Pojedine države sada dopuštaju nastavak takmičenja u pojedinačnim i sportovima s ograničenim kontaktom. Većina nadmetanja koja su ponovo započeta — poput njemačke Bundeslige i južnokorejske K-Lige u nogometu ili turnira u golfu na Floridi ili u Južnoj Koreji — nastavljena su iza zatvorenih vrata, bez publike.

Na Novom Zelandu — gdje je blokada prekinuta, a zaraza, kako se smatra, uglavnom suzbijena — uskoro će biti nastavljeno najpopularnije sportsko takmičenje u zemlji, Super Rugby za muškarce, mada nije bilo službenih informacija o tome kada i da li će isto biti učinjeno i s prvenstvom u ragbiju za žene. Naredni mečevi u muškoj konkurenciji zakazani su za polovinu juna i igrat će se na praznim stadionima.

Na Kosovu, mada su lokalni šablon aktivnosti i epidemiološka situacija drugačiji, pokrenuta su slična pitanja o povratku sportskih događanja.

OKK i odabrani sportski savezi sastali su se s ministricom kulture, mladih i sporta Vljorom Dumoši (Vlora Dumoshi) 6. maja, kada su raspravili o ponovnom započinjanju sportskih aktivnosti. Sastanak je imao za cilj akcentirati različite opće zahtjeve koje je potrebno ispuniti radi nastavka sportskih događaja u punom kapacitetu te konkretne uslove za svaki sport. OKK je prethodno održao virtualni sastanak s članovima/cama uprava svih sportskih saveza kako bi čuli njihova mišljenja.

U ponedjeljak, 18. maja, Ministarstvo zdravstva i Državni zavod za javno zdravstvo saopćili su da će dozvoliti početak priprema za Super ligu u nogometu za muškarce koje će trajati do 11. juna, iako su amaterska, lokalna i nogometna prvenstva za žene i dalje na čekanju.

Pripreme za Super ligu odvijat će se u skladu s osnovnim pravilima koja obuhvataju fizičko distanciranje i mjere dezinfekcije. Planirano je i da se nakon 11. juna obavi provjera stanja na terenu, no iz Nogometnog saveza Kosova (NSK) već su poručili da će se superligaška sezona nastaviti pred praznim gledalištima 7. juna, dok će prvi susreti u polufinalu kupa biti odigrani 2. i 3. juna.

Generalni sekretar NSK-a Erol Saljihu (Eroll Salihu) ističe da za sada ništa nije odlučeno u vezi s takmičenjima za žene, s tim da su svi turniri u nogometu za mlađe selekcije odloženi u najboljem slučaju do septembra. Dodao je i da će sve škole nogometa ponovo biti otvorene najranije u septembru. “Ne želimo rizikovati”, naglašava Saljihu.

Strani igrači koji se vraćaju na Kosovo moraju se testirati prije povratka, nakon čega će morati u karantin, podcrtava Saljihu.

S druge strane, iz Košarkaškog saveza Kosova je u utorak, 19. maja, saopćeno da se pet ligaških takmičenja u seniorskim konkurencijama odgađa. Što se tiče liga za mlađe uzraste, odluka tek treba biti donijeta.

Eljvira Dušku, sekretarka KSK, napominje da će se Savez konsultovati s nadležnim državnim i međunarodnim tijelima. Prema njenim riječima, sve zdravstvene preporuke bit će zadovoljene prije nego što se donese konačna odluka o “eventualnoj organizaciji takmičenja tokom ljeta ili uoči početka nove sezone.”

U KSK je trenutno registrovano 200 klubova i 2000 igrača/ica, od kojh su se svi strani sportisti/ce vratili u matične zemlje još u martu.

“U Savezu je bilo registrovano oko 70 igrača/ica iz inozemstva”, izdvaja Duraku. “Svi su se već vratili svojim domovima i njihovi su ugovori istekli ranije zbog pandemije i otkazivanja takmičenja.”

Dušku kaže i da je Savez trenutno kontaktira klubove kako bi razmotrio i procijenio njihove potrebe. KSK također priprema upute za povratak na parkete koje su namijenjene i klubovima i igračima/cama. Ključna stavka, navodi Dušku, glasit će da se igrači/ce vrate sportskim aktivnostima vani, na otvorenom, umjesto u zatvorenim dvoranama.

Ipak, svaka odluka, i sve ostalo, na kraju će zavisiti od okolnosti. “Sad je veoma teško bilo šta planirati”, zaključuje Dušku.K

Naslovna fotografija: Zahvaljujemo Arljindi Mući.