Dana 13. jula Kosovska skupština je usvojila Zakon o Institutu za zločine počinjene tokom rata na Kosovu, čime je utrt put za formiranje potonje institucije.

Institut za istraživanje ratnih zločina u stvari će biti reformiran. Naime, prvobitno je osnovan 2011. godine, za vrijeme premijerskog mandata Hashima Thaçija iz Demokratske partije Kosova (PDK). Istraživanje i dokumentacija ratnih zločina u sklopu Instituta trajali su do 2018. godine kada ga je ukinula vlada na čelu sa Ramushem Haradinajem iz Saveza za budućnost Kosova (AAK), stranke koja je tada bila u koaliciji sa PDK-om i NISMA-om.

Tadašnji ministar pravde Abelard Tahiri iz PDK izjavio je da je Institut ugašen jer nije funkcionisao kako treba te da je neophodno donijeti odgovarajući zakon da bi Institut adekvatno profunkcionisao.

Inicijativa za ponovnu uspostavu Instituta za istraživanje ratnih zločina pokrenuta je dvije godine kasnije, 2020, i to za vrijeme Kurtijevog prvog mandata na vlasti. Kako je navedeno u programu vlade na čelu sa strankom Vetëvendosje (VV), glavni cilj u ovom pogledu jeste “utvrđivanje te dokumentacija i arhiviranje činjenica o zločinima počinjenim u toku rata na Kosovu”. U programu vlade takođe se pominjalo da će VV pripremiti tužbu protiv Srbije koja će biti podnesena Međunarodnom sudu pravde.

Aktualna ministrica pravde Albulena Haxhiu u maju 2021. godine je oformila radnu grupu odgovornu za izradu strategije dokumentovanja ratnih zločina koji su izvršeni na Kosovu.

Kako navode iz Ministarstva pravde, u postupak izrade Zakona sve nadležne radne grupe uključile su i predstavnike_ce civilnog društva te stručnjake_inje. Prva faza izrade obuhvatala je javne rasprave, konsultacije sa interesnim skupinama i savjetovanje na zvaničnoj internetskoj platformi.

Cijeli ovaj proces naišao je na brojne kritike. Jedni smatraju da je prekompleksan i da traje mnogo duže nego što bi trebalo, dok su drugi mišljenja da su preporuke učesnika_ca procesa izrade zakona kao i osoba iz relevantnih oblasti zanemarene.

Institut i zakon o Institutu zakašnjeli

Organizacije civilnog društva kao i druge grupe i pojedinci_ke koji se bave suočavanjem sa prošlošću i pripadajućom dokumentacijom ističu da je Institut za istraživanje ratnih zločina davno trebalo da bude reuspostavljen. 

Da su nadležni spori ocjenjuje i profesor međunarodnog krivičnog prava Ismet Salihu, sa kojim se ovom pitanju formalno posavjetovala ministrica Haxhiu. “Ako trenutna vlast nastavi da radi istim tempom kojim je radila posljednje dvije i po godine, ne vjerujem da će polučiti uspjeh”, kaže Salihu.

Sporost naročito brine one u civilnom društvu koji se bave istraživanjem ratnih zločina i koji su bili uključeni u izradu Zakona.

Direktor Savjeta za zaštitu ljudskih prava i sloboda (SZPS) Behxhet Shala kaže da je neozbiljno to što Institut još uvijek nije osnovan.

Iz Fonda za humanitarno pravo Kosova (FHP) takođe su izrazili zabrinutost, podvukavši da će utoliko biti teže istraživati ratne zločine ukoliko se bude dalje odugovlačilo sa formiranjem Instituta. Direktor FHP-a Bekim Blakaj kaže da će u međuvremenu brojni svjedoci_kinje zločina kao i oni koji su ih preživjeli ući u pozne godine, a neki čak i preminuti, usljed čega će se dokumentovanje zločina u velikoj mjeri zakomplikovati. “Mnogo je lakše istraživati pojedina dešavanja dok su sjećanja na njih i dalje svježa”, dodaje Blakaj.

Mevlyde Mezini Saraçi, rukovoditeljica Vijeća za mir Đakovičkog okruga i bivša politička zatvorenica, takođe je stava da je Institut davno trebalo da bude uspostavljen. “Svjedoci_kinje umiru, a dokazni materijal nestaje i nestaje. I tako već decenijama. Zločini tonu u zaborav”, naglašava.

Nustret Pllana, predavač na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Prištini i bivši politički zatvorenik, poziva nadležne da ne prave iste greške koje su pravile dosadašnje garniture vlasti. “Savim je neprimjereno to što se Institut formirao, a onda rasformirao”, potcrtava Pllana.

I ministrica pravde je stava da uspostava Instituta za ratne zločine teče sporo, ali napominje da zamjerke trenutnoj vlasti nisu na mjestu.

“Oni koji misle da se zakon može izraditi za mjesec dana, varaju se. Nije lako formirati Institut na osnovu specijalnog zakona, i to po prvi put te tako da se nadležnosti Instituta detaljno i na odgovarajući način definišu”, kaže Haxhiu.

Strah od upliva politike

Zabrinutost izaziva i moguća politizacija Instituta, koji po Zakonu treba da funkcioniše kao agencija u sastavu Kancelarije premijera.

Iz nevladine organizacije Inicijativa mladih za ljudska prava na Kosovu (YIHR) ističu da postoji više problema u vezi sa formiranjem Instituta, a od kojih je jedan upravo to što će Institut djelovati kao vladina agencija. Smatraju da su usljed toga politički uticaji neizbježni. “Idealno bi bilo da se Institut u potpunosti izdvoji iz državnog aparata, a kako je to urađeno i u drugim zemljama regiona”, poručuju iz YIHR-a.

Prema Blakajevom mišljenju, Institut ne treba da bude agencija u sastavu Kancelarije premijera, već nevladina ustanova u sastavu naučne ili akademske institucije. Kao primjer je naveo Bosanskohercegovački institut za ratne zločine, koji je osnovan u sklopu Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Salihu takođe smatra da Institut za ratne zločine treba da bude nezavisan, a kao što su to i Istorijski te Institut za albanologiju. Salihuovo objašnjenje je da tako ne samo da bi se zagarantovala stabilnost, već bi bio očuvan i kontinuitet aktivnosti Instituta, a naročito u toku smjena vlasti. “Govorim ovo i za ubuduće. Premijeri će se mijenjati, a to bi moglo negativno uticati na rad Instituta”, podvlači Salihu.

Ipak, Zakonom je predviđeno da se Institut uspostavi u okviru Kancelarije premijera.

Haxhiu navodi da se time Vlada obavezuje na podršku Institutu.

Što se tiče bojazni vezanih za eventualnu politizaciju Instituta, stav ministrice je da razloga za brigu nema. “Ako već postoji zakon koji jasno određuje nadležnosti, kako onda Institut može biti politizovan? Institut će biti odgovoran za istraživanje i dokumentaciju ubistava, paljevine kuće, silovanja, ubistava djece… Gdje tu ima prostora za politizaciju?”, pita se Haxhiu.

Glasnogovornik Kosovske vlade Përparim Kryeziu kaže da je obavljena detaljna analiza alternativnih rješenja te da su u njoj učestvovali zvaničnici_e institucija, stručnjaci_kinje, pravnici_e i organizacije civilnog društva koji su bili dio radnih grupa nadležnih za izradu koncepta o istraživanju ratnih zločina kao i Nacrta zakona o Institutu.

K2.0 se obratio Istorijskom te Institutu za albanologiju kao i Pravnom fakultetu u Prištini, iz kojih su rekli da im se u vezi sa uspostavom ustanove za istraživanje ratnih zločina nisu obratili ni Vlada ni Ministarstvo pravde konkretno.

Neslaganje oko procesa

Predmet sporenja bio je i vremenski okvir koji se odnosi na dokumentaciju o zločinima počinjenim u toku rata. Naime, novousvojenim zakonom predviđeno je da se razmatra dokumentacija za period od 1. januara 1998. godine do 20. juna 1999. godine, s tim što se istraživanja i dokumentacija mogu baviti i zločinima počinjenim nakon rata. Uslov je da su potonji vezani za ratna dešavanja i da se nisu desili nakon 31. decembra 2000.

Iz SZPS-a su se oštro usprotivili tome obrazloživši da kao ratni ne mogu biti klasifikovani zločini izvršeni nakon juna 1999, kada su vojne operacije okončane. “Mi ovo uopšte nismo prihvatili. Prošireni vremenski okvir nametnula je međunarodna zajednica, a zapravo se primjenjuje za nestale i druge kategorije koje su stradale u ratu. Mislim da je ovo samo kupljenje političkih poena”, kaže Shala.

Salihu — koji se takođe protivi doradi — sugeriše da je moguće da je pomenuti model osmislio Specijalni sud, koji je nadležan za zločine navodno počinjene od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000.

Ministrica pravde ističe da je ogromna većina učesnika_ca radnih grupa bila saglasna sa preinakom vremenskog okvira. “Prema mojim saznanjima, niko se do sada nije ni pismeno ni usmeno žalio ni Ministarstvu pravde, ni Vladi, ni Skupštini. U Zakonu stoji da će se Institut takođe baviti istraživanjem i dokumentacijom zločina počinjenih prije rata”, kaže Haxhiu te dodaje da je to odlučeno po uzoru na Zakon o nestalim osobama.

Nestalu osobu zakon definiše kao bilo koju osobu za koju ni porodica ni bilo ko drugi ko je traži ne može utvrditi gdje je. To obuhvata lica za koja se pouzdano ustanovilo da je njihov nestanak prijavljen u periodu od 1. januara 1998. do 31. decembra 2000. te uslovljen ratnim dešavanjima na Kosovu 1998. i 1999. godine.

Ministrica Haxhiu odbacuje navode da je na proširenje vremenskog okvira uticala međunarodna zajednica. “Izmjene svih zakona vrše se tek po obavljanju javnih rasprava, konsultacija i diskusija sa različitim akterima_kama, organizacijama civilnog društva i interesnim skupinama”, podvlači Haxhiu.

Blakaj kaže da je FHP podržao proširenje, navodeći da je i nakon rata zabilježeno više ubistava, nestanaka i drugih teških oblika kršenja ljudskih prava.

U YIHR-u smatraju da su zakonske odredbe formulisane tako da se Institutu omogućava da samostalno odluči da li će se baviti zločinima počinjenim nakon 20. juna 1999. ili ne. “Ovo diskreciono ovlaštenje vrlo lako može biti zloupotrijebljeno u svrhu promocije monoetničkih narativa, a tako bi se stvorilo plodno tlo za sukobe između etničkih grupa”, apostrofiraju.

Uprkos spornim pitanjima, Zakonom o Institutu za zločine počinjene tokom rata na Kosovu utrt je put za formiranje ove ustanove. Iz Kancelarije premijera navode da su predstojeći koraci izrada podzakonskih akata te usklađivanje i finalizacije unutrašnje strukture ustanove, uz napomenu da će sve biti završeno u roku od pola godine od dana kada je Zakon stupio na snagu.

Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0.

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0.

Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.