Albina Shabani-Rama je odmah nakon rata na Kosovu predala dokumentaciju za upis na Medicinski fakultet, ali nije primljena. Budući da je smatrala da je nepravedno odbijena, okrenula se drugom pozivu koji je njenom životu dao novi smisao: zadovoljenju pravde. Danas, kao 41-godišnjakinja, Shabani-Rama je predsjednica Osnovnog suda u Prištini.

Unutar Osnovnog suda u Prištini radi 86 sudijskih službenika_ca, od toga 42 sutkinje — dakle, rodna zastupljenost je gotovo u potpunosti uravnotežena.

Ipak, to u brojnim drugim sudovima na Kosovu nije slučaj.

Privredni sud je jedan od sudova u kojima rodna ravnopravnost ni približno nije ostvarena. Osnovan u avgustu 2022, ovaj organ zapošljava samo četiri sutkinje od ukupno 16 sudijskih službenika_ca.

Jedna od njih je potpredsjednica suda, Saranda Bogaj-Sheremeti. Ona se prisjeća kako su se svi iznenadili prije 13 godina, kada je kao 28-godišnjakinja imenovana na sudijsku funkciju. A  iznenadili su se ili zbog toga što je bila mlada ili zbog toga što su presude dugi niz godina izricali muškarci.

Na Kosovu je jednaka rodna zastupljenost u svim državnim institucijama zagarantovana Ustavom te regulisana Zakonom o ravnopravnosti spolova. Zakon nalaže da u svim zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima kao i u ostalim državnim institucijama — uključujući upravljačka a i tijela odlučivanja — rodovi budu zastupljeni u udjelu od 50%.

Broj žena koje rade u kosovskim sudskim institucijama — a naročito kada je riječ o ograncima osnovnih sudova u manjim gradovima — mnogo je manji od neophodnog.

Put ka jednakoj zastupljenosti rodova

Sudsko vijeće Kosova (SVK), nezavisna institucija koja ima za cilj da obezbijedi nepristrasnost pravosudnog sistema, ima ingerenciju nad sedam osnovnih sudova na Kosovu (i to u Prištini, Kosovskoj Mitrovici, Prizrenu, Đakovici, Peći, Uroševcu i Gnjilanu).

Svaki od tih sedam sudova ima ekspoziture u drugim gradovima koje vode nadzorne sudije_kinje, a te ekspoziture funkcionišu u okvirima pripadajućih okružnih sudova.

Pored osnovnih sudova i njihovih ogranaka, Sudsko vijeće obuhvata i Apelacioni sud, Vrhovni sud te Privredni sud.

Prema podacima sa veb-sajtova tih institucija, na Kosovu radi 388 sudijskih službenika_ca — tj. 226 sudija i 162 sutkinje.

Međutim, podaci dostupni na tim veb-sajtovima vjerovatno nisu ažurirani u skorije vrijeme s obzirom na to da su na potonjima pobrojana imena sudija_kinja iz Sjeverne Mitrovice. Oni su dali ostavke u novembru 2022, kada su brojne osobe srpske nacionalnosti koje su radile u državnim institucijama odstupile sa svojih pozicija i funkcija iskazavši tako nezadovoljstvo kosovskim vlastima.

K2.0 je SVK poslao upit u kojem je zatraženo da iz tog organa ponude tačan broj sudija_kinja koji rade u kosovskim sudovima, uključujući podatke o raspodjeli rukovodećih funkcija između muškaraca i žena. Do objave ovog teksta SVK nije odgovorio na naš upit.

Prema podacima dostupnim na veb-sajtovima sudova, trima od sedam Osnovnih sudova predsjedavaju ženske osobe.

Albina Shabani-Rama, predsjednica Osnovnog suda u Prištini, navodi da — iako je u igri niz drugih faktora — sutkinje često imaju osjećaj da se moraju dodatno dokazati i dokazivati kako bi se mogle kao konkurentne nadmetati sa sudijama za glavne položaje u pravosuđu.

“Kada ste žena, nailazite na prepreke, što sam primijetila u toku karijere, a naročito kada sam odlučila da se borim za unapređenja. Danas smatram da kao žena stalno morate da dokazujete da umijete da postignete više od muškaraca koji su vam konkurencija ”, objašnjava Shabani-Rama, navodeći da to nije uočila tokom studija niti u okviru svojih sudijskih dužnosti, već kada je odlučila da cilja na više funkcije. “Toga nema na papiru — nije to neki uslov koji morate da ispunite, nego je to više nešto što se osjeti u zraku.”

Prema njenim riječima, obnašanje rukovodeće funkcije unutar pravosudne institucije posebno je izazovan i težak zadatak i to usljed postojećeg broja otvorenih predmeta u sudovima te manjka povjerenja u sudstvo.

Shabani-Rama navodi da je žena na vodećim dužnostima u pravosuđu manje jednim dijelom zbog toga što se dio sudija_kinja radije opredjeljuje za dužnosti na višim instancama sudova nego za rukovodeće funkcije u osnovnim sudovima.

Potpredsjednica Privrednog suda Saranda Bogaj-Sheremeti navodi da većeg broja sutkinja na vodećim položajima nema zbog društvenih predstava o ulozi žena u porodici, te da problem nije uvijek prouzrokovan time što im ustanove u kojima su zaposlene ne daju mogućnost da konkurišu na rukovodeće funkcije.

“To tvrdim kao žena, sutkinja i majka — postoji niz faktora koji vas sprečavaju da skupite hrabrost i preuzmete kormilo. Primjera radi, ako ste sutkinja, nećete trčati da preuzmete dodatne obaveze zbog onih postojećih u porodici. Znate da morate da se posvetite djeci i domu, domaćinstvu — takav nam je mentalitet”, kaže Bogaj-Sheremeti.

Prema nalazima iz izvještaja Instituta Musine Kokalari, žene na Kosovu provode dnevno 6,2 sati obavljajući neplaćene njegovateljske i starateljske poslove, a muškarci 3,5 sati. Dakle, žene na tom planu provode 44% više vremena u odnosu na muškarce.

U okviru izvještaja navodi se i da ženske osobe utroše 4,73 sata na kućne poslove, 1,97 sati na brigu o djeci te 1,15 sati na brigu o starijima. Iako podjednaku količinu vremena provode na plaćenom radu, zaposlene žene u odnosu na zaposlene muškarce ipak provode 25% više vremena obavljajući neplaćene poslove u oblasti njegovateljstva i starateljstva.

“Teško je biti sutkinja te istovremeno obnašati rukovodeću funkciju. Kao sutkinja radim na sudskim predmetima u sklopu kojih moram da donosim odluke i ispunjavam kvote, a povrh svega toga moram i da obavljam dužnosti vezane za rukovođenje”, objašnjava Bogaj-Sheremeti. “To oduzme mnogo vremena — padnete s nogu.”

Slaba zastupljenost rodova u manjim mjestima

Broj sutkinja u ograncima osnovnih sudova znatno je manji u odnosu na broj istih u sudskim centralama. U ekspoziturama sudova u Mališevu i Orahovcu sutkinja nema, dok u Podujevu, Suvoj Reci, Kačaniku, Lipljanu, Istoku i Dečanima radi samo jedna sutkinja.

S druge strane, u svih 19 ekspozitura osnovnih sudova rukovodeću funkciju obnašaju samo tri žene.

Albina Shabani-Rama navodi da je broj sutkinja u ekspoziturama van Prištine i drugih većih gradova veoma mali.

“Vidimo da je u svim ograncima sudova broj djevojaka i žena koje žele da se bave sudijskim poslom mali. Iako je na Pravni fakultet upisan veći broj djevojaka i žena, vrlo malo njih se kasnije odlučuje za sudijski poziv”, objašnjava Shabani-Rama. “Stanje je malo teže u podograncima, s obzirom na to da se [sudijski službenici_e i građani_ke] znaju, tako da na njih utiče mentalitet društva kojem pripadaju.”

Međutim, prema njenim riječima, taj mentalitet se mora preispitati, a mlade pravnice moraju se usmjeriti na pravosudne institucije preko opštinskih ispostava sudova, te se angažovati kao reformatorke društva.

“Mislim da su našem sistemu žene prijeko potrebne — njemu trebaju žene koje imaju hrabrost na profesionalnom nivou”, ističe Shabani-Rama.

Saranda Bogaj-Sheremeti smatra da se u rukavce pravosudnog sistema u manjim mjestima sutkinje mogu privući samo intersektorskim pristupom.

“Politike i aktivnosti razvijanja svijesti koje imaju za cilj da što veći broj žena preusmjere u pravosudne institucije treba da se sprovode i u manjim mjestima jer ima puno marljivih pravnih stručnjakinja, ali u ograncima sudova kao sudije dominiraju muškarci”, objašnjava Bogaj-Sheremeti.

Kao 41-godišnjakinja sa 13 godina iskustva rada u pravosuđu, Bogaj-Sheremeti se prisjeća svojih početaka na dužnosti sutkinje. Sa svojih 28 godina često je imala utisak da je drugi ne shvataju ozbiljno, što zbog godina, što zbog rodne pripadnosti.

“Prije se dešavalo da nakon ročišta čujem kako stranke koje nisu zadovoljne mojom presudom po hodniku šapuću: ‘Eno, sad ona misli da može da komanduje’”, kaže Bogaj-Sheremeti. “Međutim, ponekad se svjesno ne obaziremo na ono što govore drugi — kada želite da ostvarite zacrtane ciljeve, onda gledate da više radite nego što pričate. Kada tek počnete da se bavite sudijskim poslom, sasvim je normalno da osjetite izvjesnu nesigurnost i zapitate se: ‘Bože, hoću li ikada uspjeti?’, s tim što više ne šutim kad čujem cinične komentare drugih ljudi. Kad sam bila mlađa, samo bih pognula glavu.”

S druge strane, Shabani-Rama prisjeća se jednog slučaja u okviru kojeg su sudsko vijeće sačinjavale isključivo sutkinje — tuženi im se obratio nazvavši ih “sestrama”.

“Ja sam mu odvratila: ‘Nema ovdje nikakvih sestara — ovdje su samo sutkinje.’ Ta opaska mi je zazvučala kao omalovažavajuća. Tako nam se obratio samo zato što su cijelo sudsko vijeće činile žene”, objašnjava Shabani-Rama.

To uvjerenje da ženama nije mjesto u sudnici naročito je teško razgraditi. Primjera radi, u Italiji je ženama dozvoljeno da se profesionalno bave sudskim poslovima tek 20 godina nakon što su 1945. izborile pravo glasa. Do tada je vladao stav da su žene previše emocionalne, što ih sprečava da objektivno tumače zakon.

Na pitanje da li žene daju neki drugačiji pečat kada je riječ o vršenju sudijske dužnosti, Bogaj-Sheremeti tvrdi da suštinski nije bitno da li sude žene ili muškarci imajući u vidu to da su svi postupci i odluke zasnovani na istim zakonima, bez obzira na rodnu pripadnost sudije/kinje.

Dijeljenje pravde za Shabani-Rami predstavlja izazov. Njen rad je pod lupom javnosti, a sve odluke koje donosi nailaze na komentare, što iziskuje značajne pripreme. Kako navodi, kada neko odluči da postane sudija/kinja, upravo zbog navedenog mora kontinuirano postupati sa integritetom, a kako bi zagarantovao/la da može izgraditi povjerenje kod onih strana za koje će donositi odluke.

Shabani-Rama u svom angažmanu na funkciji predsjednice Osnovnog suda u Prištini vidi priliku da se utru putevi sutkinjama koje će je na toj dužnosti naslijediti. 

“Radimo na tome da rodovi budu ravnopravni u svim državnim institucijama i to, između ostalog, tako što ulazimo u pravosudni sistem i stupamo na rukovodeće funkcije — pritom se koristeći svojim položajem da djevojke i žene ohrabrimo da i one prodru u pravosuđe”, kaže Shabani-Rama.

“Svojim radom nastojim da ostavim nešto iza sebe, ne samo radi sebe lično, već i radi kolegica sutkinja, a kako bi i one mogle obnašati rukovodeće funkcije. Jer, ako ja to mogu, mogu i one.”

Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0.