Trenutno se na prostoru Balkana nalazi nekoliko desetina hiljada izbjeglica i drugih migranata. Dio je smješten u zvaničnim sabirnim centrima, ali je veliki broj ljudi izvan sistema, preživljavajući uz pomoć lokalnog stanovništva i podrške koju im pružaju dobrovoljci u cijeloj regiji. 

No, sa širenjem virusa COVID-19, ionako teška situacija u kojoj se nalaze, postaje još teža i zahtijeva hitnu akciju odgovornih – lokalnih i međunarodnih aktera – te solidarnost svih nas.

Izvanredno stanje, koje je danas na snazi i u mnogim zemljama regije, poluga je za održavanje i učvršćivanje društvenih nejednakosti, i nažalost već služi kao okidač daljnje stigmatizacije i represije prema najnezaštićenijima među nama. No, ova izvanredna situacija ne smije biti izlika za nastavak politika isključivanja, zatvaranja i protjerivanja, patnje i stradanja.

Strah za vlastiti život i živote drugih oko nas s kojim se suočavamo ovih dana, za mnoge je svakodnevica u kojoj dugo obitavaju. Neizvjesnost današnjice usmjerava nas na radikalno preispitivanje sustava koji nas automatizmom geopolitičkih, rasnih i klasnih podjela, dijeli i rangira, proizvodeći u svojoj obijesti suvišne i nepoželjne diljem svijeta, pa i u našim zemljama. U tim uvjetima nam ne preostaje drugo nego zahtijevati dokidanje nametnutih razlika baziranih na društvenom i državljanskom statusu.

U tom smislu, podsjećamo da posebnu odgovornost prema izbjeglicama i drugim migrantima “zaglavljenim” u našim zemljama ima Europska unija i posebice Europska komisija koja ih ne birajući sredstva, ni cijenu – što otvoreno pokazaju svojim djelovanjem na grčko-turskoj i drugim granicama –  želi zadržati izvan svoje teritorije.

Tražimo da se u okviru mjera koje predviđaju i organiziraju lokalne i državne vlasti, kao i međunarodne organizacije poput IOM-a i njihovih partnera koji su u nekim državama u regiji preuzeli vodeću ulogu u radu s izbjeglicama i migrantima, po hitnom postupku organiziraju i aktiviraju mobilni timovi koji bi donosili vodu i hranu, sredstva za dezinfekciju i higijenu, svim ljudima kojima je to potrebno, a koji žive izvan kampova. 

U ovaj proces treba da se  uključe građani i građanke, bez ograničenja i na dobrovoljnoj osnovi, a u skladu sa preporukama zdravstvenih stručnjaka i epidemiologinja.

Građane i građanke te domaće i međunarodne volontere, koji su prisutni u regiji i koji žele na bilo koji način pomoći, pozivamo da poštuju uputstva zdravstvenih stručnjakinja i epidemiologa te tako smanje mogućnost izlaganja riziku sebe i ljudi kojima se pomaže. 

Pozivamo sve da surađuju i koordiniraju svoj rad, jer samo tako možemo suzbiti pandemiju straha i umanjiti ozbiljne rizike za najnezaštićenije među nama. 

Također, tražimo da se ljudima koji već žive u sabirnim centrima širom regije, omogući adekvatna zaštita i kvalitetna prehrana, kao i higijenski uslovi za dostojanstven boravak. Među njima su mnogi koji spadaju u ugrožene kategorije, kao što su hronični bolesnici ili osobe sa oslabljenim imunitetom, i potrebna im je pojačana briga. 

Sabirni centri u BiH, kojima upravlja IOM, su vjerovatno u najgorem stanju i ispod svakog nivoa dostojanstva. Većina ih je prenapučena, bez adekvatnih uslova za  redovno održavanje higijene, redovno snabdijevanje toplom i ispravnom vodom za piće, osnovnim sredstvima za higijenu i dezinfekciju. Ne samo u uslovima pandemije, odgovorni bi morali omogućiti pristup ovim osnovnim resursima.

Tražimo da se uključe svi koji imaju mogućnost i obaveze: UN-ove agencije i njihovi partneri, naročito IOM koji ima najviše ovlasti, te Lekari bez granica, međunarodni Crveni križ i njihova lokalna povjerenstva, Dansko vijeće za izbjeglice, Merhamet, Caritas i sve druge organizacije i grupe koje su inače uključene u zbrinjavanje ljudi u pokretu.

Konačno, zahtijevamo da se svim ljudima bez razlike omogući neometan pristup zdravstvenom sistemu, te da se i one koji su u pokretu – izbjeglice i migrante – tretira bez diskriminacije. Zahtijevamo da se u okviru mjera zaštite stanovništva predvide i konkretne mjere njihove zaštite. Zahtijevamo da im se omogući pristup informacijama, na jezicima koje razumiju, kako o tome šta je ovaj virus i kako djeluje u lokalnom mikrokontekstu, tako o načinima prenosa i načinima kako se zaštititi. U uslovima borbe protiv pandemije izostavljanje jednog dela populacije od mera zaštite anulira sve napore da se širenje zaustavi.

Naše su vlade i zakonski obavezne osigurati uvjete za takvo postupanje budući da se u slučaju liječenja i prevencije COVID-19 radi o hitnoj medicinskoj pomoći. Zato zahtevamo također, da vlasti omoguće redovan besplatan medicinski tretman za sve, a posebno u slučaju zaraze virusom ili sumnje na zarazu. Ova situacija istovremeno zahtijeva oprez i otvorenost te nas poziva na organiziranu podršku izbjeglicama, migrantima i drugim skupinama u riziku. Na to nas obvezuje elementarna čovječnost, pa i temeljna javnozdravstvena logika jer niko nije bezbedan dok svi nisu bezbedni!

Naslovna fotografija: Arhiva (Feb. 2020). Ajdin Kamber / K2.0.