Seksualno uznemiravanje na Univerzitetu u Prištini ostaje nekažnjeno - Kosovo 2.0

Seksualno uznemiravanje na Univerzitetu u Prištini ostaje nekažnjeno



Istraživanje K2.0 razotkriva dugogodišnje zanemarivanje studentkinja i studenata zabrinutih za svoju bezbednost.

01/11/2023

Piše: Dafina Halili
Ilustracije: Dina Hajrulahu

Tog kritičnog dana 2018. godine, Hanin profesor na Filološkom fakultetu Univerziteta u Prištini (UP) zamolio ju je da, nakon što se predavanje završi, ostane u sali. Hani je bilo neprijatno da ostane sama u hodniku s njim. Profesor ju je dotad više puta pozivao na kafu i preterano je ispitivao o njenom privatnom životu. Kada su ostali izašli iz sale, on joj je predao pregledani rad i dodao da joj je dao najvišu ocenu. Čestitao joj je i pružio ruku.

Ubrzo, profesor je Hanu prislonio uz klupu i steravši je u ćošak pokušao poljubiti. Ona mu se izmakla i sva u suzama istrčala iz sale.

Hana, čije pravo ime je u ovom članku zaštićeno pod pseudonimom, kao i imena ostalih žrtava seksualnog uznemiravanja, osećala se gnevno i prestravljeno. Doživela je nešto što su mnoge dosadašnje studentkinje pretrpele od profesora na UP-u.

Nije znala kome da se obrati. Više puta je čula svoje kolege, pa i koleginice, kako ismevaju i okrivljuju žrtve seksualnog uznemiravanja pa se zabrinula da će se i prema njoj tako ponašati. Ispričavši u poverenju jednoj profesorki o incidentu, obeshrabrila se još više. Dok je Hana htela da prijavi profesora, profesorka ju je čvrsto savetovala da to ne učini, jer će se mnogi okrenuti protiv nje i biće izvrgnuta podsmevanju kao neko ko je izazvao sam incident. Što je najgore, profesorka ju je ubedila da taj profesor koji je pokušao da je poljubi najverovatnije neće snositi nikakve posledice za svoje postupke.

Iako joj Hana nije rekla ime nasilnika, profesorka je već znala o kome se radi. Hana je shvatila da i ostali profesori na katedri na kojoj nasilnik predaje već znaju za slične incidente dotičnog profesora. To ju je nateralo da razmisli o posledicama ukoliko bi napad prijavila.

Hana je zaključila da bi, ako prijavi, bila izložena stigmatizaciji, a možda i osveti. Stoga je odlučila da napad ne prijavi.

Njen slučaj nije jedini.

Jedna druga žena je za K2.0 rekla da ju je, pre više od jedne decenije, isti profesor verbalno uznemiravao i uporno pozivao da izađu zajedno. Trenutne studentkinje i studenti Filološkog fakulteta potvrdili su da je problematično ponašanje profesora javna tajna.

Pet osoba, među kojima i bivše studentkinje, reklo je za K2.0 da se po fakultetu šaputa o problematičnom ponašanju istog profesora koji već skoro dve decenije seksualno uznemirava, a jedna profesorka Filološkog fakulteta potvrdila je za K2.0 da su neke starije studentkinje i upravnici katedre već upoznati sa njegovim ponašanjem.

Međutim, ne radi se samo o jednom profesoru kod kojeg se pojavljuje problem seksualnog uznemiravanja na univerzitetu. Višemesečna istraga K2.0 pruža sliku univerziteta na kojem ne postoji bezbedno okruženje za studentkinje i studente i koji dosledno brani profesore i osoblje optužene za seksualno uznemiravanje.

K2.0 je razgovarao sa preko 100 trenutnih i bivših studentkinja/studenata i desetinama profesorki/profesora, aktivistkinja/aktivista i zvaničnica/zvaničnika. Dvadeset studentkinja, koje trenutno pohađaju ili su završile studije, ispričale su za K2.0 svoja iskustva sa seksualnim uznemiravanjem na univerzitetskom kampusu. Osim toga, skoro 300 studentkinja i studenata, od kojih su preko 80% žene, odgovorilo je na anketu o seksualnom uznemiravanju i bezbednosti kampusa

Problem seksualnog uznemiravanja na univerzitetu daleko prevazilazi samo jednog profesora.

K2.0 je otkrio da su se žrtve često ustručavale da govore javno o tome i verovale su da nedostaje podrška univerzitetskih zvaničnica i zvaničnika. Neke su rekle da univerzitetski organi nisu tretirali njihove slučajeve s potrebnom ozbiljnošću, kao u slučaju kada je profesorka dala do znanja Hani da je njeno iskustvo prosto jedno uobičajeno iskustvo za žene.

Strah od osvete glavna je briga žrtava seksualnog uznemiravanja ili napada. Takođe, žrtve strahuju da bi mogle postati predmet tračeva i širenja priča o njima.

Svi ovi problemi su otežani nedostatkom reagovanja od strane institucija.

K2.0 je kontaktirao Etički savet UP, devet članova Upravnog veća, Rektorat, kao i dekane 14 fakulteta, i upitao ih da li se ijedan član akademskog osoblja ikada suočio s ozbiljnim disciplinskim merama ili otpuštanjem zbog seksualnog uznemiravanja.

Suzana Mandžuka-Kerliu, dekanka Medicinskog fakulteta, rekla je da je Savet Medicinskog fakulteta pre oko četiri godine odlučio da otpusti docenta, nakon dokaza da je slao neprimerene poruke studentkinji.

Ovo je jedini slučaj da je seksualni uznemiravač na univerzitetu suočen sa ozbiljnim disciplinskim merama.

Gotovo polovina dekana koje je K2.0 kontaktirao nije odgovorila. Oni koji su odgovorili ili su izjavili da im nije poznat nijedan slučaj seksualnog uznemiravanja na njihovom fakultetu, ili nisu direktno odgovorili na naša pitanja. Etički savet, članovi Upravnog veća i Rektorat uopšte nisu odgovorili.

K2.0 je pitao dekanku Filološkog fakulteta Linditu Rugovu o slučaju Hane, posebno navodeći ime profesora. Rugova je izjavila da nije dobila nikakve usmene ili pismene izveštaje u vezi sa ovim profesorom.

U 2018. godini, kada se dogodio napad na Hanu, univerzitet nije imao službenu politiku za rešavanje slučajeva seksualnog uznemiravanja niti zaštitne mere za ljude koji to prijave.

Čak i otkako je univerzitet doneo Uredbu o sprečavanju i zaštiti od seksualnog uznemiravanja i uznemiravanja na Univerzitetu u Prištini” u maju 2021. prvi propis univerziteta o seksualnom uznemiravanju mnogi studenti i dalje nerado prijavljuju slučajeve seksualnog uznemiravanja. Kritičari tvrde da se Uredba više fokusira na zaštitu nasilnika nego na sprečavanje uznemiravanja ili podršku žrtvama, a time se održava tradicija skrivanja slučajeva seksualnog uznemiravanja. Uredba nameće strogi vremenski period kada se seksualno uznemiravanje može prijaviti. Propisuje da žrtve moraju prijaviti slučaj u roku od godinu dana od njegovog nastanka, što praktično isključuje mnoge žrtve i samo podstiče strah od osvete.

Rečju, univerzitetska uredba o seksualnom uznemiravanju nije ohrabrivala žrtve da prijave seksualno uznemiravanje.

U anketi koju je sproveo K2.0 na preko 300 studentkinja i studenata, svaka treća osoba je prijavila seksualno uznemiravanje, a oko 100 njih je izjavilo da su bile žrtve seksualnog uznemiravanja na univerzitetu. Oko 90% učesnica i učesnika ankete trenutno pohađa studije. Prema podacima univerzitetskih zvaničnika, samo tri studentkinje prijavile su seksualno uznemiravanje otkako je Uredba stupila na snagu pre dve godine.

Čak i kod tih nekoliko prijavljenih slučajeva nije bilo transparentnosti. Iako, prema Uredbi, rezultati istraga u slučajevima seksualnog uznemiravanja moraju biti objavljeni, univerzitet nije objavio nikakvu informaciju. Uprkos tome, K2.0 je saznao da su disciplinske mere minimalne, kao što su kratkoročne zabrane određenim profesorima da budu mentori studentkinjama i studentima tokom pripreme diplomskog rada.

Duboko nepoverenje u sadašnji sistem ilustruje činjenica da cifra od 95% ispitanica i ispitanika smatra da bi univerzitet trebao da preduzme radikalnije mere u rešavanju pitanja seksualnog uznemiravanja.

“Nemoj da ideš tamo ako ne želiš da te uznemiravaju”

K2.0 istraživanje i njegov obim

 

K2.0 je sproveo opsežnu onlajn anketu o slučajevima seksualnog uznemiravanja na Univerzitetu u Prištini. Anketa je kasnije sprovedena i u fizičkom obliku širom kampusa, sa studentima sa različitih fakulteta, čemu su pripomogle Lendine Baljaj, Meljosa Seljmani, Benhard Ramaja i Eris Žuja. Dobili smo 213 onlajn odgovora i preko 100 fizičkih odgovora. Preko 80% ispitanika bile su žene.

K2.0 je vodio otvorene intervjue i razgovore sa širokim odabirom od oko 100 studenata sa različitih univerzitetskih odeljenja kako bi prikupio njihova iskustva. Poseban fokus je bio na fakultetima koji se nalaze u centru grada Prištine. Ovi razgovori su se odvijali pojedinačno i u grupama.

Zahvaljujući razgovorima sa studentima i studentskim aktivistima, K2.0 je dospeo u kontakt sa studentkinjama koje su bile žrtve seksualnog uznemiravanja kako bi obavio detaljne intervjue sa svakom od njih pojedinačno tokom jednog dužeg vremenskog perioda.

Istraživanje K2.0 otkriva kako su tokom godina studentkinje na Univerzitetu u Prištini doživljavale različite oblike seksualnog uznemiravanja od strane akademskog i administrativnog osoblja fakulteta.

Seksualno uznemiravanje može biti verbalno, uključujući neželjene komentare, šale, insinuacije ili razgovore seksualne prirode. To može uključivati prljave i sramotne komentare, eksplicitan jezik ili seksualno sugestivne komentare koji drugoj osobi izazivaju nelagodu.

Seksualno uznemiravanje se takođe može pojaviti u obliku quid pro quo, gde pojedinci na pozicijama vlasti, kao što su menadžeri ili profesori, zloupotrebljavaju svoju moć tražeći seksualne usluge u zamenu za beneficije ili ocene.

Mnoge studentkinje se suočavaju s neverbalnim uznemiravanjem, koje uključuje neželjene gestove, govor tela ili izraze lica seksualne prirode. To može uključivati i zurenje u osobu, namigivanje ili druge radnje zbog kojih se osoba može osećati neugodno.

Prijavljeni su i slučajevi fizičkog uznemiravanja, što uključuje neželjeni fizički kontakt seksualne prirode. To može uključivati dodirivanje ili hvatanje delova tela ili seksualni napad, kao u Haninom slučaju, kada ju je profesor na silu pokušao poljubiti.

Online maltretiranje je sve zastupljenije. Seksualno uznemiravanje može se dogoditi putem slanja poruka, e-maila ili društvenih medija i može uključivati slanje eksplicitnog sadržaja, uhođenje na društvenim mrežama ili sajber maltretiranje seksualne prirode.

Ispitanice koje su za anketu odgovorile da su iskusile seksualno uznemiravanje navele su profesore kao primarne seksualne uznemiravače na kampusu.

Oko 100 učesnica u istraživanju K2.0 reklo je da su doživele seksualno uznemiravanje. Od njih, oko 80% je odgovorilo da je doživelo verbalno uznemiravanje, dok je oko 45% reklo da je doživelo neverbalno uznemiravanje, uključujući seksualno sugestivne poglede ili gestove. Oko 20% je reklo da je doživelo fizičko uznemiravanje ili napad. Anketa je ponudila mogućnost višestrukih izbora.

Profesore je kao glavne počinioce seksualnog uznemiravanja navelo 64% ispitanica, dok je 36% njih kao uznemiravače navelo administrativno osoblje. 32% je izjavilo da su ih kolege maltretirale (neke od ispitanica su istakle uznemiravanje u više kategorija). Mnoge studentkinje koje je intervjuisao K2.0 istakle su da su takođe u velikoj meri imale iskustvo gde su glavni počinioci dolazili iz redova akademskog osoblja.

Prošle godine je Ana, stipendistica iz inostrastva, započela jednogodišnji predavački program na univerzitetu. Na kraju prvog dana, nakon susreta sa kolegicama i kolegama, jedan profesor je samopozvano ušetao u njenu hotelsku sobu pod izgovorom da bi je izmasirao kako bi joj pomogao da se opusti nakon dugog leta. Ona je ćutala o slučaju, iako kaže da se zbog tog iskustva osećala nesigurno na svom novom poslu.

Gresa, trenutna studentkinja, već nekoliko godina izbegava mnoge profesore na Filozofskom fakultetu, gde su studentkinje izjavile da bliska priroda umetničke saradnje sa profesorima uklanja barijere između mentora i studentkinja. Gresa posebno izbegava jednog profesora koji je, svaki put kada se želi rukovati, nespretno zgrabi za ruku, ponekad je jako čvrsto stisne ili joj sugestivno miluje prste.

Nora, studentkinja Filozofskog fakulteta, osećala se neugodno svaki put kada bi morala predati dokument u protokolarnu kancelariju, pa čak i kad god bi prolazila hodnikom. Administrativni službenik koji se bavi protokolom na fakultetu više puta joj je slao poruke na društvenim mrežama, na koje ona nikada nije odgovorila. Ispostavilo se da Nora nije jedina studentkinja koja je primala neželjene poruke od ovog radnika.

Tokom razgovora sa sadašnjim i bivšim studentima, kao i u odgovorima na našu anketu, spomenuto je nekoliko imena univerzitetskih zaposlenika koji su poznati kao seksualni uznemiravači. Jedna ili dve studentkinje navele su nekoliko imena uznemiravača. Ponavljano problematično seksualno ponašanje i nekih drugih profesora prema studentkinjama izgleda da je bilo nadaleko poznato.

“Doslovno su mi rekli: ‘Nemoj da ideš tamo ako ne želiš da te uznemiravaju’.”

Gotovo svaki fakultet zapošljava najmanje jednog muškarca o kojem su u K2.0 trenutne ili diplomirane studentkinje iznele kredibilne optužbe o seksualnom uznemiravanju, uključujući dva profesora na Filološkom fakultetu, jednog na Ekonomskom fakultetu, jednog sadašnjeg i jednog bivšeg profesora Pravnog fakulteta, jednog profesora Arhitektonskog fakulteta u penziji, jednog profesora Fakulteta elektrotehnike i računarstva, tri profesora Fakulteta umetnosti i jednog administrativnog radnika Filozofskog fakulteta.

Osim toga, žene s kojima je K2.0 razgovarala optužile su jednog od devet članova Upravnog veća univerziteta i jednog dekana.

Iako K2.0 nije mogao samostalno da proveri navode o okruženju gde je seksualno uznemiravanje prisutno na Fakultetu fizičkog vaspitanja i sporta, dve sportistkinje, od kojih je jedna učestvovala na poznatim međunarodnim turnirima, rekle su za K2.0 da su odlučile da se ne upišu na Fakultet sporta zbog njegove zloglasne reputacije.

Doslovno su mi rekli: “Nemoj da ideš tamo ako ne želiš da te uznemiravaju’, rekla je jedna od žena.

Anita Mjeku, aktivistkinja Feminističkog studentskog pokreta Univerziteta u Prištini, rekla je da je prisustvo seksualnog uznemiravanja u univerzitetskom okruženju odavno normalizovano.

“Ovo su javne tajne. Mi ne dižemo glas javno zato što nam nedostaju konkretni dokazi, jer možda nismo dopreli do žrtava na pravi način”, govori Anita. “Moje iskustvo je bilo to da me je jedan univerzitetski asistent posmatrao na perverzan način, što je oblik uznemiravanja”, podseća ona i dodaje: “Znam i za jedan slučaj kada je profesor [nekome] tražio seksualne usluge u zamenu za prolaznu ocenu. Dakle, sve to, od perverznog gledanja do traženja seksualnih usluga za ocenu, dešava se u ovoj našoj instituciji.”

Mišljenje Blende Aslani, studentkinje političkih nauka, potvrđuje ono što je izjavila Anita.

“Za neke profesore se provereno zna u studentskoj zajednici. Izrazi poput ‘on se tako ponaša’ ili ‘ima on takve komentare’ ili ‘tako se on izražava’ su nam vrlo česti”, kaže Blenda.

Dorina, nekadašnja studentkinja, suočila se sa neželjenim komentarima profesora prava o svom izgledu i ličnom životu. Ona je rekla da studentkinje često razvijaju strategije snalaženja u interakciji s potencijalnim ili poznatim uznemiravačima.

“Lično sam koristila strategije i zauzela stav koji nije ni previše prijateljski ni potpuno ravnodušan, kako bih sprečila bilo kakav pokušaj osvete”, priča Dorina.

Dekanka Medicinskog fakulteta Suzana Mandžuka-Kerliu, koja je preduzela mere protiv docenta optuženog za seksualno uznemiravanje na fakultetu koji ona predvodi, rekla je da je uverena da ima mnogo više slučajeva seksualnog uznemiravanja na univerzitetu, ali studentkinje se ustručavaju da ih prijave “jer nema toliko iskrenosti u rešavanju ovog vrlo ozbiljnog pitanja na različitim društvenim instancama”.

Linda Gusia, sociološkinja i profesorka na Filozofskom fakultetu, naglašava da je seksualno uznemiravanje problem na univerzitetima širom sveta, ali da je u zemljama s ukorenjenim društvenim normama seksizma i patrijarhata učestalost mnogo veća.

“To je toliko česta pojava na univerzitetu upravo zbog postojeće dinamike moći i nejednakih odnosa moći”, naglasila je Gusia. “U institucijama koje bi trebale predstavljati bezbedan prostor često dolazi do zloupotrebe položaja moći.”

Ćutanje na uznemiravanje

Razgovori sa studentkinjama/studentima i profesorkama/profesorima sugerišu da je seksualno uznemiravanje bilo prisutnije u prošlosti, pogotovo otvoreniji napadi ili zahtevi za seksualnim uslugama.

Remzie Šahini-Hodžaj, koja već 17 godina radi kao profesorka na Odeljenju za novinarstvo, dovodi ovu promenu u uzajamnu vezu s povećanim rodnim diskursom na univerzitetu, što doprinosi otvaranju rasprave o seksualnom uznemiravanju.

Rasprostranjeno je ubeđenje da su studentski aktivizam i češća diskusija o rodnim temama na univerzitetu donekle promenili način na koji se profesori ophode prema studentkinjama/studentima.

“Ta promena je delom posledica povećane zastupljenosti žena na pozicijama donošenja odluka na univerzitetu, ali i prisustva profesorki koje su feministkinje, što je mnogo veće u poređenju s vremenom kada sam počela da radim kao profesorka”, naglasila je Šahini-Hodžaj.

Uvreženo je mišljenje da je povećana pažnja diskusijama o rodu na univerzitetu, zajedno sa studentskim aktivizmom i stupanjem na snagu Uredbe o seksualnom uznemiravanju, donekle promenila način na koji profesori postupaju sa studentkinjama/studentima.

Profesori su počeli da drže vrata svojih kabineta otvorena tokom konsultacija sa studentkinjama/studentima i polako podižu svoju svest o ovom problemu. To ne znači da je seksualno uznemiravanje nestalo. Studentkinje kažu da se to sada radi sve opreznije i prikrivenije, kao što su manje primetno buljenje ili često lajkanje storija studentkinja na Instagramu.

Neke studentkinje veruju da je povećana svest o seksualnom uznemiravanju dovela do toga da profesori više poštuju postavljene granice koje se ne bi smele prekoračiti, dok su druge mišljenja da je to tako iz prostog razloga zato što se potencijalni uznemiravači boje da će biti izloženi medijima ako budu otkriveni, pogotovo imajući u vidu kako u današnje vreme telefoni i tehnologija olakšavaju dokazivanje uznemiravanja.

I pored povećane pažnje ovoj temi, Mjeku ističe da univerzitet i dalje potiskuje otvorenu raspravu o seksualnom uznemiravanju.

Na Međunarodni dan žena ove godine, Mjeku i Feministički studentski pokret planirali su da razviju transparent sa tekstom “Seksualni uznemiravači dalje od Prištinskog univerziteta!” u objektu u kojem održavaju nastavu tehnički fakulteti. Mjeku je navela da im Isak Šabani, dekan Fakulteta za elektrotehniku i računarstvo, nije izdao dozvolu, rekavši da takvu dozvolu može dati samo rektor i istovremeno izrazivši svoju zabrinutost u vezi sa narušavanjem ugleda fakulteta.

Šabani nije odgovorio na pitanja K2.0 u vezi sa izjavom koju je dala Mjeku.

“Ovo je još jedan primer koji pokazuje kako uprava ćuti i pravi se kao da seksualnog uznemiravanja gotovo da i nema”, kaže Mjeku. “Svi znamo da unutar institucije ima uznemiravača, a oni iz uprave o tom problemu ne žele da razgovaraju, već ga uporno ignorišu.”

K2.0 je pokušao da uzme izjave telefonom i e-mailom od desetak profesora, koji su ili poznati kao oni koji pružaju podršku studentima i odgovaraju na njihove potrebe ili su u prošlosti razgovarali o tome u medijima. Međutim, mnogi su odbili da komentarišu ili nisu odgovarali na poruke.

Malo njih je pristalo da govori pod uslovom da ostanu anonimni. Profesori su sugerisali da se oni i njihove kolege ustručavaju da preduzmu mere kada čuju za potencijalne prekršaje iz straha da ono što su čuli može biti neprovereno ili navodeći da to ne spada pod njihovu odgovornost niti je u njihovom opisu posla da se dubinski bave takvim optužbama.

Istraživanja pokazuju da su lažne optužbe za seksualno uznemiravanje izuzetno retke.

“Prosto ljudi ne žele da dovode sebe u neprijatnu situaciju u kojoj se nalazi neki njihov kolega, pa odlučuju da se ne mešaju u ovaj problem”, rekla je jedna profesorka sa Fakulteta umetnosti.

Anonimni profesori sa kojima je K2.0 razgovarao izrazili su zabrinutost zbog mogućnosti da se neko od njihovih kolega, ili oni sami, suoči sa lažnim optužbama, posebno jer, kako navode, sve porodice mogu da budu pogođene takvim situacijama.

Istraživanja pokazuju da su lažne optužbe veoma retke, dok iskustva studentkinja pokazuju da slučajevi seksualnog uznemiravanja na Univerzitetu u Prištini (UP) uopšte nisu retki.

Brojni profesori su takođe izjavili da smatraju da se UP često nepravedno ističe i da mu se pridaje neosnovana pažnja po pitanju seksualnog uznemiravanja.

Studentske aktivistkinje i aktivisti smatraju da nedostatak transparentnosti univerziteta o slučajevima seksualnog uznemiravanja na kampusu i nevoljkost zvaničnika da to javno priznaju kao problem šteti reputaciji univerziteta.

Administratorka univerziteta, Drita Hiseni, imenovana je za službenicu odgovornu za implementaciju novih politika o seksualnom uznemiravanju, kao i za kontakt za prijavu.

U anketi koju je K2.0 sproveo, studenti su imali priliku da podele svoja iskustva sa seksualnim uznemiravanjem na kampusu.  Neki od njihovih odgovora su:

U intervjuu koji je u julu vodio K2.0, Hiseni je rekla da su od preuzimanja funkcije u decembru 2021. tri studentkinje prijavile slučajeve seksualnog uznemiravanja u koje su bili umešani profesori. Te prijave se zatim prosleđuju Etičkom savetu koji je odgovoran za razmatranje i donošenje odluka o takvim pitanjima.

Prema Uredbi, prioritet treba dati slučajevima uznemiravanja koji su predstavljeni Etičkom savetu, ali se poverljivi izvori na univerzitetu žale da se to ne poštuje.

Odluke koje donosi Etički savet dužne su da budu dostupne javnosti. U skladu sa Zakonom o pristupu javnim dokumentima, K2.0 je zatražio uvid u ove odluke od Etičkog saveta, ali nije dobio odgovor.

Uredba univerziteta o seksualnom uznemiravanju predviđa da Hiseni svakog marta Upravnom veću univerziteta podnese godišnji izveštaj o slučajevima seksualnog uznemiravanja, te taj izveštaj mora da bude javno dostupan. Međutim, takav godišnji izveštaj još uvek nije podnesen.

Na pitanje o njenoj obavezi da podnese izveštaj, Hiseni je rekla da je preuzela ovu dužnost u decembru 2021. i smatra da je prerano da se u martu 2022. podnose sveobuhvatni izveštaj. Ona je dodala da je ove godine univerzitet započeo internu istragu o slučajevima seksualnog uznemiravanja. Trenutno čekaju rezultate istrage, a Hiseni planira da sastavi izveštaj do kraja ove godine.

„[Hiseni] bi trebalo da napiše taj izveštaj jer ne znamo koje su odluke donesene”, kaže studentska aktivistkinja Mjeku. “Zatražili smo da se odluke objave na sajtu univerziteta, zajedno sa imenima profesora. Bitno je da studentkinje znaju koje osobe imaju istoriju uznemiravanja i seksualnih krivičnih dela unutar UP-a kako bi znale od koga da se čuvaju.”

Studentkinje i studenti istakli su da su skeptični da će počinioci biti kažnjeni.

Hiseni je za K2.0 rekla da tri odluke o seksualnom uznemiravanju koje je doneo Etički savet uključuju disciplinske mere kao što je zabrana profesoru da mentorira diplomske radove studenata. Incidenti su uključivali verbalno uznemiravanje i neželjene poruke.

Takve disciplinske mere se ne poklapaju sa onima definisanim Uredbom. U slučajevima kada se utvrdi seksualno uznemiravanje, Uredba zahteva upozorenja o suspenziji, privremenoj suspenziji i/ili prestanku radnog odnosa.

Studenti su izrazili skepticizam u vezi sa kažnjavanjem počinilaca, s obzirom da su upoznati sa brojnim slučajevima seksualnog uznemiravanja, ali ne i sa nekim ozbiljnim posledicama uznemiravanja.

“Zamislite nekoga ko je bio fizički uznemiravan — to je vrlo traumatično iskustvo. Kako može bilo ko da podnese prijavu ako prethodno nije uveren da će se hitno preduzeti mere protiv uznemiravača koji radi na fakultetu?”, rekla je jedna studentkinja na ulazu Ekonomskog fakulteta.

Valjmira Rašiti, službenica za integraciju rodne perspektive u organizaciji za ženska prava, Mreža žena Kosova (MŽK), smatra da ovaj neuspeh u rešavanju slučajeva seksualnog uznemiravanja na univerzitetu odražava širi način na koji se nasilje shvata, kako u javnom tako i u privatnom domenu.

„S jedne strane, nasilje se posmatra kao privatna stvar koja treba da ostane u kući. Kada se desi na institucionalnom nivou, vi ga samo obnavljate. Time institucija postaje ‘kuća’ i nasilje opet ostaje unutra, ne izlazi van kuće, odnosno institucije”, dodala je Rašiti.

Bez podrške univerziteta, studenti se moraju sami suočiti sa svojim uznemiravačima i rizikom osvete ili reagovanja.

Arta je u više navrata doživela verbalno uznemiravanje od strane profesora. Kada je počela izbegavati profesora, njegovo ponašanje prema njoj postalo je oštrije, zbog čega se osećala izolirano i manje uključena u predavanja.

“Bilo je jako zamorno pohađati predavanja godinu dana. Bilo je jako zamorno stalno se bojati da neću položiti ispit”, priseća se Arta.

Jedina dva slučaja pred Etičkim savetom koja su javno objavljena (koji se odnose na maltretiranje, a ne seksualno uznemiravanje) uključuju profesora Bekima Bejtu sa Odeljenja za engleski jezik. Zana Malja i još jedna studentkinja podnele su pritužbu 2018. u kojoj su detaljno navele sistematsko psihičko zlostavljanje i bulizam koje je Bejta vršio počevši od 2015. godine.

Malja nije dobijala nikakve novosti ili informacije sa univerziteta u vezi sa slučajem sve dok naredne godine nije doneta odluka Etičkog saveta u kojoj se navodi da je Bejti izrečena pismena opomena zbog ozbiljnih disciplinskih prekršaja i da je zatraženo da prestane sa takvim ponašanjem.

Zana Malja je ove godine javno progovorila o slučaju i tek tada je profesor suspendovan sa posla. Bejta je podneo ostavku pre donošenja konačne odluke.

“Njihov pristup me je naveo da izgubim poverenje u institucije. Videla sam da nemaju nameru da ozbiljno shvate ovaj problem. Shvatila sam da najviše što mogu da urade je da mu pošalju jednu opomenu na email pa su sigurno razumeli i reakciju ili došli do rešenja njihovog problema. Zato sam na kraju javno progovorila u medijima”, rekla je Malja.

Način na koji je univerzitet rešavao slučaj Bekima Bejte uverio je neke studente da ta institucija neće zaštititi žrtve jer nema medijske eksponiranosti. Međutim, u kulturi u kojoj se krivica često pripisuje žrtvama, otvoreno govorenje medijima o seksualnom uznemiravanju može izazvati snažnu reakciju.

“Njihov pristup me je naterao da izgubim poverenje u institucije. Videla sam da nemaju nameru da ozbiljno shvate ovaj problem.”
Zana Malja, bivša studentkinja Filološkog fakulteta

Studentkinja umetnosti Gresa kaže da bi prijavljivanje slučajeva seksualnog uznemiravanja trebalo da ostane privatna stvar, jer možda ne žele svi da budu izloženi medijima.

“Ja sam umetnica i ima ljudi koji me poznaju. Nisam sigurna da bih volela da se moj javni imidž naruši etiketiranjem kao nekog ko je bio žrtva seksualnog uznemiravanja na Fakultetu umetnosti. Ne znam kakav bi uticaj to moglo da ima na mene. Videli smo kada žrtve javno govore, kada osuđuju slučajeve nasilja u porodici, svi komentari svaljuju krivicu na žrtve”, rekla je Gresa.

Ne zatvaraj vrata kancelarije

Jedan slučaj seksualnog uznemiravanja na kampusu koji se najčešće spominje, bilo kao direktno iskustvo ili kao slučaj o kom se zna, uključuje i službenika protokolarne službe Filozofskog fakulteta.

“Kada odu u kabinet za protokol, studenti gledaju da nikada ne zatvore vrata kabineta”, kaže studentkinja filozofije Blenda Aslani. “To je postala standardna praksa. Ako nekome kažete da ste bili u kabinetu, odgovor koji često odmah usleđuje je: “Šta ti je rekao?”, jer se zna da će ili komentarisati kako izgledaš ili čak pokušati da te zaprati na društvenim mrežama”.

Upravo o ovom službeniku protokolarne službe, koji uznemirava žene, pogotovo na društvenim mrežama, govorile su i ostale studentkinje. On je više puta slao gorepomenutoj Nori neželjene poruke na društvenim mrežama, koje je ona pokazala K2.0.

Kako se sve više pričalo o ovom službeniku, Veće studenata Filozofskog fakulteta odlučilo je da povodom toga preduzme nešto.

Ismet Krasnići, predsednik Studentskog saveta, već duže vreme je aktivista. Još kao srednjoškolac, imao je ključnu ulogu u protestima 2021. tokom kojih je osuđeno seksualno zlostavljanje jedne maloletnice u jednoj osnovnoj školi u Prištini.

Svestan da su seksualno nasilje i uznemiravanje uobičajeni u obrazovnim okruženjima, Krasnići je počeo da se bavi ovim pitanjem kada je izabran za predsednika Studentskog saveta.

“Lično, nisam direktno naišao na žalbe”, rekao je Krasnići, pa je oprezno počeo da se obraća koleginicama/kolegama i drugaricama/drugovima da vidi da li se neko koga poznaju suočio sa seksualnim uznemiravanjem na univerzitetu. Nakon nekog vremena, na društvenim mrežama je od tri studentkinje prikupio dokaze o seksualnom uznemiravanju, koje su od službenika protokola primile neželjene poruke.

Krasnići je pokušao pomoći studentima da koriste mehanizme za prijavu seksualnog uznemiravanja na univerzitetu. Ali sadašnja Uredba ograničava vremenski period za prijavu seksualnog uznemiravanja na godinu dana, a slučaj tri studentkinje dogodio se pre više od godinu dana. Nije im bilo dozvoljeno da podnesu žalbu.

Krasnići je rekao da su on i Studentski savet skrenuli pažnju dekanu na ovaj problem.

K2.0 je pitao Dašamira Berzulija, dekana Filozofskog fakulteta, o optužbama na račun službenika protokolarne službe. U poslatom pismu, K2.0 je naveo ime zaposlenog i da je video neprikladne poruke koje je taj zaposlenik slao studentkinjama na fakultetu gde je Berzuli dekan. U pismu, Berzuli je upitan da li je preduzeo bilo šta kao odgovor na pitanja koja je pokrenuo Studentski savet.

Berzuli je rekao da Uredba “ne uključuje dekanate kao eventualnu adresu za prijavu seksualnog uznemiravanja” i da “ne daje dekanatima administrativnu moć da izriču mere vezane za seksualno uznemiravanje”. “Dekanat Filozofskog fakulteta, prema mojim saznanjima, nije primio ovakve prijave u skladu sa članovima Uredbe”, izjavio je on.

U delovima Uredbe, koje on citira u mejlu, stoji da žrtve mogu prijaviti seksualno uznemiravanje službeniku za zaštitu od seksualnog uznemiravanja ili direktno rektoratu, preko Etičkog saveta. Uredba ne zabranjuje niti sprečava dekane da preduzmu mere kada dobiju prijave o seksualnom uznemiravanju.

Univerzitetska uredba o seksualnom uznemiravanju prepoznaje “Zakon Kosova o zaštiti od diskriminacije” kao svoju osnovu, ali izgleda da mu je u suprotnosti. Prema zakonu, rok zastarelosti prekršaja je do pet godina.

“Kada napravite da izveštajni period bude samo za poslednjih 12 meseci kada se seksualno uznemiravanje dogodilo, šta se dešava sa prethodnim godinama? Gde su slučajevi sa ostalim profesorima? Jesu li ti profesori amnestirani?” kaže Ariana Ćosaj, stručnjakinja za rodna pitanja koja se više od dvadeset godina bavi aktivizmom za ženska prava, dodajući da to “obeshrabruje žrtve.”

“Smatramo vremenski okvir od godinu dana potpuno neprihvatljivim.”
Valjmira Rašiti iz Mreže žena Kosova.

Gresa se suočila sa uznemiravanjem tokom svoje prve godine na Fakultetu umetnosti, u periodu kada su studenti posebno osetljivi na loše ponašanje i nerado ga prijavljuju. Mnogima je potrebno vreme da prepoznaju da se radi o seksualnom uznemiravanju, snađu se u čitavom tom birokratskom procesu prijavljivanja slučaja i na kraju da postanu dovoljno osnaženi da potraže pomoć.

Ardita Mačastena, studentkinja prava, rekla je da je nakon prve godine shvatila koga treba izbegavati, kako komunicirati sa profesorima i pobrinuti se da uvek ima svedoka u blizini ako se nešto dogodi.

“Uvek sam spremna da se branim, ali nažalost studenti prve godine na takve stvari nisu spremni”, rekla je.

Slično, i MŽK kritikuje jednogodišnji rok za prijavu seksualnog uznemiravanja na univerzitetu.

“Smatramo vremenski okvir od godinu dana potpuno neprihvatljivim”, rekla je Valjmira Rašiti iz MŽK. “Žene često odlučuju da prijave kasnije, kada se osećaju sigurno i možda u prikladnijem okruženju. Vremensko ograničenje za prijavu je nepotrebno.”

Istraživački izveštaj MŽK o žrtvama seksualnog uznemiravanja pokazuje da žrtvama koje dolaze iz patrijarhalnijih društvenih konteksta treba više vremena da prijave zlostavljanje zbog toga što preovladava kultura okrivljavanja žrtava.

Seljvi Izeti, klinički psiholog u Kosovskom centru za rehabilitaciju preživelih od torture (KCRPT), smatra da sa psihološke tačke gledišta nije ni pošteno ni razumno postavljati vremenska ograničenja za takve stvari. Ona navodi da je trauma složen proces koji se razlikuje od osobe do osobe, a različitim ljudima je potrebno različito vreme da progovore i prijave seksualno uznemiravanje.

“Postoji kultura ćutanja i prikrivanja uznemiravanja ili seksualnog nasilja, jer žrtve u tišini trpe traume ove vrste zločina iz straha da će naići na nepoverenje i predrasude”, kaže Izeti. “Zbog toga, žrtvama je potrebno vreme da procesuiraju traumu, da shvate ozbiljnost onoga što se dogodilo i da se ohrabre da traže pravdu”.

Pogrešna politika prema seksualnom uznemiravanju

Po medijima je 2018. godine na temu seksualnog uznemiravanja na Univerzitetu u Prištini pokrenuta bujica reakcija, kada je tadašnja prorektorka Teuta Pustina-Krasnići prokomentarisala odeću studentkinja. Njeni komentari aludirali su na to da su žrtve seksualnog uznemiravanja same krive što su meta uznemiravanja. Kao reakciju na to, studenti i aktivisti su tražili ostavku Pustine-Krasnići, kao i javno izvinjenje univerziteta zbog, kako tvrde, njene ravnodušnosti prema slučajevima uznemiravanja.

Oni su takođe pozvali na razvoj politike borbe protiv nasilja na celom univerzitetu. Tokom protesta, bivša studentkinja Jeta Beriša ispričala je svoje iskustvo kada ju je seksualno uznemiravao jedan profesor na Fakultetu umetnosti i kako joj je, kada je prijavila slučaj, dekan savetovao da o tome ćuti. Kao odgovor na prigovore, Rektorat je formirao radnu grupu za izradu politike seksualnog uznemiravanja, a profesorku Lindu Gusiju, dugogodišnju zagovornicu takvih propisa, u tim je pozvao tadašnji rektor Marjan Demaj.

„To je bila mala pobeda za nas, s obzirom na to da je otpor kolega bio veliki. Smatrali smo da, ako donesemo uredbu, priznaćemo zvanično da postoji seksualno uznemiravanje i time smo preduzeli veoma značajan korak”, izjavila je Gusia, dodajući: “Imali smo teške diskusije unutar UP-a sa prihvatanjem činjenice da je seksualno uznemiravanje prisutno i da smo upravo mi ti koji se time moraju ozbiljno pozabaviti i stvoriti bezbedno okruženje za studentkinje i studente”.

Njomza Lulaku, prorektorka za akreditaciju, kvalitet nastave i studentska pitanja, koja ima ključnu ulogu u suočavanju sa seksualnim uznemiravanjem unutar institucije, slaže se s Gusijom.

“Ovom uredbom univerzitet je jasno dao do znanja da [seksualno uznemiravanje] postoji. I sada studentkinje/studenti znaju kako da se žale”, naglašava Njomza.

Napomenula je da je pre Uredbe rešavanje slučajeva seksualnog uznemiravanja bilo teško jer standardna politika prema tome nije bila definisana.

“Pošto je sam pojam seksualnog uznemiravanja, u jednoj kulturološki veoma patrijarhalnoj zemlji, naišao na nerazumevanje, odsustvo Uredbe je na neki način ostavilo stvari na individualnu odgovornost ili ličnu savest”, rekla je Lulaku. “Međutim, Uredba sada baca svetlo na činjenicu da rešavanje pitanja seksualnog uznemiravanja nije samo lični izbor već sastavni deo akademskog integriteta. Kulturne norme se ne mogu pozivati na opravdanje.”

Uredba o slučajevima seksualnog uznemiravanja stupila je na snagu u maju 2021. Međutim, konačna verzija koju je univerzitet odobrio nije u potpunosti uključila sugestije koje su iznele profesorke i feminističke aktivistkinje. U početku je raznolika grupa ljudi, sastavljena od predstavnica organizacija za ženska prava i profesora, uključujući Gusiju, sarađivala na izradi nacrta. Univerzitet je tada stvorio manju grupu koja se sastojala uglavnom od ženskih profesora i pravnih stručnjakinja. Deo druge grupe bila je i Ariana Ćosaj, koja je kao stručnjakinja za rodna pitanja predstavljala civilno društvo.

Prva grupa, sastavljena uglavnom od feminističkih aktivistkinja i profesorica, preporučila je progresivne odredbe u skladu sa Zakonom o zaštiti od diskriminacije. Predložile su period izveštavanja od pet godina i da teret dokazivanja bude na optuženoj strani, a ne na žrtvi.

Kada je nacrt prosleđen na širu reviziju među akademskim osobljem i rektoratom, bilo je značajnog protivljenja. Ovim predlozima, podseća Ćosaj, protivili su se profesori, posebno oni s Pravnog fakulteta.

“Izgledalo je kao da su se muškarci mobilisali”, rekla je.

Nakon dugotrajnog razmatranja, predstavnice feministkinje su bile iznenađene kada su saznale da je univerzitet doneo Uredbu, ali onu verziju koja je sadržavala odredbe kao što je rok od godinu dana za prijavu seksualnog uznemiravanja i podela tereta dokazivanja između dve strane.

Ćosaj je navela da ove odredbe ne uzimaju u obzir značajnu neravnotežu moći između profesora i studenata, pogotovo mogućnost profesora da se svete.

Ona je rekla da “zanemaruju činjenicu da je žrtva često u ranjivom položaju, suočena sa autoritetom koji ima moć i uticaj”.

“Naravno, žrtva time može biti obeshrabrena da reaguje.”

“Kako dokazati šta je neprimereno rukovanje?”

Nora, koja je doživela uznemiravanje od strane službenika protokolarne službe, sačuvala je njegove poruke kao dokaz. Ali mnoge druge žene su rekle da su bile same kada su se njihovi slučajevi dogodili i stoga nisu imale opipljive dokaze. Gresa, koja je doživela seksualno uznemiravanje tokom ličnih konsultacija sa profesorom, rekla je da se zbog zahteva za dokazima oseća zastrašeno.

“Kako možete dokazati neprimereno rukovanje? Šta očekuju, da stavim čip u ruku da izmerim koliko dugo me profesor drži za ruku?” pita ironično.

Mačastena, studentkinja prava, tu meru vidi kao pokušaj zaštite uznemiravača.

“Univerzitet očekuje od nas da budemo stalno na oprezu, spremni da osiguramo dokaze o uznemiravanju”, rekla je ona.

Ali Ćosaj je takođe istakla i druge zabrinutosti. Posebno je istakla činjenicu da je Uredbom definisano da je lažna izjava ili prijava krivično delo.

“To je još jedna prepreka koja ovaj mehanizam čini neefikasnim. Žrtve se obeshrabruju da prijave jer se boje da će pod takvom optužbom biti krivično gonjene”, rekla je ona.

Dok Uredba naglašava da je lažno prijavljivanje krivično delo, ona ne kaže eksplicitno da je seksualno uznemiravanje krivično delo, kao što je to definisano u Krivičnom zakoniku Kosova. Na nedefinitivni način, Uredba navodi da se procesi navedeni u Uredbi mogu voditi odvojeno ili uz krivični postupak.

“Čitav pristup je administrativan”, rekla je Valjmira Rašiti iz MŽK. “Od suštinske je važnosti naglasiti da se radi o krivičnom predmetu i treba jasno staviti do znanja da postoji krivični postupak koji studenti mogu da slede.”

Sisteme formiraju ljudi

Mnogi studenti izražavaju nedostatak znanja o Uredbi i smatraju da je vrlo malo urađeno na širenju informacija o novim mehanizmima prijavljivanja seksualnog uznemiravanja. Studentski aktivisti ovaj problem pripisuju prevelikom bremenu koji je dat administratorki Driti Hiseni.

Pored svoje primarne uloge službenice odgovorne za implementaciju novih politika seksualnog uznemiravanja što uključuje kontakt osobe za prijavljivanje zabrinutosti i podizanje svesti ona je i administrativna savetnica Upravnog veća UP.

Neki su skeptični da jedna osoba može efikasno upravljati problemima seksualnog uznemiravanja cele institucije, pogotovo s obzirom na to da Hiseni ima više uloga na univerzitetu. Aktivisti traže da se kancelarija, koja se trenutno nalazi u zgradi Rektorata, uspostavi na više lokacija u fakultetskim objektima širom grada.

Tokom intervjua u julu, Hiseni je izjavila da je ubeđena da je univerzitet uspešno distribuirao informacije studentima o njenoj kancelariji i radu.

“Verujem da smo uspešno komunicirali sa studentima o Uredbi. Distribucija informacija je urađena na pravi način i održali smo informativne sesije”, rekla je Hiseni.

Iako je informativna sesija održana na svakom fakultetu, većina studenata sa kojima je K2.0 razgovarala smatrala je da ih te sesije zapravo nisu informisale o ulozi Hiseni ili o samoj Uredbi.

Studenti su u velikoj meri neinformisani jer nije sprovedena sveobuhvatna kampanja podizanja svesti. “Univerzitet nije preduzeo odgovarajuće korake da nas informiše”, rekla je Mjeku iz Feminističkog studentskog pokreta.

Mjeku smatra da univerzitet i dalje nerado prihvata u potpunosti fenomen seksualnog uznemiravanja. Ona je navela kampanju koja je započela u septembru i koja je uključivala postavljanje postera sa QR kodom na kojima je pisalo “Prijavite incident” širom kampusa. QR kod upućuje na informacije o univerzitetskim politikama seksualnog uznemiravanja.

“Moje pitanje je koji slučaj prijaviti? Slučaj može biti bilo šta, od prljavih toaleta pa do seksualnog uznemiravanja”, kaže Mjeku i nastavlja: “Ovi stikeri su posebno okačeni za seksualno uznemiravanje i uznemiravanje. Nepreciziranje da se radi o seksualnom uznemiravanju je problem, jer postoji tendencija da se izbegne taj termin.”

Takođe, učesnici u istraživanju K2.0 pokazali su generalno nepoznavanje Uredbe i njenih odredbi.

Na pitanje da li su prošli adekvatnu obuku na univerzitetu u vezi sa slučajevima seksualnog uznemiravanja, 75% je odgovorilo da nisu prošli obuku, dok 18% misli da je obuka minimalna, a samo 4% veruje da je sveobuhvatna.

Kada su upitani da li su videli preventivne mere ili kampanje podizanja svesti o seksualnom uznemiravanju, 51% je odgovorilo da misli da univerzitet nije aktivno promovisao te mere ili kampanje, dok je 12% odgovorilo da je videlo informativne materijale.

Odgovori studenata na anketu o seksualnom uznemiravanju na kampusu:

Dan nakon što je K2.0 pokrenuo anketu u maju, univerzitet je počeo da vrši sopstvenu internu anketu o seksualnom uznemiravanju, što je kao inicijativu dugo zagovarala Lulaku, prorektorka za akreditaciju, kvalitet nastave i studentska pitanja. K2.0 je uočio povećanje svesti studenata o politici seksualnog uznemiravanja na univerzitetu nakon što je univerzitet objavio istraživanje. Nedavno je UP uspostavio posebnu sekciju za izveštavanje u SEMS-u (elektronski sistem za menadžiranje studenata), zajedno sa informativnom brošurom, pravilnikom i potrebnim kontaktima.

Kada je upitana u julu o nalazima istraživanja, Lulaku je navela ono što vidi kao nedostatak poverenja studenata u sistem. Iako mnogi studenti tvrde da su svesni da je neko drugi doživeo seksualno uznemiravanje na kampusu, Lulaku kaže da će “studenti ređe priznati da su oni sami doživeli uznemiravanje”.

Lulaku je govorila o sveobuhvatnom planu za rešavanje ovih pitanja, uključujući inicijative za podizanje svesti, fokus grupe sa studentima i razgovore sa akademskim osobljem. Nakon procene potreba studenata i konsultacija sa kolegama i stručnjacima, rekla je da univerzitet namerava da preduzme korake za izmene i dopune Uredbe.

Ona je takođe naglasila potrebu da univerzitet stvori savetovalište van kampusa gde žrtve mogu bezbedno dobiti psihološku podršku.

“Ove promene se sada ne mogu zaustaviti. Složili smo se da će se o ovoj temi na univerzitetu govoriti sve dok ne postane bezbedan prostor za sve”, kaže, “ali mora se pokrenuti otvorena debata u saradnji sa čitavim osobljem”.

Doktorica iz Feminističkog studentskog pokreta kaže da kada se suoče sa birokratijom i nedostatkom podrške, prvi korak je da žrtve shvate da nisu same.

“Trebalo bi da se osećaju podržano, da znaju da imaju pravo da prijave svoj slučaj, i ni u kom trenutku institucionalni pristup ne bi trebalo da ih čini ugroženima ili da krivicu svaljuje na njih”, zaključila je ona.

Linda Gusia je naglasila da, u kontekstu Kosova, seksualno uznemiravanje treba posmatrati u okviru šireg spektra nasilja koje treba rešavati mimo Univerzitetske uredbe o seksualnom uznemiravanju.

“Seksualno uznemiravanje spada u spektar rodno zasnovanog nasilja. Moramo priznati da je u njegovoj srži sistem koji toleriše nasilje na ulici, kod kuće i unutar institucija”, rekla je Gusia. “Mi smo doneli Uredbu i držimo vrata otvorena kada smo sami sa studentima. To je minimalna stvar koju smo mogli da uradimo, no tako uspostavljamo kulturu transparentnosti i odgovornosti. Tako podižemo svest o tome šta su moć i položaj i kako lako može doći do zloupotrebe položaja”.

Dodala je da je dopuna Uredbe nešto što se može postići, ali da transformacija kulture u kojoj se seksualno uznemiravanje dugo smatra normalnim traje godinama.

“Razlog zašto su seksualno nasilje i uznemiravanje najmanje prijavljeni oblici kriminala je upravo to što su žrtve sistemski reviktimizirane, bez obzira na to što jedna uredba propisuje da se to više ne dešava”, smatra Gusia. “Sistem formiraju sami ljudi.”

U međuvremenu, Hana je nastavila magistarske studije, aktivno izbegavajući predavanja profesora koji ju je pokušao poljubiti.

“On i dalje predaje, nažalost, a ja više ne osećam mržnju, samo gađenje”, izjavila je Hana. “Nadam se da se to što se meni dogodilo neće desiti drugim studentkinjama, a ako se i njima desi, nadam se da će progovoriti jer sam se često osećala krivom što ja to nisam učinila.”


Izveštaju je doprinela Lendina Baljaj.