Majka šestomjesečne djevojčice, M.Ć. (36) je dobila otkaz kada je saopštila poslodavcima da je trudna. Do tada je radila u trgovini na određeno vrijeme, što je podrazumijevalo da svaka tri mjeseca potpisuje novi ugovor.
Za Kosovo 2.0 nije željela pričati pod punim imenom i prezimenom zbog straha da bi od novog, potencijalnog, poslodavca, bila “etiketirana” i neprihvaćena. Kaže kako je jedno od prvih pitanja na intervjuu za prethodni posao bilo da li je udata i da li planira porodicu.
„Tada nisam ni znala da li ću ostati trudna. Bila sam udata, ali djecu nijesmo planirali”, prisjeća se M.Ć. “Kada sam saznala da sam trudna, sačekala sam neko vrijeme da kažem šefu. Bio je neljubazan, kao da sam napravila ne znam kakvu grešku. Poslije nekoliko dana su me zvali kod direktora na razgovor. Direktor mi je rekao da mi neće produžiti ugovor. Ostala sam bez ikakvih primanja i to onda kad mi je to bilo najpotrebnije.“
Na pitanje zašto takav slučaj nije prijavila inspekcijskim organima, kaže da ne vjeruje da bi oni išta tim povodom učinili.
„Da prijavim? Koga da prijavim? Kao da inspekcije to ne znaju pa ipak ništa ne rade. Oni su ionako svi povezani. I sami znate kako sve funkcioniše kod nas. Sve se brzo sazna. Ovo je malo mjesto. Da sam prijavila vjerovatno bi za to saznali i drugi. Tek onda bih se mogla pozdraviti sa bilo kakvim poslom.“
Tranzicija u Crnoj Gori, slično kao i drugim zemljama u regiji, je dovela do gašenja na desetine hiljada radnih mjesta, a položaj radnika je višestruko unižen.
Rad na crno problem je sa kojim se država teško nosi, što zbog manjka interesovanja za rješavanje, što zbog društvene neodgovornosti poslodavaca. Sindikalci upozoravaju da su žene posebno ranjiva kategorija na tržištu rada, dok konkretni slučajevi potvrđuju da nerijetko ostaju bez posla ako žele postati majke.
Loš položaj radnika
U prethodnih desetak godina Crna Gora prošla je kroz radikalne ekonomsko – socijalne transformacije. Od ekonomskog buma i naglog priliva direktnih stranih investicija nakon sticanja nezavisnosti, do perioda ekonomske krize koja se sa svjetskog nivoa prelila i na skromno crnogorsko tržište.
Turbulentne godine su uticale na gubitak desetina hiljada radnih mjesta i rast stope nezaposlenosti. Prema podacima državnog Zavoda za statistiku, u drugom kvartalu ove godine broj zaposlenih je iznosio 188 hiljada, dok je u istom periodu nezaposlenih bilo blizu 47 hiljada.
Državna statistika, ipak, nije reprezentativna jer prema zvaničnim procjenama Ministarstva rada i socijalnog staranja, u sivoj zoni radi oko 40 hiljada radnika.
Iz EU su, u izvještaju za Crnu Goru, ukazali na ovaj problem navodeći da je situacija „kritična pošto svako treće lice radi u neformalnom sektoru“. Međutim, adekvatna reakcija države i njenih organa izostaje.
U Upravi za inspekcijske poslove tvrde da je u odnosu na uporedni period 2015. godine, broj radnika „na crno“ znatno manji, ali i da ovakvih slučajeva najviše ima u turizmu i ugostiteljstvu, trgovini, građevinarstvu i saobraćaju. Ovoj instituciji je, kako navode, prioritetan zadatak kontrola u segmentima gdje je rad „na crno“ posebno izražen, kako u dijelu neformalnog zapošljavanja, tako i rada „na crno“ formalno zaposlenih, kao što su neplaćeni rad, isplate zarada i uplate doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, prekovremeni rad, noćni i rad u dane državnih i vjerskih praznika.
Statistika, međutim, pokazuje da su najviše fokusirani na nepravilnosti u toku turističke sezone. Za tri mjeseca u toku prošle godine pronašli su blizu 10.000 nepravilnosti i izrekli preko 2,5 miliona eura novčanih kazni.
Poseban problem u oblasti prava radnika je isplata zarada. Većina poslodavaca dio zarade isplaćuje putem banke, a drugi dio „na ruke“. Procjene su da je takva situacija sa čak 18.000 zaposlenih u državi.
Samo na osnovu ovoga državna kasa, zbog izbjegavanja plaćanja poreza i doprinosa, biva oštećena za oko 190 miliona eura. No, kako je generalno socio ekonomska situacija u državi na nezadovoljavajućem nivou a siromaštvo široko rasprostranjeno, sve je manje onih koji vjeruju u sistem države i koji se usuđuju inspekciji prijaviti nesavjesne poslodavce.
Neoliberalni model primjenjen u Crnoj Gori
Srđan Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG), tvrdi da se status zaposlenih ne može smatrati zadovoljavajućim.
“Za takvu ocjenu postoji više razloga, a osnovni su: sprječavanje sindikalnog organizovanja, pa samim tim i nepostojanje bipartitnog socijalnog dijaloga i kolektivnih ugovora kod poslodavca”, kaže Keković. “Niske zarade; nepoštovanje osnovnih radnih prava zaposlenih kao što su pravo na 40-satno radno vrijeme, dnevni, sedmični i godišnji odmor; isplata dijela zarade na ruke, a time i neadekvatni doprinosi za penzijsko osiguranje; neadekvatni uslovi rada i mjere zaštite na radu”, samo su dio problema sa kojim radnici moraju da se nose.
U razgovoru za K2.0, Keković ukazuje na još jedan problem, a to je rad tokom praznika. Iako je zakonska regulativa u ovom kontekstu jasna, veliki broj građevinskih firmi, prodavnica bijele tehnike i robe široke potrošnje radi u toku prazničnih dana.
Ovo je posljedica neodgovornosti Ministarstva ekonomije koje od 2013. godine nije u stanju da donese podzakonski akt kojim se propisuju kriterijumi i pravila za izdavanje dozvole za rad u dane praznika.
„Iz tog razloga, Inspekcija rada neće da postupa po našim prijavama, tvrdeći da bez postojanja podzakonskog akta oni nemaju uslov za sankcionisanje poslodavaca. Na drugoj strani, mi smatramo da svaki poslodavac koji nema dozvolu za rad u dane praznika, kako to Zakon propisuje, zloupotrebljava to pravo zaposlenih, te da bi Inspekcija rada to morala da sankcioniše, jer zaposleni nijesu krivi što država nije ispunila svoje obaveze“, objašnjava Keković.
Dodatni problem je što iako bi poslodavci trebali da, saglasno važećem Opštem kolektivnom ugovoru (OKU), za rad na praznične dane obračunavaju uvećanu zaradu, u praksi to veliki broj poslodavaca ne poštuje. Pritom, za takvo postupanje ne trpe nikave sankcije .
Keković tvrdi da je radno zakonodavstvo u Crnoj Gori sve više neoliberalno, što podrazumijeva da poslodavci imaju sve veća prava u odnosu na radnika.
“U takvoj situaciji jedina, da kažem efikasna, zaštita zaposlenih je da se udružuju, to jest sindikalno organizuju, kako bi se zaštitili od kršenja njihovih prava iz radnog odnosa”, odlučan je Keković.
“To podrazumijeva da se ponašaju po principu ”svi za jednog, jedan za sve”, jer ako zaposleni jedinstveno stanu u zaštitu svom kolegi/ci, stvaraju uslove da sjutra po istom principu zaštite sebe ukoliko budu izloženi nekom nezakonitom i neosnovanom postupanju poslodavca. Poruka je jasna, pojedinca je lako slomiti, ali organizovanu grupu veoma teško.”
Posebno ranjiva kategorija
M.Ć. kaže da je posao u trgovini veoma težak, da se radi više od osam sati i najčešće samo sa jednim slobodnim danom u sedmici. „I to ako neko od drugih kolega nije bolestan ili nema neku obavezu”, dodaje.
Priča kako se često dešavalo da radi i po 15 dana bez ijednog dana slobodnog za platu od 220 eura.“Nijesam mogla bukvalno da pokrijem troškove prevoza i da kupim sebi sendvič svaki dan. Posla je bilo preko glave.
Od slaganja robe u rafovima, čišćenja prodavnice do istovaranja kamiona. Sve to mi radimo. Bar da na kraju mjeseca znamo za šta radimo.“
Ipak, nije imala drugu opciju. Kao i većina radnika u trgovačkim lancima u Crnoj Gori. Kršenje prava, mizerna primanja i prekovremeni rad surova su realnost više desetina hiljada zaposlenih u ovom sektoru.
U Upravi za inspekcijske poslove kažu da zaposleni kojima je prestao radni odnos imaju prevelika očekivanja od njih. Objašnjavaju da Inspekcija rada ne može reagovati i preispitivati zakonitost i opravdanost otkaznih razloga jer su rješenja o prestanku radnog odnosa konačna i mogu se osporavati samo pred nadležnim sudom ili pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova.
U Sindikatu ističu kako su svjesni situacije sa kojima se suočavaju žene te da su one posebno ranjiva kategorija na tržištu rada. Naročito su ranjive žene koje žele imati djecu, zbog čega, kao i M.Ć. nerijetko ostaju bez posla.
I iz Udruženja “Roditelji” više puta su ukazali na ovaj problem sa kojim se suočava većina budućih majki. Njihovi pravnici pojašnjavaju da ne postoji način da se trudnica adekvatno zaštiti, te da Zakon o radu Crne Gore načelno štiti žene za vrijeme trudnoće. Međutim, isti zakon dozvoljava poslodavcu da zaposlenoj ženi koja je na trudničkom bolovanju, a zaposlena ja na određeno vrijeme, ne produži ugovor.
Položaj žena na tržištu rada
Članom 119 Nacrta Zakona o radu, koji je trebao biti usvojen u ovoj godini, trudnice bi konačno bile zaštićene od gubitka posla dok su na bolovanju, jer će poslodavci morati da produžavaju njihove ugovore o radu na određeno do završetka trudničkog i porodiljskog odsustva.
”Poslodavac ne može otkazati ugovor o radu zaposlenoj ženi zbog trudnoće ili zbog korišćenja prava na odsustvo sa rada zbog održavanja trudnoće, kao i porodiljskog, roditeljskog, usvojiteljskog ili hraniteljskog odsustva”, piše u ovom dokumentu koji je doskora bio na javnoj raspravi.
Iz ugla Sindikata ovaj problem je opšte poznata stvar. Posebno naglašavaju da se naše društvo nedovoljno bori da ovu “devijantnu pojavu sasječe u korijenu”.