Nedavno je objavljen rijedak primjerak publicistike u književnosti na albanskom jeziku koji u proznom stilu opisuje stvarni život i povijesne događaje. Prvijenac Bašmira Džemaja (Bashmir Xhemaj) posvećen je temi o kojoj se  u albanskoj historiografiji do sada premalo govorilo.

Naslov knjige je “Albanac u CIA-i: Dvostruki život Destana Beriše” (Destan Berisha). Istoimeni glavni lik je u periodu od 1943. do 1945. godine bio vojnik, pripadnik nacionalističkih grupa, koji je kasnije emigrirao u Grčku, pa potom i u Italiju. Tamo je postao član američke Centralne obavještajne agencije da bi naposlijetku učestvovao u jednoj od tajnih operacija rušenja tada tek uspostavljenog režima Envera Hodže (Hoxha) u Albaniji.

Prema podacima iz jedne od najvećih knjižara u Prištini, Džemajeva knjiga se našla među najprodavanijim naslovima u aprilu — i to samo mjesec dana nakon što je objavljena. Potražnja je bila velika i u drugim gradovima Kosova, a zabilježeno je i da su za ovo izdanje naročito bili zainteresirani posjetitelji i posjetiteljice prištinskog Sajma knjige.

“Nikada nisam ni pomišljao na to da bih mogao napisati knjigu, posebno ne u ovim godinama i u ovom žanru, žanru historijske biografije”, kaže autor, te izdvaja dva ključna faktora koja su ga nagnala da je ipak napiše.

“Prvi je moja strast prema biografskom žanru. Nažalost, jedva da možete pronaći biografije povijesnih ličnosti iz albanskog naroda koje su napisane na albanskom jeziku”, sa žaljenjem ističe Džemaj. „Dok se u savremenoj svjetskoj historiografiji, konkretno u žanru biografije, konkurencija za objavljivanje djela javlja kad god se pojavi neka nova intepretacija i kad god se otvori neka nova arhiva, pokušaji rasvjetljavanja života historijskih figura od nacionalnog značaja na Kosovu i Albaniji veoma su skromni.”

Drugi faktor bila je potreba da se zapiše tragična priča — ne samo o jednom pojedincu, već o cijelom albanskom društvu s polovine 20. stoljeća. Kako navodi autor, to je era koja je pala u zaborav.

“Priča jednog lokalca, Destana Beriše, podudara se s globalnim dešavanjima kao što je početak Hladnog rata. Upravo tu, u maloj komunističkoj Albaniji, CIA provodi jednu od svojih najtajnijih operacija rušenja režima tako što regrutira stotine dobrovoljaca iz Albanije i s Kosova”, dodaje Džemaj.

Povijest u formi romana

Agron Demi, recenzent knjige, objašnjava da ju je lako čitati, kao i da nije uspavljujuće teška poput nekog historijskog dokumenta.

“Napisana je u publicističkom stilu s kojim se prilično često susrećem — pretežno kada čitam štivo napisano na engleskom jeziku — ali autor opisuje povijesne događaje na način karakterističan za beletristiku”, naglašava Demi. “U knjizi je, primjerice, opisano kako je jedan prosječan dan izgledao prije 70 godina, no taj opis nije baziran na citatima, odnosno na stavljanju čitavih paragrafa pod navodnike, već na jednostavnim opisima koji su itekako pitki.”

Za novinara i univerzitetskog profesora Durima Abdulaha (Abdullah), knjiga je vrlo dobro napisana, što ocjenjuje kao pravu rijetkost kada se radi o debitantskim naslovima.

“Čini se da je Džemaj uspio napisati ovu knjigu u skladu sa savremenim anglo-američkim trendovima u oblasti biografske proze, budući da i je sam strastveni čitatelj biografija koje su napisali autori i autorice iz Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država”, konstatira Abdulah. “Njegovo djelo je rezultat opsežnog istraživanja u okviru kojeg je zaronio duboko u dugogodišnje političko djelovanje glavnog lika, pa i u njegov život općenito.”

Abdulah također objašnjava da je Džemaj došao do dokumenata iz arhive CIA-e, Arhive Kosova, Međuopćinske arhive Prizren, Generalne direkcije za arhive Albanije, te iz nekih drugih, privatnih arhiva. Autor se služio dugim spiskom literature kako bi pružio uvid u povijesni kontekst spleta okolnosti u kojem se našao Destan Beriša, a obavio je i 16 razgovora s osobama koje su direktno ili indirektno bile uključene u ta događanja.

Naravno, kao što je slučaj i sa svakim drugim projektom, pisanje biografije sa sobom nosi i mnoge poteškoće. Prema Džemajevim riječima, najveći izazov s kojim se suočio pri pisanju ove knjige bila je činjenica da albanske arhive sadrže veoma ograničenu količinu dokumentacije.

“Čak i ono malo arhivske građe koju možete naći ili jedva da možete pročitati, ili je skoro pa u potpunosti uništeno”, tvrdi autor. “Gotovo da i nema podataka o Berišinoj mladosti, o sredini Drugog svjetskog rata, ili o borbama na području Prizrena.”

Džemaj je zato bio primoran da svoju knjigu utemelji uglavnom na stranim studijama, stoga je na taj način barem približno prikazao kako je izgledao Prizren dok je grad bio pod okupacijom snaga tadašnje fašističke Italije, ali i kako je izgledao život tamošnjeg albanskog stanovništva uopće.

Važnost teme

Džemaj navodi razloge zbog kojih se odlučio pisati o Beriši, s obzirom na to da Destan svojevremeno nije bio važna ličnost.

“O Destanu Beriši sam kao dječak čuo mnogo toga”, prisjeća se autor. “Pokojni otac bi mi kasno navečer često pričao priče o njegovim nacionalističkim podvizima u ratu — prvo protiv Italijana, zatim protiv Nijemaca, i na kraju protiv Titovih partizana.”

“No, u mnogim albanskim porodicama u to vrijeme, pa tako i u mojoj, ove priče su se prenosile s koljena na koljeno i tako postajale legende koje niko nije zapisivao”, dodaje Džemaj.

Ipak, kaže da je ime Destan Beriša isplivalo iz zaborava 2015. godine, kada je autor saznao da je CIA učinila dostupnim arhive koje sadrže dokumentaciju o operacijama provođenim na teritoriji Albanije u periodu od 1949. do 1953. godine. U tim arhivama je naišao na Berišin dosije. Imajući u vidu to da se ta priča ticala neobrazovanog Albanca iz sela Biluša i jedne strogo povjerljive operacije CIA-e koja se odvijala u Prizrenu, za Džemaja je bila neminovno da će o tim događajima napisati knjigu.

Demi kaže da ga je sticaj okolnosti opisan u djelu više zaintrigirao nego sama tema, odnosno Beriša kao protagonist.

“Njegov lik sam od sebe nije toliko zanimljiv. Beriša nije bio školovan. On je naprosto ispunio ulogu koju mu je dala CIA, što je učinio prije svega zato što se nadao da će dobiti novu misiju na Kosovu”, ističe Demi. “To je jedna od zanimljivih stvari u knjizi — ovi kosovski Albanci i Albanke nisu toliko marili za rušenje režima u Albaniji koliko su marili za Kosovo.”

Povrh toga, Demi vjeruje da autor vjerovatno nikada ne bi ni napisao ovu knjigu da nije uspostavio tako prisan odnos s ovim likom.

Ipak, Abdulahu smatra da Beriša umnogome odskače od vremena i prostora u kojem je odrastao. Njegova sudbina i sam profil čine ga važnim, mada i nadasve tajanstvenim, no Džemajev roman dokida njegovu anonimnost da bi ga predstavio albanskoj javnosti.

“Povijesni dokazi koje Džemaj izlaže u svojoj knjizi otkrivaju nam kakvim je životom živio jedan neobrazovan, ali veoma sposoban Albanac, patriot i nacionalist kojeg su vremena natjerala da postane agent CIA-a. Tako je u svoj život unio avanturu, nešto što pristaje uz njegov karakter”, naglašava Abdulahu, te dodaje da je Beriša bio oštrouman čovjek svjestan prilika na političkoj sceni iako nikada nije stekao formalno obrazovanje u oblasti politike. Njegov život sublimira cijelu jednu epohu — odnose između albanskog stanovništva i komunizma u Hladnom ratu.

Historiografski značaj

Što se tiče historiografskog značaja knjige, Abdulah tvrdi da su živote važnih ličnosti u albanskoj historiji u najvećoj mjeri analizirali i dokumentirali historičari, i to u biografijama pisanim u skladu s rigidnim naučnim kriterijima historijskog istraživanja. Međutim, ocjenjuje i da su naslovi poput Džemajevih neophodni albanskoj javnosti jer izvlače takve biografije iz krutih okvira i gustog jezika albanske historiografije kako bi stvorili energičniji i autentičniji format prikladniji širem čitateljstvu.

Istog mišljenja je i Demi. “Bašmir je pronašao zlatnu sredinu. Njegovu knjigu ćete čitati kao što čitate roman, mada je riječ o povijesnim događajima”, objašnjava on. “Oni koji se bave historijom na akademskom nivou mogli bi reći da ovom djelu nedostaje preciznosti, no Džemaj se oslanja na savremenu metodu pripovijedanja koja čitatelje i čitateljke drži zainteresiranima — dakle, ne da vam da dignete glavu od knjige.”

Autor ne opterećuje čitateljstvo mnoštvom činjenica, naglašava Demi, ali za one koji žele saznati nešto više, na posljednjim stranicama knjige nalazi se spisak svih izvora.

Demi konstatira i da postoji očigledna potreba za objavljivanjem knjiga ovog tipa na albanskom jeziku. “Kada je već Bašmir uspio prikupiti materijale vezane za ono što se dogodilo prije 60-70 godina, isto možemo učiniti i za događaje od historijskog značaja koji su se odigrali u posljednjih nekoliko godina”, izdvaja on.

I Abdulah podcrtava manjak takvih knjiga.

“Historiografska proza na Kosovu je prilično slaba, shematična, neteoretska. U njoj se izbjegava filozofski diskurs, bez kojeg historija ne može nadići puko pisanje anala i hronika”, navodi on, te dodaje da su historiografske publikacije napisane na albanskom jeziku veoma fragmentirane, pa i zastarjele, s obzirom na njihove instrumente i metodologiju.

Upravo zato Demi želi da ova knjiga ne bude ni posljednja iz Džemajevog pera ni posljednja iz ovog žanra. “Iako se broj prevoda u godinama iza nas povećao, broj autentičnih djela se smanjio, naročito u oblasti publicistike”, ističe on.

Džemaj ima na umu nekoliko kosovskih ličnosti za koje vjeruje da zaslužuju da se njihove biografije zapišu. “Možete pronaći desetine studija i članaka na naučnim simpozijima, no originalnih izdanja nema”, objašnjava autor.

I pored svega toga, Džemaj kaže da je još uvijek prerano govoriti o njegovoj narednoj knjizi, ponajviše zbog toga što je “Albanac u CIA-i” vrlo dobro prihvaćen kod čitateljstva. Ovo izdanje se i dalje promovira širom Kosova, a u drugoj polovini godine bit će predstavljeno i u inostranstvu.K

Naslovna fotografija: Majljinda Hodža (Majlinda Hoxha) / K2.0.