Perspektive

Da li bi Češka Republika zaista mogla povući priznanje Kosova?

Piše - 21.09.2019

Zeman okreće leđa svom nasleđu, ali se sudara sa međunarodnim pravom.

Tokom s diplomatske posete Srbiji 11. septembra, predsednik Češke Republike Miloš Zeman pokazao je svoj stil vođenja inostrane politike. 

Imajući u vidu plodonosnu saradnju koju je češka diplomatija gradila i održavala niz godina sa Republikom Kosovom, koju je tamošnja vlada priznala kao nezavisnu državu maja 2008, trebalo je da predsednik izjavi samo nekoliko stvari da bi se konfuzija brzo proširila.

Govoreći na konferenciji za novinare zajedno sa srpskim predsednikom Aleksandrom Vučićem, nekoliko minuta po dolasku u Beograd, Zeman je već izrazio izrazit nedostatak naklonosti prema Kosovu: 

Vučić: “Vrlo smo zadovoljni i vrlo nam je drago što ste ovde.”
Zeman: “I meni je drago. Volim Srbiju.”
Vučić: “Znamo —”
Zeman: “I srpski narod.”
Vučić: “—znamo da nas podržavate.”
Zeman: “Ne volim Kosovo.”
Vučić: “Mnogo vam hvala. Želimo vam sve najbolje.”
Zeman: “Tako je.”

Nije prošlo mnogo vremena od ove izjave da steke izuzetan ugled u Srbiji.

Zeman je izazvao još veći potres tokom pres-konferencije kada je obećao da će razgovarati sa češkim službenicima iz oblasti ustava o tome da li je moguće da Češka Republika povuče priznanje Kosova kao nezavisne države — što je zamisao koju je češki ministar spoljnih poslova ubrzo opovrgao, ali prema Zemanovim rečima, ovoj ideji je punu podršku pružio ministar odbrane Lubomir Metnar.

Zemanove izjave izazvale su pometnju u Češkoj Republici jer je on lično na proleće 1999. doneo odluku, kao premijer, da učestvuje u operaciji bombardovanja Jugoslavije. Svi predstavnici država-članica NATO — pa tako i Zeman — mogli su tada da stave veto na tu akciju.

Nakon poslednjih opaski koje je izneo Zeman, češki premijer Andrej Babiš izjavio je da ne vidi razlog zbog kog bi češka vlada promenila svoj stav i povukla priznanje kosovske nezavisnosti, ali da će ustavni činovnici svakako o ovoj temi diskutovati. Premijer je to saopštio na konferenciji za novinare u Pragu, a nakon razgovora sa premijerima drugih država Višegradske grupe (Češka Republika, Slovačka, Poljska, Mađarska) i Zapadnog Balkana.

Bivši češki premijer Mirek Topolanek, čija je vlada priznala Kosovo kao državu 2008. godine, izneo je oštar odgovor na Tviteru:

“Miloše, nećeš zalečiti rane od bombardovanja Beograda. Ako od sebe praviš budalu, molim te da nas izostaviš iz toga…”

Čini se da je Beograd uspešan kada je reč o smanjenju broja država koje priznaju Kosovo.

Neki kažu da su ovo samo isprazne izjave koje Zeman daje da bi dobio veće poštovanje slovenske braće koju toliko hvali. Međutim, postoje još dva velika problema.

Jedan se odnosi na položaj Češke u međunarodnim odnosima, a to je da Češka Republika gubi svoj demokratski legitimitet onda kada pojedinac istupa bez koordinacije sa vladom, te odstupa od zvaničnog državnog stava. To je i te kako neetična politika predsednika jedne parlamentarne demokratije kao što je Češka Republika.

Sledeći se odnosi na činjenicu da bi ovakva izjava mogla da dovede do domino efekta, što bi zadovoljilo Srbiju, jer se sada zna da su dosta ulagali u kampanju za povlačenje priznanja. To je otkriveno usled skandala u Centralnoafričkoj Republici (CR), gde su tamošnji mediji otkrili dogovor o isplati 350.000 evra od srpske vlade na ruke ministra spoljnih poslova CR-a, a u zamenu za verbalnu notu u kojoj se navodi “povlačenje priznanja” Kosova.

Štaviše, čini se da je Srbija uspešna kada je reč o smanjenju broja država koje priznaju Kosovo. Iako se među podržavaocima kosovske nezavisnosti i dalje nalaze Sjedinjene Države i većina država-članica EU, prema mišljenju Beograda, priznanje je već povuklo 15 država širom sveta, uključujući Madagaskar, Surinam, Burundi i Papuu Novu Gvineju.

Šlag na Zemanovu posetu Srbiji stavljen je kada je učestvovao u konferenciji za štampu, gde je govorio o nedavnoj ostavci kosovskog premijera Ramuša (Ramush) Haradinaja, a nakon slanja poziva za davanje izjave u Specijalizovanim većima Kosova. “Dozvolite mi da izrazim još snažniji stav, a to je da država koju predvode ratni kriminalci ne pripada zajednici demokratskih zemalja”, rekao je.

Srpski predsednik Aleksandar Vučić zahvalio je Zemanu na iznošenju direktnog stava.

Zeman tu sedi i pregovara sa veštim propagandistom koji svoju zemlju predstavlja kao žrtvu u celom svetu, dok koristi komunikacijske veštine da bi pospešio politički uspon — tako što sebe istovremeno predstavlja kao žrtvu i kao spasioca.

Nije tajna da Zeman usmerava dobar deo svoje pažnje na Istok, posebno na Rusiju i Kinu.

Sedi i pregovara sa nekim ko neće da prihvati da se u Srebrenici desio genocid nad nevinim narodom. Sedi i pregovara sa nekim koga sopstveni narod optužuje za autoritarno vladanje i ućutkivanje medija. Sedi i pregovara s nekim ko je bio ministar u vladi Slobodana Miloševića koji je optužen za 29 krivičnih dela, među kojima i genocid, saučesništvo u vršenju genocida, zločin protiv čovečnosti i teške povrede Ženevske konvencije.

To pokazuje da se malo šta promenilo u srpskoj politici od devedesetih godina, uprkos tvrdnjama “proevropskog” srpskog predsednika koji, čini se, predsedniku Zemanu deluje kao “odličan lider”.

Otkud ovakav Zemanov stav prema Kosovu

Zeman je poprilično kontroverzna ličnost na češkoj političkoj sceni, jer je nekoliko puta odstupao od zvanične politike. Iako je ranije bio podržavalac Evropske unije, u poslednjih nekoliko godina postao je njen veliki kritičar.

Pre početka njegovog drugog mandata 2018, široka javnost je smatrala da će njegov izbor za predsednika dovesti do povoljnih uslova u kojima bi se geopolitičko kormilo usmerilo prema Istoku. Nije tajna da Zeman danas usmerava dobar deo svoje pažnje na Istok, posebno na Rusiju i Kinu. U tom smislu, kristalno je jasno i razumljivo šta je Zemana dovelo do toga da iznese ove antikosovske emocije u Beogradu.

Ono što je, takođe, poznato jeste da se u Srbiji susreću kineski i ruski geopolitički interesi: Kina igra sve aktivniju ulogu u Srbiji, a u okviru svog širenja uticaja na centralnu i istočnu Evropu. Rusija se, s druge strane, već vekovima uspešno pozicionira u Srbiji.

Štaviše, nakon raspada Jugoslavije, Rusija je ostala jedini bitan inostrani partner Srbije. Oni su Srbiji dali priliku da se izdigne iz izolacije u koju ju je gurao Zapad.

Da zaključimo, čini se da je ovo win-win situacija (iliti obostrana pobeda) za čoveka koji voli da provocira i stvara jeftina komešanja. Šta je bolje od partnera koji deli vaše stavove i vrednosti?

Da li je moguće povući priznanje?

Priznanje se dešava kao čin jednostrane deklaracije, koja može biti eksplicitna ili implicitna — da bi država bila prisutna u međunarodnim odnosima, nju moraju da priznaju druge države. Čim se priznanje ispostavi, ono upućuje na to da priznata država ili vlada ima prava i privilegije u skladu sa međunarodnim pravom.

Nakon potpisivanja Konvencije o pravima i dužnostima država u Montevideu 1933. — koju su potpisale samo američke države, ali je univerzalno prihvaćena kao prepravka običajnog međunarodnog prava — svaka država mora da ima neke osnovne karakteristike koje se nazivaju “atributima državnosti”, a kako bi druge države priznale njenu samostalnost.

Prošlo je 11 godina otkako je Kosovo proglasilo svoju nezavisnost i ona je dosad postala stamena i neupitna činjenica. Kosovo ispunjava kriterijume državnosti i uspešno se pozicioniralo na međunarodnoj sceni.

Član 6 Konvencije iz Montevidea navodi da “priznanje države samo upućuje na to da država koja je priznaje prihvata postojanje druge države sa svim pravima i dužnostima koje utvrđuje međunarodno pravo”.

Najznačajnije što se navodi je sledeće: “Priznanje je bezuslovno i neopozivo.”

Slučaj kao ovaj, u kom Češka Republika sada razmatra povlačenje svog priznanja kosovske državnosti, može se opisati kao slučaj u kom politički interesi preovladavaju u odnosu na poštovanje međunarodnog prava.

Predsednik bi trebalo da državu predstavlja na spoljnom planu u skladu sa njenim interesima i zvaničnom politikom.

Češka Republika dosad nije povukla priznanje nijedne države. Češka vlada, na osnovu svoje Rezolucije br. 635 od 21. maja 2008, priznala je Republiku Kosovo i saglasila se da sa njom uspostavi diplomatske odnose. To je bilo de jure priznanje, odnosno potpuno i konačno zakonito priznanje države.

Ministarstvo spoljnih poslova je istaklo i da je Češka Republika potpisala više važnih sporazuma sa Kosovom. “Češka Republika ima jasan interes da poštuje međunarodne ugovore postignute sa Republikom Kosovo, uključujući obaveze koje iz istih proističu za obe strane”, navodi se u saopštenju ministarstva nakon Zemanovih izjava.

Kada bi Češka Republika prestala da priznaje Kosovo, primena ovih sporazuma mogla bi da postane nezamislivo teška.

Predsednik bi trebalo da državu predstavlja na spoljnom planu u skladu sa njenim interesima i zvaničnom politikom. Otuda se postavlja pitanje: kakve interese Miloš Zeman zaista zastupa kada u Srbiji govori o Kosovu?

Naslovna fotografija: Majljinda Hodža (Majlinda Hoxha) / K2.0.