Prošle sedmice, mjesec dana nakon općih izbora na Kosovu, Centralna izborna komisija (CIK) je konačno objavila rezultate glasanja. Do kašnjenja je došlo djelimično zbog toga što su se na onim glasačkim mjestima na kojima su uočene administrativne nepravilnosti glasovi morali ponovo prebrojati, no cijeli proces je dodatno usporen zahvaljujući tome što su vođene rasprave o glasovima kosovske dijaspore.

Glasanje iz inozemstva bila je jedna od glavnih tema ovogodišnjih općih izbora zato što je poraslo zanimanje u dijaspori. Uprkos birokratskoj proceduri koju je uveo CIK, u jedanaest dana koliko je trajao rok za prijavu uspješno se registriralo otprilike 40.313 osoba — što je porast u iznosu od 100 posto u odnosu na opće izbore održane 2017. godine, kada je registrirano 20.354 glasača/ica. Pored toga, mnogi u dijaspori su na dan izbora doputovali na Kosovo avionom ili autobusom, što je kao posljedicu imalo veću izlaznost.

Međutim, iako je izlaznost povećana, broj onih koji ne uživaju ovo pravo i dalje je velik. Na protekle izbore je izašao samo mali postotak osoba iz dijaspore koje bi mogle glasati, budući da se na glasačkom spisku nalazi između 300.000 i 400.000 osoba s pravom glasa koje žive van granica Kosova. Dodatno, za one koji pišu aplikacije kako bi se našli na tom spisku i glasali van zemlje, podnošenje prijave je samo prvi korak. Naredni su odobrenje i blagovremeno glasanje.

Prema statističkim podacima CIK-a za izbore održane 2017. godine, od ukupnog broja takvih prijava glasača/ica odobreno je samo njih 15.118, pri čemu je samo 5.246 važećih glasova dostavljeno na vrijeme. To znači da je samo 30 posto registriranog glasačkog tijela čije su prijave prethodno odobrene uspjelo blagovremeno poslati svoj glas. Godine 2019, odobreno je oko 35.087 prijava, ali je samo 22 893 (65 posto) glasačkih listića ocijenjeno kao važeće.

Ustavno pravo ili dilema vezana za izborni zakon

Nesretna okolnost je ta da je CIK isprva proglasio nevažećim ukupno 6.445 zaprimljenih koverti (od kojih svaka sadrži jedan ili više glasova), i to jer su stigle nakon 5. oktobra.

Kako je istakao predsjednik CIK-a, ti glasački paketi nisu mogli biti prihvaćeni zato što nisu dopremljeni u zakonskom roku koji je Komisija utvrdila u skladu s članom 96. stavom 2. Zakona o općim izborima, u kojem je navedeno sljedeće: “Glasovi koji dolaze izvan Kosova se trebaju proslediti CIK-u pre dana održavanja]izbora, kao što je i određeno pravilima CIK-a”.

Ipak, mnogi od paketa su kasnili zbog faktora na koje pošiljatelji/ke nisu mogli utjecati. Zakonska ograničenja u ovom pogledu su nesuvisla, imajući u vidu činjenicu da kašnjenja u isporuci glasačkih paketa nisu odgovornost glasača/ica, već da su uslovljena tehničkim problemima na planu distribucije pošte. Prema tome, ne bismo trebali kažnjavati glasačko tijelo za nešto što je izvan njihove kontrole.

Važno je napomenuti da su svi paketi poslani u periodu između 19. septembra i 5. oktobra te da je postupak provjere prava glasa glasača/ica tada još uvijek bio u toku, što znači da prihvatljivost tih paketa s funkcionalne strane nije bila sporna. Osim toga, CIK je 2017. godine napravio presedan uvaživši glasove iz dijaspore koji su pristigli po isteku zakonskog roka.

Nevladina organizacija za koju radim, Germin — u radu inače usmjerena na pitanja dijaspore — podnijela je žalbu Uredu ombudsmana, dok se zajedno s političkom strankom Samoopredjeljenje obratila Izbornom panelu za žalbe i pritužbe (IPŽP) s još dvije žalbe u vezi s glasovima primljenim nakon 5. oktobra. Prva žalba se odnosila na 4.639 paketa, a druga na 1.806, no IPŽB je odbacio obje.

Samoopredjeljenje je potom predalo oba svoja predmeta Vrhovnom sudu, koji je na kraju naložio prebrojavanje navedenih glasova.

Ova saga pokazuje da, mada je pravo glasa predviđeno Ustavom, razloga za zabrinutost i te kako ima kada je riječ o provedbi tog prava kao i o mogućnosti njegovog adekvatnog ostvarivanja kao Ustavom zagarantiranog prava.

Redefiniranje učešća dijaspore

Trenutno mnijenje karakterizira manjak poštivanja opredijeljenosti dijaspore za glasanje.

Za zemlju poput Kosova, osiguravanje kontinuiranog učešća članova/ica dijaspore u političkim procesima predstavlja važan instrument u održavanju njihove lojalnosti i njegovanju patriotskih osjećaja. Kao što je izdvojeno u Izvještaju glasanju iz inozemstva koji je Venecijanska komisija sačinila 2011. godine, to je ujedno i mehanizam koji omogućava jednako postupanje prema državljanima/kama sa stalnim prebivalištem u zemlji i prema onima koji žive u dijaspori.

Glasanje dijaspore je također dodatni alat za očuvanje nacionalne pripadnosti i jačanje etničkog identiteta. Kada se radi o različitim sferama u njihovoj domovini u kojima bi članovi/ce dijaspore trebali biti aktivno uključeni, političko učešće je nesumnjivo jedan od najvažnijih takvih faktora. Na tom planu, glasanje nije samo najrelevantniji vid političkog učešća, nego i najbolji način na koji je moguće učiniti da se glasovi dijaspore zaista čuju.

Osobe iz dijaspore su kroz povijest bile prisno vezane za domovinu. Tokom osamdesetih i devedesetih godina, i svih nedaća u tom razdoblju, članovi/ce dijaspore bili su aktivno involvirani u zbivanja na Kosovu te su ublažavali mnoge poteškoće. Povrh toga, dijaspora je do sada značajno doprinosila i nastavlja doprinositi kosovskoj privredi kroz novčane doznake (15 posto BDP-a), a jednim manjim dijelom i putem investicija. Međutim, iako je Kosovo ostvarilo napredak s obzirom na priznavanje važnosti dijaspore, njegove institucije gotovo da ništa nisu uradilo da bi tu važnost istinski konkretizirale.

Mehanizmi uključivanja kojima bi se glasove dijaspore integriralo u zakonodavni i institucijski okvir i dalje kaskaju, i to uprkos dugogodišnjem javnom zastupanju organizacija civilnog društva kao što je Germin. Izuzmemo li doznake, kosovske institucije nisu uspješno uključile članove/ice dijaspore u procese izrade politike, pa čak ni u smislenu raspravu o stanju na Kosovu.

Zbog toga dijaspora pomalo i gubi povjerenje u institucije kosovske vlade te je većim dijelom skeptična u vezi s kapacitetima javnih ustanova. Mada je u posljednjih deset godina došlo do evolucije u strukturiranju i organiziranju državnih institucija Kosova, očevidna je tromost u unapređivanju političkih i socijalnih prava članova/ica kosovske dijaspore. Njihova zastupljenost u razmatranju gorućih problema u državi je ograničena, stoga se sve više osjećaju kao da ih državne institucije zanemaruju.

Kako bi se produžio vijek uske povezanosti ove heterogene i široko rasprostranjene zajednice s domovinom, institucije Kosova moraju pokazati da su ozbiljno posvećene garantiranju i promoviranju društveno-političkih prava dijaspore na teritoriji zemlje.

Za početak bi bilo dobro početi poštivati jedno ustavno pravo, a to je pravo glasa.

Dijaspora i političke stranke

Za većinu političkih stranaka — osim Samoopredjeljenja, imajući u vidu ono čime se bave već nekoliko godina unazad — dijaspora do sada nije bila glavna tema niti ciljna grupa u izbornim procesima. Ipak, situacija se nedavno promijenila, osvrnemo li se na značajan doprinos osoba iz dijaspore kosovskoj privredi, ali i na njihov još značajniji budući potencijal vezan za prijenos praktičnih znanja i različitih vještina.

S tim u vezi, gro stranaka govori o važnosti uključivanja dijaspore. Štaviše, glasovi iz dijaspore su bili presudni na prethodnim lokalnim izborima održanim 2017. godine, kada su glasački listići pristigli iz inozemstva manje-više odlučili pobjednika u dva veća grada: Prištini i Prizrenu.

Iako su stranke mahom počele barem nominalno uvažavati ulogu dijaspore kao važne društvene grupe, još uvijek nismo mogli vidjeti neke konkretne pomake u pravcu uključivanja članova/ica dijaspore u donošenje odluka i proširivanja biračkih mjesta na ambasade i konzulate. Za takav pristup, mada uskogrudan, zaslužne su dvije stvari.

Prvo, tendencija dijaspore na svim proteklim izborima bila je takva da su glasovi iz inozemstva pretežno išli strankama opozicije, a ne vladajućim političkim subjektima. Taj trend se nastavio i na ovogodišnjim izborima, pri čemu je Samoopredjeljenje osvojilo 10 271 glas iz dijaspore (44,9%), što je znatno više u odnosu na ukupan broj glasova [iz inozemstva] koje su osigurale ostale stranke (LDK 3606; PDK 2970; AAK-PSD 915; NISMA-AKR 1129).

Drugo, teško je, pa čak i nemoguće, da političke stranke čiji se rad zasniva na klijentelizmu privuku glasove iz dijaspore budući da su glasači/ce u inozemstvu mnogo nezavisniji nego glasačko tijelo sa stalnim prebivalištem u zemlji, s obzirom na ekonomsku i političku zavisnost potonjih na pojedince/ke u vlasti.

Pored toga, članovi/ce dijaspore osjećaju potrebu za promjenom jer je [izborna] praksa od početka prvog desetljeća 21. stoljeća pa naovamo usmjerena na prikupljanje podrške utemeljene na investicijama, dok se učešće dijaspore u preciziranju ključnih prioriteta države gotovo u potpunosti zaobilazi.

Međutim, kada je na pravi način uključena, dijaspora može biti korisna i za podršku na izborima. Ukoliko osobe iz dijaspore podržavaju određenu stranku “danas”, to ne znači da se neće okrenuti nekoj drugoj “sutra”. Njihovu podršku, te u krajnjem redu i njihove glasove, ne može se uzimati zdravo za gotovo.

Političke stranke moraju shvatiti da će povećanjem prilika za glasanje, pa samim time i povećanjem broja glasova iz dijaspore, pospješiti i demokratski legitimitet izabranih zvaničnika/ca.

Upravo to je jedan od razloga zašto se izbore za skupštinu održane 2019. godine smatra jednim od najboljih izbornih ciklusa — između ostalog, izlaznost je bila relativno visoka, a glasača/ica je bilo više nego ikada do sada. Tu je svoj doprinos dala i dijaspora, jer povrh glasova iz inozemstva, veliki broj građana/ki koji žive izvan granica zemlje doputovali su na Kosovo — bilo zračnim ili kopnenim putovima — da bi 6. oktobra lično ubacili svoje listiće u glasačke kutije.

Ipak, s obzirom na činjenicu da mnoge prepreke nisu otklonjene, glasanje članova/ica dijaspore neprestano se destimulira, dok se njihovo pravo zagarantirano ustavom zanemaruje. Bez korjenite promjene pristupa u ovom pogledu, dijaspora će nažalost još uvijek imati dojam da je ostavljena po strani i da se pozitivne posljedice njihovog izlaska na izbore neće osjetiti.

Načelo ravnopravnog glasanja članova/ica dijaspore i ravnopravnost u uslovljavanju promjena i odlučivanja unutar Republike Kosovo u najmanju ruku ostaju sporne stavke. 

Naslovna ilustracija: Arita (Arrita) Katona / K2.0.