Jutros me je zatekla vijest da ruše Narodno pozorište u Tirani. Vidjela sam kako apsurdan broj policajaca izvlači aktiviste/ice koji su se tome usprotivili. Samo što nisam povratila. Uzela sam kameru i odmah se zaputila na lice mjesta. Prvi put u životu nisam mogla slikati kako treba. Toliko sam plakala dok sam gledala te mučne scene; bager je rušio građevinu koja je za nas bila simbol otpora i slobode govora.
Pozorište je bilo posljednja utvrda nekontaminirana korupcijom, virusom u našoj zemlji čak i zaraznijeg od onog koji izaziva COVID-19. Pandemija je besramno iskorištena zarad sitnih interesa, u korist šačice ljudi na vlasti.
Današnji dan ostat će upamćen kao “Dan kada je u Albaniji uspostavljena diktatura”. Zato što je ovo pravo lice diktature.
