Od juna 1970, u američkom gradu San Francisko, svake godine se održava Parada ponosa, na kojoj se hiljade ljudi iz svih krajeva svijeta okuplja u čast prava LGBTQ+ zajednice.

LGBTQ+ zajednica je kroz povijest bila i ostala jedna od najpotlačenijih, najdiskriminiranijih i najugroženijih društvenih skupina. S tim u vezi, Paradama ponosa se slave postojanje i otpor LGBTQ+ osoba u borbi protiv homofobije, bifobije i transfobije, koja traje.

To slavlje je ujedno i oblik protesta, čiji je cilj razviti svijest šire javnosti o pravima LGBTQ+ osoba, zalaganje za izradu sveobuhvatnije politike, vidljivosti LGBTQ+ osoba te borbi protiv diskriminacije, ugnjetavanja i zločina usmjerenih protiv ove raznolike zajednice.

Toj proslavi su se tokom godina pridruživale mnoge države svijeta, doprinijevši tako još većoj raznolikosti, ljubavi, otpornosti, snazi i hrabrosti. Ipak, ništa od toga nije okićeno cvijećem — slavljenje LGBTQ+ zajednice proizvod je kontinuiranih pravnih, društvenih i političkih borbi.

Svaka zemlja ima drugačiji historijat kada je riječ o ovom ratu, ali ono što je zajedničko za većinu njih jeste to što su aktivisti/ce dosljedno organizovali otpor sistemskoj represiji koju provode državne institucije kao i diskriminaciji i nasilju koje vrše razne društvene grupe. Iako upotreba riječi “rat” može djelovati pretjeranom, historija svjedoči suprotno. Puno ljudi je izgubilo živote, posao, porodicu, poštovanje i mnogo toga više zbog ove borbe i učešća u njoj. Međutim, mržnja prema LGBTQ+ zajednici još uvijek je sveprisutna.

Već dvije decenije unazad, u proslavi otpora i raznolikosti učestvuje i Balkan. Sve je počelo u Beogradu; naime, ekstremističke skupine su 2001. godine napale aktiviste/ice koju organizovali prvu Parade ponosa, na što državne službe sigurnosti nisu adekvatno reagovale. Nekoliko godina kasnije, još jedna Povorka je otkazana zbog prijetnji koje su uputile organizovane homofobne grupe.

Ipak, zahvaljujući neumornom otporu i aktivizmu, LGBTQ+ osobe i njihovi saveznici/e u dogledno vrijeme su okupirali beogradske ulice slavećo postojanja ove zajednice i lobiranja za poštivanje njihovih prava.

Nije bilo lako ni aktivistima/cama iz drugih zemalja Balkana, koji su nakon mnogih pokušaja uspjeli ispisati historiju organizacijom vlastitih Povorki. Proslavi se tako 2012. priključila Tirana, 2013. Podgorica, a 2017. godine Priština. Prošle, 2019. godine, na Povorkama su ljubav uveličali Skoplje i Sarajevo.

Pandemija narušava tradiciju

Godina 2020. vjerovatno će biti teška etapa u ovoj nadahnjujućoj priči o LGBTQ+ pokretu na Balkanu i u ostatku svijeta. Ove godine, tradicionalno održavanje Povorki ugrožavaju ne samo organizovane homofobne grupe, već i pandemija bolesti COVID-19. Nedostatak vakcine protiv ovog virusa otežava suzbijanje “virusa” homofobije, mada je vakcina za potonji već pronađena: Povorke ponosa. Kako god, tom vakcinom se virus može liječiti, ali ne i izliječiti.

Okolnosti izazvane pandemijom onemogućile su javna okupljanja u predstojećih nekoliko mjeseci, stoga praktično ne dolazi u obzir organizovati takve demonstracije na trgovima i drugim javnim prostorima. Ipak, aktivisti/ce pronalaze načine kako da nastave tradiciju, bilo putem društvenih mreža, televizijskih debata ili različitih kampanja na internetu.

Dobro je što to rade, imajući u vidu činjenicu da bi se LGBTQ+ pokret i borba protiv homofobije, bifobije i transfobije mogli oslabjeti ukoliko se Povorke otkažu. Razlog je to što, bez njih, u javnoj sferi rijetko ima mjesta za prava LGBTQ+ osoba. LGBTQ+ zajednica postaje predmet rasprava te dobija neophodnu pažnju institucija i društva samo prilikom održavanja Parada.

Povrh toga, problemi LGBTQ+ osoba i njihove potrebe rješavaju se i zadovoljavaju upravo Povorkama ponosa, što pozitivno utječe na njih jer im se tim putem pružaju podrška, nada, pa i osjećaj sigurnosti.

Podrška je naročito potrebna u toku i nakon aktualne izolacije uslovljene COVID-19, koja je dovela do štetnih posljedica za opću populaciju, a posebno za LGBTQ+ osobe i druge marginalizovane skupine. Mnoge LGBTQ+ osobe mogle bi biti izolovane u područjima gdje nisu sigurni, gdje ih se ne poštuje i gdje nemaju dostojanstven tretman. Pored toga, za vrijeme trajanja pandemije zabilježeni su i slučajevi u kojima im je uskraćena državna pomoć.

Osim toga što se bore s virusom, LGBTQ+ osobe bi u ovom periodu mogle biti izložene stresu i anksioznosti uslijed izolacije u okruženjima u kojima im se ne dozvoljava da budu ono što jesu. Dakle, otkazivanje Povorki ponosa ne samo da razvodnjava LGBTQ+ pokret, nego i negativno utječe na članove/ice te zajednice.

Aktivisti/ce na Balkanu ne posustaju

Ove godine su zbog pandemije otkazane najveće Povorke ponosa na svijetu — one u Njujorku i Mančesteru. Na svu sreću, Balkan se u ovom pogledu pokazuje otpornijim na pandemiju.

Štaviše, Albanija je jedna od prvih zemalja na svijetu (ako ne i prva) koja organizuje Paradu ponosa putem interneta, i to pod sloganom Tirana PrideON 2020. Uprkos tehničkim poteškoćama i manjku iskustva organizacija u tom formatu, aktivisti/ce su odlučili da ostanu vjerni otporu LGBTQ+ zajednice.

Planirano je više onlajn aktivnosti, među kojima su diskusije, slušanje ličnih priča LGBTQ+ osoba, izložbe, zabava, intervjui, čitanja, pjevanje i govorenje poezije.

Aktivistica Dženi (Xheni) Karaj — a ujedno i jedna od organizatora/ica — kaže da se kroz ovaj format nastoji ne samo osvijestiti javnost i povećati vidljivost LGBTQ+ zajednice, već i zabaviti ljude tokom izolacije.

Osim kroz aktivnosti realizovane na internetu, LGBTQ+ aktivisti/ce u Albaniji tokom pandemije su podržali LGBTQ+ osobe tako što su im osigurali hranu i druge potrepštine te besplatnu onlajn terapiju.

Aktivisti/ce iz Sjeverne Makedonije također su se pobrinuli za dobrobit LGBTQ+ zajednice organizujući razne onlajn aktivnosti, diskusije s psiholozima/ginjama, prijenos vijesti i priča LGTBQ+ osoba, itd.

Druga Parada ponosa u Sjevernoj Makedoniji trebala je biti održana u junu ove godine, ali to neće moći biti učinjeno uslijed pandemije. Kako navodi Stefan Petrovski, aktivist i član Organizacijskog odbora, Parada u Skoplju mogla bi biti upriličena u oktobru ili novembru ove godine ako se pandemija obuzda. Ukoliko budu dozvoljena javna okupljanja, Organizacijski odbor će poduzeti odgovarajuće mjere zaštite učesnika/ca Parade u koordinaciji s Ministarstvom zdravstva.

Međutim, čak i ukoliko javna okupljanja ne budu dozvoljena, LGBTQ+ aktivisti/ce će pokušati realizovati planirane aktivnosti putem interneta. Petrovski poziva na fizičku, no ne i na socijalnu, pri čemu preporučuje LGBTQ+ osobama da razgovaraju s bližnjima kao i da po potrebi zatraže psihološku pomoć.

S druge strane, proslavu ljubavi i LGBTQ+ zajednice u Sarajevu — gdje su se prošle godine hiljade ljudi okupile na prvom Maršu ponosa u Bosni i Hercegovini — ponovo bismo mogli vidjeti do kraja godine, ako se stanje poboljša. Članica Organizacijskog odbora Lejla Huremović ističe da će Marš definitivno biti organizovan, bilo u javnim prostorima ili na internetu.

Dodaje i da je iznimno važno povećati vidljivost LGBTQ+ osoba, naročito na Balkanu. Prema njenim riječima, zemlje Balkana su i dalje u početnoj fazi LGBTQ+ pokreta, a naglašava i da veliki broj članova/ica ove zajednice nisu otvoreni u vezi sa svojom seksualnošću ili rodnim identitetom te da ih njihove porodice niti društvo ne prihvataju.

Sedmica ponosa u Beogradu bit će održana u septembru, bilo na trgovima ili na internetu.

Kako izdvaja Marko Mihailović, član Organizacijskog odbora, Parada će se organizovati prvenstveno zbog sljedeće dvije stvari: slavlja i demonstracije.

“Slavimo naše živote i ljepotu raznolikosti, ali se istovremeno borimo za slobodu i jednakost”, poručuje. “Borimo se protiv sistemske represije i diskriminacije kao i nedostatka uključenosti LGBTQ+ osoba, te lobiramo za dostojanstvenije zakone i politike.”

Crnogorski aktivist Ilija Vujošević, član Organizacijskog odbora crnogorske Parade ponosa, kaže da će ove godine biti održana osma [Povorka], ili na ulicama Podgorice ili u virtualnom prostoru.

Poput svih gorenavedenih aktivista/ica, i on apelira na LGBTQ+ osobe da zatraže pomoć od nevladinih organizacija i nadležnih državnih organa ukoliko se zbog izolacije osjećaju pod stresom, usamljeno ili u opasnosti.

LGBTQ+ organizacije na Kosovu također su stale uz zajednicu, pretežno kroz onlajn aktivnosti.

Bljert (Blert) Morina, jedan od organizatora/ica Parade u Prištini i direktor LGBTQ+ Centra za ravnopravnost i slobodu (CEL), prilično je uvjeren u to da će Parada ponosa i ove godine biti organizovana na Kosovu. Kaže da bi takva manifestacija trebala biti upriličena na ovaj ili onaj način, zbog toga što se ne bismo trebali vraćati u vrijeme kada je LGBTQ+ zajednica bila u sjeni. Zato bi Priština i ove godine trebala imati Sedmicu ponosa ispunjenu raznim aktivnostima.

Aktivisti/ce platforme Dylberizm također su za organizaciju Sedmice ponosa u Prištini. U posljednje vrijeme, naročito tokom pandemije, vrijedno su radili na informisanju i zabavljanju svojih pratitelja/ica na nizu društvenih mreža. Dylberizm je jedna od prvih i rijetkih platformi koja nastoji informisati širu javnost o LGBTQ+ pitanjima na dobrovoljnoj bazi.

Dakle, Kosovo i susjedne zemlje ipak će organizovati Povorke ponosa ove godine i neće dozvoliti COVID-19 da zaustavi val aktivizma i živosti u LGBTQ+ zajednici. Ako ljetno sunce ne popravi situaciju, onda ćemo jesen i zimu sigurno dočekati u raznobojnom slavlju.

Naslovna fotografija: Majljinda Hodža (Majlinda Hoxha) / K2.0.