Slučaj 1.

I g. Aliriza Beshi i g. Sergej Pančuk bave se časnom notarskom profesijom. Jedan je notar u Prizrenu, 20 kilometara nadomak albanske granice, a drugi u Vladivostoku, perifernom gradu Ruske Federacije udaljenom od Albanije oko 12 000 kilometara.

Dokumenti koje sastavljaju i izdaju potpuno su priznati kao legalni na prostoru Albanije, ali uz izvjesnu razliku: dokumenti jednog od njih prihvataju se bez ikakvih dodatnih procedura, dok dokumenti koje izdaje drugi moraju biti poslani u glavni grad matične države radi ovjere pečatom Apostille, jer u suprotnom neće imati nikakvu pravnu vrijednost u Albaniji. Prema vašem mišljenju, čiji dokumenti se priznaju u Albaniji bez nadovjere: a) dokumenti notara u Prizrenu; ili b) dokumenti notara u Vladivostoku? 

Slučaj 2.

Jedan/a trgovac/kinja iz češke prijestolnice, Praga, i drugi/a trgovac/kinja iz Đakovice odlučuju proširiti svoja poduzeća i otvoriti poslovnice u Tirani.

Oboje moraju podnijeti zahtjev za boravišnu dozvolu i registraciju kompanije u Albaniji, pri čemu albanskim vlastima obavezno dostavljaju razne dokumente iz svojih matičnih država. Između ostalog su to krivični dosje, lični certifikat, potvrde o plaćenom porezu, izvod iz registra privrednih subjekata, itd. 

Kao i u prvom slučaju, jedno može odnijeti dokumente u Tiranu čim ih pribavi u matičnoj državi, a drugo tek nakon što ih pošalje u nadležni ured i potom dobije nazad apostilovane. Prema vašem mišljenju, čiji dokumenti se priznaju u Albaniji bez prethodne nadovjere: a) dokumenti trgovca/kinje iz Đakovice; ili b) dokumenti trgovca/kinje iz Praga?

Logični odgovor i pravni odgovor na gore postavljena pitanja trebali bi biti isti. Ipak, logični je ustvari a), dok je pravni b).

Zašto je uveden Apostille i zašto bi trebao biti ukinut

Sistem nadovjere uveden je 1961. godine zbog potrebe za priznavanjem validnosti (odnosno za legalizacijom) javnih dokumenata izdatih u jednoj državi (A) koje će koristiti druga (B). Među te dokumente spadaju oni koje izdaju javni organi države A kao što su rodni, vjenčani i smrtni listovi, izjave o nasljeđivanju, krivični dosjei, sudske odluke, imovinska rješenja, diplome, licence, izvodi iz registara privrednih subjekata, punomoći, notarske isprave, potvrde o plaćenom porezu i sva druga uvjerenja. 

Do 1961. godine, sistem legalizacije javnih dokumenata izdatih u državi A koji će se koristiti u državi B bio je u znatnoj mjeri birokratizovan, nestandardizovan i nedjelotvoran. Različite zemlje su imale različite uslove, poput obaveze ovjere dokumenata u konzulatima, prefekturama i raznim uredima.

Dana 5. oktobra 1961. godine potpisana je Konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih dokumenata, čije su članice kreirale Apostille i obavezale se da će prihvatiti kao važeći svaki javni dokument ovjeren tim pečatom, i to bez potrebe za daljnjim procedurama. 

Pojedine države potpisnice Konvencije uvele su “restrikcije” nekim supotpisnicama budući da su zbog različitih razloga preferirale stari sistem legalizacije korišten prije nadovjere. To je bio slučaj s Grčkom, Italijom, Španijom i drugim državama koje su uvele restrikcije Albaniji.

Međutim, za građane/ke zemalja koje nisu uvele uzajamne restrikcije, sistem nadovjere je predstavljao značajan napredak u odnosu na prethodni. 

Neke zemlje su otišle korak dalje u pojednostavljivanju interakcije svojih građana/ki tako što su sklopile bilateralne sporazume o ukidanju dužnosti nadovjere. Na taj način su međusobno priznale dokumente bez ikakvih kriterija.

Prema podacima Ministarstva vanjskih poslova, Albanija je takve sporazume zaključila s Rusijom, Mađarskom, Češkom, Slovačkom, Rumunijom i Bugarskom. Upravo ti ugovori — koje nisam mogao naći na internetu — vjerovatno su potpisani u doba komunizma, kada su navedene zemlje njegovale bliske odnose jedna s drugom.

Mediji su u pojedinim navratima netačno izvještavali da je ukinuta obaveza apostilovanja između Albanije i Grčke, Italije, pa i nekih drugih država, iako je ustvari samo ukinuta restrikcija koju su ove države uvele Albaniji Konvencijom iz 1961. godine, napustivši prethodni i prihvativši sistem nadovjere.

Dakle, bilateralne sporazume o ukidanju ovog pečata Albanija je do sada sklopila samo s Rusijom, Mađarskom, Češkom, Slovačkom, Rumunijom i Bugarskom. To znači da ona priznaje javne dokumente izdate u ovim državama bez bilo kakvih dodatnih formalnosti (osim prijevoda), što objašnjava stav albanskih vlasti prema dokumentima izdatim u Vladivostoku i Pragu.

Potreba nadovjere je ukinuta i među državama članicama Europske unije, i to putem Uredbe 2016/1191 Europskog parlamenta i Vijeća usvojene 6. jula 2016. godine (član 4).

Za to vrijeme, Kosovo — koje je potpisnik Konvencije od 2016. godine — ni s jednom državom nije sklopilo sporazum o ukidanju ovjere apostilom. To znači da bilo koji javni dokument izdat u Albaniji mora biti apostilovan kako bi se mogao koristiti na Kosovu, baš kao što je slučaj s ispravama iz drugih država.

Valja napomenuti da, u praksi, zaposleni u većini kosovskih javnih organa — kao što je Agencija za registraciju poduzeća — sudova ili matičnih ureda — za razliku od njihovih kolega/ica u Republici Albaniji — obično prihvataju albanske dokumente čak i bez apostila. Mada je za pohvalu, građani/ke Albanije su usljed te prakse prepušteni na milost i nemilost službenika/ca s kojima se susreću na Kosovu.

Ta praksa na kraju krajeva nije ni u skladu s važećim zakonskim odredbama koje nalažu ovjeru svakog stranog dokumenta. Posljedično tome, čak i ukoliko dokument ne bude neposredno odbijen, uvijek postoji opasnost od toga da će prethodna pravna radnja biti osporena u naknadnom postupku revizije ili kontrole, što bi i za građanina/ku i za službenika/cu moglo imati negativne posljedice.

Sporazum Kosova i Albanije kao imperativ

U 2020. godini, valjanost stranih dokumenata može biti provjerena pomoću savremenih sistema razmjene informacija ili pak na neke druge načine. To naročito važi za zemlje poput Kosova i Albanije, koje vrše intenzivnu razmjenu dobara u gotovo svim oblastima.

S tim u vezi, obaveza nadovjere je suvišna birokratska procedura te nema razloga zašto bi i dalje bila na snazi između Kosova i Albanije, bilo u teoriji ili u praksi. Zato bi bilo prikladno da se na sljedećem sastanku vlada ove dvije zemlje zakazanom za drugu polovinu septembra najzad potpiše sporazum o ukidanju apostila.

Sporazum može biti formulisan na osnovu postojećih sporazuma koji je Albanija sklopila s bivšim komunističkim državama i/ili inspirisan spomenutom uredbom EU, čime bi bio napravljen novi pomak u sferi približavanja zakonodavstvu EU.

U svakom slučaju, nema više nikakvog izgovora za nastavak ove besmislene birokratske procedure koja je trebala biti dokinuta još prije mnogo godina.

Naslovna ilustracija: Arrita Katona / K2.0.