Perspektive | Izbori

Zašto se pravila menjaju usred igre?

Piše - 15.01.2021

Klijentelističke političke stranke protiv “neposlušnog” biračkog tela iz dijaspore.

Građani Kosova koji žive u inostranstvu imaju pravo da glasaju i da se kandiduju na javne funkcije, da budu birani na isti način kao što na to imaju pravo građani koji žive u ovoj državi. Za zemlju kao što je Kosovo, sa ogromnim stanovništvom u rasejanju, ovakav princip je bitan jer ojačava međusobne odnose i neprestano čeliči identitet naših sunarodnika, što je proces koji je važan zbog brojnih pitanja od presudnog značaja, ali i za samu državu.

Uprkos tome, 11. januara, nešto duže od mesec dana pre održavanja vanrednih parlamentarnih izbora, Centralna izborna komisija (CIK) objavila je odluku koja deluje kao da joj nije cilj da omogući biračima iz inostranstva da uživaju ovo pravo. U odluci se navodi da će verifikacija prijavljenih — koji žele da glasaju iz inostranstva — biti sprovedena telefonskim putem, kao i da će, “ukoliko se prijavljeni ne jave na telefon, njihova prijava biti odbačena”.

Nakon brojnih prigovora po plasiranju ove odluke u javnosti, CIK je objavio novu odluku, u kojoj se, između ostalog, navodi da će prijavljeni dobijati telefonske pozive u različitim periodima u toku dana, a da bi se verifikovao proces registracije za glasanje na izborima.

Ovaj CIK-ov manevar naišao je na znatne kritike raznih organizacija civilnog društva na Kosovu, albanskih fondacija i udruženja iz dijaspore, kao i ljudskopravaških aktivista. Odluka je u suprotnosti sa ljudskim pravima ugrađenim u Ustav Kosova. Tamo se navodi sledeće: “Svaki građanin Republike Kosovo koji je napunio osamnaest godina, pa čak i na dan izbora, ima pravo da bira i bude biran, sem ako ovo pravo nije ograničeno sudskom odlukom.”

CIK bi sa svojim odlukama trebalo da olakša proces glasanja za nerezidente države, a ne da ga koči ili dodatno komplikuje.

Sem toga, Ustav obavezuje državne institucije da svim kosovskim građanima pruže jednake uslove za učešće na izborima — uključujući lokalne i parlamentarne izbore, bilo da su redovni ili ne.

Istim principom se vode međunarodne norme poput Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola, kao i Međunarodne konvencije o građanskim i političkim pravima i njenih protokola, kojima su Ustav i zakoni ove države podređeni.

CIK-ova odluka o tome da se verifikacija birača obavi telefonskim putem može da stvori velike probleme i smanji broj birača koji se nalaze van Kosova. Umesto što to radi, CIK bi sa svojim odlukama trebalo da olakša proces glasanja za nerezidentne građane države koji imaju pravo da glasaju na Kosovu, a ne da ga, namerno ili nenamerno, koči ili dodatno komplikuje.

Moć glasova iz rasejanja

U inostranstvu živi više od 300.000 kosovskih građana koji imaju pravo glasa na Kosovu. Ovaj ogroman broj potencijalnih birača iz inostranstva poseduje veliki gabarit i može da presudi o pobedniku izbora na Kosovu. Očigledno je da ova značajna biračka moć — koja ne zavisi od klijentelizma i regionalnih podela, starih kosovskih boljki — uznemiruje političke stranke, posebno one koje su dosad vladale.

Građani Kosova koji žive u inostranstvu često izražavaju razočaranje zbog nepostojanja vladavine prava, kriminala i korupcije, kao i zbog lošeg upravljanja državom. Ako imamo na umu prethodne opšte izbore na Kosovu, velike su šanse da će mnogi birači iz dijaspore da podrže promenu vlasti.

Kosovske političke vođe su pokušale da prekrše neotuđivo pravo građana koji žive u inostranstvu i da ih od njega odvrate.

Na poslednjim kosovskim izborima, održanim oktobra 2019, skoro 20.200 sunarodnika koji su glasali presudno su odlučili u određivanju pobednika; isto to se dogodilo na lokalnim izborima 2017. u Prištini i Prizrenu, dva najveća grada u državi.

Nezadovoljstvo jednog dela političkog establišmenta zbog ovakve situacije najbolje se ogleda u reakciji predsednika Demokratskog saveza Kosova (LDK), Ise Mustafe. Nakon poslednjih izbora, Mustafa je izjavio da nije pošteno da dijaspora odlučuje o pobedniku izbora, već da to treba da zavisi od građana koji žive na Kosovu. Ova izjava je sasvim razočaravajuća za naše prilike, ne samo zbog toga što imamo aktivnu i dinamičnu dijasporu koja održava tesne veze sa maticom, već zato što su kosovske političke vođe pokušale da prekrše neotuđivo pravo građana koji žive u inostranstvu i da ih od njega odvrate.

Jasno je kao dan da je celokupni izborni sistem potrebno reformisati; međutim, ova reforma mora da bude opštega karaktera i da olakša učešće na izborima, a da bi građani uživali svoja demokratska prava.

Međutim, iako su objavljeni izveštaji o tome da je Kosovo u proteklih nekoliko godina unapredilo svoj izborni proces, to nije primetno u segmentu koji se odnosi na birače iz rasejanja. CIK je u brojnim izbornim procesima imao mnogobrojne probleme kada su u pitanju glasovi iz inostranstva, počev od procesa registracije, preko verifikacije, pa sve do prijema glasova. Uprkos aktuelnim poteškoćama u opisanom procesu, nisu preduzete nikakve mere za rešavanje ovih problema.

Kako da se omogući glasanje iz inostranstva?

Proces glasanja iz inostranstva prožet je brojnim problemima u svakom izbornom ciklusu na Kosovu. CIK i državne institucije nikada nisu uspeli da organizuju uspešan i profesionalan izborni proces za nerezidentne građane ove države. Razlog za takvo stanje stvari mogao bi da se krije u tome što su parlamentarni izbori u matici uglavnom bili neredovni, zbog čega CIK, verovatno, nije imao dovoljno vremena da organizuje i izborni proces za birače iz dijaspore.

Međutim, to nije glavni razlog zbog kog državne institucije, CIK i političke partije nisu stvorili optimalne uslove za glasanje u dijaspori.

Prepreka na koju dijaspora nailazi u izbornom procesu jeste neposedovanje kosovskih isprava — to je problem zato što sijaset procedura sprečava nerezidentne građane da izvade identifikaciona dokumenta u kosovskim konzulatima i ambasadama. Kanali za komunikaciju sa državnim institucijama vrlo su ograničeni, bilo da se komunikacija obavlja neposredno sa dijasporom ili posredstvom državnih ambasada ili konzulata. Članovi dijaspore iz tog razloga nisu preterano zainteresovani da glasaju.

Da bi članovi dijaspore mogli lakše da glasaju, od velike bi pomoći bilo organizovanje glasanja u državnim ambasadama i konzulatima širom sveta.

Usled nepoznavanja ustavnih i zakonskih prava u odnosu na glasanje na izborima i u smislu da mogu da budu birani, kao i zbog nepoznavanja procedura glasanja, u kosovskoj dijaspori ima mnogo građana koji nisu skloni izlasku na birališta i ne učestvuju na izborima. Političke partije i državne institucije ne održavaju stalnu i iskrenu komunikaciju sa dijasporom; ne obaveštavaju ih o njihovim ustavnim pravima kada je u pitanju učešće na izborima.

Još jedna prepreka zbog koje mnogi odustaju od učešća na izborima jeste ta što su aktuelni procesi registracije i glasanja izuzetno birokratizovani. Kratki rokovi za registraciju i glasanje, kao i složene procedure glasanja, dodatno otežavaju situaciju.

Da bi članovi dijaspore mogli lakše da glasaju, od velike bi pomoći bilo organizovanje glasanja u državnim ambasadama i konzulatima širom sveta. Tako bi se pospešilo sprovođenje mnogih procesa. To ne bi bila situacija bez presedana, jer postoje države koje već praktikuju glasanje u ambasadama.

Drugi oblik pomoći reflektovao bi se u boljoj komunikaciji institucija sa dijasporom po pitanju kosovskih izbora; to jest, da oni dobiju informacije o svojim ustavnim i zakonskim pravima da učestvuju na izborima na Kosovu, kao i o važnosti ovoga procesa. Imajući u vidu doprinos koji dijaspora daje za oporavak Kosova, od presudnog je i strateškog interesa kosovskih institucija da kosovska dijaspora oseća blisku povezanost sa političkim procesima u matičnoj državi.

Kosovsko rasejanje već godinama aktivno učestvuje u razvoju Kosova, pružajući mu podršku. Prvobitno se ta pomoć ogledala u lobiranju i direktnom angažmanu pri oslobođenju zemlje, a zatim u doznakama slatim porodicama na Kosovu; dijaspora je i jedan od glavnih izvora novca koji se sliva u državni budžet.

Članovi rasejanja održavaju bliske odnose sa Kosovom. Međutim, usled teških uslova u gotovo svim sektorima u državi, mnogi članovi dijaspore i dalje nose teret izdržavanja Kosova i svojih porodica koje tu žive. Oni su razočarani političkim strankama koje su tolike godine bile na vlasti.

Upravo su ovo razočaranje političkom situacijom na Kosovu i glasna kritika na račun političara učinili da se kosovske institucije ogluše o zahteve za olakšanje procesa glasanja u dijaspori; jer su ubeđene da bi veliki broj glasova iz inostranstva mogao da izdejstvuje promene na političkoj sceni u zemlji.

Naslovna fotografija: Ade Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.