Nakon pet neuspješnih godina, na putu je revizija glavne nacionalne strategije.

Polovinom maja, u prvim toplim danima koji su najavljivali ljeto, Vesa Galica je prvi put poslala narudžbu u inozemstvo. Umotan u papir i ukrašen pamučnim koncem, paket je preko okeana letio prema Floridi, SAD. U njemu su bili bijeli bikini i dvije mrežaste haljine za plažu: jedna bijela i jedna crvena.

Vesa je na ta tri komada odjeće radila mjesec dana, kukičajući šav po šav u svom rodnom gradu Vučitrnu, i to u rijetkim pauzama unutar zgusnutog rasporeda onlajn predavanja i zadataka. Putem servisa DHL Express paket je stigao na odredište za otprilike sedam dana.

“Djevojka koja ga je naručila — to je zasad moja najveća narudžba — vidjela je moje kukičani dizajn na Instagramu, a zatim mi se javila”, prisjeća se Vesa hodajući prema kafiću od zgrade Fakulteta elektrotehnike i računarstva Univerziteta u Prištini, gdje je upravo završila jedan od posljednjih ispita u ovom semestru.

Devetnaestogodišnja studentica informatike svoje vještine kukičanja je počela predstavljati prije dvije godine, a naučila ih je od bake i tetke na porodičnim okupljanjima. Kukičanje, pletenje i šivenje sastavnice su dugih i raznolikih historija ženskog rada isprepletenih s pitanjima roda, klase i rase. Većinom ograničene na domaćinstvo i smatrane kućnim poslovima koje bi jedna žena morala obavljati, navedene aktivnosti su također služile za izgradnju prijateljstava, solidarnosti i otpora među ženama.

Vesa Galica je počela prodavati rukom kukičane odjevne predmete online, a razmišlja da svoju strast pretvori u malo kreativno preduzeće. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Kako se dalje prisjeća, Vesa je kao dijete znatiželjno posmatrala tetku kako svugdje i u svakom trenutku plete — u kuhinji, na čaju, prije spavanja — pritom ne shvatajući kako se cijeli komadi odjeće mogu izraditi brzim i naizgled lakim pokretima ruku. U želji da nauči to “misteriozno”, odmjereno kretanje Vesa je nekoliko godina kasnije i sama počela kukičati novčanike, šešire i šalove, uglavnom za prijatelje/ice i porodicu.

“U početku sam povremeno kukičala za prijatelje/ice i upravo oni su me nagovorili da otvorim onlajn prodavnicu. Sada neprestano primam narudžbe, pretežno za bikinije i kratke majice”, kaže Vesa, te dodaje da joj kukičanje omogućava da pokrije veći dio studentskih troškova.

Imajući u vidu činjenicu da je stopa nezaposlenosti mladih na Kosovu dosegla gotovo 50% — najviša je u regiji i tri puta viša od nezaposlenosti mladih u EU — za većinu studenata/ica izgledi da će pronaći posao, a kamoli da će usto i raditi, veoma su slabi. Okolnosti su još i gore kada je riječ o mladim ženama, kod kojih se stopa nezaposlenosti popela na zabrinjavajućih 61%.

Iako se Vesina struka (IKT) smatra jednim od sektora koji su perspektivni u smislu povećanja zaposlenosti mladih, ona već razmišlja o tome da svoju onlajn prodavnicu kukičane robe proširi u malo preduzeće ukoliko se kao inženjerka informatike bude susrela s problemima pri pronalasku dobro plaćenog posla.

“Planiram da na ljeto upišem praksu u oblasti kodiranja, a nakon što sljedeće godine diplomiram, namjeravam da nađem programerski posao”, ističe Vesa. “Međutim, svoju prodavnicu isto tako zamišljam kao prostor gdje će druge žene — bilo starije ili mlađe — moći naći posao, plesti zajedno i kreativno se izražavati.”

Vesini planovi imaju prilično subverzivan prizvuk.

Trenutno je manje od četvrtine registrovanih preduzeća na Kosovu u vlasništvu žena, dok je i sektor IKT-a konkretno daleko od ravnopravnosti u pogledu roda, uprkos tome što se u proteklim godinama i u toj oblasti bilježi smjelo prisustvo žena. Uzimajući u obzir širi društveno-ekonomski kontekst — naime, tek svaka 18. žena u dobi od 15 do 24 godine (te svaka sedma žena bez obzira na dob) ima posao, a prema nekim procjenama neplaćeni rad žena vrijedan je 2,6 milijardi eura — Vesine ambicije zvuče gotovo revolucionarno.

Mada se u posljednjih deset godina u predizbornom diskursu stalno ponavljaju obećavaju nova radna mjesta i mada se niz strategija već bavi pitanjima vezanim za strukturne obrasce nezaposlenosti, do danas na tom planu nisu ostvareni nikakvi smisleni rezultati.

Višak strategija, manjak rezultata

Pitanja učešća žena u radnoj snazi i nezaposlenosti mladih osoba bila su ključni segmenti Nacionalne strategije razvoja (NSR) Kosova za period od 2016. do 2021. godine — centralnog koordinacijskog plana izrađenog s ciljem utvrđivanja “novog pristupa razvojnim politikama” te određivanja “glavnih prioriteta zemlje.”

Kada je Ured za strateško planiranje (USP) započeo proces izrade NSR-a, na potonji se gledalo kao na ključni dokument koji će poslužiti za harmonizaciju postojećih politika i strateških planova manjeg obima tako što će podstaći međuinstitucionalnu koordinaciju i spriječiti umnožavanje strateških projekata.

Sa četiri glavne oblasti — ljudski kapital, vladavina zakona i dobro upravljanje, konkurentne industrije te infrastruktura — Strategija je ambiciozno obuhvatila širok dijapazon problema, od predškolskog obrazovanja do kapaciteta obnovljive energije i upravljanja otpadom. U aprilu 2017. godine propraćena je iscrpnom mapom puta u kojoj su navedene planirane aktivnosti kao i mjerljivi pokazatelji za svaki cilj.

Danas, pet godina nakon njegovog usvajanja, čini se da NSR nije uspio izmaći mantri svakodnevno zastupljenoj u javnom diskursu: “Imamo dobre zakone, regulative i strateške dokumente, ali ponovo smo zakazali u njihovoj provedbi.”

Kako ističe rok za realizaciju Strategije, očigledno je da Vlada neće ispuniti ciljeve zacrtane za većinu od 15 makroekonomskih pokazatelja iz NSR-a. Među onima za koje je utvrđeno da su ostvarili naročito slab uspjeh jesu učešće žena u radnoj snazi i stopa nezaposlenosti mladih.

Šef Ureda za strateško planiranje, Vedat Sagonjeva, priznaje kako je malo vjerovatno da će biti ispunjeni ciljevi postavljeni u Nacionalnoj strategiji razvoja te napominje da se iz toga moraju izvući pouke za budućnost. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Vedat Sagonjeva, direktor USP-a, jedan je od aktera koji su od samog početka uključeni u proces izrade i provedbe Strategije. Sjedeći u svojoj kancelariji smještenoj u zgradi Vlade u centru Prištine, s velikim plakatom iza sebe — “Ciljevi održivog razvoja za 2030. godinu” — pokušava se ogrnuti plaštom samokritike pošto smo mu postavili pitanje u vezi s ishodima Strategije.

“Još uvijek čekamo konačnu evaluaciju. Međutim, jasno je da provedba nije na zadovoljavajućem nivou”, navodi Sagonjeva. “Prilikom izrade strategije usredsrijedili smo se na izdvajanje dovoljne količine budžetskih sredstava za njenu realizaciju te na što bolju integraciju ciljeva u druge planske dokumente, ali mehanizmi praćenja se nisu pokazali učinkovitim.”

Primarni razlozi zbog kojih je provedba na nezadovoljavajućem nivou leže u istim onim pitanjima koja je sam taj dokument trebao riješiti, a to su: ograničena koordinacija politika između različitih institucija, nedostatak odgovornosti ili sistematskog vrednovanja uspjeha te manjak političke volje.

Povrh toga, period od pet godina u kom je Strategija trebala biti realizovana bilo je posebno nestabilno u domeni politike, s obzirom na to da je u tom razdoblju promijenjeno pet vlada.

Kako je navedeno u izvještaju koji je u aprilu 2021. godine objavio Institut GAP, “nestabilno političko okruženje” znatno je ograničilo učinak NSR-a za period od 2016–2021. godine, što je usljed naglih promjena u programima vlada realizaciju dugoročnih politika učinilo gotovo neostvarivom.

Blend Hyseni, viši istraživač GAP-a i jedan od autora izvještaja, naglašava kako je politička nestabilnost omogućila vladama da Strategiju gurnu ustranu kao nerelevantnu, pri čemu je svaka od tih vlada na sva zvona hvalila vlastite programe. “Prethodne vlade su mogle opravdavati neispunjavanje ciljeva iz NSR-a govoreći da nisu bili usklađeni s njihovim planovima i politikama”, objašnjava Hyseni.

Ispostavilo se da je Strategija prvenstveno manjkava u sferi hvatanja ukoštac sa strukturnim obrascima nezaposlenosti, usljed kojih se povećava vjerovatnoća da će u prvom redu žene i mladi biti nezaposleni.

“Nismo stavili naglasak na politike zapošljavanja uz konkretne mjere jer smo konstatovali da je svaki stub Strategije, kao što su rad, vladavina zakona, preduzetništvo i izgradnja infrastrukture, međusobno povezani te da doprinose smanjenju stope nezaposlenosti”, izdvaja Sagonjeva. “Međutim, izgleda da taj pristup nije iznjedrio željene rezultate.”

Izvještaj GAP-a pokazuje da su ciljevi prema svih šest strateških pokazatelja vezanih za rad neminovno trebali ostati neispunjeni čak i prije negativnih posljedica koje je pandemija nedavno ostavila na privredu. Prema indikatorima vezanim za učešće žena u radnoj snazi i nezaposlenost mladih, ciljevi ni blizu neće biti ispunjeni do kraja godine.

Naime, iz GAP-a navode da je mala vjerovatnoća kako će se stopa učešća žena u radnoj snazi — koja je trenutno manja od 22% — do kraja 2021. godine povećati do planiranih 27%. U izvještaju se zaključuje da bi na osnovu trendova zabilježenih u proteklim godinama to bilo “gotovo nemoguće” čak i bez nedavnog pandemijskog efekta.

Ipak, “najveće odstupanje” od postavljenih ciljeva odnosi se na prognozirano smanjenje nezaposlenosti mladih osoba. Cilj je bio da se ta stopa u periodu od pet godina smanji s 52% na 30%, ali 47% mladih je i dalje nezaposleno.

Aktivnosti na terenu

Što se tiče nezaposlenosti mladih, ciljevi su ostali neispunjeni, ali nije da se ništa nije preduzelo.

Vjosa Mullatahiri, savjetnica u njemačkoj agenciji za razvoj GIZ odgovorna za promociju zapošljavanja mladih i aktivnih mjera za tržište rada, podvlači da su hiljade mladih imale koristi od aktivnosti provedenih u okviru GIZ-ovog projekta Youth, Employability and Skills (YES). Projekt je realizovan u saradnji s Ministarstvom obrazovanja, nauke i tehnologije te s Ministarstvom rada i socijalne zaštite.

Mullatahiri kaže da je u posljednje četiri godine 8400 mladih osoba — od kojih su polovinu činile žene — učestvovalo u programima YES-a kao što su obuke u oblasti “mekih” [intelektualnih] vještina, programi stažiranja te radionice usmjerene na preduzetništvo.

Rukovodstvo programa YES također je usko sarađivalo s kosovskim uredima za zapošljavanje, i to u sklopu aktivnosti koje su imale za cilj povećanje mogućnosti za zapošljavanje mladih kroz uspostavu interakcije između osoba u potrazi za poslom, preduzeća, centara za mlade, strukovnih škola i trgovinskih komora.

Uredi za zapošljavanje otvoreni su širom zemlje, a pod okriljem su Agencije za zapošljavanje, Vladine agencije nadležne za implementaciju politika za zapošljavanje. Formirana odlukom tadašnjeg Ministarstva rada i socijalne zaštite iz 2015. godine, Agencija je trenutno dio restrukturisanog Ministarstva finansija, rada i transfera.

Prema podacima Agencije za zapošljavanje za oktobar 2020. godine, evidentirano je da ukupno 90 677 žena traži posao. Gotovo polovina tih žena nije formalno osposobljena za rad, dok je na drugom kraju obrazovnog spektra 671 žena završila diplomski studij (drugi ciklus studija).

“Uredi za zapošljavanje tvore važnu infrastrukturu za zapošljavanje u lokalnim zajednicama budući da su prisutni u gotovo svakoj općini. Međutim, trebalo bi se poraditi na promociji njihovih usluga, programa i aktivnosti”, kaže Mullatahiri. “Naša namjera je bila da kroz projekt YES zatvorimo krug manjka informacija u vezi s mogućnostima za zapošljavanje mladih te da unesemo dinamiku u komunikaciju između različitih lokalnih institucija i grupa građana/ki.”

Mullatahiri dodaje da je u okviru spomenutog projekta Agenciji za zapošljavanje ponuđena pomoć u pogledu organizacijskog razvoja i promocije, i to kroz razne programe osposobljavanja osoblja namijenjene osiguranju održivosti.

“Ukoliko želimo dugoročne rezultate, mislim da je krucijalno očuvati institucionalnu memoriju”, poručuje Mullatahiri. “U tom smislu bi institucije trebale bolje uskladiti strateške projekte, prilikom čega iste stvari ne treba raditi dva puta ispočetka niti trošiti vrijeme, novac i ljudske resurse.”

Planiranje za budućnost

Kako je trenutna NSR na izmaku, u toku je planiranje nove strategije koja će ispraviti nedostatke njene prethodnice.

Nadležni će to između ostalog pokušati učiniti tako što će obuhvatiti duže vremensko razdoblje — deset godina umjesto pet. Prema Sagonjevinim riječima, to će strategiju povezati s UN-ovim Ciljevima održivog razvoja za 2030. godinu (iako Kosovo još uvijek nije primljeno u Ujedinjene nacije), ustanoviti je kao krovni dokument za strateško planiranje u zemlji te zagarantovati održivost dugoročnih prioriteta.

“Konstatovali smo da će duže razdoblje implementacije dovesti do šireg društvenog konsenzusa oko prioriteta te omogućiti nastavak strateških aktivnosti, s obzirom na to da će biti duže od četverogodišnjeg mandata jednog saziva zakonodavne vlasti”, objašnjava Sagonjeva.

Međutim, Hyseni smatra da se produženi vremenski okvir za implementaciju NSR-a neće nužno polučiti veći uspjeh.

“Dobra je praksa imati dugoročnu stratešku orijentaciju i viziju, ali mislim da bi trebalo postaviti ciljeve za kraće periode jer bi tako strategija poslužila kao vezivna mapa razvoja koja će Vladu držati odgovornom”, decidiran je Hyseni. “Bojim se da produženi vremenski okvir za implementaciju ostavlja prostora za to da strategija tokom godina zastari ukoliko ciljevi periodično ne budu vrednovani te ukoliko ne bude vršeno kontinuirano praćenje, što je bio slučaj do sada.”

Desetogodišnji period za provedbu NSR-a do 2030. godine također je vezan za ideju uspostave Nacionalnog okvira za strateško upravljanje kao sredstva kreiranja jasne strukture i hijerarhije strateškog planiranja koje bi dovelo do bolje koordinacije između pojedinih sektora i manje redundantnih strateških dokumenata. U odluci Vlade iz oktobra 2020. godine precizirano je da će NSR 2030. biti temelj na kom će Okvir biti izgrađen.

“U procesu provedbe NSR-a za period od 2012. do 2021. godine primijetili smo da su ministarstva izradila previše strateških dokumenata, s tim da je uočen i nedostatak sistematskog planiranja”, napominje Sagonjeva. “To je ujedno jedan od razloga zbog kojih smo odlučili da bi NSR trebalo da obuhvata period od deset godina, a kako bi poslužio kao najvažniji strateški dokument za zemlju.”

Proces izrade NSR-a za period do 2030. godine započeo je konsolidacijom tima i tematskih skupina odgovornih za pripremu samog dokumenta, za koji se očekuje da će biti finalizovan do kraja 2021. 

Usljed toga što se do sada nisu uspjeli riješiti trajni problemi nezaposlenosti i žena i mladih osoba, izgledno je da će te oblasti zauzeti centralnu poziciju i u novoj strategiji.

Međutim, šta god da uđe u konačni plan morat će biti propraćeno smislenim djelovanjem kako bi se mladim ženama kao što je Vesa ponudila najbolja moguća prilika da zadovolje svoje ambicije.K

Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Ova publikacija je nastala uz finansijsku podršku Evropske unije, a u okviru projekta “Građani, angažujte se”. Projekat sprovodi K2.0 u saradnji sa Institutom GAP. Isključivu odgovornost za sadržaj snose Kosovo 2.0 i Institut GAP i on ne odražava nužno stavove Evropske unije.