U posljednjem dijelu knjige, autorova naracija je istovremeno puna sanjarske nade i realistično tmurna. Hehir sanja o onome što je čuo i vidio u Srebrenici, o tome kako se oni koji su umrli dižu iz grobova, a zatim grle pod kišom srebreničkih cvjetova, u znak trijumfa života i ljubavi. Odmah nakon toga, u posljednjem poglavlju, ton postaje turobno zagušujući. Mustafa se pred Hehirovim očima ukazuje uplakan i vidi bazu UN-a, vidi holandskog pukovnika kako pije Mladićevo vino dok se Mladić smije vičući: “Žene i djeca na lijevu stranu, muškarci na desnu.” Sve kao da puca i lomi se, ali niko ne čuje, sve dok se autor ne prene i probudi nas iz svog košmara.
“Cvjetovi Srebrenice” su prije svega knjiga o nezaboravljanju. Kako historičar Alexander Etkind s pravom kaže: “Ukoliko ne uspijemo zagarantovati pravdu za zločine protiv čovječnosti, ako ne shvatimo šta se dogodilo, ako ne oplačemo zločine, onda se zatičemo u postkatastrofi.” U takvom svijetu nas prošlost dijeli i progoni, ubijajući budućnost.
Više od dvadeset godina nakon etničkog čišćenja i genocida u BiH, na Balkanu je uobičajena tendencija negiranja zločina protiv čovječnosti, revizije historije i alternativnog predstavljanja činjenica. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je lično preuzeo kormilo u kampanji negiranja genocida na Balkanu.U tu zamku što se jasno opetuje pali su i neki na Zapadu. Austrijskom spisatelju Peteru Handkeu, koji dugo negira genocid u Srebrenici, ne tako davno je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost.
Uprkos genocidu na Balkanu, presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju te hiljadama članaka, izvještaja i knjiga napisanim o masakrima izvršenim na području Srebrenice, čini se da je zaborav neizlječiva bolest čak i za društva sa dobrim historijskim sjećanjem. “Cvjetovi Srebrenice” je pokušaj da se dekonstruiše naše razumijevanje zločina protiv čovječnosti, prošlosti i budućnosti u kojoj mrtvi neće biti zaboravljeni.
Hehir i Frankum su napisali knjigu o važnosti i moći mjesta koja se tiču sjećanja na tragediju. Ne možete pamtiti masakre poput Srebrenice, a da ne pojmite stvarne razmjere genocida nad Bošnjacima_kinjama. Autori su isklesali narativ za budućnost da bi se razumjela prošlost, kao i da se ono što je u prošlosti ne bi ponovilo.
Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.