Od uspomena se (ne) živi
Projekat “Oni žive” arhivira uspomene iz studentskih domova.
“U jednom gradu, kraj hladne rijeke, baš me briga u kom, gdje ulice zadnje u tmini se gube, stoji studentski dom.” Ovi stihovi pjesme “Desetka iz drugarstva” svojevrsna su oda studentskom životu koji se u punom kapacitetu (pro)živi u studentskom domu. Miladin Šobić, legendarni kantautor iz Nikšića, i danas je širom nekadašnje Jugoslavije poznat kao pjesnik studentskih soba. Da inspiracija koju je pronalazio, između ostalog i u studentskom životu, nije izolovan slučaj dokazuje niz drugih, vremenski i prostorno nepovezanih iskustava…
Za brojeve 149, 71, 102, 426 i 314 Mijodraga Kuja Novovića veže cijela decenija njegove mladosti. To su brojevi soba u kojima je boravio u Studentskom domu u Podgorici, dok je pohađao studije Mašinskog fakulteta.
“Nigdje na svijetu ne bih mogao doživjeti radost i bezbrižnost koju sam doživio u studentskom domu, pa ni da živim tri života. To je posebna škola života gdje smo se svi formirali kao ljudi”, sumira on dok se s radošću i melanholijom sjeća tog perioda.
Poseban je fenomen život u studentskom domu. Bez obzira na društvena i politička dešavanja, život u domu predstavlja čitav jedan život u malom, iskustvo koje se prepričava, iskustvo izgrađeno u kolektivu.
Za Kuja koji dolazi iz Pljevalja, kada je krenuo na fakultet negdje sredinom sedamdesetih (1975/6), tadašnji Titograd bio je pravi velegrad i dolazak u veliku sredinu za njega bio prvi šok
“Divni profesor Vuko Bezarević učio je nas đake šta nas čeka kada odemo na studije u veliki grad. Držao je te časove iz ljubavi. Počinjao je od elementarnog, kako da pređemo ulicu, s obzirom na to da ni dan – danas u Pljevljima nema semafora, pa dalje”, priča Kujo.
“Druga stvar koja je imala velikog uticaja je ta da sam imao dosta strogog oca, kojeg se i danas plašim, iako nije živ”, dodaje. “Kada sam se oslobodio stega koje sam osjećao prethodno, bio sam, što bi se u narodu reklo – pušten kao ker s lanca.”
Upravo ovakve priče istražuje međunarodni projekat “Oni: žive – studentski životi otkriveni kroz kontekstualne umjetničke prakse”. Vođen od strane nekoliko javnih institucija, univerziteta i nevladinih organizacija iz Crne Gore, Srbije, Hrvatske i Španije, projekat je prikupio i predstavio fotografije i svjedočanstva studenata različitih generacija, koji su dio svog života proveli u studentskim domovima.
Jedan od sagovornika na projektu bio je i Srpko Leštarić iz Beograda, student prve generacije Fakulteta političkih nauka u Beogradu koji je osnovan 1966. godine, a kasnije i student arapskog jezika. On je tokom studiranja živio u više domova, među kojima i u, danas čuvenom i osobenom, Studentskom gradu, takozvanom Studenjaku.
“Za mene studentski život predstavlja najdragocjeniju fazu u životu svakog čovjeka. Studentski život i studije pred mladoga čovjeka stavljaju zadatke koji su dobra škola i iskustvo. I uz glad i uz žeđ, fizički posao, nemanje novca, loš prevoz u gradu, to su dragocjene godine koje svako pamti kao drage”, kaže Leštarić.
Ipak, on dodaje da je za pojedine njegove kolege prilagođavanje novoj životnoj etapi išlo malo teže.
“Mnoge moje kolege su se loše snalazile, loše se hranile, loše upravljale novcem, nerijetko bi džeparac u cjelini ostavili u jednoj kafani ili jednom restoranu za jedan dan ili noć. Bila je čuvena izreka ‘Pozajmi mi 100 dinara, nemam šta da pušim’, priča Srpko.
They Live / Oni žive
Projekat “They live”, odnosno “Oni žive” bavi se studentskim životom od kraja Drugog svjetskog rata do danas, u kontekstu svakodnevnog života u domovima, kulturnih navika, slobodnog vremena studenata, međuljudskih odnosa i odnosa među rodovima, kao i društvenog i političkog angažovanja studenata.
Započet u septembru 2020. godine, projekat predvodi Dom kulture Studentski grad iz Beograda, a kao partneri učestvuju: Institut za savremenu umjetnost Crne Gore (ISU), Međunarodni centar za arhivska istraživanja „Icarus” iz Zagreba, Akademija primjenjenih umjetnosti iz Rijeke, Fakultet za audiovizuelne komunikacije na Univerzitetu kralj Huan Karlos iz Madrida. Pridruženi partneri su Institut za umjetnost u kontekstu na Univerzitetu umjetnosti iz Berlina i Centar za primenjenu istoriju iz Beograda. Projekat traje do oktobra 2023.
Koordinatorka iz Crne Gore, Milena Prelević iz Instituta za savremenu umjetnost objašnjava da je ideja proziašla iz manjeg projekta koji je realizovao Studentski grad, a pod nazivom “Portret Studenjaka”.
“U pitanju je izložba na kojoj su predstavljene fotografije bivših i sadašnjih stanara doma u Beogradu. Izložba je nastala kroz nekoliko aktivnosti: djelovanjem fotografske radionice ‘Izvan okvira’, pregledanjem fotografske arhive Doma kulture Studentski grad i doprinosom bivših i sadašnjih stanara Studentskog grada koji su živjeli u ovom domu od sredine pedesetih godina XX vijeka do danas”, objašnjava Prelević.
Zbog velikog odziva i dobrih reakcija publike odlučili su da projekat podignu na novi nivo, sa idejom da i partnerske zemlje kreiraju i digitalizuju svoje studentske arhive, pokrenu razgovore o toj temi i pronađu smjernice za dalji razvoj studentske publike.
Lorenzo Javier Torres Hortelano objašnjava za K2.0 kako se Madrid zainteresovao za ovu, naizgled regionalnu priču.
“Kada sam vidio poziv za ‘They live’ i pročitao kako objedinjuje umjetnost i fotografiju, odmah sam se zainteresovao i kontaktirao promotere ove ideje, Maidu Gruden i Andriju Stojanovića u Beogradu. Od početka je bio dobar osjećaj”, kaže on, “tako da smo brzo prionuli na posao.”
Ivana Bošković iz Zagreba takođe je jedna od učesnica projekta. Kao studentkinji arhivistike njoj je zadatak bio prikupljanje materijala, fotografija sadašnjih i nekadašnjih stanara studentskih domova u Zagrebu. Sve to je za nju od početka bilo značajno i važno, jer je i sama tokom studiranja živjela u Studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu.
„Samim tim sam vezana za taj dom, a radom na projektu dobila sam uvid u to koliko život u studentskom domu zaista ima veliko značenje i snažan uticaj, te je toliko lijepih trenutaka provedeno u njemu, a na ovaj način mogla sam ih se prisjetiti“, kaže ona za K2.0.
Studenti kao avangarda?
Kroz saradnju sa sadašnjim i bivšim studentima, namjera je bila doći do spektra odgovora o tome šta znači biti student kroz istoriju.
“Studenti su uvijek bili avangarda, nosioci promjena,” tvrdi Kujo Novović, iako mu se čini da se sa novim generacijama to umnogome promijenilo.
Iako je u Crnoj Gori u novom milenijumu bilo nekoliko studentskih protesta, od kojih su neki bili i uspješni, Milena Prelević kaže da studenti sa kojima su komunicirali u okviru projekta i sami uočavaju nedostatak angažmana, ali i samopouzdanja.
“Aktivnosti projekta kao što su radionice, kuriranje izložbe, vođenja kroz izložbe imale su za cilj i da podstaknu interesovanje studenata za izučavanje istorije studentskog života u Podgorici, preispitivanje njihove uloge i sadašnjeg konteksta. Njihovi osvrti su se uglavnom kretali oko zaključka da danas među studentima vlada apatija i da nisu dovoljno svjesni svoje uloge i moći”, objašnjava Prelević.
Kao veliki i značajni i danas se spominju studentski protesti 1968. godine. Srpko Leštarić pamti taj period skeptičan prema uticaju studenata.
“Ta godina je svugdje u svijetu bila godina studentskog bunta, ali i period rata u Vijetnamu i čuvenih svjetskih demonstracija na kojima je i krv padala. Tako je bilo i kod nas – pala je krv, ali se o tome ćutalo i ćuti se i danas iako je o tom junu 1968. napisana brojna literatura u sklopu koje se pominju razne stvari, ali ne i to”, priča on.
Studentski protesti i okršaji sa policijom trajali su danima, sve dok Josip Broz Tito nije sve iznenadio svojim istupom. U televizijskom obraćanju priznao je da su studenti u pravu, a ne država.
“To je lijepo upakovano tako da zapravo uguši studente i proteste”, dodaje Srpko objašnjavajući kako se iz današnje perspektive jasno vidi da je u pitanju bio demagoški potez, te da su studentski zahtevi uglavnom bili zapostavljeni.
Uprkos svemu, ta ‘68. ostaje u lijepom sjećanju kao nešto posebno.
Kujo Novović često razmišlja o razlikama između njegovih studentskih dana i onoga sa čim se suočavaju studenti danas. U njegovo vreme, kaže, “80 odsto stanovništva pripadalo je srednjem staležu, nije bilo velikih razlika i svi smo bili svjesni svog mjesta u društvu. Nikada nije bilo sramota nemati para, a sad je već drugačije i danas ko nema novac taj je izopšten iz društva.”
“Da li ja sada živim kao što su oni živjeli tada?”.
Dio projekta kulminirao je izložbom prikupljenih arhivskih fotografija nazvanom “Da li ja sada živim kao što su oni živjeli tada”.
“Pitanje iz naslova postavljeno je sa namjerom da svi zajedno promislimo fenomen studentskog života, upravo se služeći arhivskom građom koja je prikupljena i predstavljena na izložbi”, kaže Milena Prelević.
Izložba “Do I live now as much as THEY: LIVEd then” rezultat je kolaborativnog kustoskog rada internacionalnog tima od deset studenata, po dvoje iz svake organizacije/institucije. Oko 75 fotografija iz privatnih albuma bivših i sadašnjih stanovnika studentskih kampusa, od kraja Drugog svjetskog rata do danas, rezlutat je selekcije čiji je dio tima bila i Ivana iz Zagreba.
“I mogu reći da smo prikupili lijepu zbirku fotografija koje prikazuju razna vremenska razdoblja i ostavljaju pomalo sjetan, nostalgičan ton za sve nekadašnje stanare studentskih domova. Jako je lijepo i zanimljivo vidjeti mnoštvo takvih fotografija u jednoj zbirci”, kaže ona.
Milena Prelević dodaje da su kroz prikupljeni fotografski i audio material dobili dodatna saznanja o studentskom životu, bivših i sadašnjih studenata.
“Ono što pregledom fotografskog materijala možemo da uvidimo jeste kako su izgledale situacije druženja, studentske sobe, hodnici, terase, menza, a tako se mogu pratiti i promjene u prostoru koje su nastajale tokom vremena. Primjećujemo i koji su to bili preovlađujući trendovi u odijevanju, načinima zabave, načinima ishrane, zajedničkim mjestima okupljanja, a neke fotografije uhvatile su i važne političko-društvene trenutke.”
Iz Instituta za savremenu umjetnost Crne Gore ranije su saopštili da je kompletnim procesom omogućeno da današnji studenti stupe u komunikaciju sa sadržajima života studenata prethodnih generacija, da sa njima ostvare duboku i smislenu komunikaciju i tako saznaju nešto o njihovim životima, ali i ponešto o sebi i svom studentskom životu.
Partnerske institucije iz sve četiri zemlje planiraju da nastave projekat kroz istraživački i arhivski rad, uz nove publikacije.
Na tragu ovog istraživanja i Kujo Novović otkriva da ima neobjavljeni rukopis o periodu u Studentskom domu.
“Pribilježio sam moja sjećanja na te dane, na drage ljude, od kojih neki nijesu ni živi”, kaže Kujo i sa čitaocima K2.0 dijeli odlomak iz uvoda knjige .
“Koliko divnih trenutaka, koliko popijenih kafa i flaša alkohola, koliko odigranih partija karata i jamba, koliko neprespavanih noći osta iza onih sivih zidina Doma, spolja tako hladnih, a iznutra tako toplih”, piše u za sada neobjavljenom rukopisu.
Među brojnim ljudima sa kojima je dijelio dane u domu, Kujo Novović sa posebnom toplinom prisjaće se i kantautora Miladina Šobića. I Šobić, zasigurno, nosi brojne lijepe uspomene iz tog perioda. Kao što kaže u pjesmi citiranoj na početku teksta: “I uvijek požalim kad moram nekud dalje od malog studentskog bratstva, al’ nikad ne odem, a da im ne upišem desetku iz drugarstva.”
Naslovna fotografija: Zabava uz mandolinu, gitaru i frulu, posle učenja; (Beograd, 1974). Fotografiju ustupila: Radmila Đurđević.
Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0.
Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.
-
- Ovaj članak je napisan na srpskom/hrvatskom/bosanskom jeziku.