Sadašnji Trg Edit Daram stiješnjen je pored Kina Armata u njegovom najnovijem ruhu. Prije gotovo 50 godina, Armata je bilo javno kino čije su prostorije 1980. godine preuređene u Dom Jugoslavenske narodne armije. Zgrada je u tom periodu bila dio šireg vojno-policijskog kompleksa, stoga su je koristili visokopozicionirani vojni dužnosnici/e Jugoslavije i službenici/e državne policije.

Jugoslavenska armija je 1988. godine zatvorila prostor zbog političke situacije na Kosovu. Njegovo ponovno otvaranje obilježeno je 1999. godine, nakon završetka rata. Tada se ovaj objekt nalazio u sastavu sjedišta Misije Ujedinjenih nacija na Kosovu (UNMIK), i to sve do 2008. godine, kada je predat Misiji vladavine prava Europske unije na Kosovu (EULEX). U njemu su povremeno bile održavane javne manifestacije, no primarno je bio namijenjen održavanju raznih programa obuke i drugih događanja zatvorenih za javnost.

Godine 2018, misija EULEX-a je napustila ovaj prostor koji je potom predat u vlasništvo Ministarstva javne uprave, u čijoj je nadležnosti sva državna imovina. Ministar Mahir Jagčilar (Yağcılar) i gradonačelnik Prištine Špend (Shpend) Ahmeti dogovorili su se da prostorije pripadnu Općini, koja je zatim dala dozvolu za to da ga u kino pretvori Fondacija Armata, neprofitna organizacija osnovana s ciljem upravljanja ovim prostorom i prikupljanja novčanih sredstava potrenih za rad kina.

Kino Armata je kao javna ustanova otvoreno 18. aprila 2018. godine, a njegov zadatak je promocija alternativne kulture i društvenog dijaloga.

Direktor Kina Armata, Aljuš Gaši (Alush Gashi), kaže: “Znali smo za ovaj objekt, te smo 2015. godine u saradnji s Europskom unijom proveli jedno istraživanje kako bismo saznali kako bi se ove prostorije po odlasku EULEX-a moglo transformirati u javni prostor i kulturni centar kakav je i danas.”

Fotografija: Aljtin (Altin) Gaši / K2.0.

K2.0 je razgovarao s Gašijem o ovom javnom prostoru, kao i o kulturno-umjetničkim sadržajima koji se u njemu promoviraju.

K2.0: Zgrada u kojoj je danas smješteno Kino Armata imala je razne namjene — od vojnog štaba do pozorišta za zaposlenike/ce UNMIK-a i EULEX-a. Zašto ste je odlučili prenamijeniti u prostor predviđen za javnost i umjetničku zajednicu?

Aljuš Gaši: Nekolicina građana/ki Prištine i ja znali smo za ovaj objekt [Kino Armata] i prije nego što je ponovo otvoren za javnost u aprilu 2018. godine. Bio je van javne domene 30 godina, počevši od 1988, kada je zatvoren za javnu upotrebu.

Dakle, nekolicina nas koji smo znali za ovaj objekt bila je svjesna i njegovog potencijala, s obzirom na lokaciju, na njegovo okruženje. Kao dijete sam dolazio ovamo da gledam filmove i prisustvujem brojnim manifestacijama koje su ovdje održavane.

Moji prijatelji/ce i ja gajimo lijepa sjećanja na to vrijeme. Armata je tada bilo jedno od samo tri kina koja su radila u gradu. Sjećam se da smo gledali filmove u kojima su glumili poznati glumci/ice kao što su Brus Li (Bruce Lee), Bad Spenser (Bud Spencer), Terens Hil (Terrence Hill) i drugi.

Imajući u vidu činjenicu da se nalazi u centru, okupljali bismo se ispred kina čak i kada nije bilo projekcija. Zgrada je bila okružena zelenilom i tamo smo se družili jedući čokoladice zagrebačkog Kraša.

Prije pet godina sam zajedno s kolegama/icama iz Europske unije obavio istraživanje o tome kako bismo ovaj prostor mogli preurediti u javni kulturni prostor. Proveli smo ga u saradnji sa zvaničnicima/ama Europske unije i drugim partnerima iz inozemstva, te smo u okviru tog istraživanja uspjeli izraditi potencijalni program.

Preporuka istraživanja bila je ta da vlasništvo nad ovim objektom preuzme Općina Priština ili neko drugo nezavisno tijelo pošto njegove prostorije napuste UNMIK i EULEX, pri čemu je zamisao bila da zgradom upravlja institucija koja će je preobraziti u javno kino kakvo je bilo sve do 1988. godine.

Kada su je UNMIK i EULEX prije nekoliko godina i napustili, ova javna imovina je predata u ruke Općine [Priština] i osnovana je fondacija koja sada samostalno finansira rad kina. Primarna svrha i zadatak kina je promocija alternativne kulture i društvenog dijaloga kroz medije poput filma, kao njenog glavnog stuba, ali i kroz muziku, rasprave od javnog značaja, i slično. Prema tome, željeli smo stvoriti neku vrstu foruma u kojoj će se njegovati kritičko mišljenje.

Koliko se prostor promijenio od 1988. godine, kada je postao privatan?

Prostorije se fizički nisu toliko promijenile, posebno kada se radi o [kino-]dvorani gdje se trenutno nalazimo i gdje organiziramo sve aktivnostii. Srećom, enterijer je ostao isti. Kažem “srećom” zato što imamo nešto što je izgrađeno 40 godina ranije. Jedina promjena se ogleda u novim stolicama koje su nabavljene prije sedam godina, dok je ostatak kino-dvorane isti onakav kakav je bio tada.

Zgradu sada koristi Općina [Priština] zajedno s nekoliko ministarstava [Republike Kosovo], a njome upravljamo mi [zaposlenici/e Kina Armata]. U globalu smo nastojali očuvati autentičnost prostora u arhitektonskom smislu tako što smo zadržali stari namještaj i muzičku opremu iz tog doba. Drugim riječima, cilj nam je očuvati duh kulturnog naslijeđa.

Stječe se dojam da u Prištini ne postoji mnogo mjesta na kojima građani/ke mogu učestvovati u različitim aktivnostima, naročito u oblastima kulture i umjetnosti. Da li je stoga osnivanje Kina Armata bilo i neophodno?

Da, zaista je bilo neophodno. Neki od glavnih principa koje vode Kino Armata naprijed jesu njegov javni karakter, kolaboracija/interakcija te rad sa društvenom zajednicom općenito. Kino Armata je nezavisni javni prostor koje posjeduje vlastiti program i istovremeno potiče zajednicu, kao i različite organizacije i pojedince/ke, na angažman u projektima od javnog interesa, i to da bi se ovaj prostor maksimalno iskoristio i da bi svi ti akteri s nama sarađivali, od čega će koristi imati šira javnost.

U ovoj fazi stvaranja Armatinog identiteta ograničili smo se na javne aktivnosti i događaje dostupne svima jer smo uvjereni u to da je sveobuhvatno učešće u raspravama nakon projekcija važno za razumijevanje značenja umjetničkih djela, budući da se time daje doprinos društvenom napretku.

Međutim, kulturi se u našoj zemlji daje premalo značaja zbog toga što se čini da političarima/kama razvoj kulture na državnom nivou nije prioritet. Ipak, kultura je ono što oblikuje državu, osvrnemo li se na činjenicu da vas se na međunarodnoj sceni identificira upravo na osnovu kulture.

Šta ime Kino Armata predstavlja za društvenu zajednicu u Prištini? Kakav je njegov položaj u odnosu na kolektivno sjećanje te zajednice i Prištine generalno, s obzirom na to da je sam naziv vezan za ovo pitanje [naziv datira iz doba Jugoslavije]?

Naznake su pozitivne zahvaljujući samoj reputaciji Armate te su incijativa i projekt naišli na dobar odaziv. Kao što ste i rekli, nema mnogo upotrebljivih prostora ovog tipa i ove veličine. Imamo mi i druge javne dvorane, no ti objekti nisu privlačni mladima i umjetnicima/a, pa ih se ni ne koristi.

Ime “Kino Armata” odabrali smo spontano zato što je u narodu zgrada poznata pod nazivom “Dom armije”. To ide ruku pod ruku s našom misijom, očuvanjem kolektivnog sjećanja koje nas profilira, bilo ono dobro ili loše.

Vjerujemo da bismo stvari koje su se ovdje dogodile ili arhitekturalne detalje koji su dodati u pojedinim epohama — bez obzira na to o kojoj je epohi riječ i kakva je njihova simbolika — trebali istraživati i nasljeđivati, i fizički i duhovno, tako što ćemo zadržati stari naziv i razgovarati unutar diskursa za koji ne smatram da je uopće štetan.

Da li su se neki protivili nazivu?

O tome smo raspravljali s onima koji su bili protiv, ali na kraju smo došli do dogovora pošto smo saslušali sve argumente, jer mnogi imaju lijepa sjećanja na ovaj prostor iz perioda kada je korišten za projekcije filmova i druge manifestacije. Simbolika određenog vremena je nešto neizbježno, a ime je ono što jednu epohu održava živom i što nam omogućava da je dalje izučavamo.

Kako Armata danas funkcionira? U kojoj je mjeri ispunjen zacrtani cilj?

Prostor funkcionira dobro. U početku smo osmislili koncept u vezi s načinom na koji smo željeli voditi projekt. Ovo [Armata] je kino, no nije i isključivo kino, zato što nastojimo promovirati alternativnu kulturu kroz filmove, različita umjetnička djela i muzičke grupe koje se vjerovatno ne bi mogle probiti u javnost jer nisu komercijalne.

S druge strane, ne prikazujemo isti film dvije sedmice zaredom zato što nastojimo predstaviti što veći broj filmova i umjetničkih djela te tako dati prostora različitosti i započeti mnoštvo rasprava. Društvena zajednica je pozdravila i podržala Armatu, i to je najbitnije.

Općina Priština, naš glavni institucionalni partner, izdvojila je novčana sredstva i nabavila nam projektor, razglas i neku drugu opremu potrebnu za produkciju. U istom smo rangu s drugim svjetskim kinima jer imamo digitalnu tehnologiju. Partnerstvo smo sklopili i sa Švicarskom agencijom za razvoj i saradnju na Kosovu.

Sigurni smo u to da je Kino Armata vrlo važan projekt zbog toga što služi i pomaže svim ljudima koji se žele iskazati. Ključ Armatinog opstanka je društvena zajednica, kao i naši partneri. Ovo nas je ohrabrilo da za Kino napravimo srednjoročne i dugoročne planove.

Fotografija: Aljtin Gaši / K2.0.

Šta je osnovna funkcija Kina Armata u ovom kontekstu? Šta je ono što to kino u prvom redu promovira? Šta je okosnica vašeg programa?

Okosnica je film, o kojem često vodimo rasprave, što je i razumljivo s obzirom na to da je ovo kino. Filmovi koje prikazujemo tvore kanal koji koristimo za promociju i vrlo je važno prikazivati ih na velikom platnu i gledati ih na način na koji su to zamislili režiseri/ke, na velikom platnu i s dobrim ozvučenjem.

Time ostavljamo trag. Teme koje obrađujemo značajne su i releventne za pojedina razdoblja. U oktobru smo, naprimjer, imali filmove koji su se bavili rasizmom, time kako se prema tom problemu odnosilo prije, a kako danas, kao i javnim zastupanjem usmjerenim protiv rasizma. U posljednjoj sedmici septembra prikazali smo filmove koji se tiču migracija.

Na ovim temama radimo s različitim partnerima. Tako smo pitanje migracije obradili u saradnji s Ambasadom SAD-a. Prema tome, to su pitanja od povijesnog značaja, ali prikazujemo i djela koja su važna u savremenom dobu.

Koju poziciju Kino Armata zauzima unutar mreže umjetničkih institucija u Prištini?

Općenito govoreći, mislim da se umjetnost i kultura intenzivnije razvijaju. Osnovane su brojne ustanove slične Armati, no Armata je posebna budući da je to javni prostor. Međutim, tu su i privatne inicijative i pojedinci/ke koji obavljaju sjajan posao na terenu.

Armata je u posljednje vrijeme postala ključni akter u mreži nezavisnih kulturnih institucija s kojima lobiramo da bismo progurali naše programe.

Nedavno smo iskoristili zamah stvoren tokom predizborne kampanje [za prijevremene parlamentarne izbore na Kosovu održane 2019.] i organizirali debatu. Pozvali smo ličnosti iz političke sfere kako bismo porazgovarali o načinima na koje bi nam mogli pomoći i saznali više o njihovom pristupu pitanjima koja nas zanimaju, između ostalog o njihovom odnosu prema kulturnim ustaovama. Dotakli smo se i tema kao što je modernistička arhitektura u Prištini, oko koje se diglo mnogo prašine vezano za to da li bi ju se trebalo sačuvati ili ne. Dakle, Kino Armata posjeduje u neku ruku jedinstven javni kulturni prostor te ima ulogu i odgovornost u društvu zbog njenog javnog karaktera.

Kako Kino Armata služi zajednici na poljima kulture i umjetnosti, a kako pak služi “potrošačima/cama” u tim domenama?

Itekako smo otvoreni prema inicijativama i organizacijama u pogledu svih pitanja koja su od javnog značaja. Oni koji su zainteresirani mogu slobodno doći i prijaviti se, razgovarati o vlastitom radu. To je direktan način na koji se ovaj prostor može iskoristiti.

Usto, na filmove koje prikazujemo ovdje pribavjamo autorska prava, što je važno zato što je to ispravan modus rada. Morate zatražiti dozvolu autora/ke prije nego što prikažete njegov/njen film. U slučjavima kada se organizacije ne mogu odlučiti koji će film prikazati, mi im pružamo pomoć, tako da smo usko povezani sa zajednicom umjetnika/ca i građanstvom.

Da li Armata služi zajednici andergraund i alternativnih umjetnika/ca?

Da, to i jeste poenta. Svaka forma izražavanja i svako mišljenje je dopušteno, sve dok se ne radi o govoru mržnje. Nije bitno da li je ta ekspresija intrigirajuća ili intelektualno izazovna. Takva vrsta sadržaja je dobrodošla jer je ovaj prostor otvoren za raspravu, a umjetnici/e mogu slobodno doći i izložiti svoje ideje. To im pomaže da razumiju svoj rad i da se približe publici.

Koja je prva aktivnost realizirana u Kinu Armata i koje aktivnosti Kino organizira sada?

Prva aktivnost je realizirana u aprilu 2018. godine, kada su održani projekcija filma “Kabinet doktora Kaligarija” i nastup grupe Tetris. Bilo je prilično očigledno zašto smo to uradili: dva glavna stuba Armate su film i muzika. Film je primarni stub za koji je muzika neosporno vezana. Tetris je umjetnički kolektiv Armate i oni nam pomažu u realizaciji muzičkog repertoara.

Zašto ste za svoju prvu projekciju odabrali nijemi film?

Zbog dva razloga. Prvi razlog je to što smo željeli inkorporirati aspekt muzike uživo da bismo pokazali da će naš prostor biti otvoren. Drugi razlog je činjenica da je “Kabinet” film od historijskog značaja, posebno s obzirom na period njemačkog ekspresionizma. Vjerujem da to ostvarenje predstavlja izvor inspiracije za mnoge režisere/ke. Sve u svemu, Armata je otvorena za projekcije nekomercijalnih filmova, zato što, iako u nijemim filmovima ne uživa baš svako, njihov vizualni i konceptualni značaj je neporeciv.

Takve filmove sigurno ne možete pogledati u svakom filmu. To je vrijedno hvale.

Svakako. Još jedna stvar koju želimo učiniti — imajući u vidu to da se danas sve radi onlajn — jeste to da ljudima želimo pružiti mogućnost da skidaju filmove preko interneta. Ipak, bolje ih je gledati na velikom platnu i tako sagledati u širem kontekstu, jer je onda moguće započeti debatu unutar društvene zajednice. Moramo naglasiti da je cilj kina kao fizičke ustanove zabaviti, ali i doprinijeti razvoju kritičkog mišljenja.

I za kraj, šta biste poručili građanima/kama koji nisu čuli za Kino Armata?

Dođite u Kino Armata! Nemam neku konkretnu poruku, no bilo bi sjajno ukoliko bi nas počeli pratiti, budući da nudimo bogat program. Razumijem da repertoar možda i nije privlačan svima, ali filmove koje ćemo prikazivati pokušavamo birati na osnovu njihove vizualne, umjetničke i povijesne važnosti. Također moram istaći da Armata nije prostor namijenjen isključivo umjetnicima/ama, već cijeloj društvenoj zajednici. K

Razgovor je uređen radi preglednosti i jasnoće. Intervju je vođen na albanskom jeziku.

Naslovna fotografija: Aljtin Gaši / K2.0.