Blogbox | #IWouldChange

Četrnaestogodišnji mladoženja

Piše - 17.02.2022

Pismo Kosovu, umjesto čestitke za rođendan.

  1. februar 2022.

Od tebe, Kosovo, tražim samo ono što nemamo, a to je pravda. Ne želim ništa osim institucija oslobođenih patrijarhalne porodice i lažnog moralisanja. Više niti jedna žena ne treba da umre samo da nam dokaže kako ukoliko ubijaju muškarci, utoliko ubijaju i institucije.

Drago moje voljeno Kosovo,

Navršilo si 14 godina. Danas bih da te nazovem mladim mladoženjom sa starim mentalnim sklopom. A znaš li zašto? Zato što, iako se ponašaš kao muškarčić, hvaljeno si kao mladi mladoženja. Ušlo si u novu fazu, ali tvoje misli i tvoja djela su zastarjela, patrijarhalna. Pa, budući da sebe smatraš mladoženjom, reći ću ti da to i jesi, i to nezreo mladoženja. Dva u jednom.

Ustvari, voljela bih da si djevojka, Kosovo, bar danas, ali na zadovoljstvo ovog staromodnog mentaliteta, danas si i mladić i muškarac. Ne želim da danas budeš nabijeno testosteronom, ali niko me ne pita šta ja želim — na današnji dan, patrijarhalni mentalitet te slavi plavom tortom za dječake. Mentalitet mladoženje ne iščezava, niti iščezava taj dašak nezrelosti, koji toliko zdušno čuvaš.

Sretan rođendan! Znaš li šta povodom tvog rođendana tražim? (Izvini, nisam ti donijela poklon.) Ja (jučer bez glasa, danas glasna, a sutra, ko zna) tražim pravdu. Tražim da suzbiješ patrijarhat. U najmanju ruku želim institucije koje će afirmisati pravdu i promijeniti ovaj mentalni sklop. Zbog toga što upravo ta (ne)pravda hrani patrijarhalni mentalitet i obrnuto. Mentalitet koji si naslijedilo iz Kanuna, korijena nepravde, korijena mentalnog sklopa koji se njeguje stoljećima. Začarani je to krug.

Želim da odstraniš ovu (ne)pravdu koja od počinitelja pravi žrtvu, dok na onu pravu žrtvu svaljuje krivicu.

Imamo društvo koje se buni protiv nepostojećih problema, a šuti kada muškarac na najsvirepiji način ubije ženu ili siluje maloljetnicu. Ovdje se najveći zločin spominje samo tri dana, tri dana se pravda i tri dana se osuđuje, nakon čega pripadajući predmet u svom epilogu skuplja prašinu po sudskim arhivima.

Kosovo, samo putem institucionalne pravde možeš izgraditi mentalitet koji će ti pomoći da istinski sazriš, a ne da prerano obučeš odijelo mladoženje.

Kosovo — “dom” koji nije dom svima nama, “dom” pun ovakvih mladoženja koji, prije nego što nas siluju, paze da smo nevine. Nakon što nas siluju i ubiju, još jedanput smrskaju [naša tijela] u hodnicima suda. “Dom” sadrži mentalitet koji se preobrazio u kontaminiranu pravdu i odguruje nas od sebe iz dana u dan. To stanje se pretvorilo u stanje čiste anksioznosti, u noćnu moru.

Košmarno je živjeti u strahu u staromodnoj društvenoj sredini koja vam ne pruža podršku, već vas razapinje, u sredini koja vas baca u provaliju čak i kada imate tek 21 godinu, u sredini zbog koje se zapitate da li pravda uopće postoji ili je to samo imaginaran pojam.

Kosovo, danas samo zastani na tren i zamisli koliko bi suvisla proslava tvog rođendana bila da niko nikoga ne ubija. Hajde da ne ubijamo i da ne budemo ubijani. Ipak, možda je ovo i dalje u domeni imaginarnog. Zamisli da počinitelji ovih zločina dobijaju zaslužene kazne. Ili, što bi bilo još i bolje, zamisli da ti, moja država, više ne othranjuješ ubice. Utopijsko razmišljanje.

Molim te, dok je pred tobom rođendanska torta, ovu želju postavi sebi za cilj. Kad budeš puhalo svijeće na svojoj nebeskoplavoj torti, samo pomisli: pravda. No, znaj da ti promjene neće doći u lijepo umotanom paketu sa mašnom koji će ti poslati prijatelji iz Njemačke, Francuske ili SAD-a dok ti sjediš i čekaš. Niko ti to neće donijeti. Ti pravdu duguješ samo sebi.

Ni moja generacija ni one prethodne i buduće ne zaslužuju ovaj nered u kojem već dugo živiš. Želimo pravdu kao i svi ostali koji su je tražili, a nisu je našli. Želimo pravdu koju im nikad nisi dalo. Zahtijevamo je. I doći ćemo do nje.

Sad si dovoljno poraslo da shvatiš kako ne smiješ biti škrto na pravdi. Mi ćemo do nje doći. A tad će biti nevažno jesi li žena ili muškarac, iako tvoje ime završava na a, Kosovo(a). Tada će biti važno jedino to što se niko više neće plašiti da se slobodno kreće, to što se niko više neće bojati da ti pokuca na vrata. Tek tada ćeš možda i postati moj dom.

  1. S. Očekujem da mi odgovoriš! I, molim te, nemoj da u tvom odgovoru budu samo riječi.

Kosovu, s ljubavlju,

Antigonë I.

Naslovna ilustracija: Arrita Katona / K2.0.