Irski pjesnik W. B. Yeats je u “Drugom dolasku” upozorio na uzlet regresivnih sila u razdoblju između dva svjetska rata, istakavši da to predstavlja neumitnu opasnost po civilizaciju. Osvrćući se na kontrast između revnosne zagriženosti ekstremista i mlakosti onih koji su u stanju da im se suprotstave, Yeats je napisao: “Najbolji od nas popuštaju, a/ Kvarni žara imaju napretek.”

Danas, kad demagoški akteri širom svijeta populistički zastupaju nostalgične planove koji bi se u djelo sprovodili nasiljem, čini se da je Yeatsova opomena ponovo aktualna. Kontrast između manjka ubjeđenja demokratskih lidera_ki i žestine autoritarnih sistema eklatantan je u politici koju EU vodi prema Srbiji.

Iskren posrednik?

Nakon što su predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i premijer Kosova Albin Kurti krajem februara održali sastanak pod posredstvom Evropske unije, pregovarač EU Josep Borrell slavodobitno je izjavio: “Imamo dogovor.” No, ništa nije dogovoreno. Kurti je podržao izneseni prijedlog i ponudio da ga potpiše, dok Vučić nije. Ipak, to što Vučić nije htio da potpiše, pa čak ni da dalje raspravlja o prijedlogu, EU je predstavila u orvelovskom maniru — iz Brisela je s ponosom saopšteno da je postignut konsenzus oko toga da “nije potrebno dalje raspravljati o prijedlogu EU”.

Ono što se sa sigurnošću može reći o sastanku jeste to da Srbija isprva nije otvoreno odbacila prijedlog. Okolnosti su se, ipak, ubrzo promijenile. Naime, Vučić je nekoliko dana kasnije obećao da neće dati potpis te je izjavio da on i ostale strane nisu “dali saglasnost”. Potom je izjavio da će implementirati samo one dijelove prijedloga koji su u interesu Srbije. Kasnije je podvukao da ne “želi da pravi međunarodno pravne sporazume sa Kosovom”, a osim toga isključio je i mogućnost da se odobri prijem Kosova u UN, što je direktno kršenje Člana 4. prijedloga — u okviru tog člana stoji da Srbija “neće sprečavati članstvo Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji.”

Vučić je naglasio da je svoj stav međunarodnim posredničkim timovima iznio direktno. “Jasno sam rekao šta [nećemo da ispunjavamo]. Svima… Šta da mi kažu? Kad vide nekoga ko je odlučan i gleda ih u oči direktno… I kažem im to deset puta… Šta da mi kažu?” I stvarno — šta su to rekli iz EU?

Dok je Vučić glasan i jasan, EU šuti kao zalivena. Niti ga je osudila niti je konkretno dala do znanja da suštinski krši “sporazum” svojim izjavama, a kamoli da ga je upozorila da sa takvim izjavama prekine. Štaviše, uprkos tome što ga je Vučić odbio, dogovor je — kako iz EU perverzno tvrde — “živ i zdrav”.

Šutnja EU dala je Vučiću vjetar u leđa, što nije nikakvo iznenađenje. Poput adolescenta čiji su roditelji odustali od zavođenja reda, od samita se sve bestidnije razmahuje svojom obiješću.

Tako je u jednom govoru razglabao o tome kako su iz NATO-a 1999. godine navodno “kidali delove teritorije [Srbije]”. Nadalje, konstatovao je da je trenutno u toku “etničko čišćenje” kosovskih Srba_kinja, obećao da će Kosovo ostati u sastavu Srbije sve dok je on na vlasti te upozorio srpsko stanovništvo na Kosovu da ne izlazi na predstojeće lokalne izbore koje je okarakterisao kao “lažne i prevarne”. Pored toga, za Milana Radoičića — potpredsjednika Srpske liste, glavne srpske političke stranke na Kosovu, koga su SAD i Velika Britanija proglasile vođom organizovane kriminalne grupe involvirane u ubistva i trgovinu oružjem — rekao je da je jedan od ”najsposobnijih momaka”. EU ni okom nije trepnula ni na šta od toga.

Popuštanje

EU je počela da popušta Vučiću i prije februarskog sastanka, svjesno zanemarujući zaokret srpskih vlasti ka autoritarizmu na koji mnogi skreću pažnju. Freedom House, NVO koja se bavi praćenjem političkih i građanskih prava, 2017. godine je u sklopu ocjenjivanja opšte slobode Srbiji dao 76 od 100 bodova, dok je 2023. njena ocjena spala na 60 bodova.

Iz Freedom Housea su naveli da su izbore organizovane u Srbiji 2022. godine obilježile pristrasnost medija te “brojne nepravilnosti evidentirane u toku kampanje i na sam dan održavanja”, pri čemu su napomenuli da je “zbog sve intenzivnijeg šikaniranja kao i nasilja u proteklim godinama došlo do gušenja učešća opozicionih stranaka u političkim procesima”. Slično su ustanovile i brojne druge lokalne i međunarodne nevladine organizacije kao što su Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, Human Rights Watch i Reporteri bez granica.

Međutim, te ocjene su prenebregnute. Brisel je evidentno stava da će biti dobro ako uspije da uvuče Srbiju u Uniju jer će tako da je izvuče iz ralja uticaja Moskve.

Ipak, nastojanje da se u EU primi zemlja čiji je režim posvećen kršenju ljudskih prava i demokratskih načela, aktivno uključen u destabilizaciju susjednih država (uz podršku Rusije) te izrazio želju za iredentističkim širenjem teritorije, a da se taj niz problema prethodno ne otkloni, ne sluti na dobro.

Zamka ulaska

To što Brisel povlađuje Srbiji posredno će naškoditi EU, a neposredno Kosovu, i to u ogromnoj mjeri. Kako ignoriše ponašanje srpskih, tako EU posljednje dvije godine ulaže značajnu količinu vremena i energije u kritikovanje vlasti Kosova, a naročito zbog toga što nije formirana Zajednica opština sa srpskom većinom (ZSO). ZSO će neminovno biti presudan faktor u zamci koja je postavljena Kosovu, a što objašnjava grčevite napore EU da se odmakne od februarskog nesporazuma kao i to što Vučiću rezolutno gleda kroz prste iako gazi principe na kojima počiva.

Pridruživanje Srbije EU, što je i cilj potonje, iziskuje razrješenje spora sa Kosovom. S obzirom na Vučićev stav, već godinama je jasno da uzajamnog priznanja neće biti. Druga najbolja alternativa bila bi da Kosovo odustane od priznanja te pristane na neki beznačajan sporazum koji će omogućiti EU i Beogradu da stvar proglase riješenom, a da se u stvari ni ne pozabave pitanjem statusa. Prethodne garniture kosovskih vlasti možda i jesu bile privoljene da se zadovolje tim ishodom, ali on više nije izvjestan po dolasku Kurtija na vlast.

Budući da Kurti insistira na tome da se priznanje postavi kao glavna tačka u dijalogu, EU se očigledno opredijelila za treću opciju — za scenario u kojem će se pregovori pokazati neuspješnim, a Kosovo prikazati kao svojevrsna kočnica, čime će udvaranje “razumnijoj” Srbiji biti nastavljeno.

ZSO je presudna u svemu tome te je u pregovorima dobila na značaju tako da se sada smatra vrednijom nego što zaista jeste.

Pregovarački timovi EU i SAD-a uoči februarskog sastanka su u saglasju ponavljali zahtjev da Kosovo uspostavi ZSO. No, nedugo nakon sastanka, pregovarački tim EU se ponovo usredsrijedio na aneks “dogovora”, i to konkretno na odredbu vezanu za prava kosovskih Srba_kinja. Imajući u vidu široka Ustavom zagarantovana prava Srba_kinja na Kosovu, upitno je da li je ZSO nešto što je srpskoj zajednici istinski potrebno. Realno stanje stvari je takvo da važnost ZSO više proizlazi iz toga što je ona EU i Srbiji alat pomoću kojeg će uhvatiti Kosovo u klopku.

Prema tome, fokus u narednoj etapi pregovora neće biti stavljen na obaveze Srbije ili EU navedene u prijedlogu ili implementacionom aneksu, već na to da se od Kosova ponovo zahtijeva da uspostavi ZSO u prvobitno zamišljenom obliku, čime bi se suštinski podrila unutrašnja suverenost Kosova te gotovo sigurno oborila Kurtijeva vlada. Shodno tome, EU se očigledno nada da će fokusom na ZSO prismorati Kurtija da odbaci aneks i tako postane akter koji navodno koči dijalog.

Nažalost, postoji velika vjerovatnoća da će — ako se to dogodi — Kurti biti izložen neprestanim osudama iz Brisela, koji je na Vučićevu ratobornu retoriku do sada reagovao sramnim prenemaganjem i izražavanjem zabrinutosti.

Kosovo je najviše proevropski nastrojena zemlja od svih na Zapadnom Balkanu. Iako je i dalje suočeno sa političkim i društveno-ekonomskim problemima, ono u proteklim godinama grabi naprijed na planu unapređenja slobode medija, podrške funkcionisanju aktivnog civilnog društva te konsolidacije pluralističke demokratije. Ukoliko nauštrb Kosova prigrli autoritarnog Vučića i njegov toksični nacionalizam koji vodi u raskol, EU će još jednom dokazati da joj nedostaje odrešitosti te da polako, ali sigurno gubi u borbi protiv sila autoritarizma.

Naslovna fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0. Stavovi izneseni u njemu lični su stavovi autora/ice te nužno ne odražavaju stavove K2.0.

Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.