U detalje | Energy

Energetsko pomračenje: Šta, kako i zašto?

Piše - 11.01.2022

Odgovor na pitanje vraća nas u prošlost.

Sada ćemo, jedan po jedan, razložiti neke faktore koji su doprineli nastanku energetske krize na Kosovu.

Godišnji bilans električne i toplotne energije za 2021. — dokument koji ERO publikuje na temu godišnje potrošnje i uvoza energenata na Kosovu — ukazuje da je plan za sveukupnu energetsku potrošnju u državi za 2021. iznosio 5,297.2 gigavatsata (GWh). Međutim, projektovano je da će sveukupna potrošnja iznositi 6,433.9 gigavatsati.

Prema podacima Kosovske agencije za statistiku (ASK), u trećem kvartalu 2021. — jula, avgusta i septembra — potrošnja je dostigla 1,125.9 gigavatsata, što je oko 21% projektovane godišnje proizvodnje.

Ne očekujući da će Kosovo proizvesti dovoljno za domaću potrošnju, ERO je predvideo potrebu za uvozom u periodima kada je najveća potrošnja — kada se struja koristi u najvećoj meri — dozvoljavajući uvoz energenata u periodima sa slabijom potrošnjom — i nižom cenom, koja je na snazi kada se struja najmanje koristi, sa početkom u 22.00č.

U međuvremenu, prema informacijama iz KEDS-a, potrošnja električne energije u prvim danima novembra 2021. — usled nižih temperatura — bila je veća od 21% u istom periodu prethodne godine. Pomenuto povećanje potrošnje obavezalo je KEDS da uveze energente u vrednosti od 10 miliona evra, u poređenju sa samo 2,3 miliona evra u prethodnoj godini.

Međutim, potrošnja je porasla i pre pada temperatura. Prema Energetskom bilansu, koji publikuje ASK, potrošnja struje u trećem kvartalu već se godinama zaredom povećavala za 23%. Prema ovom podatku, potrošnja je u ovom razdoblju iznosila tek oko 25% manje nego u prvom kvartalu — januara, februara i marta — u periodu kada je potrošnja obično veća usled niskih temperatura.

Pošto ova stopa potrošnje i stavljanje van funkcije postrojenja u elektrani Kosovo B nisu predviđeni i projektovani, KEK nije mogao da proizvede više struje, dok je KEDS svoj projektovani godišnji budžet potrošio mnogo brže nego što je planirano, pritom kupujući više iz inostranstva i po većoj ceni nego prošle godine, a usled globalne energetske krize koja je zahvatila brojne države regiona i sveta.

KEK, KEDS, KESCO, KOSTT, ERO: Ko i šta?

Energetska korporacija Kosova (KEK) — javno preduzeće — proizvodi električnu energiju na bazi uglja u dvema velikim elektranama, Kosovo A i Kosovo B, od kojih svaka ima svoje jedinice i svoja postrojenja.

Kompanija za distribuciju električne energije (KEDS) — privatna firma — upravlja distributivnom mrežom, što podrazumeva vodove srednjeg i niskog napona koji se koriste za distribuciju struje potrošačima. Na zahtev KEDS-a, KEK prodaje svu svoju struju kompaniji KESCO.

Kosovska kompanija za snabdevanje električnom energijom (KESCO) — podružnica KEDS-a — ima obavezu da snabdeva korisnike koristeći KEDS-ovu distributivnu mrežu. KESCO pravi račune, vrši naplatu i povezuje nove korisnike na mrežu.

Operater sistema, prenosa i tržišta (KOSTT) — u javnom vlasništvu — upravlja prenosnom mrežom, koja se sastoji iz vodova visokog napona koji povezuju gradove i okruge sa električnom mrežom.

Regulatorna kancelarija za energiju (ERO) je nezavisno telo zaduženo za regulisanje aktivnosti u energetskom sektoru, u šta spadaju struja, grejanje i gas. Ovo telo utvrđuje cene 1. aprila svake godine.

Sada ćemo, jedan po jedan, razložiti neke faktore koji su doprineli nastanku energetske krize na Kosovu.

Godišnji bilans električne i toplotne energije za 2021. — dokument koji ERO publikuje na temu godišnje potrošnje i uvoza energenata na Kosovu — ukazuje da je plan za sveukupnu energetsku potrošnju u državi za 2021. iznosio 5,297.2 gigavatsata (GWh). Međutim, projektovano je da će sveukupna potrošnja iznositi 6,433.9 gigavatsati.

Prema podacima Kosovske agencije za statistiku (ASK), u trećem kvartalu 2021. — jula, avgusta i septembra — potrošnja je dostigla 1,125.9 gigavatsata, što je oko 21% projektovane godišnje proizvodnje.

Ne očekujući da će Kosovo proizvesti dovoljno za domaću potrošnju, ERO je predvideo potrebu za uvozom u periodima kada je najveća potrošnja — kada se struja koristi u najvećoj meri — dozvoljavajući uvoz energenata u periodima sa slabijom potrošnjom — i nižom cenom, koja je na snazi kada se struja najmanje koristi, sa početkom u 22.00č.

U međuvremenu, prema informacijama iz KEDS-a, potrošnja električne energije u prvim danima novembra 2021. — usled nižih temperatura — bila je veća od 21% u istom periodu prethodne godine. Pomenuto povećanje potrošnje obavezalo je KEDS da uveze energente u vrednosti od 10 miliona evra, u poređenju sa samo 2,3 miliona evra u prethodnoj godini.

Međutim, potrošnja je porasla i pre pada temperatura. Prema Energetskom bilansu, koji publikuje ASK, potrošnja struje u trećem kvartalu već se godinama zaredom povećavala za 23%. Prema ovom podatku, potrošnja je u ovom razdoblju iznosila tek oko 25% manje nego u prvom kvartalu — januara, februara i marta — u periodu kada je potrošnja obično veća usled niskih temperatura.

Pošto ova stopa potrošnje i stavljanje van funkcije postrojenja u elektrani Kosovo B nisu predviđeni i projektovani, KEK nije mogao da proizvede više struje, dok je KEDS svoj projektovani godišnji budžet potrošio mnogo brže nego što je planirano, pritom kupujući više iz inostranstva i po većoj ceni nego prošle godine, a usled globalne energetske krize koja je zahvatila brojne države regiona i sveta.

Energetska kriza u regionu

Zemlje regiona, poput Albanije i Severne Makedonije, proglasile su energetsku krizu oktobra, to jest novembra 2021.

Svetska politika sa ciljem dekarbonizacije, kao i izostanak zadovoljavajuće proizvodnje gasa u Rusiji i nafte u državama-članicama OPEC-a (Organizacija zemalja izvoznica nafte) usled pada potražnje u uslovima pandemije, podstakli su rast cena u poređenju sa prethodnim godinama.

KESCO je oktobra 2021. zatražio od ERO da poveća cenu da bi ona odražavala globalnu energetsku krizu i povećanu potrošnju. Međutim, ERO je odlučio da zadrži aktuelne cene do aprila 2021. Shodno tome, između dveju opcija — povećanja cena struje ili nepredvidivih i promenljivih restrikcija — KEDS se odlučio za ovo drugo. Međutim, ERO je 13. decembra objavio da je započeo proces vanrednog razmatranja cena električne energije kako bi cena odražavala realnu situaciju. Ako se KEDS-ov zahtev usvoji, računi za struju bi mogli da porastu za 30-40%.

Na kraju krajeva, energetska kriza je u velikoj meri samonaneta. Iako je stavljanjem van funkcije postrojenja elektrane Kosovo B smanjena domaća proizvodnja energenata, razlika u količini bi ipak mogla da se dokupi u inostranstvu. Međutim, svi su odbili da plate račun za to.

Nakon što je ERO prvobitno odbacio KEDS-ov zahtev za povećanje cene za potrošače, ova kompanija, pošto je profitnog karaktera, ne bi koristila sopstvena sredstva za kupovinu energenata i svojevoljno preuzela gubitke. S druge strane, javnost se protivi povećanju cene struje, a državne institucije su i te kako svesne ove činjenice. U stvari, da bi se pokrio manjak u domaćoj proizvodnji, Vlada je 18. decembra izdvojila 20 miliona evra za KEK radi subvencionisanja uvoza struje. Međutim, to nije održivo rešenje.

Shodno tome, izostanak spremnosti da se omogući neprekidno snabdevanje strujom rezultirao je restrikcijama.

Naposletku, restrikcije struje omogućene su odlukom Vlade ratifikovanom u Skupštini 26. decembra 2021, čime je proglašeno vanredno energetsko stanje na period od 60 dana. Vanredne mere u pomenutoj odluci podrazumevaju ograničenje napajanja električnom energijom za potrošače.

Premda je KEDS već pokrenuo onlajn platformu koja nudi informacije o očekivanim dvosatnim restrikcijama i krajevima koji će njima biti zahvaćeni, ova platforma ne pruža uvek precizne informacije, pa su tako društvene mreže preplavljene zamerkama na još duže restrikcije.

Istovremeno, da bi povećao proizvodne kapacitete, KEK je 23. decembra potpisao ugovor vredan 248.650 evra sa stručnjakom koji će ispitati i popraviti oštećeno postrojenje, za koje se očekuje da će se operacionalizovati do 20. januara.

Zloglasna rasprava o privatizaciji

Od osnivanja šezdesetih godina, KEK je organizovan po vertikalnoj liniji — to jest, nadležan je za celokupni ciklus: proizvodnja struje, prenos, distribucija, snabdevanje i naplata.

Još u posleratnim godinama, pod upravom UNMIK-a, cilj je bio da se van funkcije stave kompanije sa vertikalnim nadležnostima i da se osnuju nezavisne firme specijalizovane za jednu uslugu, s krajnjom namerom da se privatizuju javna preduzeća i da se ustanovi slobodno tržište. Prilikom potpisivanja nekolikih memoranduma, Kosovo je preuzelo zakonsku obavezu da raspusti vertikalna preduzeća u energetskom sektoru.

Operater sistema, prenosa i tržišta (KOSTT) odvojen je od KEK-a 2005. godine, ostajući u funkciji do dana današnjeg kao zasebno javno preduzeće. Prva energetska strategija Kosova usvojena je iste godine; ona predviđa restrukturisanje i privatizaciju KEK-a kako bi se rešili njegovi dugogodišnji problemi, kao što su veliki gubici na distributivnoj mreži i neuspešna naplata računa za struju.

Sastavljena od Demokratske partije Kosova (PDK) i Demokratskog saveza Kosova (LDK), tadašnja vlada je 2008. odlučila da osnuje KEDS i da ga privatizuje. Ovaj proces je okončan 2013, kada je turski konzorcijum Limak-Çalık preuzeo KEDS.

Kupoprodajni ugovor između ove firme i Vlade nikada nije obznanjen u javnosti. U objavljenim isečcima konzorcijum je obećao ulaganja od 300 miliona evra u narednih 15 godina, garantujući očuvanje radnih mesta postojećih radnika u naredne tri godine nakon privatizacije. U zamenu za to, konzorcijum nije preuzeo neizmirena dugovanja nagomilana u KEK-u tokom višegodišnjeg perioda neuspešne naplate.

U dugogodišnjoj debati na temu privatizacije KEDS-a dve sporne tačke o procesu i dalje su aktuelne: KEDS je, u netransparentnom procesu, prodat mnogo jeftinije od vrednosti njegove imovine, dok dve jedinice KEK-a, zadužene za snabdevanje i distribuciju, nije trebalo da budu prodate istom vlasniku.

Privatizacija usluga snabdevanja i distribucije naišla je na brojne kritike javnosti.

Januara 2013, nekoliko meseci nakon što je konzorcijum Limak-Çalık preuzeo KEK, računi za struju su utrostručeni. Zato su organizovani mnogobrojni građanski protesti u Prištini, koji su od početka februara potrajali sve do kraja aprila. Protesti su se prvobitno bavili cenom struje, ali su ubrzo preusmereni na korupciju u KEK-u i KEDS-u.

Nakon pritiska izvršenog na ovim protestima, poslanici Skupštine Kosova formirali su anketni odbor da se pozabavi ovim pitanjem. Odbor je zaključio da su napravljene greške prilikom očitavanja struje i, samim tim, naplaćivanja za utrošenu struju, za šta će građani dobiti nadoknadu.

U međuvremenu je Institut Riinvest objavio 2015. analizu o tome da proces privatizacije nije bio transparentan i da je zaobišao Skupštinu Kosova. Prema njihovim rečima, Skupština je samo načelno odobrila privatizaciju KEDS-a, jer ju je uslovljavala izvođenjem studija izvodljivosti koje nikada nisu predstavljene.

Istovremeno, premda je cilj KEDS-ove privatizacije bio raspuštanje vertikalnih kompanija — koje su, po pravilu, neefikasne i neprofitabilne — energetski sektor na Kosovu je privatizovan, ali još nije liberalizovan, jer sada posluje po novom monopolu.

U liberalnom modelu, kome se težilo u procesu privatizacije, željeni ishod bio je razdvajanje sektora kompanije, što bi dovelo do toga da neko postane vlasnik infrastrukture (gasovoda, kablova), a neko drugi je koristi da pruži uslugu (gas, struja). Prema ovom modelu, infrastruktura je obično u vlasništvu javnih, privatnih ili preduzeća u javno-privatnom vlasništvu, koja pružiocima usluga — koji mogu da budu u javnom i privatnom vlasništvu — naplaćuju za korišćenje infrastrukture, što se često dešava istovremeno i konkurentskog je karaktera.

Kada se to ostvari, zdrava konkurencija je zagarantovana. Kada bi ovako bilo u energetskom sektoru Kosova, svaka nova kompanija za snabdevanje mogla bi da počne da radi u svakom trenutku, da kupi struju od KEK-a i proda je građanima u konkurenciji sa firmom KESCO. Međutim, u praksi se to ne može lako realizovati usled zakonskih ograničenja i činjenice da su pojedini dalekovodi u vlasništvu KEDS-a, a koji je u vlasništvu iste grupe kao i KESCO, što je nedvosmisleni sukob interesa.

Pod ovakvim okolnostima, iako KEDS ne proizvodi sopstvenu električnu energiju, on kupuje energente od KEK-a na regulisanom tržištu, a da pritom ne mora da rešava probleme upravljanja zastarelim elektranama. Privatizacija KEDS-a je, naposletku, dovela do kreiranja tržišta koje i dalje funkcioniše po principu vertikalno integrisane kompanije.

(Ne)stabilnost energetske situacije na Kosovu

Usled nepostojanja jasne vizije za budućnost energetskog sektora, snabdevanje strujom počiva na uglju jer je on jeftiniji i najpristupačniji izvor energenata na lokalu. Što se regiona tiče, Kosovo zauzima prvo mesto po proizvodnji električne energije na bazi uglja — oko 90% ukupne godišnje proizvodnje. Tako su se građani Kosova našli u situaciji da plaćaju mnogo jeftiniju struju od skoro svih zemalja Evropske unije i Zapadnog Balkana.

Međutim, dve glavne elektrane, Kosovo A i Kosovo B, izgrađene su pre više od 40 godina — što prevazilazi preporučeni životni vek elektrane. Postrojenja Kosova A izgrađena su između 1962. i 1975. godine, dok postrojenja u Kosovu B datiraju iz 1983-1984. Dva starija postrojenja u elektrani Kosovo A već su stavljena van funkcije, dok su popravke jednom godišnje neophodne u svim funkcionalnim postrojenjima obeju elektrana.

Vlada se 2004, prilikom implementacije standarda Evropske unije u pogledu emisije gasova, obavezala da zatvori Kosovo A do 2017, jer se ova elektrana smatra najvećim zagađivačem životne sredine u Evropi. U tom cilju planirali su izgradnju nove elektrane koja bi je zamenila.

Kosovo A i Kosovo B, elektrane podložne nepredvidljivim kvarovima, suštinski su i dalje jedini izvor struje na Kosovu.

Godine 2005, kada je sastavljena prva Energetska strategija (2005-2015), Vlada je predložila izgradnju nove elektrane, Kosovo C — koja se kasnije pominje kao Kosova e Re, ili Novo Kosovo. Krajem 2017, to jest 12 godina kasnije, vlada je potpisala ugovor sa američkom kompanijom Contour Global, vredan 1,3 milijarde evra, za izgradnju ove elektrane, koja bi trebalo da počne sa radom 2023.

Međutim, Svetska banka je 2018. odlučila da uskrati podršku ovom projektu jer je na bazi uglja. Brojni članovi civilnog sektora takođe su se usprotivili projektu iz istog razloga, jer su kategorično bili protiv izgradnje elektrane na bazi uglja.

Kompanija Contour Global se marta 2020. konačno povukla iz projekta, navodeći političke promene kao glavni razlog. Iz ove firme poručuju da ne planiraju realizaciju projekata na bazi uglja i da bi ova elektrana bila poslednja ove vrste.

Prema tome, elektrane Kosovo A i Kosovo B, koje su podložne nepredvidljivim kvarovima, suštinski su i dalje jedini izvor struje na Kosovu. Između ostalog, nestabilnost energetskog sektora nastaje i zbog nepostojanja raznovrsnih izvora energije na Kosovu.

Dok se celi svet okreće ka obnovljivim izvorima energije s namerom smanjenja ugljen-dioksida, ERO predviđa da će tek 222.4 gigavatsati za 2021, oko 4,1% godišnje proizvodnje električne energije, biti proizvedeno zahvaljujući vetru, suncu i vodama. Brani na jezeru Gazivode, koja bi znatno mogla da doprinese povećanju proizvodnih kapaciteta, uskraćeno je ostvarenje potencijala usled spora oko vlasništva sa Srbijom.

Projekat koji bi mogao da pospeši raznovrsnost izvora energije jeste izgradnja gasovoda koji povezuje Kosovo sa Severnom Makedonijom, o čemu je nedavno bilo govora. Gasovod bi omogućio korišćenje gasa kao prelaznog izvora energije dok se ne razvije potencijal vodonika. Predviđeno je da se ovaj projekat sprovede uz podršku Millennium Challenge Corporation (MCC), američke agencije, a da bi se finansirao kroz zajmove Evropske banke za obnovu i razvoj i Investicionog okvira za Zapadni Balkan.

Prirodni gas se smatra čistijim fosilnim gorivom, sa smanjenim štetnim emisijama i većom efikasnošću, ali je znatno skuplji od uglja. Vlada procenjuje da troškovi izgradnje gasovoda i gasne elektrane iznose oko 600 miliona evra. Međutim, vladini predstavnici poručuju da izgradnja ovog projekta nije ekonomski održiva, pa su odlučili da ga ne sprovedu.

Kriza je usledila jer uzastopne vlade nisu imale jasnu viziju za energetski sektor, a za šta će ceh da plate građani. Nakon što ERO završi svoju analizu — koja se nastavlja u januaru — mesečni kućni budžet stanovnika Kosova verovatno će pretrpeti još jedan udarac na konto režija, s obzirom da bi računi za struju mogli da porastu za 30-40%.

Sve dok se snabdevanje električnom energijom zasniva na radu dveju zastarelih elektrana i dok stabilnost ovog sektora zavisi od uvoza, podložnog promenama na svetskom tržištu, postoji mogućnost da se krize poput ovozimske ponovo dese u predstojećim godinama.

Dopunsko izveštavanje: Francisco Garcia.

Naslovnica: Ferdi Limani / K2.0.

 

 

Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku “Balkanskog trusta za demokratiju” (Balkan Trust for Democracy), projekta Nemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država (German Marshall Fund of the United States) i norveškog Ministarstva spoljnih poslova. Stavovi izneseni u ovom članku nužno ne odražavaju stavove Ambasade Kraljevine Norveške u Beogradu, Balkanskog trusta za demokratiju, Nemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država niti njihovih partnera.