Perspektive | Ljudska Prava

Gospođo Balje, hoće li moje prijateljice i prijatelji ikada moći da računaju na Vas?

Piše - 20.03.2024

Izabrani zvaničnici moraju odgovarati za diskriminatorni govor.

Na Kosovu je sve veći naglasak na pravima i slobodama pojedinaca da izraze svoje jedinstveno mišljenje. Dok su ljudi u marginalizovanim zajednicama oduvek izazivali institucije i norme koje prema njima nisu inkluzivne, otvoreno zagovaranje vrednosti koje predstavlja inkluzivnost je danas istaknutije nego ikad. Pomak ka ekspresivnom individualizmu evidentan je u različitim sferama, od prihvatanja različitih rodnih identiteta i seksualnih orijentacija do podržavanja jedinstvenih ličnih uverenja.

Ekspresivni individualizam je filozofski koncept koji naglašava važnost samoizražavanja, lične autonomije i individualnog ostvarenja. Njegova osnovna ideja je da svaka osoba ima jedinstvene osobine, želje i težnje koje treba prihvatiti i podržati. Ova ideologija ima dubok uticaj na društvene vrednosti, oblikujući način na koji pojedinci percipiraju sebe i komuniciraju s društvom.

Za mnoge LGBTQ+ osobe, ekspresivni individualizam ima značajan efekat na društvene vrednosti. Bezbroj LGBTQ+ pojedinaca je njime ohrabreno da otvoreno i bez izvinjenja izraze svoj identitet, dovodeći u pitanje društvene norme i zalažući se za jednaka prava i prihvatanje u društvu. Međutim, važno je napomenuti da, iako je ekspresivni individualizam mnogima doneo pozitivne promene, on se takođe prepliće sa širim društvenim strukturama i nejednakostima. Nemaju svi jednake mogućnosti da se slobodno izraze bez da budu diskriminisani i marginalizovani na osnovu svog identiteta. Stoga, dok je ekspresivni individualizam doprineo napretku u pravima LGBTQ+ i njihovoj vidljivosti, potrebni su stalni napori da bi se prevazišle sistematske barijere i obezbedila puna ravnopravnost i prihvaćanje svih članova zajednica.

Sistematske barijere i dalje postoje na Kosovu, a jedan od primera toga je Duda Balje, poslanica u Skupštini Kosova i predsednica Komisije za ljudska prava, koja je pozvana da podnese ostavku na potonjoj funkciji zbog isključujućeg i homofobičnog govora. Uprkos sve većem pritisku od strane zagovornica/ka ljudskih prava i grupa civilnog društva, Balje je odbacila ovakve pozive na ostavku, dokazujući da u političkim i administrativnim strukturama Kosova i dalje postoje duboko ukorenjene pristrasnosti.

Imajući u vidu njenu dugu istoriju bezosećajnih komentara prema LGBTQ+ zajednici, Dudi Balje kontroverzne izjave nisu strane. Njene omalovažavajuće izjave izazivaju nelagodu kod mnogih građana. Međutim, njene javne izjave su istovremeno ohrabrile mnoge da javno ospore pogrešna shvatanja i izraze moralni imperativ da je diskriminacija nedvosmisleno pogrešna i da za nju nema mesta u našem društvu.

U našoj funkcionalnoj demokratiji, gde se prihvatanje i jednakost smatraju temeljnim vrednostima, vrlo je obeshrabrujuće kada jedna javna ličnost samo produbljuje diskriminaciju i licemerje. Uprkos tome što i sama predstavlja jednu manjinu — pripadnica je bošnjačke zajednice na Kosovu — Duda Balje je glasna oponentkinja vrednosti za koje se zalaže LGBTQ+ zajednica i šalje poruku koja ide na štetu te zajednice, učvršćujući ideju da naši identiteti nisu samo nepoželjni već i da mogu biti predmet eksploatisanja za ličnu korist pojedinih ličnosti.

U našoj funkcionalnoj demokratiji, gde se prihvatanje i jednakost smatraju temeljnim vrednostima, vrlo je obeshrabrujuće kada jedna javna ličnost samo produbljuje diskriminaciju i licemerje.

Obaveza je svih da poštuju dostojanstvo drugih 

Ekonomski faktori kao što su rastući troškovi života i finansijska nestabilnost imaju značajan uticaj na socijalnu pravdu i jednakost LGBTQ+ zajednice. Kako ekonomski pritisci rastu, marginalizovane zajednice, uključujući LGBTQ+ osobe, često snose najveći teret ovih izazova. Diskriminacija na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta često dovodi do marginalizacije na tržištu rada i onemogućava stabilno zaposlenje i napredovanje na radnom mestu. Kao što je jedna moja prijateljica nedavno rekla: “Zar ne bi trebalo gospođi Balje, sa doktoratom iz ekonomskih nauka i njenom pozicijom i stručnošću, glavni prioritet da bude borba za ekonomsku jednakost svih i pravičnije društvo u kojem sve pojedinke i pojedinci, uključujući i mene, imaju jednake mogućnosti da ekonomski napreduju?”

Sociopsihološki faktori, konstantna stigmatizacija i diskriminacija mogu pogoršati osećaj izolacije, straha i internalizovanog srama među LGBTQ+ osobama, značajno utičući na njihovo mentalno zdravlje i celokupni kvalitet života. Promenjivi stavovi prema LGBTQ+ zajednici mogu duboko uticati na međuljudske odnose, pri čemu prihvatanje ili odbijanje od strane porodice, prijatelja/ica i vršnjaka/inja igra ključnu ulogu u oblikovanju osećaja pripadnosti i prihvaćanja pojedinaca/ki. Jedna transrodna prijateljica mi je rekla da je zbog svog identiteta koji prirodno oseća i koji je priznala i prigrlila izgubila podršku većine svoje porodice i prijatelja/ica iz detinjstva, ali da je sada pronašla novu porodicu i da ima prijatelje/ice na koje se može osloniti.

Postoji granica do koje LGBTQ+ osobe mogu trpeti poniženja. Bez pravne zaštite, jednostavne radnje poput apliciranja za kredit u banci sa partnerom/kom ili traženja medicinskih usluga u bolnici mogu biti strašno neugodna iskustva. Osnovna prava koja mnogi uzimaju zdravo za gotovo za te parove ostaje samo san. Strah od poniženja i odbacivanja nadvija se nad svakom interakcijom, otežavajući i ono što bi trebalo da bude najuobičajena rutina. Čak i nešto što je vrlo lično kao što je donošenje odluka kada je u pitanju zdravlje partnera/ke tokom bolesti ili planiranje budućnosti zakonski nasleđujući nasledstvo jedni drugih ispunjeno je neizvesnošću i ranjivošću. Ove pojedinke i pojedinci žive u zemlji u kojoj njihova prava nisu zaštićena zakonom, ostavljajući ih u stanju neizvesnosti i beznađa. Ovakva stvarnost izaziva ništa drugo nego osećaj gnušanja.

Licemerje možemo prepoznati kada se uverenja ili principi koje neko javno zastupa razlikuju od njihovog delovanja ili ponašanja. Umesto da podržava principe jednakosti i nediskriminacije, Balje se, kao predsednica Komisije za ljudska prava, protivi inicijativama usmerenim na unapređenje LGBTQ+ prava, pozivajući se na lična uverenja koja su u suprotnosti sa misijom same institucije. Ovaj nečuveni primer licemerja je otrežnjujući podsetnik na opasnosti koje mogu da prouzrokuju pojedinke i pojedinci kada iznevere poverenje koje im je dato, stavljajući svoje lične pristrasnosti ispred osnovnih prava drugih.

Baljino licemerje dovodi u pitanje njenu podobnost za vršenje poverenog položaja da štiti ljudska prava. Kako neko može zagovarati jednakost i pravdu, a istovremeno aktivno doprinositi marginalizaciji određene zajednice? Istinski napredak ka jednakosti i inkluzivnosti zahteva od pojedinaca/ki na pozicijama moći da se suprotstave svojim predrasudama, priznaju svoje privilegije i aktivno rade na razbijanju represivnog sistema. Sve drugo samo produžava ciklus diskriminacije i podriva sam princip ljudskih prava koje su takvi ljudi u obavezi da podržavaju.

Kako neko može zagovarati jednakost i pravdu, a istovremeno aktivno doprinositi marginalizaciji određene zajednice?

Hoće li moje prijateljice i prijatelji ikada moći da računaju na Vas?

Sve to me navodi da se zapitam, gospođo Balje, da li će moje prijateljice i prijatelji ikada moći da računaju na Vas?

Ako niste znali, pojam LGBTQ+ obuhvata raznolik spektar identiteta, svaki sa svojim jedinstvenim iskustvima i izazovima. Od lezbejki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i queer pojedinki i pojedinaca do onih koji se identifikuju kao nebinarne ili dženderkvir osobe, naša zajednica je višestrana kao i samo čovečanstvo. Ipak, uprkos toj raznolikosti, svi imamo zajedničku želju — da se prema nama ophodi s dostojanstvom.

U našem društvu, gospođo Balje, termin LGBTQ+ često izaziva burne debate, upletene u rasprave o seksualnoj orijentaciji, bračnoj ravnopravnosti i rodnom identitetu. Međutim, za mnoge LGBTQ+ osobe, ovaj termin nije predmet rasprave, već suštinski deo onoga što jesmo: doktori/ce, nezaposlene osobe, nastavnici/e, umetnici/e, bariste/kinje, aktivisti/kinje, seksualni/e radnici/e i još mnogo toga, s nadama, snovima i težnjama kao i svi drugi. Žudimo da se na nas gleda kao na pojedince/ke, a ne kao na stereotipe ili karikature, a pogotovo ne kao na manjinu kojoj treba držati predavanja ili osuđivati je. I naši identiteti ne bi trebali biti predmet rasprave, već ih treba podržati i prihvatiti kao raznoliku zajednicu.

Ono što tražimo nije validacija ili odobrenje, već osnovno poštovanje i pravno priznanje od strane države. LGBTQ+ pojedinci/ke se već duže vreme bore s javnom antipatijom i diskriminacijom, ali kako društvo napreduje, tako se povećava i vidljivost i prihvatanje ove raznolike zajednice. Svake godine sve više LGBTQ+ pojedinaca/ki izlazi iz senke i istupa u javnu sferu, rušeći stereotipe i menjajući percepcije.

Zaista, jedan značajan aspekt ove evolucije je porast vidljivosti transrodnih osoba. Danas imamo više otvoreno transrodnih osoba nego ikada dosad. Ova povećana vidljivost razbija stereotipe i pogrešna shvatanja i pruža preko potrebno zastupanje transrodnih osoba.

Oslanjajući se na primere iz istorije, sociopsihologije, ekonomije i društvene svijesti, zajednice koje nude praktične strategije za promovisanje inkluzivnosti, gajenje osećaja pripadnosti i gde se različitost smatra izvorom snage, a ne razlogom za podele, jače su, ujednačenije i inkluzivnije.

Gospođo Balje, uobičajeno je da se ljudi plaše nepoznatog, bilo da se radi o drugačijoj nacionalnosti, veri ili nečemu jednostavnijem kao što su LGBTQ+ osobe. Međutim, takođe sam svestan da ste imali dovoljno vremena da se upoznate sa našom raznolikom zajednicom.

Imao bih razumevanja ako biste se kojim slučajem, zbog straha od nepoznatog, ustručavali da naručite crveno sanđoveze vino ili belo puji-fume, ili pak sufle od ogrozda. Međutim, mi nismo neko fensi piće ili desert neobičnog naziva kojeg se treba plašiti. Mi smo ljudska bića, baš kao i Vi ili Vaše komšije i komšinice. Imamo svoj bar, dva društvena centra, paradu jednom godišnje i kvir festival. Oslobodite svoju dušu, nemojte dozvoliti da besciljno luta. Svratiti na neke od naših dešavanja ili čak učestvovati u njima moglo bi Vam pomoći da se oslobodite straha koji možda osećate prema nama i našoj zajednici.

Što se više ljudi okreću ka svojoj sopstvenoj sreći i ličnom ostvarenju, sve više postaju skloniji da se zalažu za prava i slobode drugih, uviđajući da je živeti autentičnim životom ključno za postizanje opšteg blagostanja.

Tajna besmrtnosti, gospođo Balje, leži u tome da nikada ne priznate poraz. Mi ćemo uvek biti LGBTQ+. Nikada nećemo odustati, čak ni kada smo suočeni sa nečijim skrivenim pretencioznim motivima.

Kako je divno biti na pravoj strani istorije. To je već bezbroj puta dokazano. Druge zemlje su uspele u tome i život ide dalje. Bogovi ih nisu prokleli niti su prava lezbejki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih i kvir osoba dobila prednost u odnosu na heteronormativna prava. Ne postoji neka čarobna formula po kojoj se čovek pretvara u homoseksualca – on se samo može roditi takav. Ako Vam to nije dovoljno, a šta se desilo sa uljudnošću? A gde je poštovanje ljudskog dostojanstva?

Kako je divno biti na pravoj strani istorije.

Gospođo Balje, LGBTQ+ osobe se i dalje suočavaju sa diskriminacijom, nasiljem i sistematskim preprekama koje onemogućavaju ravnopravnost. Borba za LGBTQ+ prava trajaće još dugo, jer ono zahteva kontinuirano zalaganje, obrazovanje i savezništvo. Obaveza je svih članova/ica društva da aktivno rade na stvaranju inkluzivnih prostora u kojima LGBTQ+ osobe mogu živeti autentično i bez straha. Dok LGBTQ+ osobe nastavljaju da afirmišu svoja prava i zahtevaju jednakost, za društvo je od ključnog značaja da prihvati različitosti, razbije predrasude i teži ka budućnosti u kojoj se sva ljudska bića cene i poštuju bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju ili rodni identitet.

Ja ovde ne govorim ni o kakvoj zaveri; jednostavno smatram da je vreme da društvo shvati da ljubav ne poznaje granice. Za LGBTQ+ osobe, jedan mali trenutak odmora od života u samoći ima moć da ulepša nečiji život na rubu marginalizacije. Uopšteno govoreći, ljubav se prečesto uslovljava i trpi osude, ali su za nas trenuci koje delimo s voljenom osobom nemerljivo značajni.

Bilo da se radi o nežnom dodiru ruke partnera/ke, smehu koji delimo jedni s drugima u zajednici koja nas prihvata, ili prostoj činjenici da nas neko voli i ceni onakve kakvi zapravo jesmo, ti trenuci nude predah od sveopšte samoće koja prati naš život u svetu koji nas ne prihvata uvek u potpunosti. U tim dragocenim slučajevima, teret društvenih očekivanja i odbijanja na trenutak pada s naših pleća, omogućavajući nam da uživamo u toplini istinskog drugarstva, podsećajući nas da je naša ljubav validna i da zaslužuje da bude proslavljena.

Slika na naslovnoj strani: Majlinda Hoxha / K2.0.

Ovaj članak je nastao na osnovu medijskog monitoringa koji je sprovela Mreža za izveštavanje o različitosti, uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost Kosova 2.0 i ne odražava nužno stavove Evropske unije.