U Hagu, udaljenom od prištinskih redakcija više od 1.500 kilometara, traje sudski proces pokrenut protiv bivših vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK).

Više medija sa Kosova početkom aprila poslalo je reporterske ekipe na prvo ročište u predmetu “Thaçi i ostali”, koji se vodi protiv “četvorke” — Hashima Thaçija, bivšeg predsjednika Kosova; Rexhepa Selimija, bivšeg skupštinskog zastupnika; Kadrija Veselija, bivšeg predsjednika Demokratske stranke Kosova (PDK); te Jakupa Krasniqija, bivšeg predsjedavajućeg Skupštine Kosova. Ako izuzmemo ovo ročište, o haškim procesima većinom se izvještava izdaleka, pa se novinari_ke oslanjaju na odgođene prenose rasprava koji se mogu pratiti na portalu Specijalnog suda i na Radio-televiziji Kosova.

Mjesec dana kasnije, Specijalizovano sudsko vijeće — tj. Specijalni sud — i Specijalizovano tužilaštvo organizovali su dvodnevnu obuku o nadležnostima Suda i pripadajućim procesima namijenjenu kosovskim novinarima_kama. Oni koji su učestvovali kasnije su iz galerije pratili suđenje Pjetëru Shali, bivšem pripadniku OVK.

Unutar javne galerije sudnice između ostalog nije dozvoljena upotreba elektronskih uređaja, stoga su se novinari_ke morali koristiti olovkom i tekom, a zabranjeno je i spavanje.

Tužilaštvo je počelo sa ispitivanjem zaštićenog svjedoka. Pojedine dijelove svjedočenja uopšte nije bilo moguće razumjeti jer je glas svjedoka bio izmijenjen, što je jedna od uobičajenih metoda zaštite identiteta osoba koje svjedoče. Nekoliko minuta kasnije, sudijsko vijeće naložilo je da se rasprava u nastavku zatvori za javnost.

Prisutne novinare_ke to uopšte nije začudilo. Često zatvaranje sudskih rasprava te prekomjerno korištenje modifikacije glasa samo su neke od prepreka sa kojima se najčešće suočavaju pri izvještavanju o haškim suđenjima.

Javnost na Kosovu pomno prati suđenja pred Specijalnim sudom — a naročito ono pomenutoj četvorici vođa OVK koji su u posljednje dvije decenije ujedno bili važni akteri kosovske političke scene. Ipak, poteškoće su i dalje tu, uprkos velikom interesovanju javnosti.

Poteškoće pri izvještavanju

Osnivanje Specijalnog suda 2015. godine izazvalo je burne reakcije na Kosovu, a njegov rad je i dalje predmet kontroverzi. Opšte mišljenje je to da je međunarodna zajednica Sud nepravedno nametnula Kosovu, dok pojedini apostrofiraju da je formiran da bi se sudilo OVK, a kako bi se osporio narativ o oslobodilačkoj borbi u ratu na Kosovu.

Nezadovoljstvo radom Suda kanalisano je i kroz proteste. Dana 2. aprila, uoči početka suđenja Thaçiju i ostalima, hiljade ljudi izašlo je na ulice Prištine pod sloganom “Liria ka emër” (“Sloboda ima ime”), izrazivši tako podršku vođama OVK koji su trenutno u Hagu.

Proces nije u centru pažnje samo domaće javnosti, već i međunarodne. Usljed svega toga — pa tako i usljed prepreka na koje nailaze u izvještavanju — novinari_ke sa Kosova su suočeni sa ogromnim pritiskom.

“Nepristrasno izvještavanje izuzetno je važno kada je u toku osjetljiv proces kao što je ovaj”, kaže Xhorxhina Bami, novinarka Balkanske istraživačke mreže (BIRN). Ona je jedna od mnogih koji informišu javnost o radu Specijalnog suda.

Ardit Kika, novinar KOHA Groupa koji se bavi pravosuđem, takođe prati rad Suda i to od 2022. godine. Čak je i njemu izvještavanje, na samom početku suđenja Thaçiju i ostalima, palo teže nego inače.

“Išao je direktan TV prenos i osjećao sam ogromnu odgovornost jer sam pisao o suđenju koje prati cijelo Kosovo”, izdvaja Kika.

Budući da ne mogu sve vrijeme izvještavati direktno iz Haga, novinari_ke preko portala Suda ili pak preko RTK ili neke druge informativne agencije prate prenose suđenja, a njihov glavni izvor informacija upravo je Sud. Odjeljenje za odnose sa javnošću jednom sedmično održava konferencije za medije, a na zvaničnim stranicama Suda kao i na Twitteru objavljuju se saopštenja i dokumentacija u vezi sa ročištima.

Međutim, do komplikacija dolazi kada se rasprave na kojima se obavljaju saslušanja svjedoka_inja zatvore za javnost, pa tako i za novinare_ke.

Kao što je bio slučaj 5. maja u procesu protiv Pjetëra Shale, rasprave vođene pred Specijalnim sudom često se zatvore za javnost radi zaštite svjedoka_inja, ukoliko postoji mogućnost da će prilikom svjedočenja biti otkriveni podaci koji bi mogli biti iskorišteni da se svjedok_inja identifikuje.

Kako navode novinari_ke, time se prekida kontinuitet u izvještavanju te se gubi iscrpnost, pa sudski proces postaje nepristupačan.

Besian Beha, novinar agencije Nacionale, rad Specijalnog suda prati od 2020. godine, kada su se Thaçi, Veseli, Selimi i Krasniqi predali po potvrdi optužnice.

Kako ističe Beha, reportere_ke najviše koči to što su ročišta većinom zatvorena za javnost. Novinari_ke ne mogu kontekstualizovati sadržaj kada se svjedoci_kinje osvrću na iskaze date iza zatvorenih vrata.

Beha smatra da novinari_ke moraju biti u mogućnosti da izvještavaju o svjedočenjima i dokaznim materijalima, a kako bi javnost bila upoznata sa činjenicama na osnovu kojih se donosi presuda.

Pomenuvši isti problem, Bami ističe da je komunikacija sa Sudom “slaba jer nam ne nude nikakve dodatne informacije, navodno radi zaštite svjedoka_inja”. Prema njenom mišljenju, problem praćenja rada Suda bio bi riješen kada bi rukovodstvo Suda pripremalo sažetke svjedočenja u kojima ne bi bilo podataka koji bi mogli biti iskorišteni za utvrđivanje identiteta svjedoka_inja.

Sudije_tkinje su nedavno skrenuli pažnju na to.

Naime, Charles Smith, predsjedavajući sudija u predmetu ““Thaçi i ostali”, 17. maja je izrazio zabrinutost zbog toga što su gotovo svi dokazi u predmetu izvedeni u toku zatvorenih rasprava. Sudija Smith je podsjetio obje strane da optuženi imaju pravo na pravično suđenje pred očima javnosti te da je u interesu javnosti da se ročišta održavaju javno koliko god je to moguće.

Sudijsko vijeće je istog dana objema stranama usmeno naložilo da do 31. maja dostave prijedloge konkretnih mjera koje bi tužilaštvo, odbrana i sudijsko vijeće mogli preduzeti da bi se proces učinio što dostupnijim javnosti. Vijeće je ujedno napomenulo da je potrebno imati na umu to da ono što se dešava u sudnici mora biti otvoreno svima.

Smith je poručio da će vijeće razmatrati prijedloge vezane za objavljivanje redigovanih verzija transkripata zatvorenih rasprava, a kako bi šira javnost bila što upućenija u proces.

Michael Doyle, glasnogovornik Specijalnog suda, rekao je za K2.0 da je sudijsko vijeće ovom odlukom pokazalo da je svjesno poteškoća koje se javljaju kada se ročišta održavaju iza zatvorenih vrata. Kako je objasnio, potrebno je naći balans između transparentnog suđenja i bezbjednosti osoba koje svjedoče. Doyle je dodao da se broj svjedočenja u ročištima otvorenim za javnost povećao od 17. maja.

Dana 31. maja, tužilaštvo je iznijelo niz prijedloga usmjerenih na povećanje transparentnosti. Jedan od tih prijedloga je da se iskazi svjedoka_inja uzimaju isključivo na zatvorenim raspravama — čime bi, kako su naveli iz Tužilaštva, bilo omogućeno da “saslušanja svjedoka_inja budu efikasnija, a ujedno i bezbjednija”. — dok bi nakon saslušanja bio objavljen transkript svjedočenja.

Odbrana se putem elektronske pošte usprotivila ovom prijedlogu, uz obrazloženje da bi se njegovim usvajanjem “prekršilo pravo naših klijenata_ica na javno suđenje”. Kako podvlači odbrana, “javnost ne može biti lišena sposobnosti da direktno prati tok sudskih procesa”, a “odgoda informisanja o onome što se događa u toku procesa nije u skladu sa pravom na javno suđenje, a pritom se destimuliše javni diskurs”.

Mimo zatvorenih ročišta, za potrebe zaštite svjedoka_inja koristi se i modifikacija glasa. Svi novinari_ke sa kojima smo razgovarali pomenuli su da su zbog prekomjernog izobličenja glasa iskazi svjedoka_inja ponekad bili izuzetno nerazgovijetni.

Kika kaže da je u nekim slučajevima bio primoran da u potpunosti odustane od izvještavanja jer nije bio siguran o čemu svjedok_inja govori.

“Jedan od do sada najtežih procesa za praćenje bilo mi je upravo suđenje Pjetëru Shali, jer je glas [jednog svjedoka_inje] bio toliko izobličen da je postojala velika mogućnost da nešto krivo protumačim. Zamolio sam nekog od kolega da zajedno preslušamo snimak — sve se tako slabo čulo, pa smo odlučili da ni ne pišemo reportažu”, objašnjava Kika. “Ne možete znati da li je ono što niste pohvatali iz svjedočenja zaštićenog svjedoka_inje važnije od onoga što biste stavili u reportažu.”

Institut za pravosuđe Kosova (IPK) 2022. godine je objavio izvještaj o radu Specijalnog suda, u kojem je pored učestale izmjene glasa naglasak stavljen na još jedan problem. Naime, često se dešava to da se svjedocima_kinjama postavi zatvoreno pitanje — na koje se odgovara kratkim potvrdnim ili odričnim odgovorom — a da se onda odgovor ne čuje.

Doyle je za K2.0 rekao da “sudije_kinje neprestano podsjećaju sve koji učestvuju u suđenju da pričekaju pet sekundi prije nego što odgovore na postavljeno pitanje, a kako bi se jasno čuo prevod i pitanja i odgovora.” Dodao je da se transkripti otvorenih ročišta objavljuju nekoliko dana nakon njihovog održavanja upravo radi otklanjanja eventualnih nedoumica prouzrokovanih nerazgovijetnostima.

Ipak, za novinare_ke koji izvještavaju o dnevnim novostima čekanje od nekoliko dana predug je period.

Prenos svakog suđenja na portalu Specijalnog suda počinje 45 minuta nakon početka suđenja jer se dešava to da je pojedine dijelove potrebno urediti — npr. ako svjedok_inja otkrije povjerljive informacije koje bi mogle ugroziti bilo koje od lica uključeno u proces. Pored toga, stotine pratećih dokumenata nerijetko se rediguju prije objavljivanja na portalu Specijalnog suda, a kako bi se osjetljivi podaci zaštitili.

Dešavalo se i to da je Sud neke podatke proglašavao povjerljivim nakon objavljivanja te da je od medija naknadno tražio da ih uklone iz članaka. Na račun ovoga do sada su upućene brojne kritike.

U izvještaju IPK navode se upravo takvi slučajevi u kojima je Sud od medija tražio da uklone već objavljene podatke. “Sud je 4. oktobra [2021.] nakon održanog zasjedanja naložio da se iz javnog prenosa ročišta, javnog transkripta i audio-vizualnih zapisa izbaci jedan dio za koji je utvrđeno da sadrži povjerljive podatke. Između ostalog, fizičkim licima, organizacijama i medijima koji posjeduju cijeli transkript ili samo onaj njegov dio koji sadrži povjerljive podatke naređeno je da ih ne odaju drugim licima jer će u suprotnom biti pokrenuti krivični postupci.”

Ta praksa se nastavila, a novinari_ke koji prate haške procese pomenuli su da je takvih slučajeva bilo i u skorije vrijeme.

Bojazni u vezi sa transparentnošću

Jasnoća je od krucijalne važnosti kada se izvještava o procesima koji se vode pred Specijalnim sudom.

Prema riječima Besnika Gashija, novinara portala Insajderi, izvještavanje o radu Suda iziskuje veću dozu preciznosti nego izvještavanje o drugim pitanjima koja se tiču kosovskog pravosuđa, a zbog nejasnoća unutar dokumentacije kao i zbog jaza uslovljenog njenim uređivanjem.

“Evo, recimo — glavni izvori informacija koji se upotrebljavaju pri izvještavanju pretežno su podnesci, pritužbe i žalbe odbrane i tužilaštva te prvostepene i drugostepene presude. Gro tih dokumenata prvo se objavljuje u redigovanoj verziji, a zatim — mjesec dana kasnije — u neredigivanoj. Raskorak između tih objava zbuni novinare_ke i onda nisu sigurni da li da pišu ili ne pišu o suđenju”, naglašava Gashi.

Novinari_ke takođe navode da im Specijalno tužilaštvo ne pruža dodatne informacije.

“Ne daju nam nikakva objašnjenja ni pojašnjenja, za šta god da im se obratimo. Tužilaštvo obično ima dužnost da sprovodi istrage te da pripadajuće nalaze ne servira javnosti, ali u određenim slučajevima prosto je nemoguće napisati reportažu jer Tužilaštvo nije ponudilo nikakav odgovor”, kaže Beha. “Obično nam samo kratko odgovore da nemaju komentar. Specijalno tužilaštvo je u ovih osam godina postojanja dalo samo jedan intervju za kosovske medije.”

Iz Tužilaštva su za K2.0 potcrtali da nastoje da budu transparentni shodno zakonskim, profesionalnim i etičkim obavezama koje imaju kao tužilački organ. Dodali su da je Specijalni sud formiran u Hagu zbog toga što se na Kosovu svjedoci_kinje često zastrašuju.

Pored toga, oni koji se bave novinarskom profesijom naročito kritikuju Tužilaštvo zbog toga što se tužioci_teljice vrlo rijetko pojavljuju u medijima. Tužilaštvo je za K2.0 izjavilo da su tužioci_teljice najvičniji komunikaciji u sudnici te da “uvijek nastojimo da iznađemo rješenja u tom pravcu da se broj javnih ročišta poveća, a da se istovremeno zagarantuje zaštita svjedoka_inja.”

Novinari_ke kritikuju Sud i Tužilaštvo i zbog toga što ne kontaktiraju sa redakcijama kada se na portalu Suda objave novi dokumenti niti kada se rediguju postojeći.

“Dokumenti su dostupni isključivo na portalu, a oni ih medijima nikad ne prosljeđuje direktno putem elektronske pošte, ni u formi obavještenja ni u formi saopštenja za medije — iako je to uobičajena praksa kosovskih pravosudnih institucija”, kaže Gashi. “Ipak, uvjerio sam se da u kratkom roku odgovaraju na upite koje dobijaju od novinara_ki. Sjećam se… Kada su pojedine kuće javile da je Thaçi pušten da [posjeti roditelje] na Kosovu i vrati se istog dana, obratio sam se Sudu sa jednim upitom, a odgovor sam dobio u roku od petnaestak minuta.”

Lavdim Makshana iz IPK — koji se bavi praćenjem cjelokupnog pravosuđa na Kosovu, uključujući Specijalni sud — kaže da je usljed svega navedenog transparentnost Suda smanjena.

“Transparentnost prema građanima_kama jedan je od glavnih principa rada svakog javnog organa, a znamo da je veoma važno izgraditi povjerenje u ovaj sud konkretno”, naglašava Makshana. “Ako se osvrnemo na sav dosadašnji rad Specijalnog suda, transparentnost nije na zadovoljavajućem nivou, što među građanima_kama stvara resantiman.”

Makshana smatra da transparentnost ove institucije narušavaju i učestale redakture te sporo prevođenje dokumenata na albanski. Sva dokumentacija prvo se objavljuje na engleskom, dok se prevodi na albanski objavljuju nekoliko sedmica kasnije, što dodatno koči izvještavanje. 

“Primjera radi, najnoviji prevod je datiran na 6. april, a od tada je objavljen niz pratećih dokumenata koji su dostupni na engleskom, ali ne i na albanskom jeziku”, podvlači Makshana, s kojim smo razgovor obavili 15. maja.

Od 6. aprila do 15. maja na portalu Suda objavljeno je više od stotinu novih dokumenata, ali niti jedan od njih nije preveden na albanski. Prema odredbama Zakona o Specijalnom sudu i tužilaštvu, službeni jezici Suda su albanski, srpski i engleski, stoga cjelokupna dokumentacija mora biti prevedena na sva tri jezika.

“Koliko god mi poznavali engleski jezik, Specijalni sud se služi kompleksnom terminologijom, što stvara probleme pri izvještavanju, s obzirom na to da je naš cilj da javnost informišemo preciznim, ali jednostavnim jezikom”, kaže Beha.

Doyle je za K2.0 istakao da se mnogi dokumenti objavljuju na engleskom odmah, prije nego što se prevedu, a kako bi javnost lakše pratila izneseni dokazni materijal.

“Pojedini dokumenti imaju prioritet prilikom prevoda. Prioritetni su oni koji po Zakonu moraju biti prevedeni na jezik koji razumije optuženo lice, a onda sudijsko vijeće kao i odbrana i tužilaštvo mogu naznačiti dokumente koji su im prioritetniji kako bi što prije dobili prevod”, kazao je Doyle. Dodao je da je dokumente neophodno prevesti u skladu sa najvišim standardima, zbog čega postupak prevoda na albanski i srpski može potrajati u onim predmetima u kojima je radni jezik engleski.

Sama fizička distanca ne samo da koči, već i osiromašuje izvještavanje, kako navodi Gashi, a zato što izdaleka nije moguće obuhvatiti finese koje bi omogućile pripremu obimnijih, detaljnijih reportaža — kao što su pojedini aspekti neverbalne komunikacije u sudnici. Kika pak smatra da barem na tehničkom planu problema uvijek ima bez obzira na to da li novinari_ke suđenje prate iz galerije ili preko ekrana.

“Mislim da bi nam bilo mnogo lakše da Sud i novinari_ke nisu udaljeni stotinama kilometara. Međutim, nas dvadesetak je bilo u Hagu i primijetili smo da i tamo ima i te kakvih tehničkih problema”, zaključuje Kika uz napomenu da bi ovo trebalo da zabrinjava kako Sud, tako i sve strane koje su dio procesa.

Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0.