U medijima se pojavilo niz članaka o tome kako je pandemija sa zatvaranjima i drugim pripadajućim mjerama pomogla prirodi — ako već ne u svim, onda barem u nekim dijelovima svijeta. Naime, kvalitet zraka se poboljšao zbog smanjenog intenziteta saobraćaja kao i smanjenja proizvodnje u nekim tvornicama, pojedine životinjske vrste su prosperirale jer ljudi više nisu neprestano posvuda, a ujedno je istaknuto da je priroda samo “trebala predah”.

S druge strane, neki su odlučili da iskoriste taj predah na drugačiji način: da ispotiha unose izmjene u zakone u korist investitora ili iznenada odobravaju sporne projekte, da grade hidrocentrale bez potrebnih dozvola, te da krivično gone aktiviste/ice, što je češki NVO Amika nedavno elaborirao u izvještaju pod naslovom “Uništavanje okoliša u vrijeme koronavirusa”.

Neki od tih prijestupa vezani su za pojedinačne slučajeve, dok drugi demonstriraju pokušaje da se nametne sistemsko narušavanje.

Upravo zato bismo stalno trebali biti na oprezu i štititi naše pravo na pristup informacijama o okolišu, kao što je i propisano Arhuskom konvencijom (koju je potpisalo 47 država, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Hrvatsku, Bugarsku te Grčku).

Sada bismo više nego ikada prije trebali pomagati jedni drugima, usredotočiti se na pandemiju i zajedno se boriti za bolju i sigurniju budućnost. Mogli bismo iskoristiti krizu u dobre svrhe: da dopustimo prirodnom svijetu da se oporavi.

Međutim, pojedine vlade, nadležni organi, privatna poduzeća i investitori su joj naštetili — što, nažalost, vjerovatno i dalje čine — usljed toga što su ljudi sasvim logično usmjerili pažnju na novi koronavirus i rješavanju svih ozbiljnih problema koje je sa sobom donio.

Je li se to događalo samo zbog pandemije?

Naravno da ni slabija obazrivost javnosti ni slabije učešće u procesima odlučivanja ili protestima nisu bili uzroci slučajeva koje ćemo obraditi u nastavku, ali su nažalost olakšali ono što se u tim slučajevima događalo.

Uništavanje prirode na Balkanu

Tipična ekološka povreda u eri COVID-19 mogla bi biti ona u Bosni i Hercegovini. Kako je u proljeće 2020. godine pažnja javnosti splasnula, investitori su započeli izgradnju novih hidroelektrana na Bjelavi i Maloj Bjelavi, i to bez službene dozvole.

Ovime je pokazano nepoznavanje zakona te je javnosti uskraćena mogućnost da uputi kritike, pitanja i komentare. Sve se to odigralo uprkos činjenici da je u Bosni i Hercegovini već izgrađeno preko 120 brana i malih hidrocentrala, i da se planira izgradnja još nekoliko stotina takvih postrojenja, pri čemu se nanosi šteta posljednjim divljim rijekama u Evropi.

Kada već govorimo o ignorisanju važnih procesa, u Hrvatskoj je vađenje sedimenata iz Drave u Petrijevcima započeto bez procjene utjecaja na okoliš (PUO) i procjene utjecaja na prirodu (NIA). Dozvole za početak tog projekta izdate su vrlo brzo, iako su pojedine dionice rijeke zaštićene u okviru Nature 2000: mreže zaštićenih područja koja sadrže najvrednije i najugroženije vrste i staništa na evropskom tlu.

U Bugarskoj su — za promjenu, dok je lokalna javnost bila usredsređena na borbu protiv pandemije — mnoga rudarska i industrijska poduzeća iskoristila situaciju i istovarala skladišteni otpad u rijeke, koje su ionako zagađene i kojima u prvom redu prijeti ekstraktivna industrija.

Ono što je mnogo gore od prijestupa unutar pojedinačnih projekata kojima se uništava prirodna sredina jesu pokušaji da se uvedu sistemske promjene koje će uzrokovati dugoročnu štetu.

U periodu dok se Grčka borila protiv COVID-19, vlada te zemlje je parlamentu dostavila prijedlog zakona naslovljen “Modernizacija zakona o životnoj sredini”. Borci/kinje za zaštitu okoliša ukazuju na činjenicu da je Vlada u Atini zloupotrijebila pandemiju kako bi uvela zakone kojima je snizila ekološke standarde, a naročito što se tiče zaštićenih područja, postupaka PUO-a i izdavanja dozvola, legalizacije nezakonite gradnje ili upravljanja otpadom. U skladu s tim su zatražili povlačenje ovog prijedloga.

Ipak, 5. maja 2020. godine, u Parlamentu je održano glasanje o kontroverznom prijedlogu, koji je potom i usvojen.

U Sloveniji je Vlada iskoristila pandemiju da porazi borce/kinje za zaštitu okoliša nedavno izglasanim amandmanima na legislativu vezanu za izgradnju te za zaštitu prirode. Tim amandmanima nametnuti su neopravdano strogi uslovi za učešće organizacija civilnog društva u administrativnim postupcima. Naime, prema novim odredbama, organizacije moraju imati najmanje 50 aktivnih članova/ica, tri stalna zaposlenika/ca s univerzitetskim diplomama i imovinu ukupne vrijednosti preko 10 000 eura, s tim da navedene uslove moraju ispunjavati retroaktivno u periodu od dvije godine.

Samo nekoliko nevladinih organizacija moći će zadovoljiti ove i druge vrlo usko definisane uslove te zastupati javni interes u procesima odlučivanja i ujedno izraziti svoje mišljenje u postupcima PUO-a i izdavanja građevinskih dozvola.

Šta ako uložimo isti napor u borbu za dobro?

Na drugom kraju Evrope, u Armeniji, Vlada je odobrila Nacrt izmjene Zakona o slobodi informisanja kojim su uspostavljena ograničenja na pribavljanje informacija o okolišu. Državne vlasti u Bjelorusiji bez oklijevanja su iskoristile slabost domaćeg civilnog društva krivično gonivši one koji su još uvijek izlazili na ulice i protestovali protiv gradnje tvornice baterija u Brestu.

Češka je pripremila novu verziju Zakona o izradnji s ciljem ubrzavanja procedure izdavanja građevinskih dozvola i tako potkopala zaštitu okoliša te je poduzela hitre korake da omogući izgradnju nuklearne elektrane.

Bi li to bilo utopijsko razmišljanje kada bismo priželjkivali isti tempo i odlučnost kada je riječ o interesima vezanim za životnu sredinu?

Opasne posljedice za prirodu kao i građanska prava sasvim su očigledne, budući da je sve ovo samo dio destruktivnih projekata i procesa koji se trenutno odvijaju bez obzira na — ili čak zbog — teških i do sada nezabilježenih okolnosti.

Pored toga, u zakone su unijete izmjene koje bi moglo da izmijene pravila igre i koje bi moglo biti vrlo teško poništiti. To također uslovljava slabljenje demokratije te snižavanje nivoa zaštite okoliša općenito.

Novi val pandemije nažalost je otvorio vrata nametanju privatnih interesa i zloupotrebama u režiji državnih vlasti, tako da moramo nastaviti štititi naša ekološka prava i životnu sredinu u globalu, pratiti šta se dešava u metežu koji je izazvala korona-kriza te prikupljati informacije o slučajevima poput ovih.

I vi nam možete pomoći u tome! Ako se želite uključiti, pratite naše aktivnosti, čitajte i dijelite puni izvještaj ili ovaj članak te nas obavještavajte o sličnim povredama.

Naslovna fotografija: Zahvaljujemo Katji Jemec / Arnika.

Ovaj blog je napisan na osnovu nedavno objavljenog izvještaja češke nevladine organizacije Arnika, “Uništavanje okoliša u vrijeme koronavirusa”. Puni tekst izvještaja, u kojem je obrađeno 15 slučajeva narušavanja ekološke pravde u Evropi, na Kavkazu i u centralnoj Aziji, dostupan je na engleskom i ruskom. Prijedlozi ili dokumentacija u vezi sa sličnim slučajevima na Kosovu ili bilo gdje drugdje slati na adresu Arnikinog Centra za podršku građana: cepo@arnika.org.