“Koliko će još žena biti ubijeno?”

Bližio se početak sastanka zakazanog za subotu u podne. Jedan od dobrovoljaca koji su bili tu ranije meo je veliki pod u Termokissu, pripremajući tako prostor za dolazak ostalih. U narednim minutama, dok se prašina miješala sa čikovima, volonteri_ke su jedno po jedno počeli stizati.

Sklopili su velike radne stolove, nakon čega su crvena i crna boja zavladale cijelim prostorom. Tkanina je bila crvena, a slova crna. Posvuda su stajali razbacani papiri, boja i drugi alati za rad.

Uz zvuke muzike koji su ubrzavali njihov ritam, volonteri_ke su započeli izradu transparenata za osmomartovski marš. Međunarodni dan žena se već godinama obilježava marševima, od kojih svaki ima u fokusu različit aspekt borbe za rodnu pravdu.

Aktivisti_ce se u sedmicama uoči marša sastaju te obavljaju pripreme i mobilizuju se, a kako bi se zahtjevi za pravdu čuli svuda. Pripreme za ovogodišnji marš — u okviru kojeg je naglasak stavljen na femicid, i to pod sloganom “Marširamo protiv ubijanja žena” — otpočele su krajem januara.

Prije nego što su stavili crno na crveno, volonteri_ke su smišljene parole zapisali na veliku ploču postavljenu u centralnom dijelu Termokissa. Svako je odabrao slogan koji je želio imati na svom transparentu.

Transparenti na kojima je pisalo “Sloboda ženama” i “Žena nije robinja muškarca” jedan za drugim su stavljeni na zvučnike — koji su montirani na sceni Termokissa — a da bi se osušili i bili spremni za isticanje na maršu održanom 8. marta na ulicama Prištine.

Učesnici_e marša su se počeli okupljati rano ujutro. Marš je krenuo u 10.00 sa Ajvalije, odnosno od Palače pravde, te je prošao kroz “Kružni tok zastave”. U podne je stigao na Trg Zahira Pajazitija, gdje su se pridružili ostali učesnici_e.

Učesnici_e marša su se počeli okupljati rano ujutro. Marš je krenuo u 10.00 sa Ajvalije, odnosno od Palače pravde, te je prošao kroz “Kružni tok zastave”. U podne je stigao na Trg Zahira Pajazitija, gdje su se pridružili ostali učesnici_e.

Žene i muškarci su marširali, nisu slavili. Umjesto cvijeća, traže pravdu. Pred zgradom Vlade Kosova odzvanjale su parole kojima su učesnici_e zatražili da rodna pravda konačno postane prioritet države. “Marširamo, ne slavimo”, uzvikivali su građani_ke dok su se razilazili, u nadi da će uskoro dočekati 8. mart sa više razloga za slavlje nego za marširanje. Kako je rekla Liridona Sijarina, jedna od učesnica marša: “Protestovat ćemo sve dok svaka djevojčica, djevojka i žena ne bude slobodna i ravnopravna.”

Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku “Balkanskog trusta za demokratiju” (Balkan Trust for Democracy), projekta Nemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država (German Marshall Fund of the United States) i norveškog Ministarstva spoljnih poslova. Stavovi izneseni u ovom članku nužno ne odražavaju stavove Ambasade Kraljevine Norveške u Beogradu, Balkanskog trusta za demokratiju, Nemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država niti njihovih partnera.

Zašto je navedena ova klauzula?

Naslovna fotografija: Ferdi Limani / K2.0.