“Koliko će još žena biti ubijeno?”
Zahtijev za rodnom pravdom sa ulica Prištine.
“Koliko će još žena biti ubijeno?”
Zahtijev za rodnom pravdom sa ulica Prištine.
Zahtijev za rodnom pravdom sa ulica Prištine.<br />
Bližio se početak sastanka zakazanog za subotu u podne. Jedan od dobrovoljaca koji su bili tu ranije meo je veliki pod u Termokissu, pripremajući tako prostor za dolazak ostalih. U narednim minutama, dok se prašina miješala sa čikovima, volonteri_ke su jedno po jedno počeli stizati.
Sklopili su velike radne stolove, nakon čega su crvena i crna boja zavladale cijelim prostorom. Tkanina je bila crvena, a slova crna. Posvuda su stajali razbacani papiri, boja i drugi alati za rad.
Uz zvuke muzike koji su ubrzavali njihov ritam, volonteri_ke su započeli izradu transparenata za osmomartovski marš. Međunarodni dan žena se već godinama obilježava marševima, od kojih svaki ima u fokusu različit aspekt borbe za rodnu pravdu.
Aktivisti_ce se u sedmicama uoči marša sastaju te obavljaju pripreme i mobilizuju se, a kako bi se zahtjevi za pravdu čuli svuda. Pripreme za ovogodišnji marš — u okviru kojeg je naglasak stavljen na femicid, i to pod sloganom “Marširamo protiv ubijanja žena” — otpočele su krajem januara.
Prije nego što su stavili crno na crveno, volonteri_ke su smišljene parole zapisali na veliku ploču postavljenu u centralnom dijelu Termokissa. Svako je odabrao slogan koji je želio imati na svom transparentu.
Transparenti na kojima je pisalo “Sloboda ženama” i “Žena nije robinja muškarca” jedan za drugim su stavljeni na zvučnike — koji su montirani na sceni Termokissa — a da bi se osušili i bili spremni za isticanje na maršu održanom 8. marta na ulicama Prištine.
Učesnici_e marša su se počeli okupljati rano ujutro. Marš je krenuo u 10.00 sa Ajvalije, odnosno od Palače pravde, te je prošao kroz “Kružni tok zastave”. U podne je stigao na Trg Zahira Pajazitija, gdje su se pridružili ostali učesnici_e.
Učesnici_e marša su se počeli okupljati rano ujutro. Marš je krenuo u 10.00 sa Ajvalije, odnosno od Palače pravde, te je prošao kroz “Kružni tok zastave”. U podne je stigao na Trg Zahira Pajazitija, gdje su se pridružili ostali učesnici_e.
Žene i muškarci su marširali, nisu slavili. Umjesto cvijeća, traže pravdu. Pred zgradom Vlade Kosova odzvanjale su parole kojima su učesnici_e zatražili da rodna pravda konačno postane prioritet države. “Marširamo, ne slavimo”, uzvikivali su građani_ke dok su se razilazili, u nadi da će uskoro dočekati 8. mart sa više razloga za slavlje nego za marširanje. Kako je rekla Liridona Sijarina, jedna od učesnica marša: “Protestovat ćemo sve dok svaka djevojčica, djevojka i žena ne bude slobodna i ravnopravna.”
Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku “Balkanskog trusta za demokratiju” (Balkan Trust for Democracy), projekta Nemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država (German Marshall Fund of the United States) i norveškog Ministarstva spoljnih poslova. Stavovi izneseni u ovom članku nužno ne odražavaju stavove Ambasade Kraljevine Norveške u Beogradu, Balkanskog trusta za demokratiju, Nemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država niti njihovih partnera.
Zašto je navedena ova klauzula?
Naslovna fotografija: Ferdi Limani / K2.0.
