Kontaminirani život
Okoliš na Kosovu na meti zagađivača.
Uprkos izuzetno teškim posljedicama koje je ostavio u brojnim sektorima, višemjesečni lokdaun na početku pandemije COVID-19 omogućio je prirodi da nakratko predahne od zagađenja. Ograničenje kretanja i obustava raznih ekonomskih djelatnosti limitirali su i mogućnost zagađenja. Bez obzira na to, sloboda od zagađenja je bila kratkog vijeka.
Smanjenje zagađenja bilo je nuspojava ograničenja kretanja, budući da institucije i dalje zanemaruju zaštitu okoliša. Ljudska aktivnost i velike industrije koje su pod okriljem javnih poduzeća ili pak dobijaju dozvole od države još uvijek su glavni izvori zagađenja na Kosovu.
Navedeni problemi su u središtu ove fotoreportaže, čiji je cilj da dokumentuje zagađivanje i uništavanje okoliša pod palicom niza privrednika koji imaju bilo direktnu ili indirektnu podršku državne vlasti. Nemar vlasti najočigledniji je na sljedećim lokalitetima, s tim da postoji opasnost da je za mnoge nevidljiv. Za one koji žive tamo, ovi izazovi su svakodnevica.
Kamenolomi u kojima se krše zakoni
Žitelji/ke sela Crnoljeva u Općini Štimlje svakog jutra budi zvuk koji uz prašinu proizvodi mašinerija u obližnjem kamenolomu.
Ti ljudi koegzistiraju s dva kamenoloma smještena nedaleko od njihovih naseobina: od najbliže kuće udaljeni su 108 metara. Kako poručuju mještani/ke, pored toga što mašine doprinose zvučnom onečišćenju, prašina iz kamenoloma zagađuje zrak, a u crnoljevsku rijeku se izljeva ulje za podmazivanje strojeva.
Žitelji/ke sela se već godinama žale na prašinu iz kamenoloma, ali tim pritužbama nisu uspjeli zaustaviti radove.
U izvještaju koji je u februaru 2020. objavio Demokratski institut Kosova izdvojeno je da je na području Kosova aktivno preko 200 kamenoloma. Zakon o rudnicima i mineralima te Zakon o procjeni utjecaja na životnu sredinu jasno određuju ekološke standarde koje upravnici kamenoloma moraju ispuniti kako bi zaštitili i zdravlje ljudi i životnu sredinu. Ipak, mnogi od njih ne poštuju zakonske restrikcije koje se tiču utjecaja na okolinu. Prekršaji u toj oblasti mahom se svode na nepoštivanje zakonskih odredbi o minimalnoj udaljenosti između kamenoloma i obližnjih kuća i vodotoka.
Na Kosovu je aktivno preko 200 kamenoloma, pri čemu se u mnogima od njih ne poštuju zakonske restrikcije koje se tiču utjecaja na okolinu.
Rijeke u raljama eksploatatora
Ilegalno i nekontrolisano vađenje pijeska i šljunka dovelo je do potpunog uništenja riječnih korita. Time je zahvaćena i Pećka Bistrica, sada pretvorena u niz omanjih bara u kojima je biodiverzitet itekako narušen. Kao da nije dovoljno to što vade šljunak, razni privrednici ispuštaju otpadne vode, i to uglavnom čine poduzeća iz prehrambene industrije, proizvođači asfalta, metaloprerađivačke firme i slično.
Prekomjerna eksploatacija rijeke koja usto ne podliježe kontrolama narušila je ekološku ravnotežu u prirodi, konkretno zbog čega je oštećeno riječno korito i povećana opasnost od poplava tokom atmosferskih padavina. Nadalje, prašina koju proizvode mašine za obradu šljunka uništila je okolnu floru.
Podaci iz organizacije ÇOHU pokazuju da oko 1100 hektara kosovskih tekućica potpada pod degradirana područja. Najviše štete pretrpio je Bijeli Drim — najduža rijeka u zemlji koja protječe kroz čitavu Metohiju — a zatim Pećka Bistrica i Ribnik, Općina Đakovica.
“Planina” od otpada
Žitelji/ke đakovičkog naselja Ali Ibra (bivša Kolonija) žive okruženi smećem. Naime, oni već dugi niz godina dijele svoje naselje s ogromnim odlagalištem komunalnog otpada koje se iz dana u dan povećava.
Regionalno poduzeće za uklanjanje otpada Çabrati na ovo odlagalište dovozi sav otpad prikupljen u jednom danu, koji težinom dostiže i 80 do 90 tona. Počevši od jula 2020, isto poduzeće u roku od 24 sata odvozi sav dnevni otpad na sanitarnu deponiju u selu Landovica, Općina Prizren.
Na Kosovu je evidentirano 2529 nezakonitih deponija otpada koje su nastale zbog neefikasnosti okružnih komunalnih poduzeća.
U razgovoru s mještanima/kama Ali Ibre s jedne strane se stječe dojam da su zadovoljni odlukom Direkcije za javne usluge Općine Đakovica da interveniše i očisti odlagalište. S druge strane, mišljenja su da za poboljšanje njihove okoline nije učinjeno dovoljno. Privremeno odlagalište otpada i dalje je rizično zbog širenja neugodnih mirisa, kontaminacije tla i izljevanja tekućina, pri čemu se na ovom mjestu često okupljaju i psi lutalice. S tim u vezi, opasno je da građani/ke prolaze tim dijelom grada sami, naročito djeca.
Mještani/ke naselja kažu da su se usmeno žalili lokalnim institucijama, zatraživši da uklone otpad i pronađu drugu lokaciju za privremeno odlagalište. Međutim, to do sada nije učinjeno.
Podaci Kosovske agencije za zaštitu okoliša pokazuju da pored tog odlagališta — kojim upravlja Çabrati kao jedino poduzeće koje prikuplja, skladišti i prevozi otpad na teritoriji Đakovice — na prostoru Općine postoji 118 ileganih deponija koje su rezultat nekontrolisanog i nezakonitog odlaganja otpada. Te deponije su različite veličine i na njima se odlažu razni tipovi otpada.
Kako je podcrtano u Izvještaju o upravljanju komunalnim otpadom na Kosovu koji je 2019. godine objavila Agencija za zaštitu okoliša, na Kosovu je evidentirano 2529 nezakonitih deponija otpada koje su nastale zbog neefikasnosti okružnih komunalnih poduzeća, i to prvenstveno u ruralnim područjima. Dodatni faktor koji doprinosi nastanku ilegalnih deponija jeste manjak svijesti o posljedicama nekontrolisanog odlaganja otpada na životnu sredinu.
Život na onečišćenom tlu
Povrh otpada koji se proizvodi u domaćinstvima postoji i takozvani specijalni otpad. Na Kosovu nije uspostavljen djelotvoran sistem za prikupljanje i odlaganje te vrste otpada, mada je ovo pitanje regulisano Zakonom o otpadu.
Jedno od najvećih područja zagađenih teškim metalima je Industrijski park Kosovska Mitrovica.
Općenito gledano, specijalni otpad je otpad nastao u industrijskim pogonima iz prošlog, socijalističkog sistema koji su sada van funkcije, a iza kojih je ostala industrijsko smetljište preplavljeno teškim metalima.
Jedno od najvećih područja zagađenih teškim metalima je Industrijski park Kosovska Mitrovica, s površinom od 34,62 hektara. Park je udaljen samo 15 do 20 metara od rijeke Sitnice i u blizini je gradske bolnice i stambenih naselja. Industrijski otpad u ovom području kontaminira tlo i zagađuje zrak te površinske i podzemne vode hemijskim tvarima štetnim za okolinu, zdravlje lokalnog stanovništva i biodiverzitet ovog lokaliteta.
Na prostoru ovog industrijskog parka su i tvornica akumulatorskih baterija, ljevaonica cinka i postrojenje za hemijsku industriju izgrađeni na samom ulazu u grad, pri čemu se protežu cijelom dužinom Kosovske Mitrovice. Kako nije u upotrebi još od 90-ih godina, ovaj pogon se već duže vrijeme koristi kao deponija za industrijski otpad, čija količina prema službenim procjenama iznosi 1 520 000 tona.
Olovo je glavna teška hemikalija koja zagađuje ovo područje, gdje je nivo prisustva tog metala 20 puta veći od dozvoljene vrijednosti koju je odredila Evropska unija. Njegov učinak na zdravlje djece je nesaglediv. Prema službenim podacima koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, olovo na razne načine šteti dječijem organizmu, što se između ostalog ogleda u narušavanju kognitivnih sposobnosti. Izloženost olovu također izaziva anemiju, povišen krvni pritisak i oštećenja bubrega uz imunotoksične efekte, s tim da može toksično djelovati i na reproduktivne organe. Neurološke posljedice olova smatraju se ireverzibilnima.
Zrak koji guši
Čist zrak je osnovni preduslov za zdrav život, ali stanovnici/e brojnih gradova na Kosovu na to gledaju kao na privilegiju. Naime, u jesenjim i zimskim mjesecima nivo onečišćenja zraka drastično se povećava, i to prvenstveno usljed saobraćaja u urbanim centrima, energetske industrije te grijanja na ugalj, drvo, pelet i naftne derivate.
Termoelektrane Kosova A i Kosova B našle su se među najvećim zagađivačama zraka na Kosovu u 2019. Emisije sumpor-dioksida, azotnih oksida i prašine u tim postrojenjima gotovo cijele godine su bile iznad dozvoljenih vrijednosti.
Kao rezultat stalnog zagađenja na Kosovu, u toku jedne godine cirka 835 osoba umire preuranjenom smrću.
Kao rezultat stalnog zagađenja na Kosovu, u toku jedne godine cirka 835 osoba umire preuranjenom smrću od bolesti uzrokovanih visokom koncentracijom polutanata u vidu PM10 i PM2.5: čvrstih ili tečnih čestica koje se razlikuju prema veličini i dužini zadržavanja u zraku. Međunarodna agencija za istraživanje raka svrstala je ove polutante u kancerogene materije.
U informativnom dokumentu pod naslovom “Neplaćeni račun za zdravlje: Kako nas elektrane na ugljen čine bolesnima” koji je izradila Alijansa za zdravlje i životnu sredinu (HEAL) naglašeno je kako je od svih polutanata PM2.5 najštetniji za zdravlje. U nastavku dokumenta stoji da su Kosova A i Kosova B najveći zagađivači u Evropi, pri čemu njihova godišnja emisija iznosi ukupno 7500 tona PM2.5. Ta dva postrojenja u zrak ispuštaju četiri puta više PM2.5 nego većina termoelektrana na ugalj koje su aktivne na Balkanu, s tim da je Sektor 5 centrale Kosova A oborio sve rekorde što se tiče emisija — ta proizvodna jedinica emituje devet puta više PM2.5 u odnosu na prosjek emisija svih elektrana na prostoru Balkana.
Fotografije: Leart Jusufi / K2.0.
Ova publikacija je nastala u okviru trećeg ciklusa Programa za stipendisanje novinara u oblasti izveštavanja o ljudskim pravima, uz podršku Kancelarije Evropske unije na Kosovu. Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED) takođe pruža podršku realizaciji ovog programa. Realizacijom programa rukovodi Kosovo 2.0 u saradnji s Kosovskim centrom za rodne studije (KCGS) i Centrom za ravnopravnost i slobodu (CEL). Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost organizacije Kosovo 2.0 te nužno ne odražava stavove finansijera.
-
O autoru/ki Leart Jusufi - Ovaj članak je napisan na albanskom.