Korak po korak ka odlasku

Na Kosovu su migracije ponekad uobičajena pojava, no ponekad i nisu. Ponekad su lakše, ponekad teže. Ponekad su redovne, a ponekad ne. U svakom slučaju, ova zemlja od njih ima koristi. Naime, doznake iz inozemstva su važan izvor prihoda u kosovskoj privredi, pri čemu čine 16% BDP-a.

Najveći migracijski protok u posljednjih nekoliko desetljeća zabilježen je 2015. godine, kada je Kosovo napustilo 75 000 osoba od kojih je većina otišla u zemlje Europske unije. Prema izvještaju Ministarstva unutrašnjih poslova, stopa migracije je do 2016. godine kontinuirano rasla, nakon čega je opala.

Migracije su aktualne i danas. U periodu nakon 2016. godine, smanjio se broj tražitelja/ica azila i građana/ki koji nezakonito borave na tlu EU-a. Čini se da je volja za iseljavanjem i dalje na istom nivou, ali građani/ke Kosova — prvenstveno mladi — pokušavaju napustiti zemlju zakonitim putem, stoga se prijavljuju za studentske, radne i vize za spajanje porodice. Imajući u vidu velike migracijske valove koji su zahvatili Kosovo 2015. godine, izgleda da se ovaj trend u međuvremenu stabilizirao. Ipak, posljedice tih valova osjetit će se tek kasnije.

Migracije su dovele do stvaranja šireg dijapazona usluga podrške osobama koje namjeravaju otići s Kosova.

Iz Ljekarske komore Kosova naveli su da je u 2019. godini ukupno 150 ljekara/ki — uglavnom specijalista/ica — zatražilo potvrde vezane za njihovu etičku i profesionalnu pozadinu. Ti dokumenti su neophodni za zaposlenje u Njemačkoj i drugim zemljama.

Za radne vize ne prijavljuju se samo ljekari/ke. Dvadesetjednogodišnja Mihane Šabani (Shabani) uči njemački dok čeka na finalizaciju njenog radnog ugovora — u Njemačkoj će raditi kao dadilja.

“Radim, no kad god imam slobodnog vremena, uzmem knjigu i učim”, kaže ona, te dodaje da je motivirana za učenje jezika i preseljenje u Njemačku. Kako sama izdvaja, šanse za normalan život na Kosovu ravne su nuli ukoliko nemate poznanika/cu koji vam može pronaći posao.

Jedna od agencija koje nude pomoć u procesu iseljenja omogućile su ovim djevojkama u njihovim dvadesetim godinama da sklope jednogodišnje ugovore o radu, zahvaljujući kojima će biti zaposlene kao dadilje u njemačkim porodicama. Nakon godinu dana rada i učenja jezika, mnoge od njih se osamostaljuju i biraju da li će studirati ili nastaviti raditi. Tako se ostvaruje primarni cilj — zapošljavanje mladih osoba — kao i kulturna razmjena na relaciji Kosovo-Njemačka.

Nije slučajnost to što se profesionalna agencija koja građanima/kama Kosova u potrazi za poslom pruža zaposlenje u Njemačkoj zove “New Way” (“Novi put”). Iz ovog poduzeća sa sjedištem u Uroševcu poručuju da mjesečno zaprime 40 zahtjeva za sklapanje ugovora na neoređeno vrijeme, i to pretežno od osoba dobi od 20 do 30 godina.

U Podujevu se organizira ukupno pet kurseva njemačkog jezika, a koje uglavnom pohađaju mlade osobe i žene.

Dok čeka početak predavanja u hodniku, polaznica jednog od tih kurseva govori mi kako se nada da će otići u Njemačku čim je prije moguće. “Nije lako, ali šta mogu? Često molimo profesoricu da nam ponovi jednu te istu stvar više puta zato što nismo razumjeli. Ne čita se kako se piše. Eh, strani je to jezik!”

Poznavanje njemačkog jezika je jedan od uslova koji morate ispuniti kako biste uopće podnijeli zahtjev za dobijanje vize za spajanje porodice u Njemačkoj.