Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se 10. decembra. Tog dana se prisjećamo Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima koju je na isti datum 1948. godine usvojila Generalna skupština Ujedinjenih nacija. Deklaracija predstavlja poziv svim zemljama na poštivanje ljudskih prava svake osobe, zajednice, nacije i etničke skupine.

Ovaj dokument počiva na načelima dostojanstva, slobode, ravnopravnosti i bratstva.

Deklaracijom se između ostalog nastoji zagarantirati pravo na život, eliminirati ropstvo, omogućiti slobodu mišljenja i kretanja kao i slobodu političkog, sindikalnog i religijskog udruživanja, te osigurati ekonomska, socijalna i kulturna prava.

Da bi ove težnje bile ostvarene, Generalna skupština UN-a pozvala je države svijeta da afirmiraju Deklaraciju kroz učenje i obrazovanje, pa tako i osnuju institucije koje će omogućiti realizaciju navedenih ideala.

Kosovo je jedna od zemalja koje su se obavezale da će zadovoljiti te ciljeve, a zakoni i ustav ove države izrađeni su upravo na temelju principa Deklaracije o ljudskim pravima.

Izuzme li se stanje na papiru, kakva je situacija na Kosovu u praksi?

Osvrnimo se na Policiju Kosova, državni organ kojem građani/ke najviše vjeruju, ukoliko je vjerovati anketama.

Zaštita prava na život jedan je od osnovnih zadataka Deklaracije o ljudskim pravima koji država Kosovo namjerava ispuniti. Za ispunjenje tog zadatka se onda podrazumijeva da su nadležne državne snage policije, čija je dužnost da budu prvi koji će intervenirati onda kada je nečije pravo na život ugroženo. Međutim, da li su policijski službenici/e uspješni u tom pogledu?

Policija Kosova se više puta do sada nalazila na meti optužbi za nemar. Podsjetimo se samo najeklatantnijih primjera te prakse.

Nemar dovodi do smrti

Dana 12. maja 2018. godine, Valjbona (Valbona) Marku-Ndrecaj prijavila je svojeg supruga Pjetera (Pjetër) Ndrecaja policiji, optuživši ga za nasilje u porodici. Tvrdila je da ju je muž godinama fizički i seksualno zlostavljao. Pošto je prijava zaprimljena, Ndrecaj je priveden i zadržan u pritvoru, gdje je proveo 30 dana. Ipak, tužiteljstvo nije uzelo u obzir Valjbonine navode o seksualnom nasilju.

Po puštanju iz pritvora, Ndrecaj je pokušao nagovoriti Valjbonu da se vrati kući s njihovo petero djece, što je ona odbila, stoga je u pratnji dvojice policajaca koji nisu posjedovali bilo kakav sudski nalog jednog dana otišao na njenu adresu i odveo dvoje djece sa sobom. Oba policajca su trenutno suspendirana.

Ndrecaj je ubrzo počeo prijetiti Valjboni kako bi je prisilio da se vrati kući.

“Čeka te lijep poklon, ‘ljaljušija’ [tvog voljenog] će srce zaboljeti”, poručio je Valjboni u prijetećem telefonskom pozivu 7. augusta 2018. godine.

Prema iskazu njenog brata, Valjbona je istog dana i prijavila prijetnje te zatražila fizičku zaštitu “zato što je Pjeter uvijek naoružan.”

“Uredu je, smjesta ćemo se pobrinuti za njega”, kazali su joj iz policije.

Nekoliko sati kasnije, Ndrecaj je usmrtio svoju suprugu i njihovu devetogodišnju kćerku ispalivši u njih 30 metaka iz “kalašnjikova”. Iako su imali zakonsku obavezu da zaštite Valjbonu i njenu djecu, pripadnici/e policije to nisu učinili.

Pravosudne institucije nisu na vrijeme pružile pomoć ni njima ni brojnim drugim ženama koje se suočavaju sa zlostavljanjem.

Demonstranti/ce u sukobu sa službenicima/ama policije ispred policijske stanice u Prištini. Fotografija: Atde Mula (Atdhe Mulla) / K2.0.

Udruženja koja se bave zaštitom prava žena neprestano upozoravaju da policijski organi ne izdvajaju dovoljnu količinu budžetskih sredstava za borbu protiv nasilja u porodici. Članovi/ice tih udruženja također se žale na neadekvatnu pripremljenost policijskih snaga za rješavanje tih slučajeva, kao i na to da predstavnici/e policije često prebacuju krivicu na osobe koje su zlostavljane umjesto da poduzimaju odgovarajuće mjere protiv zlostavljača.

Građani/ke se već godinama obraćaju policiji pitanjem “Koliko još propuštenih poziva?”

Još jedno ubijeno dijete

Pored toga što se nalazio u teškom ekonomskom položaju i bio primoran obavljati teške fizičke poslove, jedanaestogodišnji dječak iz romske zajednice s Kosova Polja ujedno je bio i seksualno zlostavljan. Ovaj maloljetnik — koji je sakupljao konzerve po kontejnerima i drugim mjestima da bi ih zatim prodavao — rekao je da preživljava nasilje svojoj majci, Makfire Iljazi-Veselji (Ilazi-Veseli).

Makfire je 29. januara 2019. godine prijavila dvadesetogodišnjeg Sefadina Osmanija policiji najmanje dva ili tri puta, istakavši da je seksualno, psihički i fizički zlostavljao njenog mlađeg sina. Iz Policije Kosova su potvrdili da su zaprimili prijavu.

Policija je podnijela krivičnu prijavu protiv osumnjičenog tek 15. aprila 2019. godine, nakon više od dva mjeseca. Usto, zaposlenici/e Centra za socijalni rad su naveli da im se jedanaestogodišnjak obraćao u februaru i martu jer je prolazio kroz seksualno nasilje.

Dječak je 11. jula 2019. godine pronađen mrtav ispod stepeništa u jednoj stambenoj zgradi na Kosovu Polju.

Obdukcija je pokazala da je maloljetnik doživio seksualno nasilje, a potom i udaren u glavu tupim predmetom, što je i uzrok smrti, pri čemu je ustanovljeno da je seksualno zlostavljan najmanje tri puta prije nego što je ubijen.

Njegovoj porodici obdukcija nije bila ni potrebna. Majka ubijenog dječaka je već sutradan u medijima prozvala Sefedina Osmanija, koga je prijavila policiji otprilike šest mjeseci ranije. Kada je izveden pred lice pravde, Osmani je priznao zločin.

Uslijedila je reakcija građana/ki.

Na Kosovu Polju i u Prištini održane su demonstracije. Okrivivši pravosudne institucije da žrtvi nisu uspjele osigurati pravo na život, demonstranti/ce su također zahtijevali pokretanje istrage protiv zaposlenika/ca kosovopoljske policijske stanice zbog sumnje da je razlog zašto dva mjeseca nije učinjeno ništa etnička pripadnost djeteta. Okupljeni su pozvali državu na odgovornost i zatražili kažnjavanje onih koji su zanemarili ovaj slučaj.

Okupljeni građani/ke zahtijevaju iskorjenjivanje rasizma i diskriminacije u društvu. Fotografija: Majljinda Hodža (Majlinda Hoxha) / K2.0.

Iz Ureda ombudsmana oglasili su se izvještajem o ubistvu maloljetnika, u kojem je istaknuto “…da je u ovom slučaju došlo do kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda, i to kršenja pozitivne obaveze države da zaštiti život…”

U izvještaju je ocijenjeno da država nije “zaštitila djecu od nasilja i zlostavljanja”, kao i da “nadležni organi nisu ispunili svoje ustavno-pravne obaveze niti međunarodne standarde vezane za zaštitu života žrtve koji su važeći i na teritoriji Republike Kosovo.”

Na osnovu analiza, procjena i odgovarajućih rezultata, ova institucija uputila je niz preporuka Osnovnom tužiteljstvu u Prištini, Policiji Kosova te Ministarstvu rada i socijalne zaštite.

Višestruko zlostavljanje maloljetnice

Osnovno tužiteljstvo u Prištini je krajem oktobra podiglo optužnice protiv šest osoba koje se sumnjiče za “seksualno zlostavljanje zloupotrebom položaja, ovlasti ili profesije”, “navođenje na seksualni odnos obmanom o budućem sklapanju braka”, “prisiljavanje na nezakonit prekid trudnoće” i “zatrašivanje u toku krivičnog postupka”.

Predmet je pokrenut zbog osnova sumnje da je tih šest lica zlostavljalo maloljetnicu iz Glogovca.

Šesnaestogodišnjakinja je u septembru 2016. godine podnijela prijavu protiv svog nastavnika za seksualno nasilje i prevaru.

Prema izjavi djevojčice, policijski službenik inicijala V. V. koji je obrađivao njen slučaj zloupotrijebio je svoje službene ovlasti i ucjenjivao je, umjesto da joj pomogne. Pošto je zapisao njen telefonski broj, policajac ju je fotografirao rekavši joj da su fotografije neophodne za nastavak istrage te ju je počeo uznemiravati, ucjenjivati i zatim seksualno zlostavljati, što je trajalo duže od godinu dana. Šesnaestogodišnjakinja je zatrudnjela, stoga ju je 15. januara spomenuti V. V. odveo na jednu privatnu kliniku u Prištini i natjerao je da abortira.

Optužnica je podignuta i protiv ljekara koji je bio zadužen za abortus, kao i protiv advokata optuženog za seksualno zlostavljanje i zastrašivanje tokom istrage.

Slučaj je u javnosti izazvao mnogobrojne reakcije — aktivisti/ce za ljudska prava organizirali su proteste u Prištini i Glogovcu, a svoje komentare su dali i mnogi visoki državni dužnosnici/e.

“Silovatelje u zatvor!”, glasio je jedan od slogana na protestima. Fotografija: Majljinda Hodža / K2.0.

I građani/ke i institucija ombudsmana optužili su državne institucije da nisu zaštitile maloljetnu djevojčicu od nasilja uprkos tome što ga je prijavila nekoliko godina ranije.

Mučenje u policijskoj stanici

Informativni portal Sinjali je 9. oktobra objavio šokantan snimak na kojem se može vidjeti kako pet službenika policije u policijskoj stanici u Đakovici muče građanina koga su prethodno vezali lisicama. Događaj se odigrao 18. novembra 2018. godine. Oštećeni je izjavio da su ga rano ujutro tog dana u gradskom parku zaustavila četiri policajaca. Počeli su ga mlatiti i ubrzo su ga odvukli od parka do stanice, mada je imao lisice na rukama.

Kamere u policijskoj stanici zabilježile su nastavak nasilja. Na objavljenom snimku vidi se da je muškarac pretrpio fizičke povrede prije nego što je stigao u stanicu.

Dovukavši svezanu osobu u predvorje policijske stanice, jedan od policajaca ga je više puta udarao dok su ostali posmatrali. Potom su ga ostavili da leži na podu, no poslije nekoliko minuta na lice mjesta stiže policijski komesar Krista Đokaj (Kristë Gjokaj), koji šakama tuče građanina. Nakon što je preživio fizičko zlostavljanje, muškarac je ponovo proveo neko vrijeme ležeći u krvi; jedan od službenika je naposlijetku obrisao pod.

Međutim, nasilju nije bio kraj.

Dotična osoba je odvedena u drugu prostoriju gdje nema sigurnosnih kamera. Tvrdi da su ga tu ponovo udarali te zatim otpremili u jednu od prostorija s kamerama i zadržali u pritvoru. Ipak, to nije spriječilo policijske službenike da ga i dalje mučki premlaćuju i dave.

Muškarac je prijavio slučaj, ali policajci su suspendirani tek deset mjeseci kasnije da bi se na svoja radna mjesta vratili u septembru. S druge strane, tužiteljstvo je krajem novembra podiglo optužnicu protiv svih šest pripadnika policije na čelu s komesarom Đokajem, koje se tereti za “zlostavljanje pri obavljanju službene dužnosti” i “zloupotrebu službenog položaja ili ovlasti”.

Ured Ombudsmana i aktivisti/ce osudili su ovaj događaj, okarakteriziravši ga kao grubo kršenje ljudskih prava.

Selektivna zaštita građana/ki

U novembru 2018. godine, portal Kallxo objavio je videozapis načinjen u policijskoj stanici koji prikazuje ispitivanje dvojice muškaraca, dok treća, nepoznata osoba, snima. Jedan od ta dva muškarca optužio je drugog da je od njega otuđio deset eura pod prijetnjom nožem.

Prisutni službenici policije ne rade svoj posao, već im se izruguju i vrijeđaju ih.

Okrivljeni je priznao navode oštećenog, no policajce je više zanimalo da li su te dvije osobe imale seksualni odnos. Prvonavedeni je kazao da su dogovorili seks za deset eura, što je drugi muškarac negirao.
Jedan od službenika pita oštećenog da li je gej.
Na zapisu se može čuti i kako drugi službenik koristi uvredljive izraze i ponavlja da su prisutne imale seks. Za to vrijeme se njegov kolega smije i nastavlja omalovažavati oštećenog, koji zahtijeva da mu se vrati oduzeti novac.
“Htio si k*rac, dobio si ga, nema sad para…”, odvratio je policajac.
Predstavnici policije nisu podnijeli krivične prijave u vezi s ovim slučajem.