Na Kosovu su upravo okončani lokalni izbori, koji su održani 17. oktobra. Kao i u ostalim prilikama — bili to opći ili lokalni izbori — TV debatama su u potpunosti dominirali muškarci. Moderatori, analitičari, pa čak i kandidati koji su gostovali u tim emisijima, odreda su bili muškarci te su tako prevladavali TV prostorom mjesec dana, koliko je trajala predizborna kampanja.

U protekle dvije sedmice pratili smo ukupno sedam televizijskih emisija koje se emituju na prostoru cijele zemlje. Kako se ispostavilo, razne TV stanice su u 66 emisija prikazanih u udarnom terminu pozvale 279 panelista_ica. Od tih 279 osoba samo 37 su bile žene.

Za potrebe monitoringa paneliste_ice smo definisali kao goste_šće u studiju, a to su bili kandidati_kinje za načelničke funkcije kao i analitičari_ke, ali ne i voditelji_ce emisija — u 90% slučajeva su to muškarci. Ista pojava je rasprostranjena i na događanjima, raspravama te okruglim stolovima koje organizuju državne agencije, trastovi mozgova i nevladine organizacije.

Većina analitičara_ki prisutnih na televiziji bivši su članovi_ice stranaka ili savjetnici_e državnih čelnika_ca. Nezavisni istraživači_ce i profesori_ce s univerziteta dosta su malobrojniji. Pored toga, nema ni etničke raznolikosti, koja je važna za razumijevanje tenzija i podjela etničke prirode u zemlji.

Kako sve ovo utječe na razumijevanje politike i važnih tema u javnosti? Prvo, neuravnotežena zastupljenost rodova ne samo da odražava neravnopravan karakter jednog društva, već predstavlja i nerealističan prikaz interesa i stavova tog društva uopće. Ako je cijeli TV prostor ispunjen analitičarima i političarima, time se široj javnosti — a naročito djevojčicama, djevojkama i ženama — šalje poruka da ni politika kao zanimanje ni politika kao aktivnost, kao ni politička pitanja općenito, nisu područje namijenjeno ženama.

Beskorisno je i u neku ruku paradoksalno upućivati kritike na manjak kandidatkinja kada se žene ne vide ni u TV studijima. Odsustvo žena iz politike ustvari je postalo normalizovano. Budući da je televizijski prostor homogen i da njime dominiraju muškarci, potonji se u toku rasprava često služe omalovažavajućim i seksističkim rječnikom usmjerenim protiv žena. Naprimjer, u “Pressingu” je jedan analitičar dva puta, i to veoma podrugljivo izjavio da je ministrica pravde, Albulena Haxhiu, odstupila s funkcije radi porođaja.

Štaviše, nejednakost rodne, a u određenoj mjeri i geografske te etničke zastupljenosti — naime, analitičari_ke pretežno dolaze iz ograničenog broja općina i iz jedne etničke grupe — uslovljava reprodukciju jedne specifične kulture koja suzbija različita mišljenja, prikriva svakodnevne probleme te ne dozvoljava da se ponude bilo kakve političke alternative.

Imajući u vidu činjenicu da je trenutni sastav panelista_ica u potpunosti sačinjen od društveno-ekonomske elite iz centra Prištine, pitanja i problemi o kojima se razgovara nužno se ne odnose na ono što zanima gledatelja/icu. Stoga ni diskurs ni problematizacija tema debata prikazivanih u udarnom terminu često nisu ni bliski ni vezani za svakodnevne brige građana_ki Prištine i Kosova uopće koji nisu dio te elitne grupice urbanih stanovnika_ca prijestolnice.

S druge strane, TV debate koje se emituju u udarnom terminu sadržajem su preopterećene makropolitičkim temama. Mimo povremenih izbora, primarne tačke rasprave su geopolitički odnosi, državne i administrativne granice, dijalog u Briselu te odnosi sa Sjedinjenim Državama.

Posljedično tome, mnoga stvarna pitanja i brige građana_ki, uključujući žene, djevojke i djevojčice te stanovnike_ce prigradskih oblasti, i dalje su zaboravljena te naprosto zanemarena. Nejednakom rodnom, društveno-geografskom i etničkom zastupljenošću nameću se jedne teme, a izuzimaju druge za koje građanstvo smatra da su zabrinjavajuće. Neke od njih su krčenje šume u Metohiji i okolini Podujeva usljed izgradnje te nedostatak trotoara i prostora za pješake_inje u čitavim naseljima u Kosovskoj Mitrovici i Gnjilanu.

Problem rodne, društveno-geografske te u određenoj mjeri i etničke zastupljenosti rezultat je manjka inicijative u pravcu rješavanja tog problema koliko je uslovljen i kulturom. Uočili smo da problem neuravnotežene zastupljenosti dosljedno utječe i na civilno društvo. Iako nismo bili u mogućnosti da utvrdimo stepen uravnotežene zastupljenosti, u više slučajeva smo primijetili da organizacije civilnog društva održavaju događanja i konferencije na kojima učestvuju isključivo muškarci. Kao što je slučaj i u medijima, panelima koje organizuje civilno društvo, a bave se temama za koje se smatra da su goruće, uglavnom dominiraju muškarci.

Prema tome, prvi korak bi bio da nevladine organizacije i trastovi mozgova preuzmu inicijativu te odluče da ne organizuju jednorodne panele, pri čemu bi trebalo da se osiguraju jednaka društveno-geografska i etnička zastupljenost. Interna organizacijska kultura i pravila moraju se promijeniti tako da rodna, društveno-geografska i etnička jednakost u zastupljenosti postanu norma.

Za početak bi trebalo utvrditi neke principe, s tim da bi sve organizacije i institucije trebalo da slijede te principe te tako budu primjer koji će slijediti mediji i druge javne institucije. Cilj tih načela bi u suštini bio da javna događanja te sastav govornika_ca i učesnika_ca budu odraz balansiranog učešća i uravnotežene zastupljenosti u rodnom, društveno-geografskom i etničkom smislu.

Isto tako bi mogao biti kreiran poseban mehanizam namijenjen za praćenje i vrednovanja uravnotežene zastupljenosti, čime bi se ujedno stvorila nova kultura evaluacije i kategorizacije organizacija u skladu s kriterijem uravnotežene zastupljenosti. Kasnije bi sličan sistem načela trebalo usvojiti i u medijima te javnim institucijama.

U konačnici, problem rodne, društveno-geografske i etničke zastupljenosti mogu riješiti sami analitičari_ke, koji bi trebalo da se suzdržavaju od učešća na jednorodnim događanjima i emisijama te insistirati na jednakoj zastupljenosti. Učestvovanje je privilegija i trebalo bi je koristiti za emancipaciju, a ne za isključivanje. Analitičari_ke i panelisti_ce treba da budu svjesni činjenice da time što učestvuju na jednorodnim debatama i panelima koji nemaju uravnoteženu zastupljenost reprodukuju i usto podupiru nejednakost.

S obzirom na to da će se u 21 općini održati drugi krug izbora te da će se TV debate u vezi sa lokalnim izborima nastaviti, ovo bi mogla idealna prilika za promociju balansirane zastupljenosti. Demokratiju ne bi trebalo mjeriti samo redovnim izborima, već prije svega uravnoteženom zastupljenosti. Panelisti_ce ne mogu cijeniti demokratiju kad učestvuju u praksama koje normalizuju nejednakost.

Naslovna fotografija: K2.0.