Na Kosovu je krajem oktobra odjeknula šokantna vijest da je osoba koja je seksualno napala 15-godišnjakinju osuđena na samo osam mjeseci i osam dana zatvora. Naime, izrečena kazna je manja od minimalne koju predviđa Krivični zakon.

Sud je izrečenu kaznu obrazložio činjenicom da je ustanovio niz “naročito olakšavajućih okolnosti”, što u posebnim slučajevima omogućava da se presuda ublaži ispod zakonom propisane granice. S druge strane, sud nije uzeo u razmatranje niti jedan otežavajući faktor koji bi uslovio strožu kaznu.

Usljed medijskog pritiska, reakcije javnosti te poziva na odgovornost koji su dolazili od feminističkih aktivista_ica i organizacija, nadležni organi su pokrenuli disciplinske istrage protiv tužitelja i suca zaduženih za ovaj predmet. Međutim, sud odbija službene zahtjeve medija te više od 30 aktivista_ica civilnog društva koji traže pristup predmetnoj dokumentaciji. Izgovor suda je da na taj način štiti privatnost maloljetnih osoba te pravo optuženih na zaborav, uprkos tome što su aktivisti_ce nastojali da anonimizuju sudske odluke i ne odaju informacije koje bi omogućile utvrđivanje identiteta ovih osoba.

K2.0 je došao u posjed dviju odluka iz ovog predmeta, a to su presude Apelacijskog suda iz marta 2014. godine te Osnovnog suda u Peći iz jula 2021. godine. Na osnovu tih dokumenata nudimo vam pregled ozbiljnijih grešaka koje su tužilaštvo i sudovi napravili u toku krivičnog postupka vođenog protiv optuženog P. K, a zbog seksualnog zlostavljanja 15-godišnje djevojčice.

Šta se dogodilo?

Prema Presudi Osnovnog suda u Peći iz jula 2021. godine, 15-godišnjakinja je u januaru 2012. napustila bolnicu u Đakovici kada su je presrele dvije osobe, 21-godišnji P. K. i još jedno maloljetno lice. Uz prijetnju nožem silom su je “odveli” u jednu napuštenu kuću, odakle su putem telefona pozvali treće lice da im se pridruži te su je potom “cijelu noć” silovali. Ujutro je 15-godišnjakinja uspjela da pobjegne iz objekta, nakon čega je prijavila slučaj policiji. P. K. je priveden, a u pritvoru je bio od februara do novembra 2012. godine — ukupno osam mjeseci i osam dana.

U novembru 2012. godine Osnovni sud u Peći je P. K. i dva maloljetna lica proglasio krivim za “grupno silovanje” osobe mlađe od 16 godina. P. K. je osuđen na dvije godine zatvora, a dva maloljetna lica na po jednu. (Postoji nepodudarnost između dviju presuda koje su u posjedu K2.0 — naime, u odluci Apelacijskog suda navedeno je da je P. K. osuđen na dvije godine zatvora, dok u odluci Osnovnog suda u Peći iz 2021. stoji da je osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine.)

Iako je P. K. proglašen krivim za silovanje, pritvor mu nije produžen te je pušten na slobodu na dan kada je proglašen krivim. (Ni u jednoj od dviju navedenih sudskih odluka nije precizirano da li je tužilaštvo zatražilo produženje pritvora za P. K. nakon što je proglašen krivim za silovanje 15-godišnjakinje.)

1. K. i jedno od ostalih optuženih lica uložili su žalbu na osuđujuću presudu, shodno čemu je predmet proslijeđen Apelacijskom sudu.

Apelacijski sud je tek nakon 492 dana, odn. nakon godinu, četiri mjeseca i osam dana, donio konačnu odluku te je Presuda iz 2012. poništena, a predmet vraćen na obnovu postupka pred Osnovnim sudom u Peći. Kako je naveo Apelacijski sud, Osnovni sud u Peći izrekao je kaznu zatvora manju od minimalne koja je Krivičnim zakonom predviđena za seksualno zlostavljanje osobe mlađe od 16 godina. To je nešto što je moglo biti učinjeno isključivo po utvrđivanju naročito olakšavajućih okolnosti, ali u ovoj presudi takve okolnosti nisu ustanovljene.

Osnovni sud u Peći je nakon godinu dana razdvojio postupak koji se vodi protiv P. K. od suđenja dvjema maloljetnim osobama jer se P. K. preselio u inozemstvo.

Od donošenja presude Apelacijskog suda do obnove postupka koja je pokrenuta na zahtjev advokata optuženog P. K. prošlo je ukupno 2679 dana, tj. sedam godina i četiri mjeseca. Dana 23. jula 2021. Osnovni sud u Peći P. K. je ponovo proglasio krivim za silovanje 15-godišnje djevojčice.

Sud je ovaj put smanjio kaznu na samo osam mjeseci i osam dana zatvora, što je tačno onoliko dana koliko je optuženi proveo u istražnom zatvoru 2012. godine. Niti jedan dan zatvora nije dodan, a tužilaštvo se nije žalilo.

Greške tužilaštva

Od kada je proces započet, odn. od podizanja optužnice, tužilaštvo se nije pozabavilo svim krivičnim aspektima predmeta. Optuženi su se teretili samo za silovanje, pri čemu je u potpunosti bila zanemarena njihova krivična odgovornost za druga dva krivična djela: otmicu i nezakonito lišenje slobode. Pored toga što su seksualno napali žrtvu, optuženi su je oteli, prijetili joj nožem te je držali u napuštenoj kući.

Budući da tužilaštvo optuženima nije stavilo na teret otmicu i nezakonito lišenje slobode, najmanje što je moglo učiniti bilo je da ta djela predstavi kao otežavajuće okolnosti u predmetu silovanja. Tužilaštvo, međutim, ni to nije preduzelo.

Nadalje, prema navodima iz presude Apelacijskog suda, tužilaštvo se nije žalilo na prvostepenu presudu iz 2012. godine, pa tako nije ni zatražilo veću kaznu. Tužilaštvo je, štaviše, reagovalo na žalbe optuženih isključivo tako što je zatražilo potvrdu presude Osnovnog suda u Peći.

Tužilaštvo je kao otežavajuću okolnost također moralo predočiti to da su optuženi silovali žrtvu “cijelu noć”, kako je P. K. i priznao pred sudom, a što je navedeno i u presudi. Osim toga, tužilaštvo je moralo zatražiti da za otežavajuću okolnost bude uzeta činjenica da je 15-godišnjakinja pobjegla iz zatočeništva dan nakon otmice. Dakle, nije bila puštena — pobjegla je.

Uprkos svim tim činjenicama, tužilaštvo je u okviru glavnog postupka održanog u julu ove godine zatražilo od suda da uzme u obzir samo olakšavajuće okolnosti, od kojih većina uopće ne bi trebalo da bude razmatrana prilikom donošenja presude.

Tužilaštvo je kao olakšavajuću okolnost navelo to da je od počinjenja krivičnog djela prošlo deset godina. Vrhovni sud u Smjernicama za kaznenu politiku navodi da sudovi treba da budu veoma pažljivi u namjeri da tu okolnost priznaju kao olakšavajuću te da joj pristupaju uz dozu skeptičnosti.

Sudovi tu okolnost, kako nalaže Vrhovni sud, “uopće ne bi trebalo da uzimaju u obzir” kada optužena osoba sama pridonosi odugovlačenju procesa. Prema presudi Apelacijskog suda, Osnovni sud u Peći je odlučio da razdvoji proces koji se vodio protiv P. K. od predmeta drugih dviju maloljetnih osoba jer se P. K. preselio u inozemstvo. Iz toga se može zaključiti da je P. K. sam doprinio odugovlačenju procesa, zbog čega tužilaštvo nije trebalo da zatraži od suda da dužinu suđenja uzima u razmatranje kao olakšavajuću okolnost niti je sud trebalo da isto prihvati kao razlog za smanjenje kazne.

Tužilaštvo je također zatražilo da se kao olakšavajuća okolnost uzme u razmatranje činjenica da je P. K. bio prijatelj dvaju lica koja su bila maloljetna, pri čemu je navedeno da “te okolnosti svjedoče o njegovoj mentalnoj zrelosti u vrijeme počinjenja krivičnog djela”. Tužilaštvo, naime, ne može, ne bi trebalo, niti je nadležno da procjenjuje stepen psihičkog razvoja optužene osobe. To je u nadležnosti psiholoških i psihijatrijskih vještaka_inja koji moraju biti angažovani u suđenju, a u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku. Angažman takvih vještaka_inja nije spomenut ni u jednoj od dvije odluka do kojih je došao K2.0.

Tužilaštvo je zatražilo da se kao daljnja olakšavajuća okolnost uzme u obzir činjenica da je žrtva i policiju i tužilaštvo obavijestila da nije zadobila povrede — odsustvo povreda u slučajevima silovanja ne može biti i nije olakšavajuća okolnost. Akt silovanja je odsustvo pristanka na seksualni čin, a ne nanošenje povreda tokom spolnog općenja bez pristanka. Kako je moguće da je za tužilaštvo odsustvo povreda u toku silovanja važnije od prijetnje smrću, otmice i nezakonitog lišenja slobode 15-godišnje djevojčice?

Štaviše, kako je navedeno u presudi, u pojedinim predmetima u kojima su naznačeni zahtjevi tužilaštva silovanje se naziva “seksualnim odnosom”. Seksualni odnos podrazumijeva pristanak. Seksualni čin bez pristanka uvijek mora biti nazvan silovanjem, jer u protivnom se relativizuje svirepost tog zločina.

Nadalje, tužilaštvo je zatražilo da se kao olakšavajuća okolnost uzme u razmatranje to što “u predmetnoj dokumentaciji nema spomena o forenzičkom medicinskom pregledu” — ali upravo tužilaštvo je nadležno za donošenje odluka o forenzičkom medicinskom pregledu žrtve.

U krivičnim postupcima tužilaštvo pred sudom zastupa javni interes te ima dužnost da razmotri inkriminišuće i oslobađajuće dokaze. Jasno je da se u ovom predmetu inkriminišuće dokaze protiv optuženog P. K. uopće nije uzelo u obzir.

Greške suda

Sud je taj koji utvrđuje krivičnu odgovornost optuženih te određuje kaznu, nezavisno od zahtjeva tužilaštva. Kako je navedeno u odredbama Krivičnog zakona, sud mora zasnovati presudu na činjenicama i dokazima koji se iznose u procesu te ima obavezu da ih savjesno vrednuje.

Prema tekstu obrazloženja presude u ovom predmetu, kojom je optuženi osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od osam mjeseci i osam dana, Osnovni sud u Peći nije identifikovao otežavajuće okolnosti — ni jednu jedinu. I sve to uprkos činjenici da je isti sud u tekstu vlastite presude naveo da je optuženi priznao krivicu za to što je prijetio žrtvi te je oteo, držao u napuštenoj kući i silovao “cijelu noć” u saizvršilaštvu sa još dvjema osobama, a i činjenici da je žrtva morala pobjeći iz objekta gdje je bila zatočena. Sud je odlučio da zanemari sve ove fakte koji povećavaju krivičnu odgovornost optuženih te je utvrdio samo “olakšavajuće okolnosti”.

Jedna od najvećih grešaka koje je sud napravio pri donošenju presude jeste to da je ustanovio kako je optuženi krivično odgovoran i kako je namjerno počinio seksualno zlostavljanje, dok je u isto vrijeme ocijenio da je isto lice “mentalno nezrelo”.

Kako je navedeno u Krivičnom zakonu, kaznena odgovornost iziskuje mentalnu sposobnost. Namjerno počinjenje krivičnog djela podrazumijeva svijest o aktu koji se izvršava te želju za počinjenjem krivičnog djela. Prema tome, sud je s jedne strane konstatovao da je P. K. bio mentalno sposoban da shvati da je želio silovati i da je silovao 15-godišnju djevojčicu, a s druge da je bio “mentalno nezreo” zbog toga što je u trenutku izvršenja krivičnog djela bio u prijateljskim odnosima s dvjema maloljetnim osobama.

S tim u vezi, rezon koji stoji iza presude je nelogičan i ujedno kontradiktoran. Sud je s ciljem procjene stepena mentalnog razvoja optuženog trebalo da pozove vještake_inje koji bi procijenili taj parametar — kako je i propisano odredbama Zakona o krivičnom postupku — a ne da stepen mentalnog razvoja optuženog evaluira na osnovu pretpostavki i kulturoloških predrasuda.

Kao što je slučaj i s tužilaštvom, Osnovni sud u Peći silovanje u pojedinim predmetima naziva “seksualnim odnosom”, a ne silovanjem, pri čemu nenanošenje povreda žrtvi smatra olakšavajućom okolnošću. Vrijedi još jednom istaći: silovanje je seksualni čin bez pristanka i nema veze sa nanošenjem tjelesnih povreda, dok se pod “seksualnim odnosom” podrazumijeva obostrana saglasnost dviju punoljetnih osoba za seksualni čin. Prema tome, seksualni napad ne može biti okarakterisan kao seksualni odnos.

U obrazloženju kazne manje od zakonskog minimuma sud je napomenuo da žrtva i predstavnik Centra za socijalni rad nisu prisustvovali sudskom procesu iz čega proizlazi da je odsustvo istih validan razlog zbog kojeg nije došlo do određivanja strože kazne.

Prema Zakonu o krivičnom postupku, žrtva ima pravo da učestvuje u suđenju, ali njeno prisustvo nije neophodno za održavanje procesa. Odsustvo žrtve u postupku ne umanjuje činjenicu da je krivično djelo štetno djelovalo na nju te da su narušeni njen tjelesni i seksualni integritet. Isto svakako ne oslobađa sud obaveze izricanja kazne srazmjerne šteti koja je nanesena određenoj osobi.

Sud je kao olakšavajuću okolnost uzeo u obzir korektno ponašanje optuženog na uvodnoj raspravi. Naime, primjereno i korektno ponašanje je nešto što se očekuje od svake osobe koja je u interakciji sa sudom. Onim licima koja iskazuju neposluh u toku suđenja može biti izrečena novčana kazna za opstruisanje suđenja, dok se optužena lica koja se ne odazovu na sudski poziv na ročište izvode pred sud silom. Vrhovni sud u Smjernicama za kaznenu politiku navodi da saradnja sa sudskim organom može biti olakšavajuća okolnost samo kada se radi o “postupcima koji nadilaze očekivano ili primjereno ponašanje uopće”.

Sud je također napomenuo da se optuženi izjasnio krivim “u svim fazama” procesa, za što je navedeno da je olakšavajuća okolnost i razlog zbog kojeg je određena kazna ispod zakonskog minimuma. Međutim, prema navodima Apelacijskog suda, P. K. je u žalbi na prvostepenu presudu zatražio da zbog nedostatka dokaza bude oslobođen optužbi. To dovodi u pitanje konstataciju Osnovnog suda da je optuženi priznao krivicu “u svim fazama postupka”.

Trenutak u kojem je krivica priznata krucijalna je za uzimanje istog u obzir kao olakšavajuće okolnosti, a kako je također navedeno u Smjernicama za kaznenu politiku Vrhovnog suda. Naprimjer, priznanje može biti uzeto u razmatranje kao olakšavajuća okolnost ako se krivica prizna na početku suđenja. Međutim, ako se to dogodi u sredini ili na kraju suđenja, sud može smanjiti kaznu, ali tek u manjoj mjeri ili pak nikako. Posljedično tome, to što se P. K. izjasnio krivim u obnovljenom postupku ne može biti uzeto u razmatranje kao naročito olakšavajuća okolnost.

Zatvorska kazna u trajanju od osam mjeseci i osam dana ne samo da je u značajnoj mjeri neproporcionalna zločinu koji je počinjen nad 15-godišnjom djevojčicom, već je i nezakonita. Minimalna kazna za silovanje 15-godišnje osobe je pet godina zatvora. Prema Privremenom krivičnom zakonu, koji je bio primjenjiv u vremenu kada je krivično djelo počinjeno, najmanja kazna koja može biti izrečena ispod ovog praga ukoliko postoje olakšavajuće okolnosti jeste godinu dana zatvora. Kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i osam dana daleko je ispod zakonskog minimuma čak i za ublaženu.

U svakom slučaju, jednogodišnja zatvorska kazna ne bi bila razuman epilog ovog predmeta, budući da je većina naročito olakšavajućih okolnosti koje je ustanovio sud neosnovana.

Šta sve ovo znači?

Sudovi u krivičnim postupcima izriču presude u ime naroda, stoga tekst svake osuđujuće i oslobađajuće presude počinje riječima “u ime naroda”.

Prema Krivičnom zakonu, svrha kazne — pored toga što se njome žrtva kompenzira za pričinjenu štetu — jeste da ojača obavezu poštivanja zakona, da spriječi počinitelja/icu da čini krivična djela u budućnosti te da omogući rehabilitaciju potonjeg/e. Pritom je cilj i da se druge osobe preveniraju da u budućnosti vrše krivična djela.

U navedenom predmetu silovanja 15-godišnjakinje, sud je u ime naroda ustanovio da je kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i osam dana izrečena “u skladu sa stepenom krivične odgovornosti optuženog te s intenzitetom ugrožavanja zaštićenih vrijednosti društva”. Sud je čak naveo i da je uvjeren kako će presuda spriječiti druge da čine slične krivične akte u budućnosti.

I dalje nije najjasnije kako sud smatra da će ova presuda spriječiti druge da čine slična krivična djela, ne samo zbog toga što je kazna toliko mala i nesrazmjerna počinjenom zločinu, već i zbog toga što sud krije odluku od javnosti tako što onemogućava pristup istoj. Štaviše, ovo suđenje i pripadajuća blaga kazna šalju sljedeće poruke:

Potencijalnim silovateljima_cama: čak i ako prijetite osobi nožem, ako je otmete, držite u zatočeništvu i silujete cijelu noć, te čak i ako je to lice maloljetno, bit ćete pušteni iz zatvora na dan kada budete proglašeni krivim/om. Proći će desetak godina, a kada suđenje bude održano ponovo, bit ćete kažnjeni samo za djelić onoga u čemu leži vaša krivična odgovornost, a ne za sva krivična djela koja ste počinili. Povrh svega toga, kazna koja će vam biti određena bit će manja od minimalne.

Djevojčicama, djevojkama i ženama: čak i ako prijavite silovanje, otmicu i nezakonito lišenje slobode policiji i tužilaštvu, suđenje će biti okončano deset godina kasnije, kada vjerovatno ni najmanje nećete biti voljne da idete na sud. A to će biti jedan od razloga zbog kojih će vašem zlostavljaču/ici biti izrečena kazna manja od najminimalnije.

U novinskom članku objavljenom prije nekoliko dana (3. novembra 2021. godine) piše da je Osnovni sud u Prištini osudio jednog recidivnog silovatelja na samo 18 mjeseci zatvora uzevši u razmatranje olakšavajuće okolnosti slične onima iz prethodno analiziranog predmeta. Ovo su samo dva slučaja koja su izašla na vidjelo u proteklom periodu, što ukazuje na to da je moguće kako postoji sistemski problem kada se radi o sudskoj obradi seksualnih napadača_ica. Da nije bilo medijskih izvještaja i reakcije civilnog društva, slučaj 15-godišnje djevojčice te povreda njenog dostojanstva koja se ogleda u nepravednom favorizovanju njenog silovatelja prošla bi neopaženo. 

Ovaj slučaj ponovo potvrđuje koliko je uloga medija i angažmana građana_ki važna u povećavanju stepena odgovornosti pravosudnog sistema prema javnosti te pokazuje da je potrebno unaprijediti institucionalni pristup izvođenju počinitelja zločina nad ženama, djevojkama i djevojčicama pred lice pravde.

To što se tužitelj i sudac nadležni za ovaj slučaj pozivaju na odgovornost trebalo bi da svim javnim dužnosnicima_ama služi kao podsjetnik da zakoni važe i za njih.

Naslovna fotografija: K2.0.