Dom se često koristi kao sinonim za porodicu. Na domaćinstvo se gleda kao na stub društvene organizacije: sigurnim i udobnim prostorom za svakoga. S druge strane, ono što se dešava u četiri zida nerijetko se zanemaruje ili odbacuje kao privatna stvar, kao nešto što ne pripada javnom diskursu.

Pandemija COVID-19 donijela je promjene širom svijeta, stavila nas u posve novu situaciju, a zajedno s time i istakla mnoge stare probleme. Među njima je izolacija je kao preventivna mjera dala dodatno značenje pojmu domaćinstva, neočekivano izmijenivši ustrojstvo domova i na Kosovu i u ostatku svijetu.

Godine 2019, stopa nezaposlenosti na Kosovu iznosila je 45,9% za muškarce, a 13,7% za žene. Nakon što su brojna poduzeća zatvorena usljed pandemije, nimalo ne iznenađuje to što se ujedno povećao broj muškaraca koji duže ostaju kod kuće. Uostalom, budući da su zatvorene i škole i vrtići, i djeca su mjesecima bila zaključana u svojim domovima.

Prema tome, mnoge žene više nisu bile same kod kuće te su imale više usta za nahraniti i više odjeće za oprati.

Kada govorimo o kućnim poslovima, mislimo na rad koji se svakodnevno izvršava kod kuće zarad dobrobiti ukućana/ki. Poslovi kod kuće — što obično obuhvata kuhanje, čišćenje i brigu o ukućanima/kama — odgovornost su koja pada na žene i to je jedna od najučestalijih manifestacija neravnopravnosti i rodne diskriminacije. Dakle, upravo je domaćinstvo uz podjelu obaveza među njegovim članovima/ica pitanje u ogromnoj mjeri određeno rodom, u okviru čega jedni dobijaju privilegije, dok drugi bivaju ugnjetavani.

Kao što znamo iz svakodnevnog života, ovi zadaci se obično smatraju obavezama žena, djevojaka i djevojčica koje su dio domaćinstva. Od majke, snahe ili starije sestre gotovo uvijek se očekuje da ispunjava sve te obaveze, bez obzira na to je li zaokupljena poslom s punim radnim vremenom.

Živjeti kao žena u današnjem društvu podrazumijeva dug spisak ideala koji moraju biti ostvareni. Iako mnogi od tih ideala imaju veze s time kako žene izgledaju izvana i kako se moraju ponašati unutar društva, neki od njih se očituju u konkretnijem obliku. Jedan od tih konkretnih “ideala” je ekonomska dihotomija koja primorava žene da rade van kuće i istovremeno budu jedine domaćice zadužene za sve kućne poslove.

Sociologinje Arlie Hochschild i Anne Machung terminom “druga smjena” opisuju obaveze brige o djeci i kućnim poslovima za koje se smatra da pripadaju ženama, i to mimo njihovih plaćenih poslova.

U mnogim tradicionalnim brakovima gdje oba partnera rade van kuće, plaćeni rad žene se etiketira kao “jednostavan” posao u odnosu na onaj koji obavlja muškarac. Posljedično tome, “prva smjena” na poslu žena obično se ne cijeni, čime se opravdava njihova stalna obaveza odrađivanja “druge smjene”: vođenja domaćinstva. Činjenica da se na rad koji kod kuće izvršava muškarac još uvijek gleda kao na puku “pomoć” supruzi dokazuje da je konceptualna promjena neznatna.

Kolika je cijena kućnih poslova?

Zastarjela ideja da muškarci “pomažu” ženama u kućnim poslovima posljedica je duge seksističke tradicije, ali ima tu još nešto. Naime, kapitalizam prirodno devalvira poslove koji se obavljaju kod kuće zato što su neplaćeni, a zabluda o tome da je posao kod kuće manje vrijedan od posla van kuće stvara društvenu klimu koja onemogućuje uspostavu rodne ravnopravnosti. Uzevši sve to u obzir, ljudi nerijetko zaboravljaju da poslove kao što su čišćenje, posluživanje i kuhanje itekako plaćaju onda kada ih u njihovom domu obavljaju osobe koje im nisu rod ili razna poduzeća.

Prema izvještaja Ujedinjenih nacija iz 2018. godine, procjenjuje se da žene obavljaju 2,6 puta više kućnih poslova nego muškarci. Međutim, žene ne primaju naknadu za taj rad, a u mnogim nacionalnim privredama ni ne učestvuje u BDP-u države.

Žene u odnosu na muškarce provode tri puta više vremena obavljajući kućne poslove, zbog čega imaju manje vremena za obavljanje plaćenih poslova. Pored toga što se ne uzima u razmatranje prilikom mjerenja formalne ekonomske aktivnosti, taj doprinos žena se uzima se zdravo za gotovo — pri čemu niko nikad ni ne posumnja da žene zapravo daju doprinos. Navedene obaveze ne samo da su i dalje nedovoljno cijenjene, već i oduzimaju vrijeme ženama, stoga nisu u mogućnosti da ulože vrijeme same u sebe.

Shodno anketi koju je 2017. godine obavio Institut Riinvest, zaposlene žene na Kosovu na plaćenom poslu u prosjeku provedu 7 sati i 28 minuta dnevno, a još 2 sata i 57 minuta brinući se o porodici i neplaćenim kućnim poslovima. Prema tome, žene u prosjeku rade 10 sati i 25 minuta. Riinvestova anketa pokazuje da žene imaju prosječnu platu u iznosu od 387 eura mjesečno, što znači da je visina njihove prosječna satnice 2,15 eura.

Da se za neplaćene poslove isplaćuje naknada izračunata na osnovu tržišne vrijednosti vremena koje žene provode u radu shodno rezultatima Riinvestove ankete, onda bi od kućnih poslova imale dodatne prihode u visini od 135 eura mjesečno, u slučaju da se određeno vrijeme provedeno u radu kod kuće računa za radne dane. Ukoliko bi se računalo za svaki dan u mjeseci, zarađivale bi dodatnih 193 eura mjesečno.

Imajući u vidu sve navedene podatke, neplaćeni rad žena je previše vrijedan da se ne uvrsti u formalni dio ekonomije. Međutim, važno je i pojačati napore usmjerene ka postizanju ravnopravnost u podjeli rada kod kuće.

Prema rezultatima upitnika organizacije SIT u kojem je učestvovalo 837 mladih osoba, utvrđeno je kako mladi dijele mišljenje da ne bi trebala postojati rodna razlika u kućnim poslovima te da bi podjela kućnih poslova između muškaraca i žena doprinijela porodičnoj harmoniji — 88,6% ispitanika/ca se izjasnilo da bi podjela kućnih poslova stvorila harmoničnije odnose u porodici.

Za vrijeme izolacije uzrokovane pandemijom, muškarci su se u pojedinim slučajevima počeli intenzivnije baviti kućnim poslovima i brigom o djeci. Stručnjaci/kinje ocjenjuju da bi to moglo usloviti kontinuiranu promjenu rodnih normi, dok bi nam način na koji partneri dijele obaveze obrazovanja djece u toku pandemije mogao dati barem neki uvid u to kako će rodna ravnopravnost izgledati nakon pandemije, budući da je školovanje kod kuće samo privremena solucija za većinu roditelja.

Dakako, prerano je da možemo sa sigurnošću reći kako će pandemija promjeniti ravnotežu na duže staze, ali niz novih istraživanja pokazuje da, mada žene nastavljaju obavljati većinu kućnih poslova, muškarci rade više nego prije pandemije. A to može dovesti do trajne promjene.

Naslovna ilustracija: Arrita Katona / K2.0.