U martu su iz Ministarstva kulture, omladine i sporta (MKOS) saopćili da će biti uveden hitni paket pomoći za sektore koji su u njihovoj nadležnosti. Namjera je bila jasna: Vlada bi finansijski potpomogla navedene oblasti imajući u vidu činjenicu da su sve pripadajuće manifestacije, aktivnosti i priredbe otkazane usljed pandemije.
Podrška izostaje već osam mjeseci, dok su brojni nezavisni umjetnici/e, kustosi/ce, istraživači/ce i ostali samostalni djelatnici/e i dalje bez posla.
Ministarstvo je trebalo formirati radne grupe sačinjene od predstavnika/ca sektora sporta, umjetnosti i kulture radi određivanja kriterija za raspodjelu obećanih pet miliona eura iz hitnog paketa. Nakon što su iz zvaničnog saopćenja saznali za faze planiranja uspostave radnih grupa, samostalni umjetnici/e, istraživači/ce i kustosi/ce — na čelu s Donjetom Murati, Dardanom Zhegrovom i drugima — okupili su se i krenuli u akciju.
“Uvidjevši da se proces otvara i da se formiraju radne grupe čiji je zadatak određivanje kriterija, za nas je bilo presudno uključiti dvoje predstavnika nezavisne scene kako bi se politika osmislila na prijemčiv način”, kaže Donjeta Murati, koja godinama aktivno djeluje na savremenoj umjetničkoj sceni i u polju vizualne kulture kao menadžerica projekata i nezavisna kustosica.
Nezavisni kreativni djelatnici/e i umjetnici/e udružili su snage kako bi od Vlade ishodili vitalna novčana sredstva namijenjena za ublažavanje posljedica pandemije. Fotografija: Donjetë Murati.
Zajedno sa skupinom samostalnih umjetnika/ca i kreativnih djelatnika/ca koji su karijere posvetili nezavisnoj kulturnoj sceni, Murati se pribojavala da njihove glasove niko neće čuti i da će kao i obično biti ostavljeni postrani.
Nakon razgovora s drugim zastupnicima/ama scene, Murati je putem Zooma — i to u saradnji s nezavisnim savremenim umjetnikom Dardanom Zhegrovom, koji je svoje radove izlagao širom Evrope, te Lolom Sylaj, članicom kolektiva HAVE-IT — organizovala niz sastanaka s nezavisnim stvarateljima/cama iz svih krajeva zemlje.
Njihova skupina je sastavila memorandum kao službeni zahtjev za uključivanje barem dvoje predstavnika nezavisnog sektora u radnu grupu za umjetnost. U skladu s time, sačinjen je spisak s preko 200 imena samostalnih kulturnih radnika/ca i stvaratelja/ica pogođenih posljedicama pandemije.
“Razgovarali smo s nezavisnim umjetnicima/ama i tako ustvari provjerili kroz kakve teškoće prolaze. Prema tome, 10. aprila, kad smo poslali memorandum i otvoreno pismo, već smo imali spreman zahtjev u okviru kog smo uzeli u obzir sve njihove odgovore”, objašnjava Murati.
Ministarstvo je predstavnicima/ama nezavisne scene uputilo poziv za učešće u radnoj grupi sedmicu dana pošto su potonji dostavili memorandum i objavili prateću deklaraciju. U roku od 24 sata pozvani su da učestvuju u preliminarnoj raspravi s ministricom kulture, Vlorom Dumoshi, a zatim i s njenim zamjenikom, Yllom Rugovom.
Blerta Ismajli, upravnica prostora za baštinu CHwB-a; Genc Kadriu, samostalni kustos; Hana Zeqa, nezavisna kostimografkinja; te Donjeta Murati 14. maja su se susreli s ministricom, koja je odobrila njihov zahtjev za dodjelu najmanje dva mjesta u radnoj grupi radi diskusije o regulacijama vezanim za raspodjelu sredstava.
U Ministarstvu su pokazali razumijevanje i obećali da će nezavisnoj sceni dodijeliti dva mjesta, no ipak su bili neodređeni u vezi s daljnjim koracima, kako navode umjetnici/e. Nadalje, umjetnici/e tvrde da su im iz Ministarstva poručili kako je za pokretanje postupka isplate potrebno još jedno uspješno glasanje u Skupštini.
Naime, iako je usvojen budžet za 2020. godinu, isplatu sredstava koja je planirana za kasno ljeto navodno je trebalo ponovo razmotriti i izglasati.
“Kad smo shvatili da je hitni paket još jedanput trebao proći kroz Skupštinu, bili smo zbunjeni i šokirani”, izdvaja Murati.
Kreativni djelatnici/e su sedmicama čekali na datum prvog sastanka radne grupe. Za to vrijeme, Murati, Sylaj i Zhegrova nastavili su se sastajati s nezavisnim stvarateljima/cama i zvaničnicima/ama općina putem interneta, i to s ciljem pripreme prijedloga kriterija.
Odgoda isplate i manjak komunikacije sa strane Vlade kod umjetnika/ca su izazvali konfuziju.
Sve umjetnike/ce su pitali kako zarađuju za život, na koji način je stanka utjecala na njihovo finansijsko stanje i šta im je potrebno da bi mogli nastaviti s radom. U početku se činilo da stvari funkcionišu dobro, ali poslije samo jednog održanog sastanka, radne grupe nikada nisu propisno oformljene i cijeli proces je zamrznut, naglašavaju umjetnici/e.
Umjetnici/e su u junu održali medijsku konferenciju kako bi uslovili pritisak javnosti, pošto Ministarstvo nakon prvog sastanka nije odgovaralo na njihove zahtjeve.
Na razočarenje vođa skupine i ostalih umjetnika/ca, odgovora iz Ministarstva nije bilo, pa čak ni nakon što su predstavnici/e nezavisne scene u više navrata pokušali oživjeti pregovore.
“Fond za ekonomski oporavak”
Dana 28. septembra, Vlada je predstavila takozvani “Fond za oporavak”. Predviđeno je da se pet miliona eura rasporedi u dvije tranše: 2,5 miliona će biti utrošeno odmah, dok će preostalih 2,5 miliona biti raspodijeljeno u narednim mjesecima, ističe se u dopisu koji je MKOS poslao K2.0 putem elektronske pošte.
Murati, Zhegrova i ostatak skupine nisu bili obaviješteni o novoj odluci, no vidjeli su najavu premijera Avdullaha Hotija da će 2,5 miliona eura biti izdvojeno za kulturu, omladinu i sport.
Odgoda isplate i manjak komunikacije sa strane Vlade kod umjetnika/ca su izazvali konfuziju. Međutim, ključ te konfuzije mogao bi ležati u junskoj promjeni Vlade.
Kako objašnjava Yll Rugova — bivši zamjenik ministrice kulture, omladine i sporta, inače član stranke Vetëvendosje (i tadašnja i sadašnja ministrica Vlora Dumoshi članica je stranke LDK, koja je svrgnula Vetëvendosje s vlasti) — niz sastanaka održanih s nezavisnim grupacijama s umjetničke scene uzet je u obzir prilikom izrade plana pomoći samostalnim djelatnicima/ama.
"Građani/ke koji nisu zaposleni u formalnim, javnim ustanovama kulture naprosto su zanemareni. Njihov posao se konstantno zanemaruje."
Florent Mehmeti, upravnik i umjetnički direktor, Teatri ODA
Prema Rugovinim riječima, do maja je sve bilo pripremljeno i spremno za objavu u okviru javnog konkursa, ali onda je “došlo do promjene Vlade, i ne znam šta se poslije desilo.”
Iz MKOS-a pak kažu sljedeće: “Budući da su samostalni umjetnici/e najozbiljnije pogođeni posljedicama pandemije i da mnogi od njih možda nisu pogodovali od programa subvencioniranja za 2020. godinu, MKOS nastoji iznaći najprikladnije rješenje za isplatu preostalih 2,5 miliona eura samostalnim umjetnicima/ama.”
Nastavak frustracija
Upravnik i umjetnički direktor nezavisnog pozorišta Teatri ODA, Florent Mehmeti, učestvovao je u privremenim sastancima u martu, kada je koalicijsko ministarstvo isprva raspravljalo o raspodjeli novčanih sredstava za nezavisnu scenu.
Mehmeti često ima priliku raditi s umjetnicima/ama koji zarađuju za život od nastupa i vlastitih umjetničkih projekata. Lično je želio govoriti u ime samostalnih pojedinaca/ki čiji je rad formalizovan samo privremeno, od ugovora do ugovora.
Duboko je isfrustriran time što dogovor nije mogao biti postignut, što komentariše ovim riječima: “Za sadašnju vladu ljudi kao da ni ne postoje. Građani/ke koji nisu zaposleni u formalnim, javnim ustanovama kulture naprosto su zanemareni. Njihov posao se konstantno zanemaruje.”
Mehmeti ne može vjerovati da su u mjesecu oktobru odluke još uvijek zapele u prvoj fazi.
Mimo konflikta oko hitnih sredstava, Mehmeti tvrdi da nije dobio niti jedan grant koji bi obično dobio kako bi pokrio najamninu i izdatke pozorišta ODA, pa je kriza dodatno eskalirala.
“Nezavisna kulturna scena je pretrpjela znatna razaranja, izgubila gro životne nage i više nije ono što je nekad bila”, naglašava Mehmeti, te apeluje na institucionalne vlasti i Općinu Priština da prestanu davati izjave u ime nezavisne scene jer su bez ikakve stvarne podrške bezvrijedne i ne služe ni za šta drugo osim za dizanje publiciteta.
Umjetnost nije luksuz
Pandemija je iznijela na vidjelo postojeće probleme širom svijeta, a samim time i na Kosovu. Dakako, vanredne situacije u prvi plan dovode sektore koji su i inače ugroženi i koji od države ne uživaju socijalnu zaštitu. Umjetnici/e se najčešće ne vode kao formalna radna snaga, tako da njihov doprinos društvu postaje vidljiv samo na izložbama i izvedba.
Da bi se nadomjestili naizgled nevidljivi resursi koje umjetnici/e i istraživači/ce ulažu u svoj rad, socijalne politike su u brojnim zemljama ponudile barem minimum socijalne zaštite. Za vrijeme pandemije, države kao što je Njemačka pružile su obimnu pomoć samostalnim umjetnicima/ama u okviru krizne naknade, i to u iznosu čak i do 5000 eura mjesečno. Ipak, u drugim zemljama kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo, umjetnicima/ama se sada preporučuje da se prekvalifikuju i nađu druge poslove.
Murati, koja je radila u Centru za savremenu umjetnost Stacion u Prištini diplomiravši sociologiju na Univerzitetu New School u Njujorku, smatra da je prisutno duboko nerazumijevanje (i nepoznavanje) toga šta je neophodno za stvaranje jednog umjetničkog djela.
"Oktobar je i umjetnici/e ne mogu ništa proizvesti. Ne mogu održavati postavke niti se razvijati zato što se na njih ne gleda kao na radnike/ce."
Dardan Zhegrova, savremeni umjetnik
Napominje da su mnogi gledišta kako su umjetnost i umjetničko stvaralaštvo puki luksuz kojim se ljudi bave u slobodno vrijeme. No iako se ne uklapa u tradicionalno radno vrijeme ili obrasce rada, to zapravo jeste posao.
“Mnogi na umjetnost gledaju kao na hobi, na nešto što se upražnjava u slobodno vrijeme i što se radi iz ljubavi, stoga nije pravi posao. Prema tome, umjetnost se percipira kao neka vrsta luksuza”, navodi Murati.
Nezavisni umjetnici/e trenutno su u vrlo neizvjesnom položaju zbog toga što se veliki broj priredbi, izložbi ili nastupa ne može održati. Čak i uprkos postepenom otvaranju — što je slučaj i s drugim djelatnostima na Kosovu — šteta koju će ovi kreativni djelatnici/e pretrpjeti mogla bi biti trajna.
Ovi umjetnici/e glume u teatru i na televiziji, sviraju u orkestrima i bendovima te stvaraju savremenu umjetnost koja se učitava u filmove i muziku: upravo onu umjetnost od čije su konzumacije ljudi zavisili u izolaciji.
Zhegrova ističe da kosovske institucije od svih formi umjetnosti najmanje cijene savremenu, s tim da Fakultet umjetnosti čak nema ni poseban odsjek posvećen toj oblasti. “Dakle, u ovu situaciju nas dovodi manjak obrazovanja, ali obrazovanje i institucije su tijesno povezane, pa je očigledna nespremnost da se razmišlja izvan zadatih okvira”, izdvaja Zhegrova.
Međutim, kada se radovi umjetnika poput Zhegrove izlažu u Njemačkoj ili drugdje u Evropi, to Vlada s ponosom zamjećuje.
Prema Zhegrovinom mišljenju, to pokazuje koliko malo ljudi na pozicijama moći znaju o umjetnosti i koliko je malo cijene. “Smatram da su umjetnost i kultura prije svega najjače lobističke sile Kosova koje ga čine međunarodno i kontinuirano priznatim”, poručuje Zhegrova, pri čemu dodaje da se na Kosovu malo toga poduzima u smjeru osiguravanja podrške za kreativne umove.
“Oktobar je i umjetnici/e ne mogu ništa proizvesti. Ne mogu održavati postavke niti se razvijati zato što se na njih ne gleda kao na radnike/ce”, konstatuje Zhegrova.
Iz MKOS-a zaključuju da rade na pomoći nezavisnoj umjetničkoj sceni i da će početi direktno s sarađivati s njenim članovima/cama, uz sljedeću napomenu: “U predstojećim sedmicama će sa samostalnim umjetnicima/ama, djelatnicima/ama i predstavnicima/ama općina biti održani sastanci s ciljem identifikacije i pronalaska najboljih rješenja za izradu akcijskog plana, konkretnih mjera kao i kriterija realizacije plana i korištenja Fonda.”K
Naslovna ilustracija: Detalj iz deklaracije nezavisnih umjetnika/ca prerađen za potrebe članka. Preradio K2.0.