Blogbox | Knjige

Novi povratak otpisanih

Piše - 03.03.2020

„W“, Igor Štiks, Fraktura, Zagreb, 2019.

Roman „W“ Igora Štiksa politički je triler čija bi osnovna priča mogla biti sažeto označena kao povijest lijeve ideje u dvadesetom stoljeću. Ipak, preciznije govoreći, težište Štiksovog romana usmjereno je na razdoblje oko burne 1968, godine masovnih studentskih protesta u svijetu, te onoga što je na fonu ljevičarskih ideja uslijedilo nakon njenog sloma. 

Dakako, povijest nas uči da je upravo šezdesetosmaška bura bila prekretnica za lijevu ideju. Poslije nje, ona se, doima se, nikada nije u potpunosti oporavila. 

Kreirajući tri pripovjedačka kruga, koji se međusobno smjenjuju i preklapaju, autor romana „W“ nastojao je zapravo kroz tri generacije revolucionara i pripadnika lijevih i komunističkih pokreta (legalnih i ilegalnih) u Evropi ispričati priču o onome što je kroz minule decenije dovelo do neurastenije ljevice danas. 

To bi, dakako, bilo simplificirano govorenje o ovom romanu, jer je posrijedi tekst koji, prije svega, bez obzira na ideološki kontekst, nastoji propitati dinamiku i odnose na ljevici, njene polete i zastranjenja kroz autentične junakinje i junake. 

Sve, a kako drugačije, počinje u Parizu.  

Naime, Igor Štiks, autorov alter ego, pariški je lijevi intelektualac koji nakon više od dvadeset pet godina ponovo dolazi na Jadran, u svoju bivšu razrušenu domovinu, na čitanje oporuke nekad ljevičarskog borca, a potom konzervativca i protivnika lijeve ideje Valtera (Walter) Stiklera. Valter, iz nekog razloga, u Parizu bira Igora, glasovitog teoretičara lijeve ideje i aktivistu, kao onoga kome želi ispričati svoju životnu priču. 

Ono što ih povezuje je isti grad rođenja – Sarajevo. Valter će ispričati da je siroče odraslo u Domu za nezbrinutu djecu u ovom gradu. Međutim, nedugo nakon susreta, u kojem je Valter ispričao svoju priču, do Igora dolazi informacija da je Valter ubijen, da bi potom stigao poziv od njegovog advokata koji Igora i radikalnu ljevičarsku aktivistkinju Tesu (Tessa) Simon, na njihovo iznenađenje, poziva na čitanje oporuke, u koju su uključeni. 

Walterov život gorljivog ljevičara u mladosti, potom konzervativca, vodi čitaoca u vrtoglavo putovanje Europom.

Povratak u domovinu za junaka Štiksa momenat je koji oživljava prošlost potonule Jugoslavije, sjećanja na djetinjstvo i roditelje koji su nestali u ratu. Sa druge strane, dolazak na jadranski Otok (autor Štiks ga u svom romanu ne imenuje te ga ostavlja samo kao Otok), te čitanje Valterovog testamenta, pokreće cijeli niz događaja koji se u ovom romanu, kako je već kazano, razgranato šire duž cijelog dvadesetog vijeka. 

Oporuka postaje suštinski pokretač radnje ovog romana, ona junake vodi u niz uzbudljivih i opasnih putovanja, premrežavajući njihove živote u više istorijskih razdoblja. 

U prvoj narativnoj liniji, junak Igor Štiks prenosi Valterovu priču Tesi. Valterov život gorljivog ljevičara u mladosti, potom konzervativca, vodi čitaoca u vrtoglavo putovanje Europom, obilježeno ljevičarskom akcijom, spletkama, strastima, izdanim prijateljstvima i razočarenjima u ideju. Od rane mladosti i prijateljstva sa mladićem Vladimirom (Wladimir), koje će prerasti u mitsku priču revolucije, preko zanosa 1968. godine, do potpunog obrta u godinama napuštanja „zabluda mladosti“. 

Međutim, da „W“ ne bi ostao na nivou proze koja komemorira jedno uzbudljivo vrijeme, Štiks uvodi sadašnji trenutak kroz već pomenute junake, Igora i Tesu. 

Oboje su na ljevici, Tesa sa naslijeđem roditelja revolucionara koji su bili dio Valterove i Vladimirove pariške ćelije koja je izvodila terorističke akte po gradovima Europe, i Igor kao sveučilišni profesor, pisac ljevičarski intoniranih knjiga i polemika. Autor tom drugom narativnom linijom oslikava dinamiku lijevih pokreta i akcija u vremenu vrhunca neoliberalnog kapitalizma. 

Kroz roman možemo pratiti sve one uglavnom dobro poznate događaje koji su se dogodili: od pada Berlinskog zida do posljednje velike ekonomske krize.

Štiks pak, povezujući Igora i Tesu Valterovim testamentom, stvara prostor za razvoj dinamične priče njihovog odnosa, koja ih vodi u akcije koje u žanru trilera pršte iz ovog romana. Taj odnos i premreženost junaka ovog romana, svoj vrhunac dobijaju u trećoj narativnoj liniji, koja se tiče partizanskog vojnika Valtera Stiklera. Onog koji je Valtera, ljevičara i potonjeg konzervativca, spasio kao siroče i ostavio ga u Domu za nezbrinutu djecu u Sarajevu. 

Drugi dio testamenta, kojim je Valter obavezao Igora i Tesu, odnosi se na putovanje u Sarajevo, u potrazi za čovjekom koji je Valteru spasio život. Tu je vrhunac zapleta romana „W“, tokom kojeg se događa cijeli niz vrtoglavih izmijena, smjenjuju se scene akcija, strasti, romana potrage, špijunskog krimića, detektivske priče i još niza raznorodnih epizoda koje ritam romana „W“ čine stilski dobro prohodnim i lako čitljivim.

Ovaj roman bi mogao biti shvaćen kao ilustrativna avantura kroz zoru, podne i noć ljevice i komunizma u Europi.

Konačno, nakon niza prepreka, izbjegavanja potjere francuske tajne službe, koja po bosanskim vrletima prati Tesu i Igora (jer su Tesa i njena ljevičarska grupa obilježeni kao prijetnja), dvojac stiže u Sarajevo. Pronalaskom ostarjelog Valtera u staračkom domu njihova priča se zaokružuje, time što autor Štiks kroz lik ovog vremešnog revolucionara, koji odbrojava svoje posljednje dane, daje nedostajuće segmente života čovjeka koji ih je testamentom spojio i poslao u Sarajevo. 

Kroz starog Valtera u roman „W“ uvodi se i ona perspektiva ljevice koja se odnosi na razdoblje od Oktobra do Gulaga. Na ovoj liniji priče autor zaokružuje svoju romanesknu postavku u jedan jasno postavljen koncepcijski krug.

Igor Štiks. Fotografija: Jim Marshall.

Tako posmatran, ovaj roman bi mogao biti shvaćen kao ilustrativna avantura kroz zoru, podne i noć ljevice i komunizma u Europi. Sa znatnom dozom akcije, intrige i adrenalinskih uzbuđenja, kojima Štiks ne štedi čitaoca, ali i obiljem informacija iz povijesti lijeve misli i ideje. 

U tom pogledu „W“ umnogome, posebno kompozicionom organizacijom teksta, ali i dinamikom izlaganja događaja i razvojem osnovnih pripovijednih linija, podsjeća na roman „Škola za delikatne ljubavnike“ autorice Svetlane Slapšak. 

Oboje autora koriste obilje podataka iz oblasti svog znanstvenog i univerzitetskog rada, Slapšak iz područja antropologije antičkih svjetova, a Štiks iz oblasti istorije lijevih ideja. To u određenom smislu jeste mač sa dvije oštrice, budući da se, ukoliko je autor nepažljiv, romaneskni tekst može zaglušiti pukom informativnošću, ako nema jasne njene funkcionalne upotrebe u razvoju narativa. 

Ipak, oboje autora uspijevaju u većoj mjeri funkcionalizirati to obilje podataka i inkorporirati ih efektno u radnje svojih romana. Međutim, Štiks ipak ne ostaje sa svojim romanom samo na tom nivou zanimljivosti. 

Naime, u prvom njegovom dijelu razvija se uvjerljiva priča o mladosti i inicijalnom trenutku Valterovog života, a koja se odnosi na njegovo prijateljstvo sa mladićem Vladimirom. Oni, kako Valter priča Igoru, a on potom Tesi, u kampu za mlade na Otoku, u koji su poslati kao djeca iz doma za nezbrinutu djecu, u jednoj pijanoj noći, u kojoj su postali braća po krvi, crtaju veliko slovo W na stijeni iznad Otoka, kao znak svog jedinstva i zavjeta da će se boriti za bolji svijet. Otuda kreće njihov vrtoglavi put kroz revolucionarne akcije u Parizu u vihoru 1968, da bi se potom kroz iduće godine ne manje uzbudljivo nastavio, sve do trenutka kada Valter i Vladimir, nakon sloma ideje, postaju zapravo antipodi i neprijatelji. 

Vladimir nastavlja biti zagovornik permanentne revolucije, a Valter se povlači i postaje vatreni protivnik lijeve ideje. Ono što autor Štiks, čime se umnogome mijenja tok ovog romana, te se njegova koncepcija unekoliko usložnjava, uvodi kao obrt u „W“ jeste saznanje do kojeg Igor i Tesa dolaze. A to je da Vladimir zapravo uopšte nije ni postojao. Da je on od samog početka Valterova igra, kojom je nadmudrio sve. 

Ovaj obrt, i činjenica da se u jednom trenutku Valter rascijepio na dva pola, onaj i dalje neumorno ljevičarski i drugi, konzervativni, cijeloj ideji ovog romana daju jednu ozbiljniju zaokruženost. 

„W“ je bez sumnje u stilskom pogledu iznimno ujednačen roman, ispisan sa vrlo preciznim planom, te u tom smislu ne zaostaje za recentnom europskom prozom današnjice.

Štiks zapravo, prateći Valtera, stvara zanimljivu alegoriju ljevice u drugoj polovini dvadesetog vijeka. Kroz Valterov lik u ovom romanu, kroz njegove antagonizme, te podvojenu ličnost, sukobe između ideje radikalne oružane borbe i mirnih akcija, zrcale se neuralgične tačke lijeve misli. Sva ta lutanja, rasplinjavanja, potom izdaje ideje, prelasci u potpuno drugu, desničarsku krajnost, ali i zanosi da je bolji svijet moguć, a potom razočarenja, suštinski jesu EKG europske ljevice, koji je Štiks ispisao kroz karakter svog junaka. 

Na simboličkoj razini, cijepanje Valterovog lika dakako ima i jednu dublju pozadinu, činjenica da Valter postaje istovremeno glavni kreator i lijeve i desne scene, na neki način nam daje pervertiranu sliku svijeta u kojoj je, u tržišnom neoliberalizmu, ideološka ili idejna razlika samo krinka za kapitalističku istost oba politička pola. 

„W“ je, bez sumnje, u stilskom pogledu iznimno ujednačen roman, ispisan sa vrlo preciznim planom, te u tom smislu ne zaostaje za recentnom europskom prozom današnjice. 

Na idejnom planu, mogli bismo reći da je od autora Štiksa hrabro što ustrajava na pisanju književnosti koja se usuđuje svijet posmatrati sa, danas mahom proskribiranih, ljevičarskih ili marksističkih idejnih pozicija. To, dakako, ne znači da ovaj autor piše panegirike ideji kao takvoj. To bi već bio pamfletizam. 

Roman „W“ pokazuje da Štiks pitanjima ljevice prilazi imajući jasno na umu i sva njena zastranjenja i pogreške. U Valterovom podvojenom liku ta psihoza lijevih ideja doživljava svoj vrhunac. 

Ono što, međutim, jeste problem ovog romana odnosi se na drugu pripovijednu liniju, koja se tiče Igora i Tese. 

Iako je posve jasno da je Štiks htio u romanu imati tri generacije protagonista koji pronose revolucionarne baklje, a kako bi pokazao na vremenskoj skali njihove uspone i padove, te da mu je ta narativna linija bila nužna kako bi stvorio okvir svoje priče, ona se ovdje doima kao najslabije izvedenim poglavljem. Prije svega, jer je opterećena sa suviše holivudski intoniranih akcionih scena, jurnjava automobilom, strasti, špijunskih uhođenja i sličnih žanrovskih detalja, što direktno uzrokuje, u nekim pasažima ovog romana, naivno postavljene motivacije. 

Jasno je da je autor time efektno htio održati tempo svog teksta. Ipak, doima se da je u određenoj mjeri to bilo nefunkcionalno i pretjerano, te da su se mogla osmisliti autentičnija rješenja koja ne bi narušavala ujednačenost romana „W“. 

Drugi problem pomenute narativne linije jeste taj što Tesa i Igor često djeluju kao direktne kopije Valtera i njegove saputnice iz vremena pariške revolucionarne mladosti. Njihovi sukobi, koraci, odluke i način na koji se između njih razbuktava strast djeluju kao neinventivno ponavljanje već viđenog. Ili drugim riječima, šablonsko građenje plastičnih likova bez dublje karakterizacije. 

Ukoliko je autor Štiks tim epizodama nastojao pokazati cikličnost revolucionarnog zanosa, ali i ponavljanja ljevičarskih grešaka i zabluda iz prošlosti, kroz likove Tese i Igora, onda je autorska odluka da na ovaj način gradi svoje likove opravdana. No, bez obzira na to, nedostaje ipak na kraju, u razrješenju ovog romana, koje jeste postavljeno iznova dosta filmski spektakularno, neko uvjerljivije očitovanje o lijevoj ideji danas, upravo kroz likove dvoje pomenutih junaka. Neki generacijski odmak, pokušaj da se u prošlosti nađu neki poučci da se ne bi refrenično ponavljale iste greške. 

Nisam siguran da je autor Igor Štiks uspio za junaka Igora Štiksa naći neke adekvatne odgovore na greške iz prošlosti ljevice, koje su mu poznate iz Valterove priče. Kako bi njegov junak, možda, pokušao vidjeti neku jasniju budućnost. Naravno da roman nije teorijska rasprava, te nije nužno da uopšte nudi bilo kakve precizne odgovore.  

Ali ovako se doima da zapravo greške i zablude ostaju uvijek iste, da romantika zanosa ideje ostaje ista, a da se samo akteri na sceni mijenjaju. Ako to jeste bila zamisao autora romana „W“, onda je to u završnici romana uspješno prikazano.

Naslovna Ilustracija: Ustupila Fraktura.

KOMENTARI

0
KOMENTARIŠI

KOMENTARIŠI

NAGORE

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.

THANKS FOR SUBSCRIBING

THANKS FOR YOUR COMMENT

AFTER A QUICK CHECK IT WILL BE PUBLISHED HERE. PLEASE BE PATIENT.