U detalje | Serbia

Odjeci ruskog post-panka u Beogradu

Piše - 28.02.2023

Kako su ruski alternativci pronašli utočište u Srbiji.

Februara 2020. godine, samo mesec dana pred objavljivanje vanrednog stanja u Srbiji zbog početka pandemije kovida, u Beogradu je održan prvi koncert tada možda iznenađujuće popularnog beloruskog benda Molchat Doma.

Oni pripadaju nizu savremenih alternativnih bendova koji su se — uz sveopšte oživljavanje osamdesetih godina prošlog veka u popularnoj kulturi, a koje je dostiglo zamah prethodnih desetak godina — inspirisali jednim od vodećih žanrova underground scene tog perioda: post-pankom. 

Naizgled sirovi snimci kakve biste očekivali da čujete na kaseti, duboki glasovi i vizuali puni brutalističke arhitekture privukli su kako one koji su se sa bendovima poput Joy Division upoznali u buntovnim tinejdžerskim godinama, tako i nove fanove, možda dodatno privučene egzotikom tekstova na ruskom jeziku.

Molchat Doma samo je jedan u nizu grupa iz zemalja koje su nekada pripadale Sovjetskom Savezu, a koji plovi kroz Novi talas i post-pank još od početka 2010-ih. 

Osim njih, tu su i grupe Ploho i Electroforez koje već desetak godina pune klubove i koncertne sale — kako po Rusiji, tako i na svetskim turnejama. Više od dve godine nakon nastupa Molchat Doma, koji mnogi fanovi koji su se tog februara 2020. zatekli u beogradskom Dragstoru pamte kao poslednji koncert pred pandemijsku izolaciju, prvu priliku da sviraju u Srbiji dobili su i Viktor Uzhakov i njegove kolege iz benda Ploho.

“Nakon dolaska u Beograd bili smo deprimirani kompletnom situacijom. Znao sam da nešto moram da počnem da radim”, priča Stepan Kazaryan. Fotografija: Tanja Drobnjak / K2.0

Dva rasprodata koncerta krajem prošle godine u beogradskom Elektropioniru bila su iznenađenje kako za članove benda, tako i za organizatora Stepana Kazaryana, jednog od osnivača kompanije Connected Agency.

On već deceniju i po organizuje koncerte i muzičke festivale u Rusiji. Od prošle godine, sa početkom rata u Ukrajini, na scenu stupa Srbija. 

Okupljanje u egzilu

Kazaryan je u Srbiju došao u martu 2022, sa prvim talasom ruskih migranata koji su odlučili — ili pre bili primorani okolnostima, da napuste svoju zemlju. 

“Noć pre nego što su ruske trupe ušle u Ukrajinu, nas nekoliko sedelo je u baru i pričali smo o tome da li će stvarno doći do rata”, priseća se on. “Već tada sam znao da ću napustiti zemlju ukoliko se to desi. Međutim, to nije bilo lako. Samo dan kasnije, u pauzama između paničnih napada, moja tadašnja devojka, a sada supruga, i ja kupili smo karte za Beograd i odleteli 1. marta.“

Politikolog po obrazovanju, Kazaryan je znao koje su im opcije na raspolaganju i koliko je njihov izbor ograničen. Nije mu trebalo mnogo razmišljanja da zaključi da selidba u Beograd ima najviše smisla. Teška odluka za ovakvu migraciju dodatno je usložnjena prirodom njegovog posla. Nakon desetina koncerata i festivala organizovanih u Rusiji i niza otkazivanja događaja planiranih za 2022. godinu, našao se na tek delimično poznatom terenu bez jasnih planova i sigurnog posla. 

“U prvo vreme nakon dolaska u Beograd bili smo deprimirani kompletnom situacijom. Znao sam da nešto moram da počnem da radim, a kako sam već poznavao nekoliko bendova iz regiona, nije mi bilo teško da se povežem sa lokalnom scenom. Već tokom leta krenuli smo sa organizacijom manjih nastupa u Beogradu.”

Njegova Connected Agency je svoje mesto na mapi alternativnog Beograda definitivno ucrtala početkom oktobra, kada je organizovan muzički festival Changeover. 

Festival je okupio bendove iz 19 zemalja koji su nastupali u popularnim prostorima kao što su Dom omladine Beograda i Dragstor. Ipak, pratili su ih problemi u organizaciji  jer mnogi su mnogi muzičari oklevali da nastupaju rame uz razme sa ruskim izvođačima. 

Eskaliranja ruske invazije na Ukrajinu izazvalo je best i snažnu antirusku reakciju, posebno u zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. Pozivi da se politički i ekonomski sankcioniše Rusija prešli su u šire argumente protiv ruske umetnosti, kulture i sporta. Antiputinovski i antiratni ruski muzičari, od kojih su mnogi napustili Rusiju, našli su se uhvaćeni u tom talasu promena.

Nacionalizacija umetnosti i otkazivanje koncerata

Slične posledice, sa druge strane, osetili su i članovi benda Ploho.

Oni su prošle godine objavili novi album i počeli da se spremaju za veliku turneju. Međutim, realnost povezanosti umetnosti i politike sustigla ih je na aerodromu u Nemačkoj. Njihove karte za Meksiko — gde je trebalo da održe nekoliko koncerata — otkazane su od strane kompanije Lufthansa sa objašnjenjem da je njhova trenutna politika da ne prevoze ruske državljane.

“Naš album When the Soul Sleeps prožet je tekstovima sa vrlo pacifističkim porukama”, navodi Victor Uzhakov. Fotografija: Tanja Drobnjak / K2.0

Uprkos već organizovanoj turneji, rasprodatim salama, nabavljenim vizama i svim drugim neophodnim dokumentima, Victor Uzhakov i njegove kolege morali su da se vrate u Srbiju i čekaju dalji razvoj situacije. 

U Beogradu su, pak, svečano otvorili vrata fenomenu koji traje od novembra prošle godine – svakog meseca može se očekivati barem jedan koncert nekog ruskog izvođača, a često i nekoliko manjih nastupa ili žurki nedeljno. Kako kaže organizator Stepan Kazaryan – on nema potrebe da te bendove dovodi u Beograd. Svi su već tu i željni nastupa. 

Frontmen benda Ploho Victor Uzhakov, koji u skladu sa svojom muzikom,na bini gradi imidž mračnjaka dubokog glasa poput ruske verzije Iana Curtisa, doduše sa suptilnijim plesom, u razgovoru je vrlo skroman i prijatan. Priznaje da pred nastupe uvek ima tremu, čijem je odagnavanju pomogla neočekivano brojna beogradska publika.

Turneja na koju se spremao bend Ploho trebalo je da promoviše njihov album When the Soul Sleeps objavljen prošle godine. Snimanje i miksovanje radili su na proleće i leto, u studiju u kom su osamdesetih godina prošlog veka snimali brojni ruski underground bendovi. 

“Ja sam u Beograd došao ‘tek’ u septembru i osećao sam neku vrstu osude sa raznih strana što nisam ranije napustio Rusiju”, objašnjava Uzhakov. A ostao je u zemlji zbog porodice i prijatelja, kao i zbog želje da završi album koji je bio u nastajanju. 

“S jedne strane mi je bilo jako teško da donesem odluku o odlasku jer su moja porodica i mnogi moji prijatelji i dalje tamo. A osim toga, pitanje je kada bismo ovaj album, koji je meni do sada najznačajniji u karijeri, mogli da snimimo da smo ranije otišli iz zemlje.”

Nakon dolaska u Beograd, bio je primoran da proda svoj studio u Rusiji. S druge strane, nije mu bilo lako ni da nađe novi prostor u Beogradu, pa je rad na novom materijalu značajno usporen. Osim toga, prepreke u turneji javljale su se na svakom koraku.

Nastup benda Ploho na Retronouveau festivalu. Fotografiju ustupa Fralgeri.

Nakon otkazane meksičke turneje, uprkos blagom otvaranju, za početak Istočne Evrope, jedan festival je razmatrao otkazivanje nastupa Ploho jer su organizatori nakon najave njihovog koncerta na društvenim mrežama bili preplavljeni negativnim komentarima. Ubrzo potom su i neki od ostalih učesnika festivala samoinicijativno počeli da otkazuju svoje nastupe ne želeći da budu dovedeni u vezu sa izvođačima iz Rusije. 

“Grozno smo se osećali kada smo to čuli. Iako donekle razumemo organizatore festivala koji moraju da vode računa i o drugim izvođačima, jer mi tamo nismo jedini koji nastupaju, album When the Soul Sleeps prožet je tekstovima sa vrlo pacifističkim porukama”, navodi Uzhakov.

Ipak, finalna odluka festivala bila je da ne odustaju od njihovog nastupa. Od početka ove godine turneja se zahuktala, a nakon februarskog koncerta u Novom Sadu, Ploho nastavlja sa uspešnim koncertima čak i u Zapadnoj Evropi.

Sa otkazivanjima koncerata morali su da se suoče i Vitaly Talyzin i Ivan Kurochkin koji čine sint-pop / post-pank duo Electroforez.

Trenutno geografski razdvojeni — Kurochkin sa porodicom u Gruziji, a Talyzin u Beogradu — njih dvojica su planirali da krajem prošle godine održe nekoliko koncerata u Rusiji povodom jubileja svog benda. Koncerti se na kraju nisu desili jer su umetnici morali da napuste Rusiju. Ovo je samo nastavak nesrećnog niza otkazivanja nastupa — njihova turneja po Sibiru planirana još pre nekoliko godina, otkazana je prvo zbog pandemije, a onda zbog rata. 

Odlazak iz Rusije umnogome je uticao na stvaralački proces benda. Stalne promene planova i potencijalne nove selidbe, kao i već pomenute poteškoće sa pronalaženjem prostora za vežbanje i snimanje u Beogradu, svakako da utiču na njih. Uprkos tome, čini se da Talyzin u tome trenutno ne vidi preveliki problem. 

“Od kada sam u martu prošle godine došao u Beograd, radio sam na nekim demo snimcima i ne mnogo više od toga, ali naš proces je svakako uvek spor — zato smo za deset godina i snimili samo tri albuma”, priča kroz osmeh. 

Vizaly Talyzin je optimističan povodom svog dolaska u Srbiju. Fotografija: Tanja Drobnjak / K2.0

I dok Kazaryan trenutno samo nagoveštava nastup Electroforeza u Beogradu, Talyzin je optimističan. Vrlo lako nalazi i mnoge druge pozitivne strane svog dolaska u Srbiju. Pre dve godine je proputovao Balkan, a uprkos tome što mu se želja da se vrati ovde ostvarila zbog vrlo nesrećnih okolnosti, uspeo je da se poveže sa novim kolegama, umetnicima i muzičarima iz Rusije i šireg regiona. 

Osvežena internacionalna scena

Možda i jedan od najzaslužnijih za razvijanje ove mreže ruskih migranata umetnika, kao i popularizaciju ruske alternativne kulture u Beogradu, jeste Vasily Yakovenko. On se u Beograd doselio još 2015. godine. 

Po profesiji programer, ali i muzičar i bivši član takođe popularnog ruskog post-pank benda Motorama, Yakovenko je, između ostalog, organizovao brojne alternativne turističke ture u Beogradu. Na svojoj Instagram stranici @beogradjanin.ru specijalizovao se za alternativni vodič po gradu koji je toliko detaljan da može biti koristan koliko novim stanovnicima grada toliko i starosedeocima Beograda koji traže nova mesta i događaje. 

Veliku popularnost dostigla je i njegova Telegram grupa “Žarko Tusić” (u slobodnom prevodu ruski sleng za “vruću žurku”). U njoj Yakovenko revnosno objavljuje novosti kako o žurkama, tako i brojnim kulturnim događajima u Beogradu, sa nedeljnim rasporedima koji nepogrešivo stižu svakog ponedeljka.

Vasily Yakovenko na društvenim mrežama izveštava o dešavanjima po gradu. Fotografija: Tanja Drobnjak / K2.0

Za sada, publiku koncerata ruskih izvođača i dalje mahom čine ruski državljani, od kojih se većina preselila u Srbiju prošle godine. Ali sve učestalije traženje pesama na lošem ruskom na tim koncertima ne jenjava, kao i sve veća otvorenost dvorana svih veličina, svedoči rastućoj povezanosti sa lokalnom scenom i publikom. 

Ta “ruska mreža” sve je manje zasebna scena umetnika koji su se povezali u egzilu, a sve je više isprepletena sa lokalnim inicijativama kako u Beogradu, tako i u velikoj meri i u Novom Sadu.

Srbija se našla na meti kritika zbog toga što je ostala otvorena za Ruske državljane i što se nike pridružila sankcijama koje je Zapanda Evropa uvela kao reakcije na Putina i njegovu vladu.  Ovako ostavljena, otvorena vrata omogućila su mnogim Putinovim kritičarima da u Srbiji pronađu utočište.

I baš kao što je pre jednog veka tzv. Ruska emigracija obogatila kulturni život i izgled Beograda, sada ovi antiratni i antiputinovski Rusi, bilo da dolaze iz oblasti tehnologije, umetnosti ili post-panka, čine mali deo kulturne transformacije i osveženja srpske scene. 

Naslovna fotografija: Tanja Drobnjak / K2.0