Od kraja rata na Kosovu, Univerzitet u Prištini “Hasan Prishtina” (UP) pretvorio se u najplodnije tlo za političke stranke i interesne skupine u zemlji. Iz godine u godinu, sve te grupacije su puštale korijenje služeći se nepotizmom i favoriziranjima, nezasluženim unapređenjima i drugim vidovima korupcije. Dok je UP propadao, oni su ubirali svoje plodove.

Prije tri godine, organizacija Çohu je objavila izvještaj pod naslovom “Velika ofanziva”, u kojem je obrađen fenomen zapošljavanja članova/ica političkih stranaka na UP-u. Istraživanjem su obuhvaćena četiri fakulteta — Filozofski, Ekonomski, Pravni i Medicinski — pri čemu je ustanovljeno da je 50 profesora/ica bilo, ili su još uvijek, povezani sa političkim strankama. Iako u međuvremenu nije provedena još jedna takva studija, ne možemo reći da se situacija utoliko poboljšala; naprotiv, stanje je možda i gore.

Studenti/ce su se često i u različitim prilikama borili protiv upliva politike na Univerzitet, ponekad pod vodstvom nastavnog osoblja i rektora/ica UP-a, a ponekad i u suprotnom taboru.

Od 1968. godine, kada su protestovali za samoopredjeljenje i osnivanje Univerziteta; preko 1981. i 1997. godine, kada su pobunjeni studenti/ce zahtijevali republiku, tj. oslobađanje okupiranog prostora na Univerzitetu; pa sve do 2014. godine, kada su i studenti/ce, i građani/ke, i civilno društvo zatražili ostavku tadašnjeg rektora zbog optužbi da je počinio akademsku prijevaru.

Svi ti napori uloženi su s ciljem očuvanja autonomnosti i kvaliteta najvećeg javnog univerziteta u zemlji. Slična borba vodi se i 2020. godine.

Odlazeća ministrica obrazovanja, nauke i tehnologije, Hikmete (Hykmete) Bajrami, nedavno je odlučila kultivisati blagorodno zemljište UP-a, vjerovatno u nadi da će kasnije pobrati kajmak. Naime, ona je smijenila dva člana i članicu Upravnog odbora UP-a, Ujkana Bajru, Dritu Šoši (Shoshi) i Fadilja (Fadil) Osmanija, uz obrazloženje da nisu ispunili svoje dužnosti. Nakon toga je imenovala tri nova člana, Muharama (Muharram) Bajramija, Fisnika Rečicu (Reçica) i Mentora Gecija, s tim da Rečica i Geci ujedno predaju na privatnim koledžima.

Upravni odbor je uz Rektorat i Senat glavno upravljačko tijelo UP-a, te je kao takvo odgovorno za djelotvorno funkcionisanje Univerziteta. Prema Statutu UP-a, članovi/ice Odbora igraju ključnu ulogu u odabiru rektora/ice, zamjenika/ce rektora/ice, dekana/ice, prodekana/ice, članova/ica Senata, itd.

Nezadovoljni odlukom tehničke ministrice, studentske organizacije SKOPI Studentor i Studim Kritikë Veprim, uz podršku organizacija civilnog društva kao što su Organizacija za unapređenje kvaliteta obrazovanja (ORCA) i ADVOMERE, organizovale su protest ispred zgrade Ministarstva obrazovanja, nauke i tehnologije. “Ministrice, imate dvije opcije: Šta ćete odabrati?”, “Odlazak ili ostavka”, “UP: Javni, ne privatni univerzitet” — to su bile samo neke od parola na transparentima koje je nosilo 40tak okupljenih aktivista/ica međusobno distanciranih zbog mjera protiv širenja virusa COVID-19.

Znanje se ne može privatizovati

Odluka ministrice u tehničkom mandatu čini se prilično tendencioznom, i to u dva aspekta koji se međusobno nadopunjuju. Prvi se odnosi na trenutak u kojem su spomenuti članovi Odbora postavljeni na funkcije, budući da je njihovo imenovanje uslijedilo u periodu kada se na UP očekuju izbori između ostalog i za novog rektora/icu. Drugi se tiče akademskog angažmana novoimenovanih članova Odbora, imajući u vidu to da su dvojica zaposlena na privatnim koledžima — Fisnik Rečica na RIINVEST-u, a Mentor Geci na UBT-u.

U Statutu UP-a navodi se da članovi/ice Upravnog odbora “djeluju nezavisno i ne zastupaju  interes bilo kojeg pojedinca ili skupine”. Teško je povjerovati u to da će moći zastupati interese UP-a dok su zaposleni kao predavači na privatnim koledžima, za koje je UP glavni rival.

Uprkos tome što privatni koledži u neku ruku nisu uspjeli “privatizovati” znanje — mada su akumulirali zaradu nauštrb akademskog kvaliteta tih ustanova — oni na slobodnom tržištu i dalje predstavljaju žestoku konkurenciju navedenom javnom univerzitetu.

U ovakvim okolnostima, ko bi bolje pomogao konkurentima da osvoje tržišnu utrku od same ministrice obrazovanja? S tim u vezi je njena odluka da imenuje zaposlenike konkurenata UP-a u Upravni odbor eklatantan primjer Trojanskog konja, s obzirom na to da je Odbor glavno tijelo odlučivanja u strukturi UP-a te da su privilegije i nadležnosti njegovih članova/ica presudan faktor u razvoju ove javne ustanove.

Pristup svim povjerljivim podacima vezanim za Univerzitet u Prištini, što uključuje planove za nadmetanje s drugim (javnim i privatnim) visokoškolskim ustanovama, te pune ovlasti za [upravljanje] univerzitetskim novcem, školarinama kao i imenovanjem, odnosno smjenom, rektora/ice samo su neke od dužnosti Odbora. Imenovanjem onih koji zastupaju privatne interese na funkcije u ovom tijelu javni univerzitet i javni interes podrivaju se iznutra.

Međutim, niti jedan oblik predstavljanja Univerziteta koji ima veze s javnošću i utjelovljuje univerzalno znanje ne može biti partikularan, pa samim time ne može predstavljati parcijalno — ili partijsko — znanje i interese.

Prema tome smatramo da je ministrica Bajrami donošenjem sporne odluke možda pronašla formulu za miješanje ulja s vodom i da je možda obavljala svoje dužnosti u skladu sa zakonom. Konceptualno gledano, pak, zakazala je na ispitu logike za obnašanje funkcije državne službenice, te tako pala u opasnu zamku politizacije najvišeg odlučivačkog tijela na Univerzitetu u Prištini.

Na kraju krajeva, najbolji dokaz tvrdnje da je Univerzitet oduvijek proizvodio opće znanje i težio ka njemu leži u činjenici da je to jedini subjekt koji se stalno, neprestano okreće protiv sebe, zbog toga što se povrh diseminacije znanja bavi i stvaranjem znanja o otporu i zaštiti centara znanja. Zajedno s aktivistima/cama civilnog društva i studentskim organizacijama, mi nastojimo oživiti to znanje održavanjem protesta u okviru kojih ćemo se usprotiviti svakoj odluci koja šteti autonomiji i kvalitetu Univerziteta.

Sve dok ministrica ne povuče svoju odluku, a stranke i interesne skupine ne shvate koliko je paradoksalan pojam “partikularnog znanja”, studenti/ce Univerziteta će — svim demokratskim sredstvima kojima raspolažu — vršiti pritisak.

Naslovna fotografija: Gerold Nikolići (Gerolld Nikolliqi).