Više od 25 godina nakon raspada Jugoslavije, zemlje koje su nastale na tom prostoru nalaze se na listi najsiromašnijih u Europi i u stanju su stalne političke krize. Uprkos tome, diskusije o daljem raspračavanju su više prisutne u javnosti nego razgovori o mogućem zajedničkom traganju za načinima kako ostvariti ono što svi lideri u regionu tvrde da im je cilj: europske integracije i stabilnost.

Vjerovatno najbolji primjer dolazi iz Bosne i Hecegovine (BiH). Dva entiteta – Republika Srpska i Federacija BiH – čine državu jednu od 20 najsiromašnijih država u Europi . Bez obzira na to, umjesto da tragaju za načinom kako prevaziđi tu tešku ekonomsku situaciju, lokalni lideri se konstantno upliću u rasprave o daljim podjelama.

Sredinom augusta, predsjednik Republike Srpske i lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) izjavio je kako “ne treba biti naivan. Globalna kretanja u svijetu nalažu da moramo biti okupljani oko ideje koja se zove Republika Srpska, njenog jačanja i njenog postojanja„.

Njegove riječi, kao i u mnogo slučajeva prije, nisu na bilo koji način kritički posmatrane u postojećim medijima u RS, nego su samo doslovno prenesene kao poruka. Godinama, brojni analitičari zaključuju kako su mediji u Republici Srpskoj – javni mediji kao Radio Televizija RS i novinska agencija Srna, pod direktnom kontrolom vladajućeg SNSDa , kao i neki od privatnih štampanih medija. Ovi mediji mjesecima javnost brižljivo i afirmativno informišu o svim najavama i mogućnostima secesije pojedinih pokrajina u svijetu.

Tako su za građane ovog entiteta kao važne vijesti plasirane one o Krimu, zahtjevu Katalonije za odvajanjem, pa sve do Brexita. Na ovaj način mediji žele temu odcjepljenja držati stalno prisutnu u javnosti i pripremiti građane za eventualni izlazak na referendum o odcepljenju od BiH, ideja koju Milorad Dodik, lider SNSD-a i predsjednik RS, najavljuje već godinama. Uglavnom u jeku predizbornih kampanja, koje se u Bosni dešavaju svake druge godine.

Ozbiljnost njegovih prijetnji ozbiljno je dovedena u pitanje kada se zna da do sada nikada javnosti nije predočena strategija šta bi se desilo dan kasnije. Od pitanja ko bi to Republiku Srpsku kao nezavisnu državu priznao, kako bi se realiziralo razdruženje od BiH a da to ne rezultira novim oružanim sukobom, do toga kako bi u ekonomskom smislu RS opstala.

Deklaracija i prijetnje

Na petom Saboru SNSD-a, održanom u aprilu 2015. godine, usvojena je Deklaraciju koja predviđa referendum o osamostaljenju RS-a, „ako joj ne budu vraćene sve dejtonske nadležnosti“.

Foto: CIN BiH.

Vraćanje nadležnosti, kako je navedeno u tekstu, utvrđeno Aneksom IV Dejtonskog mirovnog sporazuma (Ustav BiH), značilo bi – u tumačenju SNSD-a – da BiH, između ostalog, ostaje bez zajedničke fiskalne politike, Ustavnog suda i  državnog Suda i Tužiteljstva, policijskih agencija, državne granične službe, dakle svih onih poluga koje državu čine državom i koje su kreirane nakon rata po uredbi Ureda visokog predstavnika (OHR), najviše insitucije međunarodne zajednice čija je uloga tumačenje Daytonskog sporazuma.

T

Naime, SNSD, kao već deceniju najjača i vladajuća stranka na nivou ovog bh. entiteta, svoju politiku gradi na konstantnoj kritici i opstrukciji državnih institucija, kako onih utvrđenih njenim Ustavom, tako i onih osnovanih u cilju njene funkcionalnosti. Jedan od primjera je da redovno Ustavni sud opisuje kao političko a ne pravno tijelo.

Dodik povremene prijeti i da će, zbog nezadovoljstva radom zajedničkih institucija – koje, kako se konstantno tvrdi iz Stranke, rade na štetu interesa RS-a – držati referendum o osamostaljenju.

“Ne želim da se pretvaram da podržavam neuspjeli koncept nazvan Bosna i Hercegovina”, izjavio je za AFP u oktobru 2016. godine. “Bosna i Hercegovina je danas mjesto koju niko ne želi osim par idealista u Sarajevu koji žele da je sačuvaju, ali niko više od nje nema koristi“, rekao je Dodik. Istakao je i da, ukoliko se ne postigne konsenzus između Bošnjaka, Srba i Hrvata, „BiH će nestati„.

Godina 2018. sve  je bliža, a tada će se održati i još jedni opšti izbori u BiH (za nivo kantona, entiteta i državnih organa) te se postavlja i pitanje hoće li Milorad Dodik, odnosno stranka koju vodi, posegnuti za tako ekstremnim rješenjem?

Stavarnost u RS

Naime, Dejtonski sporazum mogućnost osamostaljenje entiteta ne dozvoljava. No, interpretacija Dodika i najužeg rukovodstva stranke he lesto drugačija, uprkos činjenici da su u više prilika različiti međunarodni akteri, koji su još uvijek aktivno uključeni u tumačenje Mirovnog spirazuma, kategorički ponovili da to nije moguće.

Novinar Slaviša Bajić prijetnje o referendumu u RS-u vidi kao način političke borbe, a ne sredstvo kojim se odlučuje o relevantnim pitanjima od interesa za građane i sam entitet.

U javnosti je odluka o održavanju referenduma neposredno pred izbore ocijenjena je politikantskom, čak i u redovima opozicije. Stoga Bajić i navodi da referendum kao političko oruđe posebno koristi predsjednik RS i to na način da se tako donesena odluka mora ili ne mora realizovati, ali koja se može iskoristiti za lako kupljenje političkih poena.

“Stoga će se tema o osamostaljenju RS i dalje koristiti od strane Dodika u dnevno političke svrhe naročito u periodu godinu dana pred izbore“, ističe Bajić.

Politolog iz Banjaluke Velizar Antić  za K2.0 kaže da je u vjerodostojnost izjava i najavljenih poteza Milorada Dodika teško vjerovati. Ipak podsjeća da je početkom ovog ljeta u jednom od medijskih istupa, Dodik ustvrdio da niko u RS-u ne radi na pripremanju referenduma o osamostaljenju RS-a.

Antić vjeruje da neće biti referenduma o RS nezavisnosti, ukazujući na činjenicu da takav potez neće dobiti podršku ni Srbije ni Rusije, kao i da politička podrška unutar RS nedostaje.

“Milorad Dodik za secesiju nema saveznike čak ni u RS-u jer opozicija to ne bi podržala. No, znajući Dodika, sve je moguće. Samo što bi to bio njegov kraj jer onaj ko misli da je takvo što moguće provesti u BiH, a da to ne rezultira novim sukobima nema šta da radi u politici“, naglašava Antić.

Ekonomska katastrofa

Ekonomski aspekt moguće secesije RS-a, smatra ekonomista Damir Miljević, bio bi jednako katastrofalan kao i politički.

“To bi značilo totalnu ekonomski blokadu, dakle, potpunu zabranu izvoza i ograničavanje uvoza na nužne životne artikle, što bi RS dovelo u isti položaj u kojem se nalaze Iran ili Sjeverna Koreja“, navodi Miljević. Ističe da RS i u ovakoj konstelaciji nije u stanju da osigura budžetsku likvidnost , odnosno ekonomsku samoodrživost.

“Podsjetit ću  da je broj zaposlenih i penzionera gotovo izjednačen”, kaže Miljević. “Da RS gotovo i nema realni sektor koji proizvodi novu vrijednost.”

Foto: CIN BIH.

Prema podacima Zavoda za statistiku RS-a prosječna penzija u RS-u iznosi 341 KM (oko 120 eura), a pravo na istu ostvaruje 208.761 korisnika, dok je zaposlenih oko 250 hiljada građana. Prosječna plata isplaćena za juni ove godine iznosila je  828,00 КМ (oko 410 eura)  i pokriva tek  44,5 posto potrošačke korpe.  

Trenutno, zvaničan broj nezaposlenih iznosi 124.572 građana, no treba imati u vidu da su to podaci samo o licima evidentiranim na zavodima za zapošljavanje.

“Ukupno zaduženje RS –a doseglo blizu 6 milijardi KM (oko 3 milijarde eura), tu računam na kredite i dugovanja javnih ustanova i preduzeća, da se mjesečna, tekuća likvidnost budžeta održava konstantnim zaduživanjem na domaćem tržištu kapitala ili pod nepovoljnim uvjetima kod komercijalnih banaka”, zaključio je Miljević.

Ukazujući na sve ove ekonomske činjenice, Miljević ne vjeruje da bi RS mogla preživjeti ekonomski u slučaju osamostaljenja, ali tvrdi da je to nešto o čemu domaći političari niti ne razmišljaju. “Ja smatram da ne, ali je jasno da ovdašnja vlast o tome ni jednog trenutka ne razmišlja”, zaključuje Miljević.

Nesumnjivo je da bi na eventualnom refrenedumu o nezavisnosti RS dovoljan broj njih potvrdno odgovorio žele li izlazak iz BiH uvjereni da bi to značilo i priključenje Srbiji.  O posljedicama takve odluke malo je vjerovatno da bi oni koji bi za secesiju glasali  i trenutka razmišljali.  K

Naslovna fotografija: CIN BiH.