Iako se svako ko imalo mari za Kosovo nada da će ubistvo policajca Afrima Bunjakua biti posljednje u nizu nasilnih dešavanja, stanje se u posljednjih godinu dana toliko drastično pogoršalo da je nasilje širih razmjera sve izvjesnije.

Neposredno poslije skorašnjeg napada, koji se desio u nedjelju, srpski predsjednik Aleksandar Vučić pokušao je da zamaže oči javnosti raznim tezama, preciznije lažima i obmanama, pa i fantazijama. Naime, on je kazao da je za nasilje odgovoran Albin Kurti, premijer Kosova, ustvrdivši da je rukovodstvo KFOR-a — mirovnih snaga NATO-a na Kosovu — kosovskoj policiji dalo “kart blanš” za ubijanje Srba_kinja. Dodao je i da je srpski narod na Kosovu ustao protiv “Kurtijevog terora” koji je potpomognut “iz međunarodne zajednice”. Sutradan se Vučić sastao sa ruskim ambasadorom u Srbiji te ga obavijestio da Kosovo vrši “brutalno etničko čišćenje” nad srpskim narodom na Kosovu. Povodom ubistva pripadnika skupine koja je izvela napad Vlada Srbije je proglasila jednodnevnu, a Srpska lista na Kosovu trodnevnu želost.

Vučićeva namjera čini se jasnom — omekšati javno mnijenje u Srbiji tako da se stvori prostor za eventualnu vojnu intervenciju na Kosovu. Sve ono što Vučić trenutno radi i govori jezivo podsjeća na Miloševićevu taktiku u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (kao i na Putinovu u Ukrajini), a koja je obuhvatala davanje podstreka dejstvima lokalne paravojske i izazivanje nemira, negiranje učešća u nemirima te čekanje povoda za intervenciju.

Situacija ne sluti na dobro. No, kako smo se u njoj našli? Najveću krivicu svakako mora da snosi Zapad, i to zbog dodvoravanja Vučiću.

Škorpion i žaba

Sjedi jedna žaba kraj rijeke. Naiđe škorpion i pita je da li ga može prenijeti na drugu stranu. Žaba oklijeva, naravno, no škorpion pokušava da je odobrovolji — govori joj da samo želi da pređe na drugu stranu i da neće da je ubode jer će se onda i on utopiti. Žaba na kraju pristane i da škorpionu da joj se popne na leđa. Na pola puta do druge obale rijeke škorpion ubode žabu. Dok se oboje koprcaju tonući na dno, žaba ga pita: “Zašto si me ubo? Sad ćemo se oboje udaviti.” On odgovara: “Ah, džaba — to mi je u prirodi.”

Prethodna basna upozorava nas da se ne uzdamo u one kojima priroda ne dozvoljava da se promijene, ma kakva obećanja nam davali, što je umnogome relevantna pouka s obzirom na aktualno stanje na Kosovu. SAD i EU dugo su vjerovale Aleksandru Vučiću — u nedjelju je njegova prava ćud izašla na vidjelo te ih je ubo.

Povlađivanje

Zapadni čelnici_e već godinama ignorišu to što je Vučićev stil vladavine sve autoritarniji, pa tako nasmijani poziraju s njime i slave njegove izborne pobjede. Logika je sljedeća: ako mu budemo popuštali, otrgnućemo ga od ruskog uticaja te spriječiti Kremlj u njegovoj namjeri da destabilizuje Balkan. Uprkos njegovoj prošlosti i eklatantno nacionalističkim stavovima zapadni čelnici_e vjerovali su da se Vučić može pripitomiti. Još od početka invazije na Ukrajinu koju je Rusija pokrenula 2022. godine Zapad je pokušavao da ga omađija, pa je povlađivanje u posljednje vrijeme bilo intenzivnije.

To se katastrofalno odrazilo na Kosovo. Nastojeći da iskažu podršku Vučiću, čelništva i diplomatski kor SAD-a i EU okrenuli su se protiv Kosova te kaznili tamošnje vlasti zato što nisu spremne na “kompromis”, zatraživši pritom od njih da udovolje željama predsjednika Srbije. Dijalog pod posredstvom EU tako se pretvorio u farsu. Šta god da je bilo na stolu, Vučić ne bi htio da potpisuje, a Kurti bi, pa bi onda Borrell i Lajčák kukulelekali zato što Kurti ne popušta. ZSO je slovio za conditio sine qua non — na njegovom formiranju istrajavalo se gotovo sumanutom revnošću bez ikakvog konkretnog osnova, mada su mnogi smatrali da bi se tako na području Kosova stvorila Republika Srpska. Kosovo je maltretirano, autoritetu kosovskih vlasti otvoreno se prijetilo te je na kraju EU uvela sankcije.

Nepravda je bila očigledna svima koji iole razumiju stanje na Kosovu. Međutim, ako bismo sagledali širu geopolitičku sliku, možda je vrijedilo skrajnuti Kosovo da bi Vučić prigrlio Zapad te tako zadati udarac Rusiji, a zarad stabilnosti na Balkanu? Takav stav možda i jeste moralno upitan, ali ako se bavite međunarodnim odnosima, neminovno ćete uprljati ruke. Ipak, zanemarimo li etiku i pravednost, odn. sagledamo li odnos prema Kosovu isključivo kroz prizmu implikacija, strategija Zapada je katastrofalno zakazala.

Vučić i Zapad

Sudeći po svim bitnim kriterijumima, Vučić se nije uskladio sa zapadnim interesima otkako mu se povlađuje. Kod kuće sprovodi vlast sve čvršćom rukom, dok u komšiluku i dalje podriva stabilnost. U Bosni i Hercegovini to čini tako što podržava predsjednika Republike Srpske i Putinovog lojalistu Milorada Dodika, a uprkos tome što potonji nastoji da rasturi BiH. Na međunarodnoj sceni Vučić je odbio da se pridruži Zapadu u sankcionisanju Rusije — jer je Srbi_kinje “vole” — te i dalje njeguje tijesne veze sa Kremljem, a takođe je dozvolio da Srbija postane regionalno uporište Kine.

U govoru koji je u četvrtak dao pred Generalnom skupštinom UN-a Vučić je prekorio Zapad zbog toga što je 1999. godine “brutalno napao” Srbiju te “rasparčao moju zemlju”. Osvrnuvši se na kritike koje stižu na račun Rusije, a zbog invazije na Ukrajinu, Vučić je države Zapada optužio za licemjerje jer su se te 1999. godine koristile “istim narativom, vokabularom i obrazloženjima” — nazvao je to “neistinama i besmislicama koje su iznesene samo kako bi se opravdalo nasilje”. Nakon toga je unezvijereno podvukao da su “gotovo sve zapadne sile brutalno prekršile i Povelju UN-a i Rezoluciju 1244”.

Jasno je da Vučić uprkos svim pokušajima Zapada nije zaveden. Popuštanjem ne samo da nije uspjelo da ga se ukroti, već mu je dat vjetar u leđa, a to se najbolje vidi na primjeru Kosova.

Destabilizacija Kosova

Budući da su mu države Zapada do sada podilazile, Vučić je sve agresivniji prema Kosovu te postepeno zaoštrava retoriku. Negirao je masakre počinjene 1999. godine; za Miloševića je rekao da je ostao upamćen kao “veliki srpski lider” i da su njegove namjere “svakako bile najbolje”; u toku demonstracija u vezi sa registarskim tablicama zaprijetio je da će preduzeti sve mjere “da sačuvamo naš narod i Srbiju”; za premijera Kurtija rekao je da je “teroristički ološ”.

Ipak, nisu to samo puste riječi. Vučić vrši kontrolu nad srpskim narodom na Kosovu, i to preko Srpske liste. Protivnici_e Srpske liste bivaju ili dotjerani u red ili ubijeni. Nadaleko su poznate Vučićeve veze sa kriminalnim klanovima, koji su za vrijeme njegovog mandata intenzivirali aktivnosti na sjeveru Kosova.

Oni koji sa Zapada kritikuju Vučića i njegove aktivnosti na sjeveru Kosova naišli su na njegov bijes. Primjera radi, Alicia Kearns, predsjedavajuća Komiteta za spoljne poslove Ujedinjenog Kraljevstva, izjavila je ove godine da se — prema saznanjima Britanske armije — u srpskim manastirima na Kosovu drži naoružanje, na šta je Vučić odgovorio prijetnjama. Evidentno osokoljen činjenicom da se Zapad sramno ustručava da mu se suprotstavi, Vučić je pojačao napore usmjerene na destabilizaciju Kosova. Tako su u maju ove godine srpski demonstranti_ce napali snage KFOR-a, dok je u junu MUP Srbije navodno oteo tri kosovska policajca na teritoriji Kosova.

Imajući u vidu ove eskalacije, zadnji napad u suštini je bio neizbježan. Bez obzira na to da li se radilo o dobro ili loše realizovanoj operaciji, količina i vrsta pronađenog oružja upućuje na to da se srpske paravojne formacije na sjeveru Kosova pripremaju za nešto krupnije. I ne samo to — gro naoružanja je bez ikakve sumnje stiglo iz Srbije, a u javnost je nedavno pušten snimak koji dokazuje da je zamjenik šefa Srpske liste, Milan Radoičić, bio jedan od učesnika napada.

Ako je očekivati mir na području Kosova i Zapadnog Balkana, Vučiću se više ne smije povlađivati. Valja što prije okrenuti list. Sad se vidi sva naivnost zapadnih aktera_ki koji su smatrali da bi mogli zauzdati i pouzdati se u Vučića, osobu čija politička karijera u cijelosti počiva na raspirivanju agresivnog nacionalizma koji teži podjelama. Njihova sudbina sad je neraskidivo vezana za njegovu, baš kao što je i žabina za škorpionovu. Ukoliko je prava ćud Vučića izašla na vidjelo, utoliko se onima koji su stali na njegovu stranu ne može oprostiti. Luk možda nisu jeli, ali jesu mirisali i zato više ne treba da imaju ikakvog upliva na odnose između Kosova i Srbije.

Naslovna fotografija: K2.0.