Bosna i Hercegovina ne može se pohvaliti svijetlim tradicijama izražavanja volje građana i građanki na izborima. Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine, uslijedio je rat, da bi u periodu neposredno poslije izbori bili provođeni pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice. 

Farid Zakarija (Fareed Zakaria), novinar i autor, tada je u svom poznatom djelu “The Rise of Iliberal Democracy” pisao o dilemama Ričarda Holbruka (Richard Hoolbrok), nekada specijalnog predstavnika Sjedinjenih Država za Balkan i tvorca Mirovnog sporazuma za BiH, o smislu održavanja izbora ako će na njima pobijediti retrogradne snage. 

Od tada je prošlo puno vremena, a u međuvremenu je vođenje izborne administracije i implementaciju izbora preuzela država i njene institucije, ali su dileme o smislu izbora ostale.

Lepršava predizborna atmosfera

Izbori se u BiH održavaju u pravilnim vremenskim intervalima, svake dvije godine, naizmjenično lokalni i opšti. S tim da su ove godine, zbog problema sa usaglašavanjem državnog budžeta, lokalni izbori prolongirani za nešto više od mjesec dana, tako da će se održati 15. novembra. 

U praksi to znači da je zemlja permanentno u izbornoj kampanji. Ipak, tokom izbornih godina, stanje poprimi dodatnu notu karnevalske i vašarske atmosfere. Obećanja o svjetloj budućnosti, desetinama hiljada radnih mjesta, eksponencijalnom rastu i razvoju svakako ne manjka. 

U takvoj šarmantnoj i lepršavoj atmosferi, svakako se ne robuje egzaktnim pokazateljima, programima ili konkretnim prijedlozima javnih politika. Naravno, za svaki slučaj za one nezahvalne – jer i takvih se nađe – važno je i čvrstom rukom priprijetiti ako se drznu ne glasati za one što nude kule i gradove. 

Karnevalska i vašarska atmosfera ipak zahtjeva i dodatna sredstva. Tako je, na primjer, u izbornoj 2018. godini povećan iznos sredstava za javne nabavke radova i usluga za više od 40% u odnosu na prethodnu neizbornu godinu.

Izborna 2020. godina, naravno, nije nikakav izuzetak. Više od 30.000 kandidata odlučilo je okušati sreću kandidujući se na lokalnim izborima. Izbora zaista ne manjka, od preiskusnih vukova koji decenijama kormilare svojim lokalnim zajednicama po nemirnim tranzicijskim vodama, do mladih snaga različitih profila, pjevačica i pjevača, masera, influensera, penzionera, pekara, ljekara i gotovo svih drugih profesija. 

Nestrpljenje kandidata da počne (pred)izborna utakmica vidljivo je i iz činjenice da je veliki broj njih kampanju otpočeo i prije zvaničnog početka. 

Kampanja, prema Izbornom zakonu, traje mjesec dana prije samih izbora. No, posmatrači organizacije Transparensi internešenel BiH (Transparency International BiH) prije početka zvanične izborne kampanje zabilježili su 78 većih izbornih skupova, kao i 1.431 primjer gdje su javni resursi korišteni za izbornu promociju stranaka i kandidata i dobijanje podrške birača.

Evidentirano je 547 slučajeva intenziviranja javnih radova u predizbornom periodu, tzv. funkcionerske kampanje, kao i 150 primjera raspodjele posebnih podsticaja i subvencija koje se najčešće odnose na jednokratne isplate tempirane u predizborni period.

Samo jedan od primjera je načelnik opštine Ugljevik, koji je jednokratno dijelio po 100 KM dijeci demobilisanih boraca, a gradonačelnik Zenice isplatio je 100.000 KM Udruženju penzionera uz tvrdnju da slučaj nema veze sa izborima i da će udruženje dijeliti pomoć socijalno ugroženim penzionerima. 

Dva mjeseca prije početka zvanične izborne kampanje zabilježena su i 62 slučaja omogućavanja besplatnih pregleda, lijekova, putovanja i popusta na javne usluge. Gradonačelnik Bijeljine i načelnik općine Novo Sarajevo organizovali su besplatan izlet za određene kategorije stanovništva, a u Trebinju je grad iz Agrarnog fonda osnovao posebnu prodavnicu za penzionere u kojoj mogu dobiti popust i do 50%.

Organizovani pokušaj prevare

Naravno, kreativnosti u izbornom procesu i oko njega tu nije kraj. Ove godine pojavile su se informacije o dramatičnom rastu broja prijavljenih građana u inostranstvu za glasanje putem pošte. 

Pohvale na račun odgovornosti dijaspore da se registruje i glasa iz inostranstva vrlo brzo su zamijenile sumnje da se radi o organizovanom pokušaju krađe identiteta desetina hiljada ljudi, na način da su registrovani za glasanje iz inostranstva bez svoje volje. Prijavljivani su bili po susjednim zemljama, ali i širom Evrope. Reagujući na to, Centralna izborna komisija (CIK) je odbila da upiše u birački spisak skoro 30.000 potencijalnih birača.

Ovaj organizovani pokušaj prevare otkriven je tako što su građani imali priliku da izvrše uvid u birački spisak, nakon što ga je CiK prvi put javno objavio ponukan lošim iskustvima sa prethodnih izbora, kada su mediji izvještavali da je, prema njihovim saznanjima, glasalo više od 8.000 umrlih. 

Tu ovoj priči, ipak, nije kraj. 

Pod svjetla reflektora stupa Agencija za zaštitu ličnih podataka, donijevši odluku kojom je CIK-u naređeno uklanjanje javnog objavljenog izvoda iz Centralnog biračkog spiska za glasanje iz inostranstva.

Jedna od većih misterija ovogodišnjeg izbornog procesa ostaje pitanje: Na čemu je Agencija za zaštitu ličnih podataka utemeljila svoju odluku, kada Izborni zakon jasno i eksplicitno navodi da su Centralni birački spisak i izvodi iz istog javni dokumenti? 

Ništa manje nije eksplicitan ni temeljni zakon za rad same Agencije, Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH, u kojem stoji da mu je cilj, između ostalog, da “obezbijedi zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda”, a u njih, osim zaštite podataka i privatnosti, spada i ostvarenje biračkog prava, koje je zloupotrebama podataka građana pri fiktivnim registracijama za glasanje iz inostranstva ozbiljno dovedeno u pitanje. 

Dalje Zakon navodi da, ako postoji javni interes, koji je u ovom slučaju gotovo matematički dokaziv, informacije moraju biti javno saopštene bez obzira što sadrže lične podatke.

Ni ovdje priči o izbornim mahinacijama dakako nije kraj. 

Vrijedi spomenuti i nalaze i zapažanja posmatračke misije OEBS ODIHR za prethodne opšte izbore održane 2018, kada su konstatovali da postoje vjerodostojne sumnje o rasprostranjenoj praksi trgovine mjestima u biračkim odborima kako bi stranke osigurale potpunu kontrolu nad odborima koji su im bitni, odnosno gdje imaju potrebu za inžinjeringom. 

Naravno, i za ove izbore postoje slične sumnje. Tako je, na primjer, teško objasniti samo nesebičnom željom da doprinese razvoju lokalnih zajednica i stremljenjem za fer i poštenim izborima činjenicu da se „Čapljinska neovisna stranka – Čapljina u srcu“ prijavila za izbore kao preduslov da bi dobila mesta i u biračkim odborima i u Srebreniku, Ilijašu, Novom i Starom gradu (Sarajevo), Kalesiji, Živinicama, Tuzli i Doboju. Da li će mjesta za čapljinske vizionare u biračkim odborima biti predmet trgovine ili će nastojati viziju razvoja iz Čapljine preslikati širom BiH, vjerovatno nikada nećemo saznati. 

E sad, dok se približava 15. Novembar, dan izbora, građani i građanke Bosne nalaze se i dalje pred istom dilemom u kojoj je bio i Holbruk – orvelovskom kvakom 22 da, „dok ne postanu svjesni, neće se nikad pobuniti, a dok se ne pobune, neće moći da postanu svjesni“, izbori imaju smisla jedino ako su fer i pošteni.

Naslovna ilustracija: Zahvaljujemo Centralnoj izbornoj komisiji BiH.