Više desetina reportera_ki, fotoreportera_ki i snimatelja_ki nedavno je bilo meta fizičkih i verbalnih napada, jednih od najgorih zabilježenih na Kosovu u proteklim godinama. Naime, kada su krajem maja i početkom juna na sjeveru zemlje izbili nasilni protesti, novinari_ke su se Dana 29. maja, još prije 7.00 sati, kosovske TV stanice sa nacionalnom frekvencijom (njih devet) kao i druge informativne agencije poslale su dvočlane i tročlane novinarske ekipe u Zvečan, Leposavić i Zubin Potok, tri opštine na sjeveru sa srpskom većinom. Tamošnji Srbi_kinje započeli su 26. maja demonstracije protiv instaliranja novoizabranih opštinskih načelnika Albanaca — pobjednika aprilskih izbora na kojima je zbog bojkota zabilježena izlaznost od 3%.

Dan je protekao mirno u Leposaviću i Zubinom Potoku, ali ne i u Zvečanu. Tamo je u sukobima ranjeno 30 vojnika KFOR-a, a povrede su zadobili i brojni demonstranti_ce.

Pošto sam dobio zadatak da uradim reportažu o napetostima na sjeveru, u Zvečan sam stigao 29. maja u podne i to sa kolegama_icama sa Euronews Albanije i Top Channela. Automobil sa albanskim tablicama kojim smo se dovezli parkirali smo iza zgrade Opštine Zvečan, ubijeđeni da pedesetak vojnika KFOR-a koji su stajali dvadeset metara dalje neće dozvoliti da ga vandalizuje desetak mlađih Srba sa maskama na glavama koji su nas vrijeđali sa drugog sprata susjednog objekta.

Međutim, svega nekoliko minuta kasnije, od kolega_ica smo saznali da je auto razlupan i da tablica više nema. Nakon što smo ga preparkirali na bezbjednije mjesto, iznad glava su nam sijevnule boce te smo od maskiranih osoba koje su stajale ispred zgrade Opštine — okružene snagama KFOR-a — začuli prijetnje uz poruke da napustimo Zvečan. Tu netrpeljivost su osjetile desetine i desetine prisutnih novinara_ki. Na pojedinim vozilima sprejem su iscrtani nacionalistički simboli kao što su četiri ćirilična slova “S” (“Samo sloga Srbina spasava”) i “Z”, simbol ruske agresije na Ukrajinu.

U popodnevnim satima, kada je KFOR intervenisao u pokušaju da rastjera demonstrante_ice, novinari_ke su se našli između dvije vatre. Dok su vojnici KFOR-a raspolagali opremom kojom su se mogli zaštititi od kamenica i Molotovljevih koktela, novinari_ke nisu imali nikakvu zaštitu, pa čak ni maske za zaštitu od suzavca.

Zaklon od nasilja koje je trajalo gotovo sat vremena novinari_ke su našli u jednom kafiću. Tamo se sakrilo nas 40 većinom albanske nacionalnosti, ali bilo je i Srba_kinja. Čim se stanje malo smirilo, srpski novinari_ke su odlučili da napuste objekat, ujedno predloživši da krenemo sa njima. Gro nas je ipak ostalo jer smo i dalje strahovali za svoju bezbjednost. Sa prozora smo vidjeli kako maskirane osobe i dalje nasrću na KFOR.

Više puta smo izašli i zatražili od KFOR-a da stvori koridor kojim će novinarske ekipe moći bezbjedno napustiti Zvečan. KFOR je zanemario našu bezbjednost. Rečeno nam je da krenemo u pravcu maskiranih osoba.

Nakon tri sata provedena u kafiću, vlasnik je nas tridesetak novinara_ki otpratio do naših vozila. To je trajalo vrlo kratko, nekih pet minuta, ali bilo je neprijatno jer su nas ljudi pored kojih smo prolazili obasuli uvredama i psovkama.

Jedan medijski radnik je u pratnji policije ušao u zgradu Opštine te tamo ostao do ponoći. Ujutro, kad je krenuo kući, svoja kola koja je parkirao u centru grada zatekao je razlupana.

Zastrašivanje se nastavilo i sutradan, 30. maja, kada je Udruženje novinara Kosova (UNK) zabilježilo osam napada na medijske radnike_ce. Protesti su u narednim danima jenjavali, pa se broj napada smanjio. Međutim, novinarske ekipe su i dalje izložene opasnosti.našli u procjepu između organa javnog reda i mira i demonstranata_ica. Potonji su napali ne samo vojnike KFOR-a, već i medijske radnike_ce.

Šta se tačno desilo u talasu nasilja na sjeveru Kosova?

Odgovornost za aktualno stanje mora preuzeti niz institucija.

Da bi ambijent za izvještavanje bio bezbjedniji, Policija Kosova treba da bude proaktivnija u radu sa UNK i medijima, a pogotovo sa novinarima_kama na terenu. Bilo bi nam mnogo lakše da policija u ovakvim okolnostima ogradi prostor koji bi bio namijenjen isključivo novinarima_kama.

KFOR u veoma teškoj situaciji — u kojoj je upravo iz rukovodstva KFOR-a saopšteno da su tridesetorici vojnika povrede nanijele kriminalne grupe aktivne u Zvečanu — nije zaštitio novinare_ke ni na njihov zahtjev, uprkos tome što snosi odgovornost za bezbjednost u pomenuta tri grada.

Skorašnji napadi su pokazali kako je prijeko potrebno da vlasti obezbijede novinare_ke koji izvještavaju u ovim i ovakvim okolnostima. Takođe je prijeko potrebno da se za novinare_ke organizuju programi obuke i to kako bismo se bolje snalazili u opasnim uslovima rada.

Redakcije bi iz svega ovoga trebalo da izvuku pouku, a to je da moraju uvesti mjere za bezbjednije izvještavanje sa terena. Prije svega je neophodno da novinarske ekipe dobiju adekvatne lične identifikacione oznake koje bi u svakom trenutku bile jasno istaknute. Nadalje, imajući u vidu činjenicu da je veliki broj službenih vozila razlupan i zapaljen, pri izlasku na teren poželjna je diskretnost — jedno od rješenja je prevoz vozilima bez vidljivih logotipa medija ili taksijem.

Kad god je to moguće, na reportaže treba da se šalju ekipe u kojima barem jedan član_ica iza sebe ima iskustvo te poznaje teren u opštinama na sjeveru. U suprotnom se ekipe dovode u veliku opasnost. Iako UNK radi na tome da obezbijedi donacije u vidu zaštitne opreme, rukovodstva medija su odgovorna za to da svojim radnicima_ama obezbijede najosnovnije bezbjednosne potrepštine kao što su maske i fluorescentni prsluci na kojima piše “PRESS”.

Jedino je pozitivno to što su novinari_ke iz konkurentskih informativnih agencija pokazali uzajamnu solidarnost. Mediji su u teškim okolnostima stavili po strani ne samo tržišno nadmetanje, već i podjele po etničkim linijama, pomažući jedni druge na planu profesionalnog djelovanja.

Naslovna fotografija: Xhemajl Rexha.