Safete Binaku je 2017.  došla u jednu od povremenih posjeta svom rodnom Bokšiću, seocetu nedaleko od Kline. Usput je svratila u Grabanicu, selo u blizini, te je otišla do stare,  njoj dobro poznate zgrade –  škola “Azem Bejta”, izgrađena 1974. godine. No, već dvije decenije, država jedva da je posvećivala imalo pažnje ovoj zgradi. U proljeće 1998. godine — jednog kišnog dana, kako se sjeća — Binaku je kao učenica sedmog razreda zauvijek napustila tu ustanovu, ali i selo, i zemlju.

Nedugo prije toga, u februaru, odjeknule su vijesti o prvim masakrima počinjenim u ratu na Kosovu, i to u obližnjoj Drenici, što je nagovijestilo početak teškog perioda. Porodica Binaku je odlučila da potraži sigurnost u Švedskoj. Preko noći su postali izbjeglice, zaputivši se već utabanim putem iz Peći u Crnu Goru. Odatle su brodom nastavili do Italije, a potom krenuli ka sjeveru.

Binaku se proteklih godina često prisjećala trenutaka iz djetinjstva koji su joj ostali urezani  u pamćenje.

Miloševićev režim je zabranio srednjoškolcima_kama i studentima_cama da koriste javne obrazovne ustanove, dok je u osnovnim školama na snazi bila segregacija. U Binakuinu školu su oduvijek išli učenici_ce iz različitih grupa, ali istinski mješoviti društveni odnosi bili su samo uspomena iz priča rodbine koja je davno pohađala istu školu. Binaku se sjeća da su 1991. — kada je sa svojih šest godina pošla u prvi razred — između nje i njenih vršnjaka_inja srpske nacionalnosti stajale nevidljive barijere.

“Ponekad smo igrali košarku. Mi bismo bili na jednoj, a oni na drugoj strani”, rekla je. “U posljednje vrijeme sam dosta razmišljala o tome. U velikoj mjeri smo bili svjesni jedni drugih, a u isto vrijeme nismo imali nikakvog kontakta.”

Godine 2017. to je opet pomislila kada se zaustavila ispred svoje bivše škole. Međutim, u tim trenucima više je bila zaokupljena drugom temom vezanom za školske dane koje je provela na Kosovu, a to su knjige za djecu.

Sa svojim prijateljima_cama u Stokholmu vodila je duge razgovore o tome kako su knjige utjecale na njihov život. Kako su poput nje napustili Kosovo, Binaku je sa prijateljima_cama diskutovala o tome kako u kosovskim školama manjka organizovanog čitanja u razredu te kako je shvatila šta je propustila tek kada je nastavila školovanje u drugoj zemlji. Za doseljeničku djecu iskustvo čitanja i raspravljanja o književnim djelima sa kolegama_icama iz odjeljenja kao i sa nastavnicima_ama bilo je ključno za razumijevanje kompleksnih pojmova, što je umnogome olakšalo njihovu adaptaciju novoj kulturi i novom jeziku.

Ipak, dok su Binaku i njeni prijatelji_ce pohađali osnovnu i srednju školu na Kosovu, kritičko čitanje je bilo u potpunosti van fokusa, a na osnovu razgovora sa drugima zaključili su da je tako i danas.

“U jednom od tih razgovora zapitali smo se možemo li otići na Kosovo da im objasnimo suštinu čitanja”, rekla je Binaku. “Zaključili smo da možemo. I pokušali. Djeca su bila puna entuzijazma, a nastavnici_e su vidjeli da će to uroditi plodom. Sve se promijenilo.”

I tako je rođen The Library Project Kosova.

Čitanje u učionici je stvar ravnopravnosti

The Library Project Kosova (TLP-K), organizacija koju su Binaku i njeni prijatelji_ce osnovali 2017. godine, želi izgraditi aktivnu i usto angažovanu zajednicu, i to tako što će među djecom i mlađim odraslim osobama na Kosovu čitanje sa razumijevanjem, odnosno razumijevanje pročitanog teksta, podići na viši nivo te ih motivisati da cijelog života čitaju i uče.

Binaku objašnjava da sa učenicima_ama i nastavnicima_ama rade na povećanju stepena razumijevanja pročitanog teksta kao i na povećanju količine štiva te prostora u kojem će djeca imati priliku da slobodno čitaju i dobijaju adekvatnu pomoć.

Moto organizacije glasi: “Svako dijete na Kosovu zaslužuje da ima pristup knjigama.” Fotografija: The Library Project Kosova.

“U konačnici, zalažemo se da razumijevanje pročitanog teksta postane temeljni element u nastavnim planovima i programima”, rekla je Binaku.

Sa svojim timom sarađuje sa školama iz gotovo svih općina na Kosovu, a kako bi se čitanje uvelo u nastavu kao aktivnost koja će se svake sedmice realizovati u razredu.

“Svako dijete na Kosovu zaslužuje da ima pristup knjigama” moto je njihove organizacije.

Binaku preispituje do sada uvriježeno mišljenje prema kojem su za manjak interesovanja za čitanje kod djece odgovorni kulturni obrasci ponašanja koje učenici_e usvajaju kod kuće.

“Na Kosovu ljudi govore da djeca ovdje nisu kao djeca u Švedskoj. Ne podižu knjige da ih čitaju”, rekla je. “Međutim, u školama na Kosovu nema knjiga i zato toliko revnosno pristupamo ovom projektu. Tamo gdje su djeca, moraju biti i knjige.”

Nakon što se doselila u Švedsku, Binaku se šokirala jer su nastavnici_e s vremena na vrijeme bili nezadovoljni odgovorima koje bi ponudila na času, zbog čega su od nje tražili da elaborira svoje stavove.

“Samo bi mi rekli: ‘To nije tvoj odgovor’, pa bi me pitali na čemu temeljim svoje mišljenje”, rekla je. “Drugoj djeci je bilo toliko prirodno da argumentuju svoje statove. Međutim, ja sam došla iz sistema u kojem sam učila mehanički, a da pritom nisam promišljala o sadržaju.”

Stara, nereformisana metodika nastave zasnovana na učenju gradiva napamet — posredstvom koje školarci_ke na Kosovu ne razvijaju vještine kritičkog čitanja, pronalaska kreativnih rješenja za matematičke probleme niti objašnjavanja fenomena naučnom metodom — pokazala se u pravom svjetlu pošto su objavljeni rezultati evaluacije obrazovanja provedene u okviru Programa za međunarodno ocjenjivanje učenika (PISA) 2016. i 2018. godine. U obje te godine Kosovo se našlo među pet zemalja sa najslabijim rezultatima, i to od ukupno 80 država koje su učestvovale u procesu, a ujedno i na samom dnu rang-liste zemalja jugoistočne Evrope. Nivo uspjeha 15-godišnjih učenika_ca s Kosova u svim oblastima testiranja je bio nizak.

Rezultati su potvrdili mišljenja i očekivanja šire javnosti u vezi sa nedostacima u obrazovnom sistemu Kosova. Kako smatra Binaku, organizovanje čitanja u učionici bilo bi prvo što bi trebalo da se preduzme u trulom obrazovnom sistemu koji se nije oporavio od štete pretrpljene 90-ih godina.

Činjenica da nakon rata, pa čak ni nakon proglašenja nezavisnosti, nije došlo do izrade pravih politika usmjerenih na poboljšanje obrazovnog sistema, dodatno je motivisalo Binaku i TLP-K da nastave sa projektom. No, pritom se suočavaju sa ogromnim izazovima. U strateškim planovima obrazovanja rijetko ima spomena o vještini čitanja, dok se za samo čitanje i prostore koji podstiču čitanje izdvaja veoma mala količina budžetskih sredstava. Mnoge biblioteke na Kosovu slabo se održavaju te nemaju zadovoljavajući bibliotečki fond, dok su se ostale i zatvorile zbog nedostatka novca.

Binaku je skoncentrisana na to da djeci treba da se čita naglas, ali ovdje nije riječ isključivo o učenju, bogaćenju rječnika i razvoju kreativnosti. Naime, ona i njeni prijatelji_ce smatraju da je čitanje u učionici stvar ravnopravnosti.

“Mi imamo neposredno iskustvo s tim. Sa prozom sam se prvi put susrela kao 14-godišnje dijete u izbjeglištvu”, rekla je Binaku. “U švedskom zakonu o obrazovanju navodi se da je škola odgovorna za to da djeca čitaju. Dakle, to nije odgovornost roditelja, već odgovornost države.”

Ona je čvrsto uvjerena da kroz zajedničko iskustvo čitanja proze djeca iz različitih društvenih i ekonomskih kategorija bivaju stavljena u jednak položaj te da se usvojenom vještinom kritičkog razmišljanja o sadržaju književnog djela može premostiti jaz između privilegovanih i onih koji su u nepovoljnom položaju.

Škole se pune knjigama

“Samo pogledajte ovaj video i uvjerit ćete se”, kaže Binaku.

Na tom snimku više od 20 učenika_ca škole “Azem Bejta” — uzrasta oko deset godina — sjedi u klupama postavljenim ukrug, s nestrpljenjem iščekujući da saznaju kakvo iznenađenje im je spremio/la nastavnik/ca. Prostor se ispunjava radošću kada djeca saznaju da je još jedan nastavak njihove omiljene serije knjiga, “Pax”, preveden sa švedskog na albanski. Naime, “Pax” — autorica Åse Larsson i Ingele Korsell — postao je instant-hit u Švedskoj, a radi se o svojevrsnoj mješavini nordijskog folklora, magije i životne drame.

TLP-K sarađuje sa kosovskom izdavačkom kućom Magjia e Librit u nastojanju da se ova popularna serija redovno prevodi sa švedskog na albanski jezik. Knjige iz serije “Pax” samo su neka od 200 izdanja koja su kupljena od 2017. godine do danas.

Sa školom “Azem Bejta” Binaku i ostatak njenog tima protekle četiri godine rade na realizaciji koncepta “čas čitanja”, u sklopu kojeg djeca zajedno čitaju prozu, a zatim raspravljaju o pročitanim djelima. Pritom TLP-K snabdijeva školske ustanove knjigama u setovima pogodnim za razrede. Nedugo nakon početka projekta članovi_ice inicijative su sa nastavnicima_ama i učenicima_ama počeli razgovarati o nečemu što se činilo kao neostvariva zamisao — stvaranju školske biblioteke.

Na Kosovu su školske biblioteke neuobičajena pojava, ali TLP-K je probudio interesovanje za osnivanjem takvih ustanova širom zemlje. Fotografija: The Library Project Kosova.

Isprva su samo čitali naglas sa učenicima_ama, koje je nova aktivnost u potpunosti očarala. Međutim, glavni izazov je bio osmisliti idealno okruženje za čitanje, kao i iznaći odgovarajući prostor za pohranjivanje knjiga.

“Očekvali smo da ćemo na tome stati, a s obzirom na to da školske biblioteke kao pojam uopće nisu postojale na Kosovu”, piše u prezentacijskom dokumentu TLP-K.

Ogromna neiskorištena prostorija sa visokim stropom i velikim prozorima — a zahvaljujući tim prozorima je i automatski dobro osvijetljena — pretvorena je u biblioteku škole “Azem Bejta”. U punom je vlasništvu uprave škole, koja je i održava, a otvorena je za učenike_ce, nastavnike_ce i širu zajednicu tokom cijele godine.

“Prostor je namijenjen za čitanje, predavanja, razgovore o knjigama te za mnoge druge nastavne aktivnosti — u tom prostoru učenici_e i osoblje škole mogu pronaći mir i spokoj”, piše u saoćenju TLP-K.

TLP-K je nabavio knjige za otprilike 20 kosovskih škola. Fotografija: The Library Project Kosova.

Svi učenici_e su učestvovali u dizajniranju biblioteke. Nacrtali su biljke, zavjese, svjetiljke, namještaj i police koje su željeli da vide u bibliotečkoj prostoriji. Njihove ideje su pretočene u tri različita dizajna, za koje su polaznici_e škole “Azem Bejta” naknadno glasali te tako postali najmlađi glasači_ce u historiji zemlje.

Nekad prazan, a prostran prostor danas se može pohvaliti kolekcijom od oko 150 različitih knjiga. Kako je dostupno po 30 primjeraka svakog naslova, djeca u istom odjeljenju mogu u isto vrijeme čitati isto štivo.

Proširenje misije

Oduševljenost učenika_ca koji pohađaju školu “Azem Bejta” stimulisala je Binaku i TLP-K da prošire projekt.

“Entuzijazam naših mladih čitatelja_ica nagnao nas je da časove čitanja uvedemo i u druge škole na Kosovu”, rekla je Binaku.

Priča o časovima čitanja, knjigama za djecu i školskoj biblioteci do tada nepoznatu školu u Grabanici preko noći je pretvorila u izvor nadahnuća za ustanove osnovnog obrazovanja i u ostatku Kosova. Sadašnji i bivši učenici_e škola u urbanim i ruralnim područjima uključili su se u TLP-K te su na sebe dobrovoljno preuzeli zadatak informisanja šire javnosti, stupanja u kontakt sa drugim školama kao i realizacije časova čitanja.

S druge strane, TLP-K je počeo organizovati program dodatne obuke za nastavnike_ce koji je posvećen najsavremenijim tehnikama pružanja pomoći učenicima_ama u čitanju, razumijevanju i analiziranju književnosti. Fokus je stavljen na to da se djeci pomogne u smislu da saznaju kako da postave pitanja o onome što čitaju, sažmu tekst, upoznaju se s nepoznatim izrazima i dijelovima teksta koji su im nejasni te pokušati da predvide šta će se dogoditi u nastavku djela.

“U sklopu obuke prvo ide detaljno predstavljanje materijala, a onda aktivnosti i vježbe čija je svrha da se nastavnicima_ama pomogne da razumiju primjenu i upotrebu materijala”, rekla je Binaku. Za potrebe dizajna materijala korištenog u dodatnoj obuci nastavnog osoblja TLP-K angažuje pedagoške stručnjake_inje koji su uključeni u razradu lektire u Švedskoj.

The Library Project Kosova primijenio je isti princip i isti pristup u svim školama koje učestvuju u programu, pri čemu je 20-ak njih dobilo knjige za svaki čas kao i popratne materijale namijenjene za nastavnike_ce i učitelje_ice.

Sada su se Binaku i njen tim usredsrijedili na uspostavu mreže posudbenih biblioteka kojima bi se mogle poslužiti i škole. Nastavnici_e i učitelji_ce tako će biti u mogućnosti da posuđuju setove knjiga za cijela odjeljenja, a bibliotekari_ke će biti tu da i njima i djeci pomognu u odabiru djela. Zbog toga će TLP-K moći povećati domet svojih knjiga, i to tako što će omogućiti pristup tim knjigama za brojne škole — a po principu rotacije.

“Planiramo da uspostavimo mrežu posudbenih biblioteka koje će biti u sastavu javnih biblioteka na području općina gdje radimo, s tim da nam je zamisao i da kosovske institucije postepeno preuzmu kormilo nad cijelim procesom”, rekla je Binaku.

TLP-K će 2022. godine osnovati svoju prvu posudbenu biblioteku u Kosovskoj Mitrovici, paralelno s čime će nastaviti rad na programu uvođenja kutaka za čitanje u škole na prostoru čitave zemlje.

“TLP-K će uskoro obuhvatiti šest novih škola u koje ide veliki broj djece iz manjinskih zajednica”, rekla je Binaku. “Naš san je da čitanje bude prisutno u svim školama na Kosovu te se nadamo da ćemo ostvariti saradnju sa Ministarstvom obrazovanja kao i sa gradskim bibliotekama.”

Trenutno se ne zna koliki obim aktivnosti će TLP-K imati u budućnosti, ali zasad, rekla je Binaku, “priče kao što su ‘Mali princ’, ‘Harry Potter’ i ‘Dnevnik Anne Frank’ po prvi put dolaze u ruke djece u njihovim školama i domovima.”

Naslovna fotografija: The Library Project Kosova.

Ovaj članak je nastao uz finansijsku podršku “Balkanskog trusta za demokratiju” (Balkan Trust for Democracy), projekta Nemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država (German Marshall Fund of the United States) i norveškog Ministarstva spoljnih poslova. Stavovi izneseni u ovom članku nužno ne odražavaju stavove Ambasade Kraljevine Norveške u Beogradu, Balkanskog trusta za demokratiju, Nemačkog Maršalovog fonda Sjedinjenih Država niti njihovih partnera.