Godine 2021. Qëndresa Krelani našla se u žarištu burne rasprave u javnosti.

Naime, sportska novinarka sa dvije decenije radnog iskustva za sobom gostovala je u emisiji KTV-a Sporti Total, i to sa Tahirom Batatinom, trenerom Fudbalskog kluba Llapi, Bekimom Shotanijem, bivšim trenerom Fudbalskog kluba Drenica, te komentatorom Erdinom Hashanijem. U razgovoru o utakmicama Prve fudbalske lige Krelani je kritikovala prvonavedenog trenera, rekavši da je izgubio povjerenje navijača_ica.

Batatina je odgovorio: “Da sam Vam ja šef, 99% vremena biste mi slagali novine jer o fudbalu pojma nemate”, dodavši: “Niste ni n od novinara. Niste. Krenimo od toga kako ste obučeni…”

Njegov seksistički rječnik izazvao je oštre reakcije. Udruženje novinara Kosova zatražilo je od Kosovskog fudbalskog saveza da preduzme mjere protiv Batatine, koga je osudilo i Udruženje sportskih novinara Kosova. Disciplinska komisija Fudbalskog saveza ubrzo je otvorila postupak.

S druge strane, dobar dio komentara na društvenim medijima bio je komentarima Batatine, što ukazuje na to da u društvu — mimo svih ostalih izazova s kojima su suočene medijske radnice — i dalje postoji otpor prema radu žena u tradicionalno muškoj branši kao što je sportsko novinarstvo.

Tom otporu suprotstavljaju se brojne žene, uključujući Elviru Dushku — bivšu košarkašicu i novinarku koja trenutno vrši dužnost generalne sekretarke Košarkaškog saveza Kosova. Takođe, predmet Sportsko novinarstvo na Odsjeku za žurnalistiku Filološkog fakulteta u Prištini slušaju većinom studentice.

Više od profesije

Qëndresa “Qeqa” Krelani, ćerka Fatlika Krelanija, slavnog fudbalera koji je za vrijeme Jugoslavije igrao u klubovima Vëllaznimi i Flamurtari, odrasla je na stadionima, uvijek okružena fudbalom. Kada je bila dijete, govorila je da joj je želja da postane sportska novinarka. A želja joj se i ispunila sa 16 godina. Jedna je od prvih žena u ovoj struci na Kosovu.

Upravo ju je otac motivisao da postane sportska novinarka.

“Tata je vidio da sam borkinja. Roditelj uvijek zna. Prepoznao je u meni tu hrabrost, smjelost”, kaže Krelani. “Još kao maloj mi je rekao da treba da se bavim sportskim novinarstvom.”

Godine 2000, neposredno nakon rata, kao tinejdžerka se zaposlila na Radio-televiziji Kosova (RTK). Usljed rata i ratnih razaranja koja su se između ostalog odrazila i na ekonomiju, novinari_ke još uvijek nisu dobijali platu niti su radili pod ugovorom.

Krelani taj period u stvari pamti kao jedan od najtežih u životu. Na posao u Prištinu vozila se iz Đakovice, a nerijetko je bila prisiljena da spava u redakciji. Sjeća se da su je kolege i pretpostavljeni često ignorisali, ubijeđena da se to dešavalo zato što je bila jedna od rijetkih žena u struci.

“Sad kad se osvrnem na sve to, ne znam kako sam uspjela da istrajem”, kaže Krelani. “S obzirom na to koliko su brojna odricanja, nisam sigurna zbog čega nisam odustajala. Mislim, sad da me pitate, ne bih vam mogla odgovoriti.”

Krelani smatra da su manjak zastupljenosti i generalno slaba vidljivost žena u sportskom novinarstvu uslovljeni muškom većinom u redakcijama. Prema njenim riječima, žena se obično koristi u estetičke ili logističke svrhe, ili pak čisto da se pokaže da ima žena u kadrovskom sastavu. Kada javno progovori o govoru mržnje i uvredama kojima je izložena, nazivaju je “kontroverznom”, “skandaloznom” i “problematičnom”.

To da je malo žena koje se bave sportskim novinarstvom vidi se i iz priče Elvire Dushku. Ona je takođe bila među prvim sportskim novinarkama na Kosovu.

Dushku se 2004. godine kao košarkašica zaposlila u listu Bota Sot. Tamo je radila samo nekoliko mjeseci — ističe kako se vrlo teško navikla na novinarski posao. Dushku je polovinom devedesetih počela da igra za Košarkaški klub Priština, u kojem je i ostala do 2007. godine. Postala je jedna od najpopularnijih igračica na Kosovu, a onda je parket zamijenila redakcijom. Tamo je radila sa još pet kolega, muškaraca.

Usljed nedostatka fizičke aktivnosti, njoj je tranzicija veoma teško pala, pa se dvoumila između novinarske i trenerske karijere. Plate su bile slabe, a slabe su bile i mogućnosti za obrazovanje koje bi otvorile vrata usavršavanju i napredovanju. Ipak, 2007. godine je odlučila da se u radu maksimalno posveti sportskom novinarstvu, a pri tome je i ostala narednih deset godina.

Dok je studirala komunikacije na Koledžu AAB, prijavila se na oglas za posao sportskog kolumniste_ice koji je objavio Kosova Sot. Njeni protivkandidati listom su bili muškarci — njih trinaestorica. Nakon obavljenog razgovora dobila je posao te joj je povjeren zadatak pisanja o ženskoj košarci.

Dushku je bila jedina žena u redakciji. Radila je uveče — njena smjena se često preklapala sa terminima utakmica Lige šampiona. Ako je utakmica počinjala u 21.00, zaposleni bi morali ostati do 23.00, a kako bi finalizovali sutrašnji broj magazina.

Dushku je zamolila kolege da joj ne daju nikakve povlastice samo zato što je žena — rekla je da će i ona raditi treće smjene.

Dushku je za Kosova Sot radila do 2017. godine. Kako navodi, iako predrasude jesu bile raširene, seksistički rječnik usmjeren protiv sporskih novinarki nije bio toliko zastupljen u javnosti kao što je danas. Kao aktualna generalna sekretarka Košarkaškog saveza Kosova Dushku je trenutno odgovorna za nesmetano igranje košarke u zemlji. Napominje da mnogi komentarišu kako je postavljanjem žene na tu funkciju sportu pričinjena šteta.

Prema njenim riječima, negativni komentari dolaze pretežno od muškaraca koji ne vole da vide žene na rukovodećim pozicijama, a što je rezultat patrijarhata koji podrazumijeva da je muškarac a priori u pravu.

Bardha Rugovu, predavača Sportskog novinarstva na Odsjeku za žurnalistiku Filološkog fakulteta u Prištini, raduje to što ima žena koje žele da se bave ovim poslom. Primjećuje da je u posljednjih 20 godina došlo do pomaka, mada sporije u odnosu ne druge profesije. 

Rugova u okviru svog predmeta nastoji da ponudi osnovna znanja studentima_cama te ih osposobi za prikupljanje podataka i pisanje članaka o sportu. Sportsko novinarstvo se po njegovom mišljenju često potcjenjuje, stoga studentima_cama pokušava da dȃ do znanja da treba da bude nepristrasno i profesionalno, iako sportski izvještaji jesu uglavnom zabava. Rugova žali zbog toga što sportski novinari_ke na Kosovu često izvještavaju iz navijačkog ugla.

Pored toga, zabrinjava ga seksizam kojem su izložene sportske novinarke. Kaže da vlada mentalitet po kojem “treba upotrebljavati androcentrični jezik samo zato što je publika većinom muška”, pri čemu su mnogi muškarci ubijeđeni da ženama mogu govoriti šta god hoće samo zato što su se pojavile na televiziji. Dodaje da muškarci ženama koje se bave sportom često poručuju: “Ma idi u kuhinju, idi gledaj sapunice. Sport je naš.”

I Rugova i Dushku su podvukli da je objektivizacija sportskih novinarki duboko ukorijenjen problem.

“Cijenim kada mi se voditeljica emisije obrati i postavi mi pitanje”, izdvaja Dushku. “Na Kosovu se još uvijek smatra da je fudbal isključivo muška stvar, pa [ljudi misle] da ni Qëndresa ni bilo koja druga žena ne treba da ga komentariše.”

Dushku navodi da su nekad — kad je i sama bila novinarka — predrasude bile raširenije nego sad.

“Tad se smatralo da samo muškarci treba da izvještavaju o Ligi šampiona i sportu uopšte, da samo muškarci treba da idu na teren, da samo muškarci treba da ostaju u redakciji do ponoći”, ističe. “Ja sam te predrasude uspjela da prevaziđem — vjerujem da je zbog toga sportsko novinarstvo u očima mnogih djevojaka i žena postalo daleko pristupačnije.”

Dushku poziva medije kao i sportske asocijacije i organizacije da u emisije o sportu i ostale vidove rade uključe veći broj žena i to između ostalog tako što će im dati veći broj rukovodećih pozicija.

Naslovna fotografija: Majlinda Hoxha / K2.0.