Kosovski sudovi i tužilaštva već godinama su u značajnoj mjeri izloženi pritisku koji dolazi od politike, ali i šireg društva. Kako su iz Evropske komisije naveli u Izvještaju o napretku Kosova za 2022. godinu, pravosudni sistem Kosova je spor, neefikasan i izložen neprimjerenim uticajima. Građani_ke usljed toga ne vjeruju pravosuđu, što je zabrinjavajuće na više nivoa, a sa uzrocima ambijenta nepovjerenja malo ko se hvata ukoštac.
Nepovjerenje u pravosudne institucije čest je problem u mladim državama zato što su građani_ke slabo upoznati sa radom pravosudnog sistema. Mnogi građani_ke imaju predstavu da pravosuđe uopšte ne funkcioniše, što nije tačno. Ono funkcioniše, ali ne djelotvorno. Građanstvu treba vremena da se navikne na nove organe i tijela te stekne povjerenje u njih — a kosovske pravosudne institucije postoje tek dvije decenije.
Korupcija široko zastupljena u pravosuđu i spora obrada predmeta — tj. činjenica da više hiljada predmeta još uvijek nije riješeno zbog manjka kapaciteta — samo doprinose uvriježenom mišljenju da sistem nije funkcionalan. Ipak, postoji više hiljada predmeta koji su dobili epilog, i to pravovremeno, stoga je negativno javno mnijenje često neopravdano.
Kosovsko pravosuđe je savremeno te je uspostavljeno po ustavnim i zakonskim modelima država Zapada. Upravo time su zagarantovana prava i slobode svakog pojedinca_ke. Budući da je Kosovo novonastala država koja je na putu ka evropskim integracijama, moramo razvijati građansku svijest o pravosudnim institucijama. Takođe se moramo uzdati u njih, pa će samim time efikasnije raditi.
Povjerenje u pravosuđe zapravo se preslikava na bezbjednost i dobrobit svih građana_ki, a zato što na osnovu tog povjerenja gradimo ubjeđenje da država štiti individualna prava i slobode. Odsustvo povjerenja u pravosudni sistem dovodi do nesigurnosti kao i do slabije saradnje sa institucijama, odn. navodi ljude da pravdu uzmu u svoje ruke.
Zašto je povjerenje slabo?
U okviru ankete koju je Demokratski institut Kosova obavio u septembru 2022. jedno od postavljenih pitanja glasilo je: “Koliko vjerujete pravosudnom sistemu Kosova?” Na skali od jedan (“ne vjerujem”) do pet (“u potpunosti vjerujem”) prosjek je bio 3,14.
Ovo nepovjerenje posljedica je naše istorije, s obzirom na to da u prošlosti nismo imali lokalne pravosudne organe. Sve do 1999. godine, kada je okončan rat, Kosovo je bilo pod upravom autoritarnih režima koji su kod lokalnog stanovništva proizveli negativan stav prema pravosuđu. Mnogi su smatrali da su sudovi i tužilaštva strane institucije te da ne pripadaju narodu Kosova, a povjerenje u sistem narušio je i progon Albanaca_ki za vrijeme Jugoslavije. Zbog svega navedenog, dio populacije je pravdu nastojao da istjera vaninstitucionalnim sredstvima, pa kod stanovništva Kosova i dalje postoji sklonost ka samostalnoj borbi za pravdu — nekad i u skladu sa običajnim pravom ili Kanunom — a ne unutar modernih sistema pravde i pravnog lijeka.
Od kada su osnovani, u rad lokalnih sudova i tužilaštava često se miješaju razni akteri. Do sada su zabilježeni brojni slučajevi korupcije u koje su bili involvirani i nosioci_teljice pravosudnih funkcija — s tim što su neki od njih prošli nekažnjeno. U Izvještaju o poštivanju ljudskih prava iz 2018. godine iz Državnog sekretarijata SAD-a istaknuto je sljedeće: “Jedan dio djelatnika_ca na Kosovu čini koruptivne radnje, a da za to ne odgovara. Problem je tim složeniji što izostaje konkretan nadzor pravosuđa, dok je vladavina prava uopšte veoma slaba.”
Vladajuće stranke po pravilu neprimjereno vrše pritisak na pravosuđe te se miješaju u rad sudova i tužilaštava, a tako što na visoke pravosudne funkcije imenuju svoje ljude. Nadalje, politički uticaj je u više navrata korišten u svrhu uplitanja u krivične postupke vođene protiv javnih ličnosti. Imajući u vidu navedeno, sudovima i tužilaštvima te ujedno i policijskim organima političari_ke su pretpostavljeni. Većina potonjih koji su terećeni za korupciju i zloupotrebu položaja na kraju je oslobođena optužbi zato što je upravo položaj najbolja pravna odbrana.
Disciplinski postupci protiv sudija_tkinja i tužilaca_teljica zaduženih za takve slučajeve prava su rijetkost. S druge strane, inicijativa Vetëvendosjea (VV) koja je imala za cilj sveobuhvatni veting pravosuđa manje-više je propala. Predloženi obim vetinga smanjen je odlukom Venecijanske komisije, pa će tako umjesto svih pravosudnih službenika_ca — što su u Vladi i planirali — biti provjereni samo oni koji obnašaju najviše funkcije. Sa odlukom Venecijanske komisije saglasna je i Evropska, koja je u Izvještaju o napretku za 2021. godinu izrazila zabrinutost zbog inicijalnog prijedloga o reevaluaciji svih sudija_tkinja i tužilaca_teljica. Početak vetinga je odgođen, pri čemu rok za njegovo sprovođenje nije ni postavljen. Ipak, jedno je sigurno: ovaj proces neće se realizovati u toku mandata aktualne vlasti.
Nekažnjavanjem korupcije atmosfera nepovjerenja u pravosuđe samo se podgrijala.
Stanje na planu povjerenja u pravosuđe dodatno je pogoršano usljed toga što se odnosi između Vlade na čelu sa VV-om i pravosudnih organa sve više zaoštravaju, i to naročito pošto je VV razmijenio prozivke sa Sudskim i Tužilačkim vijećem. Naime, drugonavedenima se spočitavalo da su ispolitizovana tijela, ali njihova rukovodstva smatraju da čelnici_e Vlade podrivaju njihovu samostalnost. Ministrica pravde Albulena Haxhiu javno je optužila Ustavni sud da “štiti lične interese” odlukama o zakonskoj regulativi koju vlast odobrava, a opozicija upućuje na provjeru ustavnosti. Ustavni sud je glavna institucija nadležna za kontrolu izvršavanja političkih ovlaštenja kao i za održavanje ustavnog poretka, ali pojedini politički lideri_ke mišljenja su da on ograničava njihovu moć — moć koju koriste da bi opravdali nasrtaje na Ustavni sud.
Usljed nepovjerenja u pravosudni sistem, kao i slabe informisanosti u vezi sa njegovom funkcijom, šira javnosti i politički analitičari_ke nerijetko uzimaju za shodno da donose sud o vrlo osjetljivim slučajevima kao što su ubistva i silovanja, a uprkos tome što se odgovarajući predmeti već vode pred sudovima. Iako imaju pravo na to jer uživaju slobodu govora, alarmantni su napadi koji imaju za posljedicu rast nepovjerenja u pravosudni sistem.
Mada je legitimno zbog niza faktora, nepovjerenje u pravosuđe nije nešto što može postojati u vakuumu. Povjerenje u pravosudne institucije suštinski se odražava na povjerenje u institucije uopšte, a na tome počiva društveno-pravno uređenje. Shodno tome, ako ne vjerujemo pravosudnim, ne vjerujemo ni drugim državnim organima i tijelima.
Neophodno je preduzeti konkretne mjere kako bi pravosuđe bilo što efikasnije te da bi se kod građana_ki izgradilo povjerenje u pravosudni sistem. Bezbjednost građana_ki i poštivanje njihovih prava (što se naslanja na povjerenje u pravosuđe) presudni su za funkcionalnost jedne moderne države.
Naslovna fotografija: K2.0.
