U detalje | Demokratija

Nemam za koga da glasam!

Piše - 08.06.2017

Sastajanje sa potencijalnim biračima u nezadovoljnom metohijskom kraju.

 

Arljind Juniku smatra da nema za koga da glasa, jer je svaki kandidat “gori od onog prethodnog”. Fotografija: Agan Kosumi. K2.0

O ovome je govorila i sama Kusari-Ljilja. Pored toga što je nasledila ogroman dug bivše administracije Palja Ljekaja iz AAK-a, ona tvrdi da je 2015. nailazila na opstrukcije i “mnoge probleme” sa strane centralnih institucija, kao što je slučaj Kosovske agencije za privatizaciju (KAP), za koju kaže da je odlagala planove ove opštine za osnivanje Industrijskog parka.

Planirani Industrijski park je trebalo da bude privredna zona, sa posebnim poslovnim i trgovinskim uslovima za povećanje trgovine, investicija, broja novih radnih mesta i da administracija bude efikasna. Prema rečima Kusari-Ljilja, KAP je odugovlačila prilikom davanja opštini dveju ključnih zgrada na upotrebu, što su zgrade od suštinske važnosti zbog manjka opštinskog prostora, te da je ova agencija odgovorna za odlaganja u projektu, zbog čega je nekoliko ozbiljnih investitora odustalo.

Dve zgrade o kojima je reč, kompleks Metaljiku koji je deo firme metalurške mašinerije čiji je vlasnik nekada bila Trepča, i obližnja kompanija za preradu duvana Virdžinia, nekada je zapošljavala 16.000 industrijskih radnika Đakovice u ekonomskom zenitu ovoga grada u drugoj polovini 20. veka. Zapuštene i trošne zgrade danas služe kao metafora za privredu ovoga grada, sa samo 20 odsto lokalne populacije koja je sposobna da se oslanja na rad kao primarni izvor prihoda.

“"Za koga da glasam? Za koga? Za lopove?"

Ardian Kastrati

Đakovica je, već tradicionalno, grad u kom se kultura drži na visokom nivou. Ovaj grad ima zdravu konkurenciju u obližnjoj Peći. Na predavanju ‘Kultura za sve’ održanom 2015, međunarodni stručnjaci su primetili da je slava kulture u Đakovici izbledela, a u nekim slučajevima nije mogla uopšte ni da se oporavi.

Ardian Kastrati, koji u vlasništvu ima malu prodavnicu u kojoj prodaje odeću i koji potiče iz đakovačkog sela Šišmin, kaže da, uprkos tome što je i dalje mlad, unazađenje kojem je prisustvovao u ovom gradu znači da neće učestvovati na izborima. “Za koga da glasam? Za koga? Za lopove? Pogledajte kako građani žive, biznis i sve — mi smo na gubitku, a ne na dobitku! Polako smo uništavani…” zamišlja se, spušta svoj pogled, očigledno potresen.

On kaže da nije dobio nikakvu podršku bilo koje institucije u održavanju svog biznisa; jedna studija iz 2013. o dobroj upravi, autora think-tank Institut Gap, navodi da prethodna administracija AAK nije pružila ekonomsku podršku, uprkos obećanju da će podržati manja preduzeća. Kusari-Ljilja je aprila prošle godina najavila grant u iznosu od 70.000 evra malim i srednjim preduzećima, dajući prioritet ženama i mladima, iako je ovo jedan mali korak za ono što je glavni izvor prihoda građana Đakovice.

Ardian Kastrati navodi neispunjena obećanja političara i krađu glasova na proteklim izborima kao razloge zbog kojih neće glasati na izborima. Fotografija: Agan Kosumi. / K2.0.

Kastratija je nemoguće utešiti. Kaže da su političari i stranke “svi u istom košu”, jer samo gledaju svoje interese, a ne one građana. “Laži”, izjavljuje on, kratko opisujući ono što čuje od političara. “Već 18 godina je sve jedno te isto. ‘Nova radna mesta, onda vize, onda ovo  pa ono’, ali mi se mučimo već 18 godina.”

On smatra da je uzaludno glasati na Kosovu, jer ne veruje ni da će njegov glas pravilno da se izbroji. “Bilo da izađemo [da glasamo] ili ne, oni će ih opet sve ukrasti”, kaže on.

Dokazi sa izbora 2010. sugerišu da Kastrati ima razloga da bude skeptičan. Državno tužilaštvo je dobilo 1.594 krivičnih prijava nakon parlamentarnih izbora te godine, a u vezi sa izbornim nepravilnostima o kojima je bivši američki ambasador na Kosovu, Kristofer Del, govorio kao o “industrijskoj krađi” glasova. Uprkos tome, sedam godina kasnije, samo 206 ljudi je uspešno procesuirano za krivična dela počinjena tokom izbora u periodu 2009-2014.

Ramadan Radosta, čovek koji ima 40 i kusur godina, kaže da je centralna vlada napustila Đakovicu posle rata, iako je to bio grad koji je “prolio najviše krvi i zaslužuje sve zbog pokazane hrabrosti”.

Jedan od najstarijih gradova na Kosovu, sa starim zanatima, Đakovica je bila dom uspešnih fabrika, kao što je Gorenje Elektromotor, jedan od najvećih izvoznika veš mašina u bivšoj Jugoslavniji. ;eđutim, grad je teško pogođen u deceniji represije devedesetih godina, devastiran nasiljem i destrukcijom u ratu. Nakon završetka rata, mnoge veće industrijske kompanije, koje su bile samo ćerke-firme onih u Srbiji, odlučile su na drugim mestima otpočeti proizvodnju.

Ramadan Radosta kaže da su političari ignorisali žrtve Đakovica u ratu. Fotografija: Agan Kosumi./ K2.0.

“Oni [kosovski političari] su ostavili ovaj grad zaista nerazvijenim. Pre rata, Đakovica je bila jedan od najbogatijih industrijskih gradova”, kaže, misleći posebno na preradu metala i tekstilnu industriju koje su nekada cvetale u ovom gradu. “A sada nema ničega”, zastaje nakratko. “Znamo da Đakovica ima pametne ljude, genije, za prosvetu, nova radna mesta i za sve.”

Donedavno je ovaj grad imao i aerodrom, koji je koristio KFOR. U jednom trenutku, tadašnja ministarka za trgovinu i industriju, Kusari-Ljilja, smatrala je ovaj aerodrom velikom šansom za privredni razvoj. Ipak, pre 18 meseci, uprkos tome što je, kako se navodi, KFOR uložio više od 30 miliona evra, aerodrom je zatvore. Kako se izborna sezona zahuktava, kandidat LDK-a za premijera, Avdulah Hoti, ponovo je obećao da će aerodrom biti otvoren i operacionalizovan.

Mnogi ovakva obećanja posmatraju sa skepsom. “Ko je dobar? Niko!” kaže Granit Kastrati, mladić koji ima 20 i nešto godina, a koji, iz svoje kuće u EU, sa sestrom redovno posećuje Kosovo. Kao mnogi građani Kosova koji žive u dijaspori, naišao je na probleme u procesu registracije za glasanje na izborima i nije siguran da će moći da glasa. Ipak, ako mu to bude omogućeno, kaže da će glasati za Samoopredeljenje. “Ovo je naša poslednja šansa”, kaže on.

Kao mnogi građani Kosova koji žive u dijaspori, Granit Kastrati je imao probleme u procesu registracije za glasanje na izborima. Fotografija: Agan Kosumi. / K2.0

Nada u bolje dane

Nedaleko od Đakovice se nalazi grad Peć, glavni konkurent Đakovice, ali i najbolji prijatelj. Građani ova dva grada odavno izvrgavaju ruglu jedni druge, što je zdravo i kulturno takmičenje, i svađaju se oko toga ko ima bolje proizvode. Međutim, čak je i to počelo da bledi.

Isto kao što je slučaj sa Đakovicom, ekonomija u Peći, takođe, ne cveta, a mnogi potencijalni glasači su apatični — samo 39,5 odsto registrovanih birača je izašlo na izbore 2014. godine.

“Svakodnevno se može videti da su mladi očajni i raspamećeni na neki način”, kaže Eldin Jevrić, mladić koji ima nešto više od 20 godina. “Ne znam koliko će ovo trajati i da li će se nešto promeniti posle glasanja. Nadam se najboljem, ali je vrlo teško.”

Na lokalnim izborima 2013, LDK je pobedio u Peći, porazivši koaliciju AAK-LDD za dlaku, dok je Gazmend Muhadžeri postao gradonačelnik. “Ne vidim da se bilo šta menja, makar ne trenutno”, kaže Jevrić, “Ali, kao i svi ostali, nadam se boljim danima.”

Eldin Jevrić kaže da će razmisliti u odlasku u inostranstvo zbog nedostatka mogućnosti u Peći. Fotografija: Agan Kosumi./ K2.0.

Jevrić je nedavno diplomirao, ali diploma Državnog univerziteta u Peći “Hadži Zeka” ili bilo kog drugog univerziteta na Kosovu ne znači da ćete dobiti posao. On je jedan od 58 odsto mladih — i 33 odsto sveukupnog stanovništva — na Kosovu koji su nezaposleni. Ako mu se bude ukazala bolja prilika u inostranstvu, kaže da neće razmisliti dvaput da napusti zemlju. “Što da ne?”, kaže. “Za početak, ovde ništa ne gubim.”

Jevrić smatra da je očaj potpuno zahvatio mlade u Peći. “Ovo je vreme kada ljudi gube veru u državu i počinju da razmišljaju o nečemu boljem”, govori potpuno ubeđen u ono što govori.

Dve velike firme imaju svoje sedište u Peći, Elkos Group koja zapošljava oko 3.000 ljudi širom Kosova, i Devolli Corporation sa oko 800 zaposlenih, a koje, prema odlazećem premijeru Kosova, Isi Mustafi, sarađuju sa 15.000 lokalnih poljoprivrednika.

Grad je počeo da ulaže u turizam, sa ciljem razvoja uloge turizma kao središta za pristup panoramskoj okolini Prokletija, Rugovskoj klisuri i rekama Pećkoj Bistrici i Belom Drimu. Prema Kosovskoj agenciji za statistike, pećki hoteli su prošle godine ugostili skoro 33.000 posetilaca, što je gotovo 9.000 više od prošle godine i 20.000 više nego 2008.

Obećano je i da će se uskoro i ovaj region ekonomski razviti. Nakon urušavanja projekta vrednog 400 miliona evra za razvoj skijaškog odmarališta Brezovice na Šar-planini, vlada je u poslednje vreme, zajedno sa Opštinom Peć, najavila davanje tendera za razvoj sasvim novog skijaškog odmarališta, tek 900 metara daleko od centra Peći na planini Kopaonik. Projekat u javno-privatnom partnerstvu, vredan 60 miliona evra, napraviće odmaralište “Borea”, što je ime ilirske ili grčke boginje, u zavisnosti od toga ko objašnjava čija je ta boginja.

"Kada god nam je bilo potrebno, država nam nije pomogla."

Frizerka, Peć

Prema rečima gradonačelnika Muhadžerija, skijališko odmaralište “Borea” bi trebalo da bude završeno za 20 do 24 meseci. Za ovo središte aktivnosti operativno cele godine, gradonačelnik je rekao da se nada da će novo odmaralište privući 240.000 posetilaca svake godine u grad i da će novostvorene mogućnosti pomoći da se zadrži odliv građana Peći u Prištinu.

Međutim, nakon što su sredstva za projekat dodeljena italijansko-slovenačkom konzorcijumu “Leitner AG SPA and FILAV SA” u aprilu, neki mediji su izrazili sumnju u proces konkurisanja za projekat, uključujući Kohaplus, zbog navodne korupcije i navodnog pranja novca.

Ovakva dešavanja nisu učinila da građani počnu da veruju pećkim političarima. “Da mogu, poslala bih sve ljude koji su na vrhu [vlade] kući bez penzije”, kaže žena koja radi u frizerskom salonu i koja ne želi da otkrije svoje ime. “Kada god nam je bilo potrebno, država nam nije pomogla.”

Njeni prijatelji dobacuju iz pozadine, objašnjavajući da je ona radila 30 godina “i oni su je isterali bez penzije”.

Mnogi birači u Peći ne veruju mnogo političarima, smatrajući da su ih ljudi na vlasti izneverili. Fotografija: Agan Kosumi./ K2.0.

Ova frizerka smatra da državni zvaničnici sebe stavljaju na prvo mesto, a tek onda nešto, ako je ostalo, daju građanima. “Oni imaju dovoljno novca da 10 puta godišnje idu na odmor, ali nemaju novca za bolesne ljude”, kaže ona, vidno isfrustrirana.

“Ne znam za koga bi trebalo da glasam”, kaže stariji vlasnik radnje, Fljorim Pocesta. On smatra da se u proteklih 17 godina od rata stvari nisu ostvarile onako kako je zamišljao. “Ista je vlada. Čim [nova vlada] preuzme [svoje pozicije], isto će se događati”, dodaje on gledajući u daljinu. “Meni je to isto, nema ničeg novog.”

Fljorim Pocesta kaže da je ranije glasao, ali sada nema za šta da glasa, jer mladi ljudi, kao što su njegova deca, nemaju perspektivu. Fotografija: Agan Kosumi. / K2.0.

“Za koga da glasam?” pita on, postavljajući isto pitanje koje se često čuje u metohijskom kraju. “Vidite mlade ljude bez posla — zašto bih glasao za bilo koga?” Pocesta ima radnju u kojoj prodaje male, jeftine artikle — brushaltere i marame, kao i odeću i drugi nakit — od čega izdržava svoju petočlanu porodicu.

“Niko u mojoj porodici ne radi”, kaže on. “Svi zavisimo od ove radnje koju smo iznajmili. Petoro članova porodice. Moja ćerka je završila Pravni fakultet i ona je nezaposlena. Moj sin ima 23 godine — nezaposlen je.”

Pocesta kaže da, iako su njegova deca nezaposlena, ne može da zamisli da će glasati za bilo koga. “Šta drugo da pomislim?” pita on. “Kada država ne misli na nas, onda ne moram da idem da glasam. Do sad sam glasao, ali više neću.”

Kada je upitan da li vidi neki napredak u Peći, on kaže da vidi da se infrastruktura polako gradi tu i tamo, ali da to nije dovoljno. “Mladi su bez posla i nemaju perspektivu”, kaže on. “Dok nemaju posla, ne mogu da zamislim da glasam za bilo koga. Nisam zadovoljan političarima”, tvrdi on, dodajući da se obećanja lako daju u kratkoj predizbornoj kampanji, ali da onda političari ubrzo zaboravljaju na građane.

Vlasnik radnje kaže da će razmotriti da ponovo glasa samo pod jednim uslovom: ako vidi da će “stvari da se promene nabolje”. Ipak, čini se da je ovaj put za to prekasno. Od 39.919 ljudi koji su glasali na izborima za skupštinu 2014, još jedan će, čini se, biti izbrisan za tog spiska, jer veruje da nema za šta da glasa.

Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.