U detalje | Arhitektura

Spomenik Između Bratstva i Jedinstva, i Adema Jašarija

Piše - 30.10.2015

Pogrešno shvatanje o ikonskoj građevini u Prištini istrajava.

U centru Prištine postoji spomenik revoluciji. Retko kada ga smatraju takvim, premda on zauzima povlašćeno mesto već duže od petnaest godina u glavnom gradu Kosova. Da postoji kamera povrh tog spomenika, onda bi ona bila oči grada. Neki ljudi ga na albanskom jeziku nazivaju „tre rremëshi“ (tri grane), ili pak „trekëndëshi“ (trougao).

Prema podrobnom istraživanju Foruma ZFD, zvanični naziv trekëndëshija je Spomenik herojima nacionalno-oslobodilačkog pokreta, i posvećen je palim borcima koji su se pobunili tokom fašističke okupacije u Drugom svetskom ratu. Spomenik se nalazi na mestu koje se sada naziva Trgom Adema Jašarija koji je od svoje izgradnje 1961. do rata na Kosovu 1999. nazivan Trg bratstva i jedinstva.

Izvori iz Opštine Priština su objasnili Kosovu 2.0 da je naziv trga promenjen u Adem Jašari 2000. ili 2001, iako se ne može pronaći dokument koji to dokazuje; promena naziva je ponovo odobrena 2010. Prištinci čitav taj prostor i dalje često nazivaju mestom bratstva i jedinstva.

Krajem septembra ove godine, Opština Priština je najavila projekat za obnovu trga, koja se neće baviti samo čišćenjem područja, već i nekim promenama, posebno kada je reč o podu ovog dobro utabanog javnog prostora.

U izjavama za Kohavision, gradonačelnik Špend Ahmeti je išao toliko daleko da je čak rekao da misli da bi trebalo održati referendum kojim bi se odlučilo da li da centralni spomenik na trgu, izgrađen u sklopu filozofije „bratstvo i jedinstvo“ koju je po celoj Jugoslaviji raširio Josip Broz Tito, treba i dalje da postoji na Trgu Adema Jašarija. „Trebalo bi ili da uklonimo spomenik ili da promenimo naziv trga; mislim da bi o tome trebalo da se odluči na referendumu i među građanima“, rekao je, sugerišući da je sadašnja situacija spomenika koji se nalazi na trgu – koji je dobio ime po albanskom nacionalnom heroju – paradoksalno.

Kako bi stvar bila duhovitija, medij Kuku njuz je objavio da je Ahmeti pitao Adema Jašarija da se registruje kao vlasnik imovine, jer ima mnogo stvari koje su dobile ime po njemu – ne paničite, reč je o satiričnoj publikaciji.

Komentari gradonačelnika su iznenadili građane, jer Opština Priština nikada nije sazvala referendum (barem ne od kosovske nezavisnosti); ovakva mera bi svakako postavila presedan za buduće odluke. Međutim, u ovom slučaju, diskusija o spomeniku je takođe u prvi plan istakla način na koji neki ljudi percepiraju ovaj objekat, često se pojavljuju zablude o njegovoj prošlosti.

Trekëndëshi je izgrađen u skladu sa konceptom bratstva i jedinstva, Titove filozofije za promovisanje solidarnosti različitih nacija federacija kojima je predsedavao. Dati ovom trgu ime Adema Jašarija, Albancu i takozvanom heroju rata 1999, možda zvuči protivurečno, posebno ako čovek posmatra spomenik u prvobitnom kontekstu. Kao mnogi drugi spomenici iz jugoslovenskog doba, trekëndëshi se na Kosovu često smatra simbolom srpske represije osamdesetih i devedesetih godina, iako su ovi spomenici izgrađeni u daleko mirnijem i prosperitetnijem periodu bivše Jugoslavije, u ranim šezdesetim, a kako bi se simbolizovalo sve, samo ne sukob.

Istina je ta da budući projekat, koji će biti sproveden da bi se revitalizovao Trg Adema Jašarija, neće dotaći spomenik palim borcima. Ovaj projekat ne razmatra uklanjanje ovog spomenika, premda je diskusija nakon prezentacije projekta i komentara gradonačelnika otvorila mnoga pitanja. Šta je bilo na tom mestu pre izgradnje trga? Koju su namenu vlasti toga vremena dale ovom zdanju? Šta on simbolizuje, u okviru svog konteksta? Da li ima status zaštićenog nasleđa? Šta će se s njim sada desiti?

Hajde da pogledamo sve što je poznato.

Uništimo staro, izgradimo novo

Ista površina – na kojoj se danas nalazi Trg Adema Jašarija i njegov centralni spomenik – bila je mesto sa autentičnom kolevkom života i deo centra staroga grada Prištine. Deo stare pijace/bazara („divanjolli“ ili „çarshia”, na albanskom), postojao je na ovoj površini u formi nekoliko prodavnica i zgrada tradicionalne i stare gradnje. Nekada se tu nalazio i lokalni put koji povezuje područje današnjeg staroga grada i i dalje postojeće (ali nefunkcionalne) železničke pruge na ulazu u susedstvo Arberia. Ova slika je počela drastično da se menja, a posebno nakon 1947, kada je Priština postala glavni grad Kosova.

Na slogan „Uništimo staro, izgradimo novo“, mnoge stare pijace i mnoga stara zdanja koji predstavljaju staru tursku arhitekturu (pored drugih arhitektura) bili su uništeni širom Jugoslavije kako bi proizveli novi pejzaž u znak modernizacije.

Na ovome mestu, na obema stranama puta koji više ne postoji, dve savremene zgrade koje su predstavljale novi arhitektonski stil počele su da se izdižu: provincijska zgrada koja danas ugošćuje Skupštinu Kosova, dizajnirana od strane jednog od istaknutijih šegrta švajcarsko-francuskog arhitekte Le Korbizjea, i opštinske zgrade, sadašnje Opštine Priština.

Kosovski arhitekta, Rozafa Baša, objasnio je da je opravdanje korišćeno za uništenje stare pijace bilo to da je ona bila stara i da je njena gradnja slaba, tako da su vlasti htele da izgrade novu, i odlučili su da iskoriste to područje za uspostavljanje novih institucija. Mada Baša sugeriše da su i ideološki faktori igrali svoju ulogu. „Odluka [da se sruši stara pijaca] nije imala veze samo sa lošom strukturom“, rekao je. „Reč je i o uvođenju novog načina života.“

U tekstu koji je napisao drugi arhitekta, Eliza Hodža, za izveštaj o prištinskom kulturnom nasleđu, autor piše: „Novi socijalistički red je morao da stvori novi grad koji je morao da bude u skladu sa drugim urbanim centrima Jugoslavije“.

Na putu ka bratstvu i jedinstvu

Trg bratstva i jedinstva, zajedno sa svojim centralnim spomenikom, bio je projekat koji je dizajnirao Miodrag Živković, srpski vajar poznat po svojim memorijalima širom bivše Jugoslavije. Kasnije je bio dekan Fakulteta primenjenih umetnosti Univerziteta u Beogradu u sedamdesetim godinama i u nekoliko godina tokom devedesetih.

Živković je rođen 1928. u Leskovcu, južnoj Srbiji, u gradu sa više od 60.000 stanovnika; granice Leskovca dodiruju kosovske granice. Arhitekta Rozafa Baša je objasnio Kosovu 2.0 da je spomenik palim borcima u Prištini u stvari ishod jednog takmičenja. Godine 1959, Živković je bio pobednik nacionalnog takmičenja u dizajniranju spomenika revoluciji za grad Prištinu: reč je o Trgu bratstva i jedinstva.

Ideal bratstva i jedinstva dao je ime mnogim školama, prostorima, i delovima javne infrastrukture, uključujući glavni državni autoput Ljubljana-Zagreb-Beograd-Skoplje. Kada je reč o prištinskom betonskom trgu, ovaj moto je pomešan sa drugom svrhom: da se odaju počast i priznanje palim borcima antifašističke borbe – bez obzira na nacionalnost boraca.

U centru sheshija od 160 kvadratnih metara, spomenik se sastoji iz dva dela: obeliska od 22 metra sa tri stuba koji se otvaraju kao buket i skulpture koja oslikava osmoro partizanskih figura koje su smeštene deset metara ispred obeliska. Ubrzo nakon što je Kosovo proglasilo nezavisnost, grupa studenata je obojila ove partizanske figure kako bi ličili na zastave zapadnih zemalja koje su podržale Kosovo u njegovim neprilikama.

Tu se prvobitno nalazila fontana na drugoj strani obeliska, suprotno od partizanskih figura, iako je ovo nestalo kao deo izmena sedamdesetih godina. Nije se mnogo toga promenilo tokom decenija koje su usledile u smislu estetike, koja pripada modernističkoj struji. Cela slika je postala prepoznatljivo obeležje grada; mesto sastajanja omladine i područje na kom se druže raznolike grupe ljudi, ali posebno deca otkako je izgrađen skejt-park na jednom od njegovih delova.

Brisanje vrednosti i izmena istorije

Godine 1999, nakon intervencije NATO na Kosovu, dinamit je postavljen kako bi se spomenik oštetio, dok posledice tog dinamita tek treba da se analiziraju. Ponovo 2010, prethodna administracija, koju je vodio premijer Isa Mustafa, takođe je pokušala da sruši spomenik. Plan je obuhvatio izgradnju podzemnog parkirališta i podizanje statue Ademu Jašariju, mada se ovaj projekat nije realizovao.

Pokušaj da se uništi ovaj spomenik nije ništa novo.

Politički razvoj situacije u celoj Jugoslaviji nakon Titove smrti 1980. predstavljao je drastično drugačiji kontekst rasta mržnje i sukobljavanja između nacija. Na Kosovu, represija uperena protiv Albanaca, posebno osamdesetih i devedesetih godina, doživela je reakciju u vidu rušenja spomenika iz socijalističkih vremena, uključujući memorijale Narodno-oslobodilačke borbe.

U članku koji je napisao Škeljzen Malići za publikaciju „Spomenik, promenljivo lice sećanja“, autor kaže: „Činilo se da su Titova ideologija i Titovo obećanje bratstva i jedinstva praktično nestali preko noći“.

Istoričarka umetnosti, Vesa Sahatciu, radila je na detaljnom istraživanju tradicije ovih spomenika i ona smatra da percepcija spomenika iz jugoslovenskog perioda kao srpskih spomenika nije na mestu. „Spomenike iz jugoslovenskog perioda treba posmatrati u istorijskom kontekstu iz koga su potekli“, kaže ona. „Svesti debatu na nacionalne linije znači dati ovim spomenicima značenje koje nisu prvobitno imali.“

Sahatciu veruje da je spomenik važan zbog svoje umetničke vrednosti i kao referenca za određeni istorijski period. Ona takođe priznaje činjenicu da su ovi spomenici iz jugoslovenske ere izgrađeni, njenim rečima, „kako bi se kanalisala socijalistička ideologija onog vremena“. Uzevši sve u obzir, ova istoričarka umetnosti zaključuje da „otarasiti se ovih spomenika znači zagovarati kolektivnu amneziju“.

Sečenje trave

Kako bi razumelo koji je najnoviji plan za Trg Adema Jašarija i za njegov centralni spomenik, Kosovo 2.0 je razgovaralo sa arhitektom koji je nadgledao dizajn projekta renoviranja, Gilerom Miditijem, eksternim konsultantom opštine iz Razvojnog programa Ujedinjenih nacija. Projekat, koji Miditi smatra inicijativom gradonačelnika, nema nikakvih planova za uklanjanje bilo kog dela spomenika podignutog antifašističkim borcima, kao ni obeliska, niti skulptura u prizemlju.

„Gradonačelnik je hteo više zelenila“, kaže Midriti. Ona objašnjava da je ovaj trg prošao kroz revitalizaciju samo dvaput u više od triju decenija. Na kraju, rezultat dizajna je povećana površina zelenila, koja će biti integrisana u redizajnirani pod.

Arhitekta je objasnio da će se zameniti stepenice koje se nalaze na strani ulice Agima Ramadanija, iako će njihov centralni deo ostati u istom stilu kako bi se odala počast profesoru Arhitektonskog fakulteta, Burhamedinu Sokoliju. Prema rečima arhitekte, ovaj profesor je uvek na svojim predavanjima govorio kako je ovaj trg pravi primer toga kako ne treba dizajnirati stepenice; one su predugačke da bi se prelazile korak po korak, a prekratke za drugi korak.

Kao i kod mnogih drugih zdanja iz jugoslovenske ere na Kosovu, ni centralni spomenik ni trg ne uživaju status zaštićene kulturne baštine. Svi arhitekti s kojima je Kosovo 2.0 razgovaralo su se saglasili da je to područje tehnički regulisano kao deo „tampon zone“, usled blizine Istorijskog centra Prištine, koji se nalazi samo nekoliko metara daleko. Tampon zona je područje u bliskom okruženju mesta koje uživa status zaštićene kulturne baštine. Međutim, Istorijski centar Prištine trenutno ima samo status privremene zaštićenosti; jer još nema plana za očuvanje koji će se koristiti za nadgledanje razvoja i zaštićenog područja i njegovog okruženja, uključujući Trg Adema Jašarija i Spomenik herojima narodno-oslobodilačkog pokreta.

Bilo da se spomenik ukloni ili ne na duže staze – sa referendumom ili bez njega – ostaje odluka koju će doneti Opština Priština.K