Prohladno je zimsko poslijepodne. Jedan čovjek strastveno puši cigaretu ispred glavnog ulaza Klinike za plućne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Kosova (UKCK). Njegov pogled je uperen u staklena vrata na kojima je zalijepljeno upozorenje o ozbiljnoj epidemiji gripe.

Hodnik na ulazu u Kliniku pun je ljudi, i to uglavnom starijih osoba, koji stoje pored prozorčića kartoteke, strpljivo čekajući dozvolu da vide ljekare i s njima porazgovaraju o svojim tegobama.

Zbog renoviranja su hodnici na drugom spratu privremeno prenamijenjeni u radne prostorije. Uprkos radovima koji bi mogli stvarati neprijatnosti, jedan od četiri pacijenta u bolničkoj sobi na početku hodnika prilično je raspoložen dok prima terapiju ležeći u krevetu.

Isan Bulliqi, koga medicinske sestre i pacijenti odmilja zovu „profesor“, veoma je pričljiv, vjerovatno zato što želi popraviti atmosferu u toj ionako slabo osvijetljenoj prostoriji. Ono što pacijentima s vremena na vrijeme unese malo svjetlosti u sumornu svakodnevicu jesu posjete njihove rodbine i vizite medicinskih sestara.

Bulliqi je proveo već nekoliko dana na klinici budući da boluje od teške upale pluća koja je izazvala komplikacije na ostatku disajnog sistema. Vjeruje da je njegovo stanje u velikoj mjeri izazvano zagađenjem zraka u njegovom naselju Tophane.

Zima je i Isan Bulliqi je uz upalu pluća zadobio i probleme na disajnim putevima za koje vjeruje da su direktno uslovljeni zagađenim zrakom u Prištini. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Inače, ovaj administrativni radnik svakodnevno se koristi javnim prevozom da bi stigao do svog radnog mjesta u Palači pravde, ogromnom kompleksu smještenom na periferiji Prištine koji se sastoji iz niza sudova i pravosudnih institucija.

„Autobuska stanica najbliža mom domu nalazi se u naselju Qafa, pa svakog jutra određeni dio puta moram preći pješice“, kaže on. „Tada preko usta stavim šal kako ne bih udisao zagađen zrak.“

Bulliqi smatra da su za zagađenost zraka u dijelu grada u kojem živi najviše odgovorni gust saobraćaj, ali i građani koji za grijanje upotrebljavaju ugalj. Ta praksa je uobičajena imajući u vidu da je ugalj jeftniji u odnosu na druge energente.

„I ja se kod kuće grijem na ugalj“, ističe on. „Nije to nešto što bi se trebalo kriti.“

S druge strane, i on poput mnogih građana Prištine kao i njenih posjetitelja osjeća posljedice.

„Moje zdravstveno stanje najviše se pogoršava uslijed zagađenja zraka, a posebno zimi. Ljeti je zrak čišći“, dodaje on. „To se nije počelo dešavati tek prije nekoliko godina. Negativni učinci zagađenosti ne pojavljuju se preko noći, već se postepeno nagomilavaju.“

„Tihi ubica“

Nije tajna da zagađenje zraka stanovnicima glavnog grada Kosova predstavlja ozbiljan izazov. Situacija je najteža u zimskom periodu kada je atmosfera puna opasnih aerosoli, uključujući i čestice dima koje se vrlo dugo mogu zadržati u nozdrvama.

Ipak, zahvaljujući naporima Ambasade SAD-a, građani Prištine od marta 2016. godine imaju pristup Indeksu kvalitete zraka. Cilj ovog projekta je da se javnost što bolje informira ne samo o stvarnom nivou zagađenosti, već o stanju zraka uopće.

Procjena kvalitete zraka obavlja se pomoću mjerne opreme postavljene na zgradi Ambasade. Na osnovu podataka prikupljenih tim putem, stanovnici Prištine mogli su uvidjeti da se njihov grad u zimu 2016. godine nalazio pri samom vrhu liste najzagađenijih gradova u Europi. Štaviše, Priština se u pogledu kvalitete zraka s vremena na vrijeme može uporediti s naseljenim mjestima u Kini, Indiji te u drugim visoko industrijaliziranim državama, za koje mnogi tvrde da su glavni krivci za globalno zagađenje zraka.

S obzirom na činjenicu građani konačno imaju mogućnost provjeriti stvarnu kvalitetu zraka putem interneta, naglo razvijanje svijesti civilnog društva o zagađenosti zraka dovela je do organiziranja protesta. Vršeći ogroman pritisak prvenstveno na državne institucije, demonstranti zahtijevaju od vlasti da se počnu baviti poboljšanjem kvalitete zraka u zemlji.

U decembru 2016. godine, mreža vršnjačkih edukatora i pokret „Science for Change“ [„Naukom do promjena“] pokušali su skrenuti pažnju na ovog „tihog ubicu“, stoga su organizirali simbolične proteste u centru glavnog grada Kosova da bi ukazali na posljedice zagađenja zraka po zdravlje ljudi.

Malo više od godinu dana kasnije, u januaru 2018. godine, ispred Narodnog pozorišta u Prištini okupilo se na stotine osoba koje su od državnih institucija tražile da poduzmu konkretnije mjere u borbi protiv zagađenosti budući da je u tom periodu kvaliteta zraka nekoliko dana zaredom bila „opasna“. Prema tome, ovaj protest je predstavljao svojevrsni vrhunac nezadovoljstva javnosti povodom prisustva štetnih materija u zraku.

Međutim, najnovija istraživanja pokazuju da većina građana Kosova nije svjesna koliko je zagađenje zraka rizično i po životnu sredinu i po njihovo zdravlje.

U izvještaju UNDP-a objavljenom u februaru 2019. godine pod naslovom „Public Pulse“ [„Puls javnosti“] navodi se da 55% stanovnika Kosova posjeduje ograničeno ili čak nikakvo znanje o tome koliko ekološke prijetnje mogu naškoditi zdravlju ljudi. Njih 38% izjavilo je da su tek donekle informirani o ovim problemima.

Iz još jednog izvještaja objavljenog 2018. godine može se zaključiti da razloga za brigu itekako ima.

U izvještaju o kvaliteti zraka koji je sačinila Europska agencija za okoliš (EEA) nalaze se rezultati analiza tvari prisutnih u atmosferi. Među tim tvarima su dušik-dioksid, ozon i čestice PM2,5, čiji je promjer manji od 2,5 mikrometara, odnosno 3% promjera jedne ljudske dlake.

U navedenom izvještaju koji se odnosi na sve zemlje Europe naglašava se da je Kosovo, uz Bugarsku, Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Mađarsku, rekorder u koncentraciji čestica PM2,5 zabilježenih u zraku. Statistički gledano, građani tih zemalja također su najviše izloženi opasnostima prouzrokovanim udisanjem velikih količina spomenutih materija.

Prema podacima EEA-e za 2015. godinu, 3 700 građana Kosova preminulo je uslijed prisustva čestica PM2,5 u atmosferi, a zbog izloženosti dušik-dioksidu i ozonu život je izgubilo 190 osoba.

Neki pak stručnjaci upozoravaju da ove brojke nisu toliko precizne.

Skënder Baca, ljekar specijalist zaposlen na Klinici za plućne bolesti u Prištini, napominje da, iako uzrokuje bolesti disajnih puteva, zagađenost zraka nije nužno glavni uzrok smrti u ovim slučajevima.

„Uzročno-posljedičnu vezu između zagađenja i zdravstvenih tegoba moramo pronaći logičkim putem“, kaže on. „Na svu sreću, zagađenost u značajnijoj mjeri ne utječe na zdravstveno stanje ljudi, uprkos tome što je kvaliteta zraka ponekad na zabrinjavajuće niskom nivou.“

Baca dodaje da zagađenje zraka donekle zaista može naštetiti disajnim putevima, pa i ostatku organizma. Na meti je, između ostalog, i hematopoetski sistem odgovoran za stvaranje krvnih ćelija. Njegova funkcija se prije svega može narušiti udisanjem ispušnih plinova iz motornih vozila koji sadrže znatan udio teških metala. Kada se nađe u ljudskom organizmu, metal kao što je olovo dovodi do trovanja.

„Moramo se zaštiti tako što ćemo povećati unos tečnosti. Time sprečavamo sušenje disajnih puteva“, ističe on. „U protivnom se virusi, prašina i alergeni mnogo lakše zadržavaju u našem organizmu.“

Ipak, Michael Brauer, profesor javnog zdravstva na Univerzitetu Britanske Kolumbije u Kanadi, smatra da zagađenost zraka nanosi ogromnu štetu zdravlju ljudi.

„Udisanjem zagađenog zraka u sebe unosimo milione sićušnih čestica koje organizam prepoznaje kao strana tijela te ih potom pokušava eliminirati“, objašnjava on. „Budući da organizam ne uspijeva u tome, imunološki sistem stvara upalni proces da bi se ti agensi odstranili. Tako ste u suštini sami sebi najveći neprijatelj.“

Brauer navodi da shodno tome organizam prelazi u stanje pojačane zaštite u kojem se neprestano proizvode molekule za borbu protiv stranih tijela, pri čemu se oštećuju srce i drugi vitalni organi.

Studija koju je prošlog novembra objavio Univerzitet u Chicagu pokazuje da je udisanje zagađenog zraka prestiglo konzumaciju cigareta, alkohola i droga na listi primarnih faktora odgovornih za preuranjenu smrt u svijetu, čiji je glavni uzročnik zapravo sagorijevanje fosilnih goriva. Prema rezultatima istraživanja, štetne emisije skraćuju prosječni životni vijek svjetskog stanovništa za 1,8 godina.

Međutim, Brauer je djelimično skeptičan s tim u vezi. Kao i Baca, on vjeruje da je zagađenje zraka iznimno teško dovesti u izravnu vezu s preuranjenom smrću, što, naprimjer, nije slučaj s pušenjem. S druge strane, on izdvaja da veći izazov predstavlja činjenica da je broj osoba koje udišu zagađen zrak mnogo veći od broja osoba izloženih drugim vrstama opasnosti po javno zdravlje.

Naglašava i da zagađenost još uvijek pridonosi pojavi raznih zdravstvenih problema te napominje da i dugogodišnja izloženost zagađenom zraku sama može usloviti teža oboljenja.

„Zagađenje zraka doprinosi razvoju oboljenja. Ukoliko je zdravstveno stanje određene osobe prilično loše, recimo da boluje od umjerenog dijabetesa ili da konzumira duhanske proizvode ili alkohol, njeno zdravstveno stanje zagađenost će dodatno narušiti“, dodaje on. „Najviše su ugroženi stariji ljudi i djeca jer prisustvo zagađujućih materija u organizmu otežava borbu protiv bakterijskih infekcija u predjelu disajnih puteva.“

Mišljenje sve većeg broja naučnika jeste da su posljedice zagađenja zraka po ljudski organizam mnogo ozbiljnije nego što se to ranije mislilo. Tako je u mnogim studijama potcrtan negativan utjecaj zagađenosti na kognitivne sposobnosti i mentalno zdravlje.

Strahuje se da su trudnice naročito na udaru.

U istraživanju provedenom na Univerzitetu „Kraljica Marija“ u Londonu utvrđeno je da udisanje zagađenog zraka tokom trudnoće i više nego šteti djetetu.

Istraživanje je provedeno nad pet žena nepušača koje su rodile zdrave bebe. Nakon što su izolirali ćelije imunološkog sistema, naučnici su došli do zaključka da su čestice dima i prašine uspjele proći kroz filtere u plućima i tako se uspjele probiti sve do posteljice.

Mada nije poznato u kojoj mjeri te čestice u opasnost dovode dijete, mnogi drugi stručnjaci tvrde da je kod trudnica koje udišu zagađen zrak povećana vjerovatnoća da će se majka poroditi prije vremena ili da će dijete imati manju tjelesnu masu pri rođenju, što u krajnju ruku može imati trajne posljedice po njegovo zdravlje.

Sasjeći problem u korijenu

Iako se sve češće provode istraživanja i iako se obim relevantne dokumentacije konstantno povećava, malo toga se poduzima kako bi se zagađenje zraka spriječilo.

Nezakete Hakaj, načelnica Odjeljenja za zaštitu životne sredine Ministarstva životne sredine i prostornog uređenja, kaže da je ono što barem djelimično pogoršava situaciju u Prištini i okolici reljef.

S obzirom na to da je veći dio grada smješten u kotlini, Hakaj ističe da povećanju štetnih čestica u zraku pridonosi prirodna magla koja se na Prištinu spušta u prohladnim danima, a naročito zimi. Zbog niske temperature zraka, prašina i druge zagađujuće čestice ostaju nisko u atmosferi.

Ova prirodna pojava, temperaturna inverzija, često se može uočiti u mnogim gradovima koji su okruženi planinama i brdima, kao što je obližnje Skoplje. S tim u vezi, topliji zrak, koji se u normalnim okolnostima zadržava na nižoj nadmorskoj visini, u ovom slučaju sprečava kretanje hladnijeg zraka koji se nalazi ispod njega, pa tako i svih opasnih čestica u njemu.

Zahvaljujući nepravilnim reljefom kojim je grad okružen kao i nepovoljnim klimatskim uslovima, Priština je u zimskim danima uglavnom prekrivena debelim slojem smoga. Fotografija: Fikret Ahmeti / K2.0.

Stručnjaci su saglasni da je zrak na području Prištine i okolice zagađen tokom cijele godine te da atmosferske prilike umnogome pogoršavaju stanje zimi. Pokret „Science for Change“ je to potvrdio podacima na osnovu kojih se može zaključiti da je kvaliteta zraka najslabija u januaru, dok je najpovoljnija u mjesecu junu.

Uprkos tome što na prirodne pojave manje-više nije moguće utjecati, emisija polutanata u potpunosti zavisi od ljudskog faktora.

Imajući u vidu da loženje uglja značajno doprinosi nivou zagađenosti zraka, u septembru je Ministarstvo obrazovanja donijelo odluku kojom se zabranjuje upotreba tog energenta u svim predškolskim, osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama. Mada su uprave mnogih škola u pogledu zagrijavanja njihovih prostorija iznašla neka druga rješenja, ugljem se kao izvorom goriva i dalje služe mnoga domaćinstva.

Još jedan uzrok zagađenosti leži u ispušnim plinovima iz motornih vozila. Prema podacima Agencije za statistiku Kosova, u zemlji je registrirano otprilike 300 000 automobila, od kojih su mnogi starosti preko deset godina. Takva vozila ne ispunjavaju ni minimalne standarde Europske unije koji se odnose na nova vozila.

Ipak, najvećim krivcima za zagađenje zraka na Kosovu smatraju se dvije termoelektrane na lignit u Obiliću, mjestu udaljenom samo deset kilometara od glavnog grada. Prva izgrađena šezdesetih, a druga osamdesetih godina prošlog stoljeća, Kosova A i Kosova B ne samo da su dotrajale, već predstavljaju neke od najvećih zagađivača zraka u Europi. Starija je trebala biti stavljena van pogona 2017. godine, no iako su dvije od ukupno pet njenih jedinica ugašene, toplotna energija se u njoj nastavlja proizvoditi.

Najveće rudno bogatstvo Kosova je lignit, vrsta uglja koja se najčešće upotrebljava kao izvor toplotne energije u domaćinstvima, ali i u zastarjelim termoelektranama u Obiliću kod Prištine. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Osim toga što u infrastrukturnom aspektu ove centrale ne mogu držati korak s vremenom, količina energije koja se u njima proizvodi ne zadovoljava potrebe Kosova za električnom energijom, stoga je Vlada ove zemlje sačinila plan za izgradnju nove teromelektrane na ugalj. Međutim, Svjetska banka je u oktobru 2018. godine odlučila da ipak neće finansirati taj projekat, koji je u početku podržala, i to zbog potencijalnog narušavanja ekosistema kao i zbog činjenice da obnovljivi izvori energije postaju sve povoljniji. Zbog korištenja uglja kao glavnog energenta na Kosovu zabrinutost su također izrazili Čelnici Europske unije. I pored svega toga, Vlada ne odustaje od svog plana te je u potrazi za alternativnim izvorima novčanih sredstava.

Način na koji državne institucije insistiraju na upotrebi uglja u suprotnosti je s njihovim, za sada ispraznim obećanjima. Ona se tiču izrade čvrstog pravnog okvira vezanog za zaštitu okoliša.

Usvajanjem Zakona o zaštiti životne sredine 2009. godine nije se uspio riješiti problem zagađenosti zraka. Od 2010. godine na snazi je i konkretniji akt, Zakon o zaštiti zraka od zagađenja, za koji je u međuvremenu utvrđeno da nije usklađen sa standardima Europske unije.

S tim u vezi, na usvajanje čeka novi Nacrt zakona o zaštiti zraka od zagađenja kojim će se olakšati prepoznavanje pojedinih zagađivača zraka. Ovaj akt će ujedno ponuditi širi spektar pravnih instrumenata i propisa kojima će se razna poduzeća i drugi subjekti obavezati na borbu protiv zagađenosti. Budući da ga je Skupština prethodno usvojila u prvom čitanju, Nacrt trenutno prolazi kroz fazu razmatranja u funkcionalnom odboru.

Vlada Kosova je 2013. godine odobrila i Strategiju unapređenja kvalitete zraka za period 2013–2022. godine koja će služiti za identifikaciju ključnih uzroka zagađenja zraka u zemlji. U Strategiji se navode i mjere koje Vlada namjerava poduzeti s ciljem poboljšanja kvalitete zraka i cjelokupnog ekološkog stanja u zemlji. Ono što je pak u ovom dokumentu vrlo šturo opisano jeste na koji način zagađenost zraka utječe na ljudski organizam, čemu je posvećen samo jedan, izrazito kratak paragraf:

„Opće je poznato da zagađenje zraka može imati negativne posljedice po životnu sredinu, pa i po zdravstveno stanje i dobrobit ljudi. S druge strane, veoma je teško odrediti u kojoj je mjeri ono zaista štetno. Proveden je niz istraživanja o posljedicama zagađenosti zraka koja pokazuju da je na udaru osim zdravlja i ekološka sredina.“

Možda i ne iznenađuje činjenica da je u januaru 2018. godine dugogodišnje nezadovoljstvo građana pasivnošću vlasti u pogledu unapređenja kvalitete zraka rezultiralo protestima.

Čelnici Općine Priština su u saradnji s Ministarstvom životne sredine, a pod pritiskom javnosti, poduzeli hitne mjere za smanjenje zagađenja zraka u gradskoj zoni. U skladu s tim, na snagu je stupila zabrana saobraćanja motornim vozilima u centru grada, koja je, međutim, ukinuta u roku od 48 sati.

U januaru 2018. godine Općina Priština je udovoljila zahtjevima građana te je privremeno zabranila saobraćanje motornim vozilima na području centra grada kako bi bio smanjen nivo zagađenosti zraka. Fotografija: Atdhe Mulla / K2.0.

Štaviše, zbog protesta je u Skupštini Kosova sazvana vanredna sjednica na kojoj je usvojena rezolucija protiv zagađenja zraka.

Ovom rezolucijom, koja se sastoji iz 19 tačaka, određeni su prioriteti vlade u sferi poboljšanja kvalitete zraka. U dokumentu su opisane i konkretne mjere vezane za rješavanje tog problema, uključujući ugradnju filtera u elektrane do kraja 2018. godine i zabranu korištenja uglja kao izvora toplotne energije u stambenim zgradama. Tu je i plan povećanja kapitalnih ulaganja u poduzeće Termokos s ciljem proširenja mreže centralnog grijanja u Prištini i drugim gradovima Kosova.

Na pitanje da li je navedena rezolucija implementirana, predstavnica Ministarstva životne sredine, Hakaj, odgovara da je Ministarstvo oduvijek bilo uključeno u borbu protiv zagađenosti zraka, ali dodaje da vlada ima obavezu dati prednost rješavanju ovog pitanja s obzirom na mjerenja kvalitete zraka koja vrši Američka ambasada.

Hakaj također upozorava na to da se značajniji rezultati ne mogu očekivati u skorijem periodu, imajući u vidu da je zagađenje zraka složen problem koji obuhvata mnoštvo međusobno povezanih faktora.

„Da bi se zagađenost uspješno smanjila, posebno se moramo osvrnuti na materijalno stanje građana“, kaže ona. „Svi smo mišljenja da se zrak između ostalog zagađuje loženjem uglja u domaćinstvima, no moramo biti oprezni jer se ljude jednostavno ne može prisiljavati da na taj način prestanu zagrijavati svoje domove.“

Usto, Hakaj ističe da je Ministarstvu potrebno više budžetskih sredstava ukoliko se želi povećati učinkovitost prethodno uvedenih mjera.

Iako Vladini zvaničnici ponavljaju da će u toj domeni biti učinjeno više, tim izjavama ne idu prilog dosadašnji nacrti budžeta.

U 2019. godini Odjeljenju za zaštitu životne sredine dodijeljen je novac u visini od 3,5 miliona eura, što je mnogo više u odnosu na cifre iz 2018, kada je za rad Odjeljenja izdvojeno 1,2, i iz 2017. godine, kada je izdvojeno 0,4 miliona eura. Uprkos ovogodišnjem povećanju, ta novčana sredstva isključivo se odnose na kapitalna ulaganja koja nisu izravno namijenjena poboljšanju kvalitete zraka.

Stanje nije bolje ni u Kosovskoj agenciji za zaštitu životne sredine (KAZŽS), instituciji čija je glavna zadaća zaštita okoliša. Naime, budžetska sredstva raspoređena su tako da se već duži period za nadzor kvalitete zraka koji provodi KAZŠS godišnje izdvaja samo 150 000 eura.

Budući da u ovoj sferi života izostaje podrška vlasti, nije iznenađujuća činjenica da je kvalitet zraka u glavnom gradu Kosova i ove zime bio zabrinjavajući. Najveće posljedice trpe građani kao što je Isan Bulliqi, koji bi s dolaskom proljeća mogli barem privremeno predahnuti.

Za mnoge od njih moglo bi važiti pravilo „daleko od očiju, daleko od srca“, no sve dok se u rješavanje ovog problema ne počnu ulagati dugoročni napori, zagađenost zraka će na Kosovu i dalje biti tihi ubica.K

Naslovna fotografija: K2.0.