U jednoj uličici u blizini Bulevara Bila Klintona u Prištini smještena je zgrada malo poznate, ali ipak vrlo bitne agencije koja je u vremenu pandemije postala jedna od najtraženijih institucija.

Muhamet Kljinaku (Klinaku) u šali kaže da državna agencija u kojoj radi nikada ranije nije imala ovoliki publicitet te dodaje kako im ništa nije moglo pomoći da dobiju prostor u vijestima kao što to u proteklih nekoliko sedmica čini virus COVID-19.

Direktor Odjela za tržište rada Agencije za statistiku Kosova objašnjava na šta misli. Prema njegovim riječima, promocija je važna za Agenciju jer postoji potreba za širenjem dometa te institucije. Malo ljudi zna šta Agencija nudi i na koji način bi im trebala služiti.

“Ovakvu promociju ne bismo dobili ni da smo platili basnoslovne svote novca”, ističe Kljinaku.

Agencija za zapošljavanje je dobila tu prijeko potrebnu promociju zahvaljujući razornim posljedicama koje je pandemija ostavila na tržište rada.

U posljednja dva i po mjeseca, broj građana/ki koji se u evidenciji vode kao nezaposleni skočio je na 170 000. Zaključno s 13. martom, u Agenciji je bilo registrovano 90 000 nezaposlenih i osoba u potrazi za poslom — kako navodi Kljinaku, taj broj je na istom nivou još od 2017. godine, kada je Agencija započela s radom kao samostalan organ. Podaci Agencije za zapošljavanje važe za razdoblje do kraja maja.

Kršeći mjere fizičkog distanciranja, mase građana/ki često su bile okupljene ispred regionalnih ureda Agencije kako bi se formalno registrovali kao nezaposleni i tako ostvarili pravo na finansijsku podršku iz Vladinog Hitnog fiskalnog paketa.

Hitni fiskalni paket u iznosu od 179,6 miliona eura — koji je prethodna vlada izglasala 30. marta — sastoji se od 15 mjera osmišljenih da bi se pojedinačnim radnicima/ama, poduzećima i javnim organizacijama pomoglo da prebrode finansijske nevolje izazvane pandemijom.

U okviru treće po redu mjere s budžetom od 61 miliona eura, poduzećima je isplaćena finansijska pomoć radi subvencioniranja troškova isplate mjesečnih naknada u iznosu od 170 eura za period od dva mjeseca. Također su subvencionirane i najamnine koje plaćaju mala i srednja poduzeća, i to u visini od 50%.

Sedma i osma mjera u Paketu bile su usmjerene na pomoć zaposlenicima/ama pekara, trgovina živežnim namirnicima i apoteka subvencijom u iznosu od 100 eura po osobi za dva mjeseca. Ovom stavkom je također predviđeno i da se onim građanima/kama koji su izgubili posao mjesečno isplaćuje novčana pomoć od 130 eura u periodu od tri mjeseca.

Kako je konstatovano u izvještaju “Utjecaj pandemije COVID-19 na tržište rada” koji je nedavno objavio Institut GAP, u aprilu se broj osoba koje traže posao učetrdesetostručio povećavši se na 31 550 lica.

U prva četiri mjeseca 2020. godine, preko 37 000 nezaposlenih osoba podnijelo je zahtjeve za naknadu. Taj broj bi u narednih nekoliko mjeseci mogao dalje rasti ukoliko novi saziv Vlade uskoro ne izradi svjež ekonomski plan.

Gotovo polovinu njih (16 820) sačinjavaju žene.

“S obzirom prije svega na izuzetno visoku stopu ekonomske neaktivnosti žena, kao i na druge prepreke s kojima se suočavaju u procesu zapošljavanja, stopa nezaposlenosti kod žena mogla bi još više porasti”, izdvojeno je u izvještaju.

Prema aktualnim podacima, većina nezaposlenih koji su se u ovom periodu prijavili u Agenciju za zapošljavanje sposobni su za rad u strukama u kojima viša stručna sprema nije nužna, što obuhvata poljoprivredu, ugostiteljstvo, transport i zanate.

“Osobe u potrazi za poslom pretežno se opredjeljuju za niskokvalifikovane poslove (10 757) ili usluge i trgovinu (1 889), a manji broj njih se pridružuje oružanim snagama (7) ili su zaposleni kao operateri/ke u tvornicama (39)”, podcrtano je u izvještaju GAP-a.

Ogromna većina osoba koje traže posao, odnosno 60%, nema obrazovanje. Osnovno i srednje strukovno obrazovanje steklo je njih 29%, srednje obrazovanje 7%, a visoko 4%.

Kako je navedeno u spomenutom izvještaju, većinu visokoobrazovanih osoba koje traže posao, to jest onih sa zvanjem bakalaureta/kinja i magistara/ica, također čine žene, dok su oni koji traže posao bez prethodno završenog obrazovanja pretežno muškarci.

Podaci GAP-a važe za razdoblje do kraja aprila.

Međutim, Agencija se našla u neobičnoj situaciji. Uprkos tome što se radi o zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti i inače visoka, pandemija je uzrokovala krizu. Agencija za zapošljavanje je i u uobičajenim okolnostima nailazila na poteškoće pri pronalaženju posla za nezaposlene, stoga ostaje da se vidi kako će se Agencija snaći s povećanom potražnjom.

Čime se Agencija bavi

Agencija za zapošljavanje Republike Kosovo (EARK) utemeljena je u januaru 2014. godine. Glavne nadležnosti Agencije su provedba politika usmjerenih na tržište rada koje je izradilo Ministarstvo rada ili ostal visoke nadležne institucije, uvezivanje nezaposlenih s poduzećima, te stručno usavršavanje, praćenje i druge vidove podrške namijenjene osobama koje traže posao i stručnjacima/kinjama koji žele učestvovati na tržištu rada.

Kako navodi Kljinaku, inače se radnoj snazi u toku jedne godine priključi 30 000 osoba. U EARK je pak registrovano više od 13 000 osoba i problem leži upravo u neskladu između te dvije cifre. Da bi se stanje popravilo, bit će potrebne godine reformi i stabilnog ekonomskog razvoja, a to je nešto čega na Kosovu ozbiljno manjka.

Agencija služi kao posrednik između nezaposlenih osoba i poduzeća kojima su potrebni radnici s određenim kvalifikacijama, i tu je uglavnom riječ o poslovima koji zahtijevaju stručno osposobljavanje u oblastima ugostiteljstva i građevinarstva. Agencija ujedno nudi stručno usavršavanje u 35 različitih profesija — između ostalog u zavarivanju i kuhanju — koje se realizuje u sedam centara za obuku raspoređenih širom zemlje.

Međutim, pored nedostatka reformi i ekonomskoj razvoja bez kojih ova institucija ne može pravilno funkcionisati, i drugi problemi su onemogućili djelotvoran rad Agencije.

Nedovoljna sredstva koja Vlada izdvaja ograničila su sposobnost Agencije da se intenzivije stavi u službu nezaposlenim osobama, budući da ova institucija godišnje dobija samo 6 miliona eura.

Osim operativnih troškova, Kljinaku ističe da se tim iznosom može pokriti još samo isplata naknada za 3500 osoba u sklopu aktivnih mjera koje Agencija ima pravo da iskoristi kako bi pružila podršku potrebnu onima koji traže posao.

“U korelaciji s BDP-om, sredstva koja se daju Agenciji čine tek 0,38% državnog budžeta”, napominje Kljinaku.

Još jedan problem s kojim se Agencija kontinuirano suočava jeste disparitet između obučenosti i nivoa obrazovanja osoba u potrazi za poslom te zahtjeva koji poduzeća traže od kandidata/kinja prilikom popunjavanja radnih mjesta.

Na spiskovima osoba koje traže posao evidentiranih u Agenciji preovladavaju oni koji imaju osnovno obrazovanje i nisu prošli specijalizovanu obuku, zbog čega je itekako nezgodno povezati ih s relevantnim konkursom za zapošljavanje. Obrazovni sistem ne priprema ljude za zahtjeve tržišta rada.

Kljinaku kaže da je 40 do 50 posto osoba koje su uspješno okončale programe stručnog usavršavanja u organizaciji Agencije imalo koristi od tih programa, što se ogleda u činjenici da su pronašli posao ili dobili neke druge ponude koje su im pomogle da osiguraju redovan izvor prihoda. Preko 5500 ljudi godišnje certifikuje se za različita zanimanja.

Kako poboljšati stanje

Mevljide Hiseni (Mevlyde Hyseni) svojevremeno je radila u uredu njemačke nevladine organizacije Friedrich-Ebert-Stiftung u Prištini, gdje je devet godina obavljala dužnost menadžerice programa te bila angažovana u nekoliko omladinskih, strukovnih i programa zapošljavanja. Hiseni kaže da bi Agencija za zapošljavanje Kosova i ostale institucije nadležne za zapošljavanje trebale učiti na primjeru njemačke prakse; naime, Njemačka posjeduje dvojni obrazovni sistem u okviru kojeg stručno usavršavanje traje najmanje dvije i po godine, a u nekim slučajevma čak i do pet godina.

S druge strane, na Kosovu, certifikovane poslovne obuke nikada ne traju duže od pola godine.

“Dva glavna stuba ekonomskog napretka su akademsko i strukovno obrazovanje i oni su ti koji snabdijevaju privredu i akademskim i neakademskim stručnjacima/kinjama”, objašnjava Hiseni.

Polovina mladih u Njemačkoj koji okončaju sve nivoe obrazovanja nastavljaju strukovno obrazovanje u jednom od 300 programa obuke ponuđenih u okviru dvojnog sistema.

“Oni koji se odluče za ovaj put imaju osiguranu profesionalnu i finansijsku budućnost jer dobijaju dobra zvanja, a europskom tržištu su takvi stručnjaci/kinje i više nego potrebni”, ističe Hiseni.

Sistem dvojne strukovne obuke u Njemačkoj podrazumijeva kombinaciju teorijske nastave u školama i prakse koja se obavlja u poduzećima, što je privlačno mladima budući da dobijaju platu pod ugovorom sklopljenim s kompanijom dok pohađaju teorijsku nastavu u školi.

I Hiseni je mišljenja da je stanje u obrazovnom sistemu ključni problem koji dovodi do neefikasnosti Agencije za zapošljavanje i drugih nadležnih institucija.

“Stanje u sistemu neakademskog strukovnog obrazovanja loše je zato što u strukovnim školama mahom nema praktične nastave”, poručuje ona.

“Stopa nezaposlenosti mladih iznosi oko 60%, a hiljadama poslova su potrebni kvalifikovani radnici/e”, ističe Hiseni.

Profesor ekonomije na Univerzitetu u Beogradu, Mihail Arandarenko, objašnjava da su neki od problema s kojima se susreću institucije nadležne za razvoj tržišta rada u Srbiji — među kojima je i Agencija za zapošljavanje — slični problemima zastupljenim na Kosovu

“Znam da mnogi u našoj regiji sumnjaju u korisnost javnih službi za zapošljavanje i to jednim dijelom proizlazi iz nerijetko birokratskog i rigidnog odnosa [tih službi] prema njihovoj osnovnoj funkciji — služiti potrebama korisnika/ca”, kaže Arandarenko.

U posljednjih dvadeset godina, unutar Nacionalne službe za zapošljavanje Srbije proveden je niz reformi s ciljem unapređenja efikasnosti. Tako je prilikom povezivanja osoba koje traže posao s poslodavcima akcent stavljen na klijentelu te su istovremeno povećani djelokrug i učinkovitost aktivnih politika tržišta rada (ALMP).

Međutim, mnoštvo problema ostaje neriješeno.

“ALMP-ovi se dovoljno ne finansiraju — na njih otpada svega 0,1% BDP-a. Neki od njih nisu čak ni kvalitetno usmjereni i tako se pomaže onima koji najvjerovatnije dobro stoje na tržištu rada i bez tih programa, a ne onima kojima su [ALMP-ovi] najpotrebniji”, kaže Arandarenko.

Najugroženije grupe kojima bi institucije trebale pomoći prilikom zapošljavanja pretežno su osobe s invaliditetom, nekvalifikovani radnici/e, žene, mladi koji su tek okončali obrazovanje, pripadnici/e nacionalnih manjina, i tako dalje.

Općenito gledano, Arandarenko smatra da bi agencije za zapošljavanje trebale biti važan segment institucionalne infrastrukture svugdje, a naročito u jednoj europskoj zemlji u 21. stoljeću.

“Savjetnici/e Agencije za zapošljavanje trebali bi biti obučeni tako da budu nešto poput ljekara/ki opće prakse koji će se baviti ‘tržišnim zdravljem’ radne snage.”

Vlada Kosova u novom sastavu nije usvojila niti jednu novu ekonomsku mjeru kojom bi se poduzećima pomoglo da stanu na noge čak i paralelno s ponovnim otvaranjem kosovske privrede. Agencija za zapošljavanje suočena je s krupnim zadatkom: alternativa nema mnogo, a pandemiji se još uvijek ne nazire kraj. Za to vrijeme, broj nezaposlenih osoba i dalje raste.K

Naslovna fotografija: Majljinda Hodža (Majlinda Hoxha) / K2.0.

Urednička napomena: U tekst su unijeta pojašnjenja kako bi se pobliže objasnila razlika između podataka iz Instituta GAP i Agencije za zapošljavanje Kosova.

Ova publikacija je objavljena uz podršku Evropske unije. Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Kosova 2.0 i Instituta GAP i ni na koji način ne predstavlja stavove Evropske unije.