Perspektive | Prava Manjina

I crni životi vrijede

Kosovo se mora suočiti s vlastitim rasizmom.

Piše - 09.06.2020

Ubistvo Džordža Flojda (George Floyd) bio je stravičan čin izazvan ničim drugim do čistim zlom. Za mene kao nekoga posvećenog društvenoj ravnopravnosti i pravdi itekako je ohrabrujuće vidjeti kako veliki broj mojih sugrađana/ki na Kosovu osuđuje taj akt i da je stalo uz crnce/kinje ne libeći se upotrijebiti riječ “rasizam”.

Ali opet, s obzirom na to kako mi kao članovi/ce romske, aškalijske i egipćanske zajednice stojimo u društvu, na nivo siromaštva s kojim smo suočeni i ekskluziju kojoj smo izloženi, imam osjećaj da su mnogi građani/ke Kosova nažalost licemjerni.

Poznati pjevač Rambo Amadeus nedavno je rekao: “Rasizam na Balkanu se ne mjeri odnosom prema crncima, jer ovdje ih nema. Mjeri se odnosom prema Romima. Koliko njih poznajete lično? Sa koliko njih ste prijatelji?”

Mnogi i dalje smatraju da su Romi/kinje neljudi.

I zaista, lično se susrećem i upoznajem s brojnim ljudima s Kosova, iz drugih zemalja Balkana, pa čak i ostatka Europe koji se predstavljaju prilično slobodoumnima i antirasistički nastrojenima, što zaista jesu u pogledu svakog mogućeg pitanja osim glede Roma/kinja. Zato što kad je riječ o osobama romske nacionalnosti, eh, tu su “na oprezu”.

Za mnoge je ovakvo ponašanje sasvim prirodno. Ono je proizvod vjekovnog ugnjetavanja, diskriminacije i isključivanja. Nažalost, u očima mnogih, osobe romske nacionalnosti jednostavno se ne pikaju kao pravi ljudi i tako su nalik na crnce/kinje, za koje se u vrijeme robovlasničkog sistema u SAD-u smatralo da vrijede tri petine osobe.

Uslijed takvih percepcija koje su se ukorjenjivale tokom dugog niza godina, ovakva ponašanja postala su dio našeg DNK, i na jednoj i na drugoj strani. Romi/kinje na tlačenje gledaju kao na nešto posve normalno zbog toga što i dalje vjerujemo da ako zatražimo samo malo više, mogli bismo isprovocirati “Gadje” (kako Romi/kinje nazivaju neromsku populaciju) da nam uzmu i ovo malo što imamo. Za “Gadje”, tlačiti Rome/kinje nije ništa loše.

Zato se veliki broj slobodoumnih i antirasistički nastrojenih osoba inače premišlja kada se nađu u situaciji da dozvole, ili je možda bolje reći ne dozvole Romima/kinjama da prođu kroz njihovu zemlju. Oni vrlo rado koriste romske radnike/ce za obavljanje najprljavijih poslova i daju im crkavicu, ali često ih nikako ni ne plaćaju; ili samo prolaze pored Roma/kinja koji prose na ulici, šutaju njihove kutije s novcem i posmatraju ih kao neljude, naravno u potpunosti uvjereni u to da su se ti Romi/kinje doveli u takav položaj vlastitom krivicom.

Upravo zato me čini sretnim to što su se moji sugrađani/ke na Kosovu u tolikom broju usprotivili rasizmu u SAD-u pod sloganom koji glasi da su crnački životi vrijedni, ali s druge strane mi je veoma neugodno jer znam da za veći dio njih romski životi nisu vrijedni, ili barem nisu dokraja. Možda tri petine.

Romsko stanovništvo sve vrijeme je smatrano nižim slojem od kmetskog, a u nekim slučajevima su i zakonski bili porobljeni.

To se ne događa samo na Kosovu. Antiromsko raspoloženje prisutno je širom svijeta. Naime, 9 od 10 Italijana/ki ne voli Rome/kinje, kao ni 7 od 10 Francuza/kinja i 6 od 10 Grka/inja. Ekstremisičke organizacije, pojedinci/ke, javni funkcioneri/ke i političari/ke još uvijek otvoreno i u zabrinjavajućoj mjeri diskriminišu romsku populaciju.

Dok hiljade ljudi u SAD-u protestuje protiv rasne diskriminacije i nepravde usmjerene protiv osoba crne boje kože, u Mađarskoj, na ulicama Budimpešte, neofašistička organizacija “Mi Hazánk Mozgalom” (Pokret Naša domovina) i druge ekstremne desničarske grupe prošlog mjeseca su u rasističkoj demonstraciji sile održale masovni skup protiv takozvanog “ciganskog kriminala”.

Zaboravljena povijest
Mlađe generacije obično zaboravljaju da su Romi/kinje oduvijek bili dio pokretačke snage društva Europe. Njih su koristili ili, da kažem, eksploatisali konkretno Kruna, Crkva i veleposjednici, i to radi izgradnje europskih društava i država. Romsko stanovništvo sve vrijeme je smatrano nižim slojem od kmetskog, a u nekim slučajevima su i zakonski bili porobljeni.

Članovi/ice romske zajednice također su držani u ponižavajućim uslovima te isključivani kako se siromašna neromska populacija ne bi pobunila protiv vlastitog životnog usuda. Time se garantovalo da, kakav god da vam je status, uvijek ima neko na nižim granama ko će obavljati prljave poslove i biti dalje eksploatisan tako da možete preživjeti u sistemu eksploatacije.

Čak i danas je u mnogim selima najbolji Rom onaj tip koji i dalje radi za lokalce od jutra do mraka, za kakvu god platu da mu daju. U svojoj zajednici slovi za “najboljeg Roma u selu”. Ostali koji ne žele raditi za njega “loši su Romi” i smatraju se odmetnicima i izdajnicima.

Ne možete važiti za dobru osobu ako ne radite kao sluga. Možda vas čak smatraju i kriminalcem jer ne služite svrsi koja vam je predodređena, pa s tim u vezi morate biti eliminisani.

Tako se bar pojedini u Mađarskoj i dan-danas osjećaju. Paralelno s mnogobrojnim porukama iz SAD-a koje glase da rasizam mora biti eliminisan, neki Mađari/ce poručili su da je “eliminacija Cigana = eliminacija kriminala”, ispisavši to na Spomeniku Holokaustu nad Romima u Budimpešti.

Da li ste dio problema ili rješenja?
“Gadje” na Kosovu moraju shvatiti da mi, Romi/kinje, Aškalije/ke i Egipćani/ke, želimo istinski multietničko i multikulturalno društvo u kojem ćemo uživati ravnopravan tretman i države i šire društvene zajednice.

Želimo Kosovo gdje ćemo imati pristup istim mogućnostima kao i svi ostali, gdje ćemo biti osnaženi tako da uživamo svoja prava i obaveze.

Kosovo gdje ćemo se moći pristojno zaposliti i u javnom i u privatnom sektoru i raditi s dostojanstvom kako bismo izdržavali svoje porodice, gdje ćemo raspolagati i koristiti se javnom infrastrukturom adekvatnog kvaliteta, gdje su usluge lokalno dostupne i pristupačne. Kosovo na kojem zdravstveni sistem povećava naš očekivani životni vijek. Kosovo gdje Romkinje, Aškalijke i Egipćanke nisu potlačene i nedovoljno zastupljene.

Mi Romi/kinje, Aškalijke i Egipćanke Kosova mobilizujemo se da bismo ostvarili te ciljeve i pronašli rješenja. Vi “Gadje” morate shvatiti da ukoliko niste dio rješenja, onda ste dio problema.

Taj problem ima svoje ime: anticiganizam. Njegova definicija obuhvata predrasude prema Romima/kinjama, Aškalijama/kama i Egipćanima/kama, odnosno iskazivanje negativnih stereotipa u javnoj sferi kroz govor mržnje. To je ujedno i širi spektar diskriminativnih izražaja i praksi koje se između ostalog očituju na razne implicitne i skrivene načine. Nešto što nema veze samo s onim što se govori ili čine, već i onim što se ne govori ili ne čini.

Boja kože nas ne definiše.

Ubice Džordža Flojda moraju odgovarati. To je važno zato što će se time pokazati da je Džordžov život vrijedio. Da svi crnački životi vrijede.

Naslovna fotografija: Zahvaljujemo autoru.