Perspektive | Seksualno Zlostavljanje

Ko predstavlja studente Univerziteta u Prištini?

Piše - 21.11.2023

Studentske organizacije pridružuju se univerzitetu u ćutanju na seksualno uznemiravanje.

Početkom novembra, KOSOVO 2.0 je objavio detaljno istraživanje koje dokazuje da su seksualno uznemiravanje i napadi prisutni i da se u kontinuitetu dešavaju na fakultetima Univerziteta u Prištini (UP).

Istraživanje daje jasnu sliku o ovom problemu, jer pokazuje rezultate ankete sprovedene sa preko 300 učenika, od kojih je njih 100 reklo da je doživelo seksualno uznemiravanje. Takođe otkriva detaljna iskustva osoba koje su preživele seksualno zlostavljanje na UP-u, uključujući sadašnje i bivše studente.

Istraživanje naglašava ne samo alarmantnu učestalost slučajeva seksualnog uznemiravanja, već pre svega pasivnost, ćutanje i nespremnost UP-a da preduzme mere protiv uznemiravanja.

Nalazi ovog istraživanja su značajni, ali ne i iznenađujući, pretpostavljam, kako za mene, tako i za mnoge druge studentkinje i studente. Kao studentkinja UP-a, svedokinja sam raznih seksualnih uznemiravanja, verbalnih i neverbalnih, koja se dešavaju u prostorijama Univerziteta. Učestale priče mojih koleginica o ponašanju profesora, koji sistematski uznemiravaju studentkinje, već tri godine postale su tužan, ali neodvojiv deo mog akademskog života.

U ovim okolnostima, posebno je zabrinjavajuće saznanje da protiv ovih ponovljenih radnji seksualnog uznemiravanja nisu preduzete ozbiljne kaznene mere prema počiniocima, što pokazuje da nema pravde za one koje su to doživele, a samim tim ni bezbednosti za mene i ostale studentkinje i studente.

Danas, više nego ikada, potrebno je otvoreno govoriti o (ne)bezbednosti u UP-u. I to pogotovo u situaciji kada smo svesne da institucionalni i upravljački nivo UP konstantno pokazuje nedostatak volje za preduzimanjem konkretnih koraka ka rešavanju ovog problema, pokušavajući da ga ignoriše i odbijajući da prizna da on postoji.

Tu prazninu koju univerzitet ostavlja odbijanjem da prizna postojanje seksualnog uznemiravanja i dopuštajući njegovu normalizaciju trebalo bi da popune studentske organizacije, koje su se, umesto da odbiju da ćute, tom ćutanju pridružile.

Studentske organizacije koje ćute

Studentske organizacije su strukturirane grupe studenata unutar UP. Formirane su sa ciljem zastupanja, zaštite i unapređenja interesa i prava studenata. Članstvo u ovim organizacijama je otvoreno za sve studente UP-a, pružajući im priliku da aktivno učestvuju u studentskom životu i doprinose pozitivnim promenama u svom akademskom okruženju.

Svake dve godine studentske organizacije se takmiče na izborima za svoje predstavnike u Studentskom parlamentu (SP) i Studentskom veću u akademskim jedinicama univerziteta.

Oni vrše uticaj kroz dva glavna mehanizma. Prvo, oni koje te organizacije izaberu kao predstavnike u SP-u imaju mogućnost da glasaju u Senatu, najvišem akademskom organu univerziteta. Unutar Senata studenti imaju sedam glasova, što ih čini uticajnim glasom u donošenju odluka. Drugo, ove organizacije deluju kao most između akademskog i administrativnog osoblja i studenata, preko studentskih veća na svakom fakultetu. Ta veća su forumi na kojima studenti mogu izraziti svoje brige i dati sugestije, raspravljati o važnim pitanjima i uticati na politike i praksu svojih fakulteta.

Kako se ističe u istraživanju, pitanje koje direktno i trajno ometa studentski život je seksualno uznemiravanje. Toliko je uobičajeno i toliko poznato da bi bilo logično da protivljenje seksualnom uznemiravanju bude sastavni deo razmišljanja svake organizacije. To bi bio minimum koji se očekuje od njih.

Međutim, to se nije dogodilo prije objavljivanja istraživanja, a nije se dogodilo ni nakon njegovog objavljivanja. Na poslednjim studentskim izborima, održanim u maju 2022. godine, studentske organizacije uopšte nisu spominjale ovo pitanje. Njihove predizborne kampanje fokusirale su se uglavnom na pitanja kao što su digitalizacija (pitanje koje nije direktno pod kontrolom studenata) i rešavanje drugih zahteva kao što su organizovanje konferencija i studijskih poseta u širim regijama.

Što se tiče nalaza istraživanja koji otkrivaju koliko je UP nebezbedan za studente, SP, koji već dve godine vodi koalicija organizacija “Reforma” i “Studim Kritikë Veprim” (Studija, kritika, akcija; SKV), nije se oglasio. Poslednja objava od 7. novembra (šest dana nakon objavljivanja istraživanja) na zvaničnom sajtu SP-a je najava formiranja nove liderske koalicije, sada između organizacija SKV i UDS-USPE-OPS. Nijedna od šest organizacija koje su učestvovale na studentskim izborima 2022. nije reagovala.

SP od početka godine kači razne objave o otvaranju konkursa i proglašenju rezultata, učešću njihovih predstavnika na konferencijama i sajmovima širom sveta i žurkama za doček novih studenata. Međutim, studentski život nije tako bogat i ne nudi puno mogućnosti za mnoge studentkinje koje su godinama doživljavale seksualno uznemiravanje. I opet, nema nijedne objave o seksualnom uznemiravanju.

Studentkinje i studenti UP-a su videli koliko ove organizacije mogu biti aktivne, kada to žele. Organizovale su marševe i simbolične akcije za sve vrste pitanja. Bilo je organizovanja obeležavanja godišnjice studentskih demonstracija, izbora rektora, imenovanja univerziteta, pa čak i marša protiv formiranja Zajednice srpskih opština.

A na seksualno uznemiravanje ćute. Osim Studentskog feminističkog pokreta, koji je po objavljivanju istraživanja sproveo niz simboličnih akcija, nijedna druga studentska organizacija nije uzburkala udobnost univerziteta, koji već duže vreme ćuti pred seksualnim uznemiravanje.

Svaki dan koji prođe u ćutanju ove organizacije doživljavaju neuspeh u ispunjavanju svoje osnovne funkcije. Svakim danom koji prođe bez ikakve reakcije ili izraza solidarnosti sa žrtvama seksualnog uznemiravanja ove organizacije pokazuju da se slažu sa zataškavanjem problema uznemiravanja.

Ćutanje je, kao i seksualno uznemiravanje, neopravdano.

Studentske organizacije treba da se ponašaju kao takve

Studentske organizacije su važne strukture pre svega univerziteta, a zatim i društva uopšte. One se nazivaju predstavnicama jedne inherentne grupe društva i tako bi trebalo i da se ponašaju. Duboka kolektivna mobilizacija tako velike društvene grupe nam je još davno dokazala da ima moć ne samo da digne svoj glas protiv nepravdi i da ospori postojeće norme, već i da pogura napred bilo koji cilj unutar ili van univerziteta.

Da bi bile takve, ove organizacije moraju da se odvoje od moćnog institucionalnog karavana UP-a koji ćuti, i moraju ozbiljno da počnu razmišljati o razlozima svog postojanja, dužnostima i odgovornostima koje imaju, te da se aktivno i kontinuirano angažuju za bolji studentski život za sve.

Dakle, organizacije prvo moraju da prestanu da imitiraju UP, a drugo, ne treba da se ponašaju kao neke političke stranke koje broje glasove i svaki potez prave kako bi se priklonile vlastima. Njihov povod ne bi trebala biti moć, već bezbednost, dostojanstvo i dobrobit studentkinja/studenata.

Već sada treba da shvate da borba protiv seksualnog uznemiravanja nije briga samo feminističkih aktivistkinja i aktivista na UP-u, već i čitavog društva i države. Na kraju krajeva, univerzitet je samo jedan segment onoga sa čim se žene na Kosovu suočavaju svakodnevno, kod kuće, u školi, na ulici, na poslu. Ovakva distribucija uznemiravanja kroz strukture društva zahteva kolektivni odgovor kroz zajedničku posvećenost stvaranju sigurnog okruženja za sve. Studentske organizacije moraju biti predvodnice u toj akciji.

Kao studentkinja UP-a, ne osećam se sigurno kada univerzitet ćuti. A kada ćute i studentske organizacije, ta nesigurnost postaje nepodnošljiva. Tolerisanje situacije u tišini dovodi do normalizacije seksualnog uznemiravanja i napada, gde se samo uznemiravači osećaju sigurnima. Tišina onih koji bi nas trebali predstavljati doprinosi kulturi stigmatizacije žrtava seksualnog zlostavljanja.

Njihovo ćutanje ne predstavlja mene i naravno, ne predstavlja ni studentkinje/studente, pre svega onih 100 studentkinja koje su u anketi izjavile da su doživele seksualno uznemiravanje, a onda i ostale koje se u ovoj atmosferi ćutanja i dalje suočavaju s rizikom od seksualnog uznemiravanja. 

Univerzitet mora postati sigurno mesto. Tišina se mora prekinuti.

Slika na naslovnici: Atde Mula / K2.0

Sadržaj ovog članka je isključiva odgovornost K2.0. Stavovi izneseni u njemu lični su stavovi autora/ice te nužno ne odražavaju stavove K2.0..

Zanima vas kako se naš novinarski rad finansira? Saznajte više ovdje.