U detalje | Muzika

Mitrovica na putu da opet bude grad rokenrola

Piše - 28.06.2016

Rok škola pruža mladima priliku da napreduju.

Pre osam godina, u gradu Mitrovica, jedna rok škola je osnovana, jedinstvena na Kosovu, a koja je pružala mladim muzičarima priliku da uče, razvijaju se u muzičkom smislu, prave bendove i formiraju prijateljstva. Krajem osamdesetih, kosovski severni grad Mitrovica je bio poznat kao „Grad roka“, okupljao je različite ljude u tome što su svi imali ljubav prema muzici. Čak i devedesetih, kada je grad bivao sve podeljeniji po etničkim linijama, mitrovačka rok scena je uspevala u kafićima, kućama i garažama, dok su Albanci držali i rok koncerte. Oni koji su imali dovoljno godina devedesetih mogu da se prisete bendovа poput Marigone i TNT-ja ili andergraund bendova poput Aranea i Lucifera, kao i umetnika kao što su Faton Macula i Lami Istregi Mlađi koji su svoje karijere nastavili na međunarodnoj muzičkoj sceni.

Od završetka rata, ovaj grad je svima postao poznatiji kao mesto etničkih podela, a ne muzičkog talenta, pa je tako jedna organizacija civilnog društva pokušala da oživi mitrovačke muzičke korene. U proteklih osam godina, Mitrovačka rok škola je ponudila omladincima koji vole muziku u ovome gradu pravu šansu da uče i razvijaju se kao muzičari u žanru roka i popa.

Inicijativa je prvi put pokrenuta 2008. od strane grupe muzičara, uz pomoć renomirane organizacije Muzičari bez granice i organizacijeCommunity Building Mitrovica (CBM). Usled bezbednosnih neprilika, više od 70 učenika ove škole se podelilo na dve grane. Oko 40 učenika pohađa ovu školu u srpski većinskom severnom delu grada i oko 30 učenika u albanski većinskom južnom delu.

Prema rečima rukovodećeg osoblja, njihov cilj je da ova škola pruži svima koji žele, bilo da su iz severnog ili južnog dela grada, prilike da pronađu svoje muzičke identitete uz pomoć lokalnih i stranih nastavnika. Kada je reč o simboličnoj nadoknadi, oni učenicima od 13 do 25 godina daju prostorije opremljene instrumentima, nastavnike i trenere bendova koji daju uputstva, vežbaju i čak im pomažu u kreiranju vlastitih bendova.

Bendovi, koji čine važan deo škole, imaju svrhu da pomognu učenicima da se unaprede kao i da stvore veze i prijateljstva kroz muziku. Trenutno postoji osam „mešovitih bendova“ koje čine učenici iz različitih zajednica, poput albanske, srpske i bošnjačke zajednice, dok se još sedam bendova sastoji iz učenika iz samo jedne zajednice.

Dafina Kosova, direktorka Mitrovačke rok škole, objašnjava da okupljanje ovih „mešovitih bendova“ jeste proces za koji treba napora i vremena. Kao prvo, nastavnici iz obe grane se okupljaju i odlučuju da oforme bend, a na osnovu nivoa učenika i njihovih sposobnosti.

Odatle stvaraju tajnu stranicu na „Fejsbuku“ za svaki bend, a učenici polako počinju da komuniciraju jedni sa drugima. „Obično, komunikacija je na minimalnom nivou, jer se nikada nisu susreli u stvarnom životu i trebalo bi da u obzir uzmemo i etničke podele“, kaže Kosova. „Prvo diskutuju o tome kako da nazovu bend, neko ko je smeliji napiše poruku i objavi je na stranici, a neko drugi objavi kako svira gitaru.“

Školu su osnovali Muzičari bez granica, zajedno sa Akademijom roka u Holandiji, a moj brat je bio direktor Akademije roka.

Ruud Borgers

Kako etničke napetosti i dalje istrajavaju u Mitrovici, a sloboda kretanja je ograničena, „mešoviti bendovi“ neizbežno imaju manje prilika da se sastanu i zajedno sviraju. Međutim, ova škola pokušava da ova pitanja ostavi po strani tako što pruža putovanja u druge gradove van Kosova, kako bi se učenici bolje međusobno upoznali.

Prvi put da se novi članovi benda zaista upoznaju licem u lice jeste u autobusu, kada odlaze na aktivnosti poput letnjih ili zimskih škola, ili na druge radionice koje se obično održavaju u Skoplju i ponekad u Holandiji. „U istom su hotelu na nedelju dana, jedu i piju zajedno, zajedno vežbaju, pišu pesme, to rade bendovi koji se tamo stvaraju“, kaže ona. „Kamp se na kraju nedelje završava velikim koncertom, gde organizuju autobusi sa roditeljima, decom iz Rok škole i drugim prijateljima koji dolaze da vide izvođenje.“

Kosova kaže da je bilo slučajeva u kojima učenici iz različitih zajednica počinju da se druže zajedno, bez pomoći škole.

Gledajući uspeh sa ovih sastanaka i činjenicu da nije bilo većih incidenata u Mitrovici u proteklim godinama, rukovodeće osoblje, nakon razgovora sa učenicima, odlučilo je da počne da održava zajedničke aktivnosti u samoj Mitrovici. Počev od novembra prošle godine, Rok škola ovoga meseca održava petu trening nedelju „mešovitog benda“ u ovome gradu, dok se neke sesije održavaju na severu a druge na jugu.

Učenici jednog od „mešovitih bendova“ – čiji su identiteti skriveni zbog njihove bezbednosti na zahtev škole – smatraju da im škola pruža prilike da se razviju kao učenici, da stvore prijateljstva i da pošalju pozitivnu poruku.

„Prvi put sam došla u rok školu, jer sam stvarno htela da sviram gitaru“, kaže gitaristkinja benda, mlada devojka koja samo što nije napunila 20 godina. „Svirala sam po dirkama i igram na dirkama već godinama, a gitara mi je nekako bila zanimljiva i to je bio glavni razlog zbog kog sam pristupila rok školi. Ali tada nisam znala da postoje ovakve stvari, znate, kada smo otišli u Skoplje, nisam znala za to, ali je cela atmosfera bila divna, bila je to prilika za okupljanje bendova i da imamo slobodne sobe za probe. Ja ne znam nijedan grad koji ima tako nešto.“

Ona smatra da je ovakva škola osvežavajuća za celi region. „Ovo povezivanje ljudi sa severa i juga je prelepo, po mome mišljenju, a to je svež vazduh za naše društvo“, kaže ona.

„Ova škola mi je svašta ponudila“, kaže jedna tinejdžerka, vokalista u bendu. „Jer u Mitrovici nemamo, na primer, šansu da idemo na neko mesto koje pušta muziku koju volimo, bilo da je reč o instrumentima ili vokalno. U ovoj školi smo imali letnje škole gde smo sarađivali sa ljudima ne samo iz ove škole i novoformiranih bendova. Oni i dalje rade zajedno, jer svakog meseca stvaramo muziku.“

Pored razvoja u muzičkom smislu, vokalistkinja benda je zahvalna na tome što je u mogućnosti da kombinuje strast za muzikom sa drugim ljudima sa kojima ima slično mišljenje. „Unutra ne samo da sam imala šansu da unapredim ono što volim, a to su vokali… već sam dobila priliku da upoznam nove ljude koji su mi slični i da sa njima podelim svoj stav. I dalje sam mlada… ali znam da će muzika uvek biti deo toga, ako ne kao profesija, onda kao druga važna stvar po redu u mom životu.“

Basista benda, mladić koji ima 20 i kusur godina, koji je ranije pohađao Rok školu četiri godine, smatra da je ova škola donela nešto vrlo pozitivno u njegov život. „Bolje je, pronašao sam sebe, stekao sam nove prijatelje“, kaže on. „Pomoglo mi je da muzički odrastem zahvaljujući probama koje imamo.“

Trener benda je Rud Borgers iz Holandije. Sa dvadesettrogodišnjim iskustvom, on kaže da je završio u Mitrovačkoj rok školi sasvim slučajno na početku projekta, ali nikada nije iz nje otišao. „Školu su osnovali Muzičari bez granica, zajedno sa Akademijom roka u Holandiji, a moj brat je bio direktor Akademije roka“, kaže on. „Na prvom sastanku između dva tela, bio sam slučajno prisutan, jer je to bilo posle jedne svirke i svirao sam gitaru sa bratom. I stalno sam govorio bratu da je to dobra ideja, ’uradi to, uradi to’, a on me je pitao u fazonu ’a što ti to ne uradiš?’“

Borgers naglašava važnost učešća u bendu na početku razvoja muzičkih sposobnosti učenika i kaže da, koliko on vidi, škole na Kosovu ne pružaju takve prilike. „Ne moraš da budeš dobar fudbaler da bi igrao u timu, možeš postati bolji fudbaler ako igraš u timu“, kaže on. „Sa muzikom ima mnogo toga što se dešava, da na primer imate samo časove gitare, a ne svirate u bendu. Tako da, to je samo rad, a nije zabavno.“

On veruje da, čim mladi ljudi postanu deo benda, oni dobiju šansu da razviju vlastiti stil. „To je važno u muzici ili umetnosti da razmišljate o tome šta želite da to nešto postane, a da ne pratite šta drugi rade“, kaže on. „To je i razlika, jer u početnim godinama, posećivao sam normalne stare škole ovde, da vidim kako rade. A pod stare dane to je ovako otprilike, pokušavate da postanete kao vaš nastavnik. Ali ovde to nije tako; nemojte postati kao ja, postanite ono ko ste. Mislite o tome kako želite da budete.“

Za početak, učenici su samo igrali kaver muziku. Ali 2011, mešoviti bend, The Architects, osnovan je, oni su svirali originalnu muziku. Kosova objašnjava da su bili poprilično uspešni, svirali su na festivalima i čak su imali vlastiti album, tako nadahnjujući druge učenike da to isto učine.

„The Architects su učestovali u festivalu, u Italiji, Holandiji, Berlinu i svi su hteli da imaju bend kao što je bio njihov, pa smo od te godine počeli da formiramo ’mešovite bendove’ koji stvaraju originalni materijal i pišu svoje pesme“, kaže ona. „Kada napišete svoju pesmu, onda više komunicirate jedni s drugima i ta povezanost sve više raste.“

Kosova dodaje da, usled ograničenih mogućnosti za ljude koji žive od muzike, Mitrovačka rok škola nudi šanse najboljim učenicima da postanu asistenti nakon što završe škole, a neki od njih su čak uspeli da studiraju u inostranstvu na renomiranim muzičkim školama. „Visar Kasa, Vedat Hasani, Fatjon Miftaraj, Bljerta Kosova, Vjosa Seljmani su učestvovali u brojnim festivalima i deo su čak nekoliko evropskih akademija“, kaže ona. „Visar, na primer, ili Ljenart Gara, koji studira na konzervatorijumu u Austriji. Fatjon je imao šansu da bude prihvaćen na univerzitete u Njujorku.“

Kosova se nada da, ako se trenutna situacija, koju smatra smirenom, nastavi ubuduće, oni će sprovesti svoj prvobitni plan; da škola ima samo jedno sedište u Mitrovici, gde svi mogu zajedno da rade. „Oni su muzičari, trebaju im prostorije za probe. Kada ste muzičari, onda se stalno hvalite onim što ste uradili“, šali se ona. „Ali je problem u slobodi kretanja… da se sve vreme organizuju događaji na Kosovu.“

Ona se nada i da će njihovi privatni koncerti kojima priijatelji, članovi porodice i druge organizacije mogu prisustvovati samo uz pozivnicu – mogli da se zamene otvorenim pozivima na koncert.

Sve zavisi od političke situacije, ali Kosova smatra da je muzika okupila ove ljude, što je nešto u čemu ne uspevaju institucije. Oni žele da svi koji imaju volju za to da komuniciraju međusobno, da se sastaju i stvaraju zajedno, koristeći muziku kao most i zajednički jezik. I da se, na kraju, vrati „rok“ u kosovski „Grad roka“.K

Fotografije: Atdhe Mulla.