Nepoštovanje medijskih standarda česta je pojava u Crnoj Gori. Sa tim je saglasna i javnost, ali i sami novinari. Medijska scena gotovo svakodnevno obiluje morem primjera kršenja Kodeksa novinara. To je, imeđu ostalog, posljedica činjenice da jedinstveno samoregulatorno tijelo ne postoji, pa rad medija gotovo da niko ni ne nadgleda.   

Evropska komisija je u poslednjem izvještaju o Crnoj Gori posebno naglasila da je, i pored dekriminalizacije klevete, broj ovih slučajeva visok što „ukazuje na slabe mehanizme samoregulacije, kao i na izazove u razumijevanju uloge medija“. Prema njihovoj ocjeni, postignut je „određeni nivo spremnosti u oblasti slobode izražavanja“ dodajući i to da u prošloj godini nije ostvaren dalji napredak.  

Poseban problem je to što savremeni crnogorski medij, umjesto da „pruži ljudima informaciju koja im je potrebna da bi bili slobodni i učestvovali u upravljanju samima sobom” sve više liči na servis političara i drugih interesnih grupa.

Gotovo u svim medijima mogu se naći primjeri nepoštovanja novinarskih standarda od jednostranog i pristrasnog izvještavanja do iznošenja poluinformacija. Posebno zabrinjava prisustvo oštrih i neprimjerenih komentara sa elementima govora mržnje koji se sa javne scene preselio na portale i najizraženiji je u komentarima čitalaca i na društvenim mrežama.

Mediji bez monitoringa i posljedica

U Crnoj Gori ne postoji jedinstveno regulatorno tijelo. Postojalo je do 2010. godine kada su iz njega istupili dnevni list “Vijesti” i nedjeljnik „Monitor”. Dvije godine kasnije formiran je Medijski savjet za samoregulaciju (MSS) koji je okupio većinu crnogorskih medija ali ne i one koji su u javnosti prepoznati kao “kritičari vlasti”.

Ubrzo nakon osnivanja MSS-a dnevne novine „Vijesti” i „Dan” i nedjeljnik „Monitor”, u Crnoj Gori prepoznati kao “opozicioni mediji”, osnovali su sopstveno samoregulatorno tijelo – Savjet za štampu koji nikada nije počeo sa radom.

Većina medija koji nijesu članovi MSS-a uspostavili su ombudsmane koji prate njihov rad, dok javni servis –  Radio i Televizija Crne Gore (RTCG) ima sopstveno samoregulatorno tijelo – Savjet RTCG-a za razmatranje prigovora publike. Ovo samoregulatorno tijelo osnovano je davne 2002. godine, ali ne ocjenjuje primjenu Kodeksa novinara u ovom mediju.  

Rad MSS-a do sada nije dao zapažene rezultate. Iako su se osnivači odlučili da ovo tijelo ima za cilj da “unapređuje i razvija medijsku samoregulaciju u Crnoj Gori u cilju zaštite građana od neetičkog izvještavanja u medijima i podiže nivo svijesti o značaju istinitog i pravovremenog izvještavanja”, u praksi se malo čini. Kršenja Kodeksa novinara su svakodnevna, što kod javnosti uzrokuje pad povjerenja, ali i generalno ugrožava dostojanstvo profesije.

Ovakvu situaciju je teško promijeniti, a posebno iz razloga što mediji za takvo izvještavanje ne trpe nikakve sankcije. To tvrde i urednici medija koji su i sami članovi ovog tijela.

Bojana Komnenić, uredica radija i portala Antena M, kaže za K2.0 da vjeruje kako nema ko da nadgleda i, na koncu, adekvatno kazni medije. “Kao što mediji biju bitke između sebe na nivou informacija, uticaja i marketinga, tako se regulacija medija odvija na nivou-kontrolišem tuđe, ali ne i svoje greške”, pojašnjava. “To je ključna barijera do poštovanja zakona. Kao što u mnogim društvenim sferama ne vidim bolju budućnost, ne vidim je ni u ovoj oblasti.”

Darko Ivanović , član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM) i doskorašnji novinar, ocjenjuje da je tema samoregulacije medija od ogromne važnosti.

“Raspolućena samoregulativa, gdje svaka grupa medija ima svoje tijelo, a pojedini mediji ne idu dalje od svog ombudsmana – ne kreira zdravu atmosferu”, smatra Ivanović koji ukazuje i na nepovjerenje i polarizaciju među medijima, “što sem te atmosfere, rovovske borbe oprečnim informacijama, stvara jednu drugu, još opasniju klimu.”

On kaže kako postoje mediji koji apsolutno krše sve novinarske standarde, te kao primjer navodi Informer, koji je prestao izlaziti nedavno, i TV Pink M. Usljed nedostatka samoregulative, ili bilo kakve regulative, Ivanović primjećuje kako i ostali mediji – po sistemu refleksije i uporednog iskustva – kreću polako istim putem.

“Ta tabloidizacija, fabrikovanje i gomila laži kojima se često mediji služe da targetiraju političke oponente centra moći koji podržavaju – bila je karakteristična za štampane medije, ali se taj glibež preselio brzo i u elektronske kada je Pink M počeo citirati neistine iz pomenutog Informera”, kaže Ivanović. “U atmosferi kada niko nije čist, tendencija je da se svi oprljaju i da ta uravnilovka ide do granice u kojoj vijest postaje apsurd i gomila bućkuriša u kojoj je činjenica najmanje bitna.”

U ovakvoj situaciji, prema njegovim riječima, dijalog je od suštinske važnosti. U suprotnom, dodaje, od haosa koji trenutno vlada u medijima profitira samo vlast koja je i dozvolila da do takvog stanja dođe.

“Pravac u kom treba razmišljati je da ta tijela nekog ko konstantno krši uzuse profesije – prosto izoluju ako se ne može opomenama i kaznama postići cilj”, tvrdi Ivanović.

I Evropska komisija je u izvještaju o Crnoj Gori posebno apostrofirala potrebu djelotvorne primjene Etičkog kodeksa u cijeloj medijskoj zajednici i ukazala na neophodnost jačanja kapaciteta samoregulatornih organa. Javnosti je nepoznato šta je tim povodom urađeno niti se čini da postoje ozbiljne namjere ili konkretni koraci koji bi vodili ka ispunjenju ovih preporuka.

Mediji u službi građana

Crnogorska medijska scena podijeljena je, prije svega, po političkom osnovu. Poznato je koji mediji su priklonjeni vladajućoj koaliciji, a koji su opoziciono nastrojeni. Prema riječima Marijane Camović, dugogodišnje novinarke i predsjednice Sindikata medija, zaposlene u medijima u obavljanju posla ograničavaju različiti politički i poslovni interesi vlasnika medija.  

„Građani i građanke ukoliko žele da budu objektivno informisani teško da to mogu postići ako se informišu iz samo jednog medija”, kaže Camović za K2.0. “Za to je potrebna medijska pismenost građana, ako je imaju i ako mogu dešavanja pravilno da stavljaju u kontekst, oni mogu da razdvoje politička podmetanja od vijesti. Odgovornost medija svakako postoji, stanje na tržištu nije uređeno i zato su i mediji u situaciji da moraju da se prilagođavaju, a to često bude nauštrb kvaliteta i objektivnosti jer pravljenje kompromisa ima svoju cijenu.“

Uloga medija svakako nije da služi pojedinačnim interesima. Camović posebno naglašava da medij ne smije da bude batina u bilo čijim rukama, a da je u Crnoj Gori upravo tako. Dodaje i da crnogorski mediji često krše veliki broj zakona i da je tu situaciju neophodno mijenjati.

„Zakon o radu se mora poštovati, porezi se moraju plaćati, sa konkurencijom se mora boriti na fer način, a ne vađenjem prljavog veša i blaćenjem”, dodaje ona. “Slučajevi napada na novinare i medije ne smiju da budu rješavani tako što ćemo ih pustiti da zastare, državni novac ne služi da bi se putem oglašavanja pojedini mediji držali na aparatima, novinari moraju biti slobodni u svom radu i redakcije treba da ih štite, a ne opstruiraju, samoregulacija nije kazna, a kod nas se baš na taj način shvata.“

Foto: Sanja Rašović.

Poslednji izvještaj koji se tiče samoregulacije medija u Crnoj Gori objavila je nevladina organizacija Akcija za ljudska prava a koja je u kontinuitetu pratila rad MSS-a i rad medija. Njihov monitoring utvrdio je da su kršenja standarda praksa crnogorskih medija te da je najčešći propust medija – jednostrano izvještavanje.

Isti rezultat pokazala je i dvomjesečna analiza koju je radila NF Građanska alijansa u toku predizborne kampanje za parlamentarne izbore 2016. godine. U ovom periodu nalaz ove organizacije pokazao je da je više od polovine objavljenih tekstova bilo jednostrano te da su se mediji otvoreno svrstavali na stranu vlasti ili opozicije. Iako je ovaj problem bio izraženiji u štampanim medijima, ni TV kuće nijesu zaostajale, pa je u centralno-informativnim emisijama gotovo svaki treći prilog bio jednostran.

„Mediji su se vrlo jasno stavili na stranu određenih političkih partija i koalicija i time ugrozili objektivno informisanje javnosti što je, zapravo, svrha njihovog postojanja. U toku ove preizborne kampanje može se zaključiti da su mediji pokazali neprofesionalnost nudeći ograničene i politički obojene informacije o izbornom procesu“, navodi se u izvještaju ove organizacije.

Online uvrede

Osim kršenja Kodeksa i Zakona o medijima, posebno zabrinjava prisustvo uvredljivih komentara sa elementima govora mržnje. To je najizraženije a, reklo bi se, najmanje regulisano u komentarima na portalima, kao i na društvenim mrežama. „Dugogodišnjim radom na portalu shvatila sam da samo rijetki Crnogorci umiju da iznesu sopstveni stav, a da nekog ne kritikuju na najprizemniji način, prijetnjom i psovkama”, rekla je Komnenić za K2.0. “To je najvidljivije naravno kroz komentare. Postoje i pojedini mediji koji kroz kontekst određenih tekstova zagovaraju mržnju ka određenoj grupaciji u društvu, ili pojavi. To samo dodatno navodi one koji usko posmatraju stvari da nahrane svoju mržnju i predubjeđenja.“

Najčešći primjeri uvredljivih komentara sa elementima govora mržnje odnose se na vjersku, nacionalnu i seksualnu orijentaciju.

Komnenić objašnjava da je ovakvu pojavu teško iskorijeniti. Jedan od načina da se ovome stane na put, prema njenim riječima, moglo bi biti uvođenje strogih pravila za komentarisanje.

„ Zanimljivo bi, svakako bilo, kada bi postojao takozvani rigorozniji login za komentare na pojedinim portalima, i kada bi komentatori morali da stanu iza sopstvenih prijetnji i mržnje imenom i prezimenom, sa IP adresom, Ako ni to ne bi uspjelo, onda zaista mislim da naše društvo nije doraslo argumentovanoj kulturnoj prepisci“, kazala je ona.

I u Savjetu Agencije za elektronske medije dijele slično mišljenje. Ivanović smatra da je isuviše degutantnih neartikulisanih poruka koje pozivaju na mržnju. Dodaje da se to ne može pravdati slobodom govora i mišljenja.

„Osnažiti medije da prihvate predregulaciju i sankcionišu širenje mržnje je pravi put. Podići kapacitete i uvesti stroge kazne“, istakao je Ivanović.K

Naslovna fotografija: Sanja Rasovic.