U martu 2020. godine najavljeno je da će obrazovani proces biti obustavljen na svim nivoima. Spavaonice u Studentskom centru u Prištini — gdje inače boravi oko 4000 studenata/ica — trebale su biti ispražnjene.

Shodno mjerama Vlade uvedenim s ciljem suzbijanja COVID-19, koji je netom prije stigao i na Kosovo, spavaonice su uskoro pretvorene u izolatorij za one koji su ulazili u zemlju iz inozemstva.

U cijelom tom metežu, dinamika studentskog života drastično se promijenila.

Gazmend Qyqalla, mladi Aškalija koji studira na Pedagoškom fakultetu Univerziteta u Prištini, za sebe kaže da je ekstrovert i da voli provoditi vrijeme s drugim ljudima. Nagli prijelaz iz interaktivnog i dinamičnog učenja s kolegama/icama u izolaciju doveo je do toga da kao i mnogi drugi izgubi dodir sa svijetom oko sebe.

Studentica razredne nastave Shukrije Stolla objašnjava da se njeno emocionalno stanje u tom razdoblju “pogoršalo” zbog izolacije, ličnih problema i sve teže finansijske situacije. Crne misli koje su je pratile još više su je opteretile, budući da je slutjela kako će u neposrednoj budućnosti njeni izgledi za zapošljavanje biti slabiji.

Shukrije je jedna od mnogih mladih osoba na Kosovu — koje su istovremeno i najbrojnija i kategorija stanovništva s najvećom stopom nezaposlenosti u zemlji — suočenih s posljedicama pandemije. Naime, prema procjenama UNDP-a, 12% mladih u dobi od 18 do 24 godine izgubilo je posao do juna 2020. godine.

Kao odgovor na ekonomsku štetu nastalu usljed pandemije, Vlada je u augustu 2020. godine odobrila paket oporavka privrede vrijedan 365 miliona eura. Ovaj paket je pretvoren u zakon tek u decembru, poslije niza neuspjelih pokušaja njegovog usvajanja u Skupštini.

Paketom je obuhvaćena isplata finansijske pomoći uglavnom preduzećima, ali i drugim ugroženim kategorijama: mladim osobama, ženama te pripadnicima/ama romske, aškalijske i egipćanske zajednice.

Mada je prošlo gotovo pet mjeseci od kada je saopćeno ko će biti korisnici/e paketa oporavka privrede, institucije još uvijek nisu ponudile jasne i potpune informacije o provedbi triju mjera pomoći koje su namijenjene spomenutim društvenim skupinama.

Prema podacima iz izvještaja pod naslovom “Inkluzija žena, mladih i nevećinskih zajednica u paketu oporavka privrede”, koji je nedavno objavio Institut GAP, samo 400 mladih ljudi je dobilo pomoć obuhvaćenu sedmom po redu mjerom, i to u vidu praksi koje u ukupnom iznosu od 500 000 eura finansira Ministarstvo kulture, mladih i sporta.

Što se tiče mjere broj deset, Agencija za rodnu ravnopravnost je u martu uplatila drugu tranšu od milion eura malim preduzećima i organizacijama koje rade unutar zajednice. Prvih milion eura raspodijeljeno je u decembru prošle godine.

Posljednje obavještenje koje se odnosi na implementaciju mjere broj devet Ured za zajednice je izdao u oktobru prošle godine te s tim u vezi još uvijek nema podataka o korisnicima/ama niti o nivou provedbe ove odredbe.

Da bismo saznali kakva su pojedinačna iskustva osoba iz navedenih ugroženih kategorija, s nekima od njih smo razgovarali o pomoći koju su dobili od institucija, odnosno za koju su ostali uskraćeni.

“Ostaci mrvica”

Nuhi Berisha, mladi Aškalija čiji studij plaćaju njegovi roditelji, ističe da su on i njegova porodica u posljednjih godinu dana pretrpjeli težak finansijski udarac. “Što se tiče prihoda, moja porodica zavisi od zemljoradnje i uzgoja stoke, a [stanje se pogoršalo] uvođenjem mjera ograničenja kretanja kao i zatvaranjem tržnica”, objašnjava Nuhi.

Za mlade pripadnike/ce nevećinskih zajednica širom zemlje, suočavanje s diskriminacijom i marginalizacijom gorka je stvarnost. Oni su usljed poteškoća u ostvarivanju pristupa zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i zapošljavanju na većem udaru od pandemije u odnosu na ostatak društva, a sve u različitim razmjerima.

Kada je riječ o finansijskoj pomoći za vrijeme pandemije i mjerama usmjerenim na oporavak privrede, istraživanja u ovoj oblasti ukazuju na to da najveću podršku ustvari pružaju međunarodne i organizacije civilnog društva, a ne domaće institucije.

Nuhi se slaže s time, pri čemu naglašava da je pomoć dobio i od Općine Kosovo Polje, gdje živi. “Nekako smo se snašli zahvaljujući podršci Općine, raznim nevladinim organizacijama koje pomažu zajednici, kao i dijaspori”, kaže mladić.

Na pitanje je li dobio pomoć iz Vladinog paketa oporavka Nuhi odgovara osvrtom na složene prepreke koje onemogućavaju njegovoj porodici da iskoristi pogodnosti paketa.

“Mi kao porodica nemamo registrovano preduzeće, bilo kao zemljoradnici, bilo kao uzgajivači stoke, pa tako nismo bili u mogućnosti da iskoristimo paket”, izdvaja Nuhi. “Ne možemo priuštiti poreze koji se odnose na vođenje firme — porodični posao nam svakako ne donosi velike prihode.”

Mimo studija, Gazmend radi kao edukator u organizaciji Balkanski suncokreti, koja se između ostalog bavi obrazovanjem i pitanjima manjina. Gazmend mnogo pažnje je posvetio posljedicama obustave nastave koje su djeca u školskoj dobi osjetila na svojoj koži usljed pandemije.

Prema njegovim riječima, pandemijska godina je učenicima/ama oduzela gotovo punih dvanaest mjeseci, s obzirom na to da mnoga djeca iz romske, aškalijske i egipćanske populacije nisu bila u mogućnosti da prisustvuju onlajn nastavi, a zbog toga što nemaju neophodnu tehnološku opremu. “Iako su pojedine nevladine organizacije dijelile tehnološku opremu, podijeljena količina je bila mala zato što je potražnja izuzetno velika”, napominje Gazmend.

Gazmend Qyqalla, edukator u NVO-u Balkanski suncokreti, izdvaja da je evidentno odsustvo romske, aškalijske i egipćanske djece s nastave. Fotografija: Agan Kosumi / K2.0.

Od svih odluka i mjera koje su Vlada i ministarstva donijeli u sklopu paketa oporavka, jedino mjera pod rednim brojem devet obuhvata finansiranje projekata za navedene zajednice — niti jedna druga podsticajna mjera nije izrađena.

Ured za pitanja zajednica (UPZ) — u skladu s programom Vlade — institucija je nadležna za provedbu mjere broj devet, koja predviđa raspodjelu dva miliona eura pomoći nevećinskim zajednicama.

Ured je objavio javni poziv za nevladine organizacije i mala preduzeća koji ima tri cilja: snabdijevanje ugroženih osoba iz redova nevećinskih zajednica osnovnim životnim potrepštinama, i to kroz dostavu paketa s hranom i higijenskom opremom; ublažavanje ekonomskih posljedica pandemije kroz podršku malim preduzećima i zapošljavanju; te pružanje psihološke pomoći napuštenim i bolesnim osobama.

Iz UPZ-a nisu objavili podatke o tome u kojim područjima su raspodijeljena novčana sredstva namijenjena zajednicama.

S druge strane, Gazmend kaže da lično nije dobio nikakvu pomoć u sklopu ovog paketa, što je i očekivao. “Protestovali smo ispred Vlade sa zahtjevom da se usvajanje paketa zaustavi jer smo znali da neće biti inkluzivan za manjine. Naime, obično se dešava da srpska zajednica ima [više] koristi, dok ostalima idu ostaci.”

I u tekstu odgovarajućih odredbi i u saopćenju UPZ-a spominju se “nevećinske zajednice”, pri čemu nije napravljena distinkcija između srpske i ostalih.

“Za mene je ova organizacija država”

Mladi i nevećinske zajednice nisu jedine ugrožene kategorije kojima Vlada nije posvetila dovoljno pažnje u naporima usmjerenim ka ublažavanju pandemijske štete. I žene — koje su čak i prije pandemije većinom bile u nepovoljnom položaju i u porodici i u širem društvu — teško su pogođene COVID-19 i nisu dobile adekvatnu pomoć.

Nakon što je prije dvije godine osnovala preduzeće Zanart, koje se bavi ručnom izradom aksesoara od filigrana i kože, Arta Maliqi Shala ističe da je pomoć od države dobila jedino kroz dva depozita od po 170 eura koja su isplaćena radnicima/ama u aprilu i maju 2020. godine, i to u okviru hitnog fiskalnog paketa.

U toku pandemije radila je od kuće i šila maske, a ujedno se morala brinuti o svoje troje djece. “Bez obzira na to u kakvom ste položaju, morate biti glava porodice”, kaže Arta. Sada posao vraća na početnu tačku i postepeno ga razvija, a nada se da će joj u tome kao oslonac poslužiti subvencije.

Prema rezultatima ankete koju je provela Američka trgovinska komora na Kosovu, od 166 registrovanih vlasnika/ca preduzeća, 68% se suočavalo s poteškoćama u toku pandemije, dok je oko 65% njihovih preduzeća bilo u potpunosti ili djelimično zatvoreno za vrijeme izolacije u prvoj polovini 2020. godine.

Arta Maliqi Shala kaže da od države očekuje pomoć u vidu subvencija, što će joj omogućiti da ponovo radi u svom preduzeću. Fotografija: Agan Kosumi / K2.0.

U okviru paketa ekonomskog oporavka — posrijedi je mjera broj deset — Vlada je ponudila dva miliona eura pomoći za inicijative i projekte koji imaju za cilj unapređenje položaja žena u društvu i privredi.

Kako navode iz Agencije za rodnu ravnopravnost, mjera broj deset je direktno podesna ciljevima inkluzivnog i predškolskog obrazovanja te je njena svrha unapređenje položaja žena u društvu, budući da pretežno na njih pada teret njege djece i starijih. Prema tome, većom inkluzijom djece u predškolsko obrazovanje ženama bi se moglo pomoći u tom smislu da će imati veće šanse za uključivanje na tržište rada.

Ova mjera u prvom redu je pogodovala privatnim predškolskim ustanovama i vrtićima koji su registrovani kao nevladine organizacije, a za koje je izdvojeno milion eura. Prema podacima iz izvještaja Instituta GAP, kako je million eura namijenjeno predškolskim ustanovama, tim novcem se isključivo pokrivaju najamnina i operativni troškovi te se s tim u vezi ženama koje su pretrpjele posljedice pandemije ne pomaže da se oporave u finansijskom smislu.

Prema podacima iz izvještaja Instituta GAP, nizak nivo aktivnosti žena na tržištu rada, visoka stopa nezaposlenosti i veliki broj žena koje rade bez potpisanih ugovora o radu onemogućavaju većini njih da ostvare koristi od ove mjere. Jedan od glavhih problema je to što paket ne pomaže ženama zaposlenim u neformalnom sektoru.

Mimoza*, samohrana majka koja se brine o svom sinu jedincu, radila je kao peračica suđa prije pandemije. Naglašava da je više puta dobijala otkaz zato što mora posvetiti vrijeme djetetu, s obzirom na to da ima epilepsiju.

Mimoza naglašava da je tokom pandemije jedinu pomoć dobijala u vidu paketa s hranom iz Općine Prištine, dok je cijelu pandemijsku godinu preživjela zahvaljujući dobrim ljudima koji su je snabdijevali prehrambenim artiklima, kao i humanitarnoj organizaciji Nëna dhe Fëmijë të Lumtur (“Sretne majke i djeca”) — čija je volonterka.

“Za mene je ova organizacija država”, kaže ona.

Gresa* se u istoj organizaciji registrovala za pomoć u vidu paketa s odjećom i hranom. Kao samohrana majka petero djece, u toku pandemije nije mogla nastaviti s radom kao čistačica te je jedinu pomoć dobijala upravo kroz pakete s hranom koje joj je slala općina.

Međutim, i dalje istrajava i ne gubi nadu, pri čemu ističe: “Ja sam odgovorna za svoju djecu i ne mogu im okrenuti leđa.”

“Gotovo nesavladiva kriza”

Edita Dula, osnivačica organizacije Nëna dhe Fëmijë të Lumtur — koju vodi uz pomoć dvije honorarne volonterke — kaže da se potražnja žena za hranom, lijekovima i dječijom odjećom povećala u toku pandemije.

Od 750 osoba prijavljenih u ovoj organizaciji, 300 njih su samohrane majke. “Moramo skinuti neke od njih [sa spiska] jer više nemamo prostora”, objašnjava ona. Tokom našeg razgovora koji smo vodili u prostorijama Nëna dhe Fëmijë të Lumtur, žene su neprestano dolazile i pitale mogu li se prijaviti, ali odgovor volonterki svaki put je bio: “Ne možemo vas prijaviti — možete doći i preuzeti odjeću svakog petka, ali pakete s hranom nemamo.”

U nedostatku podrške od Vlade, Edita Dula i njena organizacija nude pomoć ženama u granicama svojih mogućnosti. Fotografija: Agan Kosumi / K2.0.

“U ovo mjesto polažu nadu — oblače djecu za školu, dobijaju hranu i lijekove te pohađaju kurseve koje nudimo”, kaže Dula.

Apelovala je na privatne vrtiće da upišu barem dvoje djece samohranih majki koje su prijavljene u organizaciji, ali izdvaja da uvijek nailazi na otpor. “Neka izračunaju šta im preostane. To dijete samo treba nahraniti — oni nikakvih drugih troškova nemaju osim hrane”, poziva Dula uprkos svemu.

Pandemija je naglo izazvala nezaposlenost i povećala količinu kućnih poslova koje žene inače obavljaju te je usto gurnula u tešku krizu samohrane majke, a posebno one čija djeca već nekoliko mjeseci pohađaju onlajn nastavu od kuće. Što je još gore, one su u potpunosti izuzete iz paketa oporavka privrede.

Predstavnica NVO-a Samohrani roditelji, Arjeta Gashi — koja je i sama samohrana majka — duboko je razočarana činjenicom da ni ona ni njeno dijete nisu dobili nikakvu pomoć. “Svaka samohrana majka na ovo gleda kao na gotovo nesavladivu krizu”, kaže Arjeta.

Za razliku od Kosova, Vlada Sjeverne Makedonije je u mjere koje je usvojila u junu i decembru uvrstila i jednokratnu pomoć za samohrane roditelje u iznosu od 100 eura. Takva ili bilo koja druga vrsta podrške — prema Arjetinim riječima — prijeko je potrebna i pomogla bi samohranim majkama da premoste krizu koja se već više od godinu dana produbljava.

Urednička napomena: Imena dviju samohranih majki promijenjena su radi zaštite identiteta.

Naslovna fotografija: Agan Kosumi / K2.0.

Ovaj članak je nastao u okviru projekta  “Građani ― Angažujte Se!”, uz finansijsku podršku Kancelarije Evropske unije na Kosovu. Projekat sprovodi Kosovo 2.0, u partnerstvu sa Institutom GAP. Njegov sadržaj predstavlja isključivu odgovornost Kosova 2.0 i Instituta GAP, te ne odražava nužno stavove Evropske unije.